{"id":126790,"date":"2013-10-13T07:24:42","date_gmt":"2013-10-13T05:24:42","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=126790"},"modified":"2013-10-12T22:24:53","modified_gmt":"2013-10-12T20:24:53","slug":"ponosne-smo","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2013\/10\/13\/ponosne-smo\/","title":{"rendered":"Ponosne smo!"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Autorica: Marinella Matej\u010di\u0107<\/strong><\/p>\n

Mirna i Ana dvije su mlade \u017eene iz Srbije koje su svoju tri i pol godi\u0161nju vezu odlu\u010dile okruniti sklapanjem \u017eivotnog partnerstva, a da bi svoju namjeru i realizirale morale su otputovati u \u0160kotsku, daleko od diskriminacije i pravnih barijera s kojima su suo\u010dene u svojoj domovini. Dok Hrvatska donosi Zakon o \u017eivotnom partnerstvu, u Srbiji nema pravne regulative koja bi se pozabavila problematikom istospolnih zajednica. No, mnogo ve\u0107i problem od pravnih prepreka, onaj je u glavama ljudi u Srbiji, navodi Mirna.<\/p>\n

“Nevidljivi smo. Ni\u0161ta se ne mo\u017ee s pravne strane rije\u0161iti, i sve ostaje u ‘\u010detiri zida’. Ne znam ho\u0107e li se, i kako, istospolne zajednice pravno tretirati u budu\u0107nosti, ali znam da u zakonu postoji definicija braka kao ‘zajednice mu\u0161karca i \u017eene’. Kod nas nema potrebe za kampanjom ‘U ime obitelji’. Po meni, ve\u0107i je problem u glavama ljudi. Na primjer, da se sutra izmijeni zakon, na ovoj razini evolutivnog razvoja ovda\u0161njih ljudi, izlazak dvije \u017eene ili dva mu\u0161karca pred mati\u010dara, vjerojatno bi zavr\u0161io kamenovanjem, streljanjem ili ne\u010dim sli\u010dnim”, kazale su za Libelu.<\/p>\n

Budu\u0107i da im Srbija onemogu\u0107ava registriranje svoje zajednice, Mirna i Ana odlu\u010dile su to u\u010diniti u inozemstvu, a Ujedinjeno Kraljevstvo ispala im je najjeftinija, ali i najprakti\u010dnija opcija. Rije\u010d je o, zasad, jedinoj zemlji u kojoj je mogu\u0107e sklopiti istospolnu zajednicu, bez da je jedan od partnera dr\u017eavljanin te zemlje. Mirna i Ana obje imaju visoku stru\u010dnu spremu i primanja vi\u0161a od prosje\u010dnih u Srbiji, a iako im je UK bio najjeftinija opcija, za put i vjen\u010dane \u0161tedile su godinu dana. Karte su kupile \u0161est mjeseci ranije, planirale su svaku funtu. Uvijek postoji taj financijski trenutak.<\/p>\n

“\u010cin je bio planiran jo\u0161 pro\u0161le godine, ali nije ispalo niti jednostavno niti jeftino. Nakon temeljitog istra\u017eivanja, saznala sam da je u UK najjednostavnija procedura (izvodi iz mati\u010dne knjige ro\u0111enih, popunjavanje obrasca, jedan mail, jedno pismo). Ne mo\u017ee\u0161 vjerovati da nije bilo onog FTJJP (fali ti jo\u0161 jedan papir). UK je od svih zemalja bila najbli\u017ea. Kanada je predaleko i karte su ultra skupe. Mislim da je izuzetno bitno to \u0161to obje imamo hrvatsko dr\u017eavljanstvo, jer bi ina\u010de trebale ishoditi vize. Grad koji je bio savr\u0161en za vjen\u010danje, trebao je biti niti preveliki niti premali, jednostavan, radni\u010dki, s mno\u0161tvom zanimljivosti. To nam je zapravo bilo 3 u 1 (vjen\u010danje, medeni mjesec i godi\u0161nji). Sve je super ispalo! Datum je odre\u0111en po Feng Shui filozofiji. Nikakvih problema nije bilo, osim \u0161to je kumi prstenje ispalo na pod”, ispri\u010dala je Mirna, ukratko, sve o svojemu vjen\u010danju. Iako, pravno gledano, to nije vjen\u010danje – to je sklapanje \u017eivotnog partnerstva.<\/p>\n

I u Njema\u010dkoj postoji opcija sklapanja \u017eivotnog partnerstva, uz vi\u0161e papirologije. Potrebna je potvrda Mati\u010dnog ureda da osoba nije u braku. Na njoj se navodi da je nu\u017ena radi sklapanja civilne zajednice.<\/p>\n

“Ne mogu se zamisliti da u gradu u kojemu \u017eivim i gdje me ve\u0107ina ljudi zna, odlazim u Mati\u010dni i tra\u017eim takvu potvrdu”, obja\u0161njava Mirna.<\/p>\n

Odluku o ozakonjenju veze, dvije djevojke donijele su spontano, kada su po\u010dele planirati zajedni\u010dki odlazak iz Srbije u drugu zemlju.<\/p>\n

“O prakti\u010dnim motivima smo po\u010dele razmi\u0161ljati u zadnjih godinu dana, kada smo odlu\u010dile da bi bilo bolje da ipak odemo van Srbije. \u017deljena destinacija nam je Irska, budu\u0107i da je hrvatskim dr\u017eavljanima tamo dozvoljen boravak i rad bez ograni\u010denja, tj. ne trebamo tra\u017eiti radnu dozvolu. Ta zemlja nam odgovara i radi njihova mentaliteta. Druga opcija je Njema\u010dka, ili Austrija. Uglavnom, prvi posao vani se ne\u0107e puno birati. Trenutno obje aktivno tra\u017eimo posao u struci. Ako vidimo da struka ne prolazi, mo\u017eemo i ne\u0161to drugo”.<\/p>\n

Klju\u010dna stvar pri biranju zemlje u koju \u0107e oti\u0107i, dodaje Mirna, uz pronalazak posla, jest to da je rije\u010d o dr\u017eavi koja priznaje civilno partnerstvo. Jedno bez drugoga ne mo\u017ee.<\/p>\n

“Realno, zarada nam nije na prvome mjestu. \u017delimo oti\u0107i iz Srbije, jer ona ne priznaje na\u0161u zajednicu. I generalno, nismo zadovoljne s mnogim aspektima \u017eivota u Srbiji – katastrofalno stanje u zdravstvu, korupcija\u2026 Sve je isto kao i u Hrvatskoj. Radije bismo vani prale su\u0111e i \u017eivjele skromnije, a da nam se bra\u010dna zajednica priznaje, nego li u Srbiji, u zlatnom kavezu”.<\/p>\n

Unato\u010d registriranoj zajednici, u Srbiji i dalje nemaju prava kao par. U slu\u010daju, primjerice, bolesti, one nisu obitelj. Nevezano za formalnu stranu, navode da imaju ogromnu podr\u0161ku prijatelja i – neke nove osje\u0107aje.<\/p>\n

“Ponosne smo! Mnogo smo ozbiljnije i odgovornije jedna prema drugoj. Ne ka\u017eem da je ranije bilo druga\u010dije, ali s\u00e2m taj \u010din dao je to\u010dku na i u na\u0161oj vezi. Vrijedilo je. \u017delimo se kona\u010dno sku\u0107iti i srediti na jednome mjestu, bez da moramo gledati klerofa\u0161iste kako mar\u0161iraju i urlaju gradom”, poru\u010duje Mirna.<\/p>\n

Libela<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

\u017divotno partnerstvo na srpski na\u010din<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":126791,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-126790","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/126790","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=126790"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/126790\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/126791"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=126790"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=126790"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=126790"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}