{"id":126340,"date":"2013-10-08T09:17:37","date_gmt":"2013-10-08T07:17:37","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=126340"},"modified":"2013-10-08T09:17:37","modified_gmt":"2013-10-08T07:17:37","slug":"dzon-lok-i-sekularizacija","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2013\/10\/08\/dzon-lok-i-sekularizacija\/","title":{"rendered":"D\u017eon Lok i sekularizacija"},"content":{"rendered":"<p><strong><a href=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2013\/10\/krst.jpg\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignleft size-medium wp-image-126341\" title=\"krst\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2013\/10\/krst-300x225.jpg\" alt=\"\" width=\"300\" height=\"225\" \/><\/a>Autor: Ivan Kova\u010d<\/strong><\/p>\n<p>Reaguju\u0107i na netrpeljivost anglikanske (dr\u017eavne) crkve spram drugih hri\u0161\u0107anskih crkava i sekti tokom razdoblja restauracije u Engleskoj, D\u017eon Lok je sastavio Pismo o toleranciji. U toj, danas klasi\u010dnoj, apologiji verske tolerancije autor se pozivao, izme\u0111u ostalog, i na princip sekularizacije. Odvojenost crkve i dr\u017eave smatrao je institucionalnim uslovom, uop\u0161te najzna\u010dajnijim, za ostvarivanje tolerancije u pitanjima vere.<\/p>\n<p>Kako Lok isti\u010de, te ustanove su \u201epo poreklu, svrsi, zadatku i svemu drugom savr\u0161eno odvojene i beskrajno razli\u010dite jedna od druge.\u201c Me\u0111utim, treba primetiti, on ovde nema na umu dr\u017eavu kao takvu, ve\u0107 liberalni model dr\u017eave. Mnogi dr\u017eavni oblici, recimo, teokratska vlast koju je u \u017denevi osnovao \u017dan Kalvin, kao i oni u islamskom svetu, odlu\u010dno su poricali princip odvojenosti dr\u017eave i crkve. Uostalom, sa (najavljenim) Hristovim drugim dolaskom nesumnjivo bi nastupila teokratija, a pojedini hri\u0161\u0107ani i danas smatraju da se advent ne sme naprosto i\u0161\u010dekivati, ve\u0107 da kraljevstvo nebesko treba \u0161to pre na zemlji i izgraditi. Mo\u017ee se re\u0107i da nas u me\u0111uvremenu od te sre\u0107e (s obzirom da je odavno prime\u0107eno kako teokratijama ne upravlja bog, ve\u0107 drugorazredni diktatori) spasava jedino preovla\u0111uju\u0107a skepsa u bo\u017eanstveni karakter, odnosno poreklo tog ustava\/ustavotvorca.<\/p>\n<p>Liberalizam, \u010diji je jedan od lu\u010dono\u0161a bio upravo Lok, zahteva o\u0161tro razdvajanje javne i privatne sfere. U liberalisti\u010dki skrojenoj, \u201cminimalnoj\u201d dr\u017eavi, javno dobro nema nekada\u0161nji opseg, odnosno ne podrazumeva toliko sadr\u017eaja kao nekad, a danas svakako jo\u0161 manje nego u Lokovo vreme. Religija se nastoji sabiti u privatnu sferu, u prostor od porte do oltara.To, me\u0111utim, nikada nije mogu\u0107e u potpunosti sprovesti.<\/p>\n<p>Ameri\u010dki mislilac i dr\u017eavnik Tomas D\u017eeferson smatrao je princip sekularizacije \u201cvisokim i nesavladivim zidom\u201d me\u0111u dvema ustanovama. To, pre svega, zna\u010di da postoji niz zabrana na strani dr\u017eave, dok crkva mo\u017ee izra\u017eavati svoje (privatno) mi\u0161ljenje o moralnim, moralno-politi\u010dkim i \u010disto politi\u010dkim pitanjima. Crkva, naime, nije u stanju da u ime neke dogmatske teze o odvojenosti dr\u017eave i crkve dr\u017ei zatvorene dveri prema dr\u017eavi. Pitanje je samo da li je crkva spremna, i u kojoj meri, (zlo)upotrebiti uticaj koji ima nad vernicima, samim tim i gra\u0111anima dr\u017eave, a \u010dini se, ukoliko je u pitanju ljudsko spasenje, da ima svako pravo na to.<\/p>\n<p>Lok smatra da je potrebno da se \u201eta\u010dno razgrani\u010di zadatak gra\u0111anske vlade od zadatka religije i da se uspostavi pravi\u010dna veza izme\u0111u jedne i druge\u201c. Ipak, nema sumnje da \u0107e poimanje ove pravi\u010dnosti uvek predstavljati kamen spoticanja. Tome se, recimo, opire stalna potreba crkve da se pa\u010da u \u017eivot ljudi \u2013 s obzirom da se na ovom svetu zaslu\u017euje onaj, prekogrobni \u2013 te je prirodno da \u0107e (vrlo verovatno) preuzeti svu svetovnu mo\u0107 koja joj se ponudi. Crkva smatra, i to s punim pravom, da, kao influentna, mo\u017ee efektnije ispunjavati zadatak evangelizacije. To, uostalom, potvr\u0111uje i danas planetarni zna\u010daj hri\u0161\u0107anstva koji bi ostao pod znakom pitanja da nije do\u0161lo do konstantinovskog zagrljaja dr\u017eave i crkve, odnosno vi\u0161evekovne misionarsko-eksploatatorske sinergije evropskog imperijalizma.<\/p>\n<p>Hri\u0161\u0107anstvo, dodu\u0161e, karakteri\u0161e ambivalentan odnos prema politici. S jedne strane, ono odvra\u0107a pogled od zemnog, nu\u017eno nepravednog carstva, i upravlja ga ka onostranom. S druge, tu je spomenuto htenje za u\u010de\u0161\u0107em u politici, potreba da se nebesko carstvo, koliko je to ve\u0107 mogu\u0107e, ako ne inkarnira na zemlji, a ono makar pripremi. \u010citava pro\u0161lost hri\u0161\u0107anstva i oscilira izme\u0111u te dve krajnosti, u naporu da izna\u0111e autenti\u010dnu sintezu ovozemaljskih, istorijskih okolnosti i onozemaljskih, ve\u010dnih sadr\u017eaja. Pri tom, pokazalo se kao ve\u0107e isku\u0161enje priklanjanje ovozemaljskim silama, zbog \u010dega je crkva, u nameri da posveti svet, kako je prime\u0107eno, \u010desto postajala svetovna.<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>Briga za spasenje du\u0161e ne samo da nije predvi\u0111ena svrhom dr\u017eave, smatra Lok, ve\u0107 takore\u0107i ni raspolo\u017eivim metodom ona to nije u prilici \u010diniti. Naime, dr\u017eava vlada zakonima koji uti\u010du samo na spolja\u0161njost postupaka, a ne na savest (ili makar ne u prvom redu, i svakako ne nu\u017eno). Otud, po prirodi stvari, vladar prihvata i neiskrenu submisiju, ali to nipo\u0161to ne sme i crkva, s obzirom da bogu nipo\u0161to ne mogu biti mile \u017ertve koje se silom otimaju, odnosno vera koja nije iskrena (credere non potest homo nisi volens). Ni\u0161ta osim duhovnog oru\u017eja ne prili\u010di du\u017enosti vernika da \u0161iri radosnu vest i uve\u0107ava carstvo bo\u017eije. Naravno, ostaje pitanje koja je mera uticaja prava, odnosno gde prestaje milosrdna briga i ube\u0111ivanje, i zapo\u010dinje uznemiravanje i netrpeljivost. Pretpostavimo, recimo, da pojedinac u rukama ima primerak sutra\u0161njih novina u kojima pi\u0161e o razornom zemljotresu koji je upravo pogodio njegov grad, a to je u bitnom analogno epistemolo\u0161koj situaciji vernika u odnosu na ateiste i inoverne.<\/p>\n<p>Zar on ne bi osetio du\u017enost da smesta upozori porodicu i sugra\u0111ane na opasnost, da \u0161to\u0161ta preduzme, \u010dak i nasuprot njihovoj volji, kako bi ih spasao? Zar tu \u010dovek zaista mo\u017ee biti tolerantan i di\u0107i ruke od svega jer navodno zna da je osu\u0111en na neuspeh, ili zato \u0161to nema pravo, te da ostale mora prepustiti njihovom \u201cseizmolo\u0161kom \u010dulu\u201d?<\/p>\n<p>Savremeni, upravo razvodnjeni ideal tolerancije \u017eigo\u0161e iole uporniji apostolat kao uznemiravanje i netoleranciju, dok je po nekim srednjevekovnim merilima, na primer, dru\u0161tvo bilo tolerantno ako autsajdere nije spaljivalo na loma\u010di.<\/p>\n<p>Verska tolerancija, odnosno njen \u0161irok opseg, prihva\u0107en je danas kao civilizacijska tekovina. Izvojevano je to, me\u0111utim, tek po cenu procesa sekularizacije, i to ne samo u smislu odvajanja dr\u017eave i crkve, ve\u0107 i u smislu slabljenja uticaja i nestajanja religije, ili uzimanja nekih drugih oblika, manje \u0161kodljivih od onih zasnovanih na dogmama od pre dva milenijuma. Tim procesom dru\u0161tvo je postajalo bolje tj. komfornije mesto za \u017eivot, ali i sve indiferentnije spram vere.<\/p>\n<p>U na\u0161e malodu\u0161no i prili\u010dno licemerno vreme, umesto da se na razlikama insistira, posebno kada je u pitanju tako zna\u010dajan ulog, ljudsko spasenje, ali da se pri tom one podnose, \u0161to je i uslov afirmacije tolerancije, danas se razlike potiskuju, upravo pre\u0107utkuju. Gleda se jedino da se duhovi ne uznemire.<\/p>\n<p>Kada je re\u010d o delovanju SPC, \u010dini se da je njen propust dvojak. Ne samo da ne prihvata sekularizaciju u prvom spomenutom smislu, ve\u0107 pri tom upravo podsti\u010de sekularizaciju u drugom smislu, time \u0161to komformisti\u010dki marginalizuje teme presudne za religiozni \u017eivot vernika, sve u nameri da nikoga ne odbije od sebe \u2013 od duboke, ali katkad zastra\u0161uju\u0107e, pa i odurne istine hri\u0161\u0107anstva (prisetimo se starozavetne pripovesti o Avramovom \u017ertvovanju sina Isaka, uop\u0161te konsekvenci do kojih mo\u017ee dovesti prihvatanje apsolutnosti u odnosu prema bogu).<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.republika.co.rs\/558-559\/19.html\" target=\"_blank\">Republika<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>\u010citava pro\u0161lost hri\u0161\u0107anstva i oscilira izme\u0111u te dve krajnosti, u naporu da izna\u0111e autenti\u010dnu sintezu ovozemaljskih, istorijskih okolnosti i onozemaljskih, ve\u010dnih sadr\u017eaja. Pri tom, pokazalo se kao ve\u0107e isku\u0161enje priklanjanje ovozemaljskim silama, zbog \u010dega je crkva, u nameri da posveti svet, kako je prime\u0107eno, \u010desto postajala svetovna<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-126340","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/126340","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=126340"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/126340\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=126340"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=126340"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=126340"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}