{"id":127231,"date":"2013-10-17T11:23:38","date_gmt":"2013-10-17T09:23:38","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=127231"},"modified":"2013-10-18T18:58:04","modified_gmt":"2013-10-18T16:58:04","slug":"stranac-u-noci","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2013\/10\/17\/stranac-u-noci\/","title":{"rendered":"Stranac u no\u0107i"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Autor: Mile Stoji\u0107<\/strong><\/p>\n

U Francuskoj je polovicom kolovoza umro S\u0142awomir Mro\u017cek. Bija\u0161e emigrant i pripadao je plejadi suvremene poljske knji\u017eevnosti, nezaboravnom literarnom i intelektualnom panteonu, koji su jo\u0161 \u010dinili poznati egzilanti \u2013 Gombrowicz i Mi\u0142osz, te domovinci Herbert, R\u00f3\u017cewicz, Szymborska… Svako od ovih imena ostavilo je sna\u017ean trag u modernoj svjetskoj literaturi, a dva su ovjen\u010dana i Nobelom. Mro\u017cekovu dramu Emigranti gledao sam posljednji put sredinom devedesetih u be\u010dkom Volkstheateru, kad i sam bijah emigrant i izop\u0107enik, razapet, kako bi rekao A.B. \u0160imi\u0107, izme\u0111u poni\u017eenja i stida.<\/p>\n

Dramski zaplet, podsjetimo se, doga\u0111a se po\u010detkom sedamdesetih u jednom pari\u0161kom podrumu. Dvojica poljskih nevoljnika \u2013 bezdomnika u stranom i be\u0161\u00ad\u0107utnom svijetu vode dijalog o egzilu i domovini. Jedan je intelektualac, pisac, politi\u010dki emigrant, a drugi gastarbajter, prostodu\u0161an \u010dovjek, koji je u strani svijet do\u0161ao trbuhom za kruhom. Radnja se, dakle, doga\u0111a u prljavom suterenu zapadnoevropskog velegrada, gdje intelektualac gastarbajteru raspreda visokoumne i cini\u010dne teorije o politici i identitetu, o slobodi i ropstvu, o napu\u0161tenoj i zauvijek izgubljenoj domovini. Poljska, kao identitet, usud i eshaton.<\/p>\n

Intelektualac, kako to uvijek biva, “pobje\u0111uje” u toj neravnopravnoj bici, on svoju beznade\u017enost i pesimizam prenosi na prostodu\u0161nog radnika, uvjeriv\u0161i ga kako je puki rob bez dostojanstva, i gastarbajter, u o\u010daju, cijepa mukotrpno zara\u0111ene i krvavo u\u0161te\u0111ene konvertibilne nov\u010danice, uvjeren da je taj \u010din prvi korak njegova osloba\u0111anja. Drama opisuje mentalni rascjep ljudi u hladnoratovskom svijetu, raspetih izme\u0111u pustinje real-socijalizma i kapitalisti\u010dkoga svijeta, kao mjesta slobode i \u017eu\u0111enoga raja. I sve se svr\u0161ava u urnebesu novogodi\u0161nje no\u0107i, kad bren\u010di muzika, otvaraju se \u0161ampanjci i odjekuju petarde u slavu novog ljeta, dok dva izgubljena izop\u0107enika re\u017ee i ridaju u opskurnom velegradskome podrumu, jedinom pribje\u017ei\u0161tu emigranata. Strangers in the Night.<\/p>\n

Izi\u0161ao sam iz tople barokne zgrade u hladnu dunavsku no\u0107 s nekom te\u017einom u \u017eelucu. Cijelu tu no\u0107 nisam mogao zaspati. Ta me se be\u010dka Mro\u017cekova premijera dvostruko dojmila, jer i sam bijah lik, pisac pobjegao iz goru\u0107e domovine u nepoznate vrleti zapadnoga svijeta, a i povijest moje obitelji vi\u0161estruko je obilje\u017eena izgnanstvom i muhad\u017eirlukom. U dramskim likovima sam prepoznavao \u010das sada\u0161njost sebe, \u010das pro\u0161lost svoga oca, gastarbajtera, kojeg sam kao obijesni socijalisti\u010dki omladinac \u010desto uvjeravao u blagodeti socijalisti\u010dke dr\u017eave, a koju je on morao napustiti u svojim najljep\u0161im godinama, da bi na gradili\u0161tima (bau\u0161telama) Njema\u010dke djeci osigurao kruh i bezbri\u017ean san. U slu\u010daju moje obitelji povijest se groteskno ponavlja, pomislio sam. Morao sam i ja u njegovim godinama krenuti tim putem izgnanstva, da bih sebe i svoje najbli\u017ee spasio od ratne pogibelji i smrti.<\/p>\n

U to vrijeme ideja o povratku u Bosnu bila mi je veoma daleka i vjerovao sam da sam svoju sudbinu pisca definitivno zape\u010datio, te da \u0107u ostatak \u017eivota, kao i moj otac, provesti kao bau\u0161telac ili \u010dista\u010d sme\u0107a na zapadnoeuropskim destinacijama. Moj did-amid\u017ea Josip, po kome je moj otac dobio ime, po\u010detkom dvadesetog stolje\u0107a kao hercegova\u010dki te\u017eak bija\u0161e otplovio u Ameriku na jednom od teretnih brodova \u0161to su odvodili siroma\u0161ne hercegova\u010dke i dalmatinske bijednike na obale boljeg \u017eivota. Djed bija\u0161e rudar u dr\u017eavi Virginiji i nije \u010desto pisao ku\u0107i. U mome djetinjstvu stizali su povremeno od njega “bauli”, transportni sanduci, po koje je otac i\u0161ao na Dubrova\u010dku carinarnicu. Ti veliki sme\u0111i kov\u010dezi bijahu puni, naj\u010de\u0161\u00ad\u0107e rabljenih, djedovih stvari \u2013 kamgarn odijela, slamnati borsalino \u0161e\u0161iri, izgravirane a pokvarene d\u017eepne ure, baterijske lampe, krombi kaputi, a bilo je tu i nama sasvim \u010dudnovatih stvar\u010dica, kakve su okrugli kofer\u010di\u0107 za \u0161e\u0161ire, ili pozla\u0107ena kop\u010da za kravatu.<\/p>\n

Budu\u0107i da je moj djed bio visok, a moj otac nizak rastom, majka je svu tu second-hand garderobu bri\u017eljivo potkra\u0107ivala i su\u017eavala na svojoj, u miraz donijetoj, “singerici”. Moj otac je tako, bez svoje volje, izgledao pomalo komi\u010dno, kao kakav kico\u0161 u tim potkra\u0107enim kamgarn-odijelima, s obaveznim d\u017eepnim satom na lan\u010di\u0107u, koji je stajao u d\u017eepi\u0107u prsluka, na \u010demu su mu siroma\u0161niji mje\u0161tani zavidjeli i povremeno ga \u0161potali. Djed Josip se iz Amerike vratio po\u010detkom \u0161ezdesetih sa skromnom mirovinom, da bi umro nekoliko godina nakon povratka. Sredinom \u0161ezdesetih, kad je Tito otvorio granice, i moj se otac zaputio u tu\u0111inu, u Njema\u010dku, s falsificiranom svjedod\u017ebom o polo\u017eenom zidarskom zanatu. Njegovim odlaskom podno\u0161ljivije je bilo na\u0161e siroma\u0161tvo, jer nam je redovito slao novce, pa smo uskoro obnovili staru kamenu ku\u0107u, a brat i ja mogli lagodno zavr\u0161iti srednje \u0161kolovanje. Ali u na\u0161em odrastanju silno nam je nedostajao.<\/p>\n

Bilo je to doba kad su desetine tisu\u0107a ljudi, ponajve\u0107ma iz Hercegovine i Dalmacije krenule na Zapad, naj\u010de\u0161\u00ad\u0107e u Njema\u010dku i Austriju. Po\u010delo je vrijeme takozvanih “gastarbajtera”. Shvativ\u0161i da nema ba\u0161 puno toga izvoziti na mo\u0107no zapadno tr\u017ei\u0161te, Titov re\u017eim izvozio je ono najbolje \u0161to je imao \u2013 zdravu radnu snagu. Djetinjstva su nam protekla u znaku velikog paradoksa: bili smo odgajani u ideolo\u0161koj mr\u017enji prema Nijemcima, a o\u010devi su nam i\u0161li u tu “fa\u0161isti\u010dku zemlju” donijeti koru kruha. Jugoslavenska birokracija, kojoj su godi\u0161nje izru\u010divali milijarde njema\u010dkih maraka, po\u0161prdno ih je zvala “jugo\u0161vabama”. Oni su, ostaviv\u0161i mlade \u017eene i maloljetnu djecu, po cijelu godinu crn\u010dili na njema\u010dkim gradili\u0161tima, da bi uo\u010di Bo\u017ei\u0107a stizali s punim koferima i nov\u010danicima. Mi, gastarbajterska djeca, djetinjstva smo proveli s majkama, koje su na svojim krhkim ple\u0107ima nosile cijelu porodicu i imanje, sanjaju\u0107i o\u010deve koji su se nerijetko vra\u0107ali i u mrtva\u010dkim kov\u010dezima.<\/p>\n

Boris Buden je u jednom nedavnom televizijskom razgovoru ustvrdio da su gastarbajteri bili prvi na\u0161i istinski Europljani, ljudi koji su nam pribli\u017eavali obale sanjanog “bur\u017eoaskog” svijeta. Oni, s kojim su se \u0161prdali socijalisti\u010dki listovi, tad su premo\u0161\u00ad\u0107avali granice ideolo\u0161ki podijeljenog kozmosa \u2013 uvijek s koferom u ruci, s tijelom na Zapadu, a s du\u0161om u siroma\u0161nom hercegova\u010dkom kr\u0161u. Uvijek robovi. Izgra\u0111uju\u0107i strane i nepoznate zemlje, u\u010dili su njihov jezik i govorili ga kako je tko umio. \u017divjeli su u drvenim barakama i hranili se po najgorim pajzlovima, kako bi u\u0161tedjeli novce i poslali ih u daleku domovinu, da bi njihova djeca mogla zavr\u0161iti \u0161kole i imati \u017eivot bolji i sretniji od njihova. O njima u dana\u0161njoj Njema\u010dkoj nema nikakva traga, kao da nikada nisu ni postojali. Da, i ja sam gradio takav \u017eivot uz pomo\u0107 moga oca, vjeruju\u0107i da nikad ne\u0107u morati, kao \u0161to je on morao, napustiti svoj dom ni domovinu.<\/p>\n

Kad sam se, po\u010detkom devedesetih, kao ratni izbjeglica, na\u0161ao na plo\u010dniku zapadne Europe, te\u0161ko sam mogao pojmiti da se dr\u017eava u koju sam vjerovao i koju sam gradio tako brzo i u\u017easno raspala. Zato\u010dnici socijalisti\u010dkog jedinstva i zajedni\u0161tva postali su korifeji nacionalne mr\u017enje i bratoubila\u0161tva, a dok je buktao ratni po\u017ear i milijuni du\u0161a lutali od nemila do nedraga, u pozadini se vr\u0161ila planski organizirana divovska plja\u010dka\u0161ka privatizacija. Kapitalizam s vampirskim likom uni\u0161tio je socijalizam s ljudskim, razgrabio je munjevito sve ono \u0161to je radni\u010dka klasa stvarala desetlje\u0107ima. Moji hercegova\u010dki ro\u0111aci i zemljaci unova\u010deni su i gurnuti u bratoubila\u010dki rat iz kojeg su se vratili mrtvi i goli, dok su ubojice i haramije uzeli sve \u0161to se moglo “izuzeti”.<\/p>\n

Nakon desetlje\u0107a i pol ipak sam se vratio, ali ovaj put kao tu\u0111in, u vlastiti zavi\u010daj. Stranac u no\u0107i. “Za \u010dovjeka kojeg je mr\u017enja istjerala iz doma nema nade, on je svoj dom izgubio zauvijek”, veli Hilde Zaloscer, be\u010dka spisateljica i sama ratna egzilantica, nakon povratka. Mi smo izgubljena generacija koja je gradila utopiju socijalne pravde, pa onda ru\u0161ila pretpostavke na kojima je ona jedino mogla postojati. Ostali smo sami na sivim hridima zbilje. Svijet u kome je jedini bog novac i jedina religija zarada, razjapio je svoju \u010deljust i danas svjetluca nad na\u0161im vratovima svojim dijamantnim o\u010dnjacima.<\/p>\n

Svijetlo rije\u010di<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Kad sam se, po\u010detkom devedesetih, kao ratni izbjeglica, na\u0161ao na plo\u010dniku zapadne Europe, te\u0161ko sam mogao pojmiti da se dr\u017eava u koju sam vjerovao i koju sam gradio tako brzo i u\u017easno raspala…<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-127231","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/127231","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=127231"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/127231\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=127231"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=127231"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=127231"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}