{"id":126158,"date":"2013-10-05T10:00:04","date_gmt":"2013-10-05T08:00:04","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=126158"},"modified":"2013-10-05T10:00:04","modified_gmt":"2013-10-05T08:00:04","slug":"politicka-povijest-bodljikave-zice","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2013\/10\/05\/politicka-povijest-bodljikave-zice\/","title":{"rendered":"Politi\u010dka povijest bodljikave \u017eice"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Autor: Olivier Razac<\/strong><\/p>\n

Kada ju je ameri\u010dki farmer Joseph Glidden izumio 1874. godine da bi ogradio svoje posjede u Velikoj nizini (Great Plains), bodljikava \u017eica odmah je postala politi\u010dko oru\u017eje od najve\u0107e va\u017enosti. U manje od stolje\u0107a i pol poslu\u017eila je redom: za ogra\u0111ivanje podru\u010dja ameri\u010dkih Indijanaca, za zatvaranje velikog dijela stanovni\u0161tva tijekom rata za neovisnost Kube (1895. \u2013 1898.) i Drugog burskog rata u Ju\u017enoj Africi (1899. \u2013 1902.), okru\u017eivala je rovove za Prvog svjetskog rata i slu\u017eila kao elektrificirana ograda nacisti\u010dkih koncentracijskih i eksterminacijskih logora.<\/p>\n

Iako je bodljikava \u017eica uglavnom napustila krajolike liberalnih demokracija \u2013 i te\u0161ko bismo mogli zamisliti da ogra\u0111uje urede, supermarkete i vrtove ili da je koriste snage reda za blokadu ulica tijekom prosvjeda \u2013 ona nije nestala. I dalje se koristi posvuda, u svim zemljama, ali \u2013 ne bilo gdje. Na selu oko polja i pa\u0161njaka, a u gradu na vrhu zidova tvornica koje su progla\u0161ene \u201cosjetljivima\u201d, oko vojarni, zatvora i ku\u0107a ponekih zabrinutih gra\u0111ana, uzdu\u017e napetih granica, na bojnim poljima\u2026<\/p>\n

Bodljikava \u017eica Gliddenova tipa uglavnom se koristi u poljoprivredi. Kada se radi o odvra\u0107anju osoba, zamijenila ju je o\u0161tra bodljikava \u017eica (razor wire) na kojoj male o\u0161trice raspore\u0111ene po sredi\u0161njoj \u017eici, koje mogu i porezati i ubosti uljeza, zamjenjuju zupce. Oblik o\u0161trice razlikuje se ovisno o predvi\u0111enoj upotrebi i mo\u017ee jednostavno odvratiti uljeza ili ga smrtno raniti.<\/p>\n

Uporni opstanak jednog tako rudimentarnog instrumenta mo\u017ee se \u010diniti za\u010dudnim. U stolje\u0107u munjevitog tehnolo\u0161kog napretka, u kojemu zastarjeli proizvodi vrtoglavom brzinom pune smetli\u0161ta modernosti, ona je i dalje dovoljno u\u010dinkovita da ispuni ono \u0161to se od nje o\u010dekuje: razdvojiti prostor, iscrtati po tlu linije aktivne podjele. U toj je ulozi izvanredna. Njezina lako\u0107a je omogu\u0107ila da se pokriju nezamislive udaljenosti, a gipkost da odgovori svim potrebama: za\u0161titi, utvr\u0111ivanju, zatvaranju. Sve to samo s metalnom \u017eicom ukra\u0161enom malim bodljama. Nesrazmjer izme\u0111u jednostavnosti predmeta i va\u017enosti njegovih u\u010dinaka pokazuje da se stupanj usavr\u0161enosti sredstava za provo\u0111enje mo\u0107i ne mjeri njihovom tehni\u010dkom profinjeno\u0161\u0107u, da njihova mo\u0107 ne proizlazi nu\u017eno iz razbacivanja energijom, ali i da najve\u0107a sila nije nu\u017eno ona koja je na prvi pogled najdojmljivija.<\/p>\n

Indikator politi\u010dkih razlika<\/strong><\/p>\n

Bodljikava \u017eica funkcionira kao indikator politi\u010dkih razlika. Za\u0161to je se, sasvim uobi\u010dajeno, mo\u017ee na\u0107i na vrhu zidova bogatih vila u Ju\u017enoj Africi, dok se u Francuskoj to \u201cne radi\u201d? Za\u0161to policija i vojska mogu zaustavljati prosvjednike rastezanjem rola bodljikave \u017eice po ulicama Filipina ili Brazila, dok se francuski \u017eandari brane tankim \u0161titovima od pleksiglasa?<\/p>\n

Odgovor je u najmanju ruku trostruk. Najprije treba uzeti u obzir nasilnost dru\u0161tava o kojima je rije\u010d. Utvr\u0111ivanje privatnih rezidencija treba dovesti u vezu s brutalno\u0161\u0107u dru\u0161tvenih nejednakosti, koje ono onda dodatno u\u010dvr\u0161\u0107uje. Razinu osjetljivosti na pretrpljeno i uo\u010deno nasilje tako\u0111er treba uzeti u obzir. Kona\u010dno, zadnji je \u010dimbenik geografska promjenjivost simboli\u010dke snage upotrijebljenih sredstava: percepcija bodljikave \u017eice nije ista u Europi kao u Kini ili Africi, pogotovo stoga \u0161to postoji razli\u010dit odnos prema povijesnim temama koje simbolizira bodljikava \u017eica, a u Europi su to logori, genocid, rat.<\/p>\n

Ova tri \u010dimbenika na koncu ocrtavaju politi\u010dku geografiju bodljikave \u017eice, a ujedno i kartografiju velikih tipova vlasti koji supostoje u svijetu, koja pritom uop\u0107e ne odgovara konvencionalnijim politi\u010dkim podjelama (demokracija naspram diktature). Odgovor na pitanje \u201cbodljikava \u017eica ili ne?\u201d prili\u010dno je pouzdan pokazatelj politi\u010dke tehnologije i vrste odnosa izme\u0111u vladaju\u0107ih i onih kojima se vlada.<\/p>\n

U zapadnim dru\u0161tvima kori\u0161tenje bodljikave \u017eice simbolizira opresiju, s obzirom na njezine katastrofalne upotrebe u pro\u0161losti. Tako su \u201cograde, bodljikave \u017eice, promatra\u010dnice, barake, vje\u0161ala, plinske komore i pe\u0107i za spaljivanje\u201d iz koncentracijskog i eksterminacijskog logora Auschwitz-Birkenau upisane na listu svjetske ba\u0161tine kao \u201csimboli okrutnosti \u010dovjeka prema \u010dovjeku u 20. stolje\u0107u\u201d. Znakovito, simbol Amnesty Internationala, organizacije osnovane u Ujedinjenom Kraljevstvu koja se bori protiv zatvaranja i mu\u010denja, zapaljena je svije\u0107a obavijena bodljikavom \u017eicom. Dodajmo da se negativna konotacija mo\u017ee preokrenuti kada se radi o uni\u0161tavanju te opreme. Ma\u0111arska je tako1989. odlu\u010dila u\u010diniti zna\u010dajan korak prema Zapadu: \u201cU simboli\u010dnoj gesti [ministar vanjskih poslova] je prerezao, (\u2026) zajedno sa svojim austrijskim kolegom, bodljikavu \u017eicu koja je ozna\u010davala mjesto \u017eeljezne zavjese izme\u0111u Austrije i Ma\u0111arske.\u201diSna\u017ean simboli\u010dki naboj bodljikave \u017eice od nje je u\u010dinio politi\u010dki jo\u0161 skupocjenije sredstvo s obzirom na veliku osjetljivost na nasilje i \u017eelju za nepovredivo\u0161\u0107u tijela, stavova i osje\u0107aja. Noli me tangere, \u201cNeka me nitko ne dira!\u201d glasi latinska izreka. \u201cU zapadnja\u010dkim dru\u0161tvima\u201d, pi\u0161e filozof Alain Brossat, \u201c\u0161irenje paradigme nepovredivosti tendira razviti se u istinsku fobiju od dodira, od kontakta.\u201dii U takvom kontekstu, bodljikava \u017eica predstavlja nedozvoljen na\u010din razdvajanja tijel\u00e2 u prostoru. Rizik kontakta s njezinim bodljama ili o\u0161tricama, kao i samo trpljenje pogleda na nju, \u010dine se neprihvatljivima.<\/p>\n

Pa ipak, \u010dak i u prostorima gdje je bodljikavu \u017eicu sve te\u017ee koristiti, razgrani\u010denja ne nestaju, samo su diskretnija, ubla\u017eena. Postoji naime igra suprotnosti izme\u0111u, s jedne strane, taktike eufemizacije prostornog nasilja, za koju je nu\u017ena odsutnost agresivne opreme poput bodljikave \u017eice i, s druge strane, opstanka taktika odvra\u0107anja koje se oslanjaju na vidljivu brutalnost.<\/p>\n

Eufemizacija prostornog nasilja<\/strong><\/p>\n

Eufemizacija je prvenstveno jezi\u010dna taktika gdje jedan pojam zamjenjujemo drugim koji neizravno govori istu stvar. Tako militarizirane granice postaju \u201cdemilitarizirane zone\u201d, \u201ctampon zone\u201d ili \u201csigurnosne ograde\u201d. No daleko od toga da je samo jezi\u010dna, eufemizacija je i estetska, proceduralna, tehnolo\u0161ka, arhitektonska, geografska. Uzmimo primjer maloljetni\u010dkih zatvora sagra\u0111enih posljednjih godina: izvana, nagla\u0161ava ministarstvo pravosu\u0111a, \u201czatvorski je izgled namjerno ubla\u017een prikladnim arhitektonskim tretmanom koji jam\u010di bolju uklopljenost u okoli\u0161\u201d.iii Prostorno nasilje se i dalje vr\u0161i, no pritom se izbjegava politi\u010dka cijena njegove izravne i neu\u0161minkane primjene.<\/p>\n

Otud i aktualna odu\u0161evljenost, ujedno anegdotalna i simptomati\u010dna, biljnom ogradom. Francusko poduze\u0107e Sinnoveg razvilo je 2005. koncept \u201cprirodno pletene obrambene \u017eivice\u201d. \u201cPotpuno ekolo\u0161ka, dekorativna i nesavladiva inovacija\u201d, hvali se reklamni letak poduze\u0107a. Zahvaljuju\u0107i biranim biljkama s posebno agresivnim trnjem, ova nova ograda predstavlja prepreku koja je jednako u\u010dinkovita kao bodljikava \u017eica \u2013 za sli\u010dnu cijenu i uz neutralan, \u010dak ugodan estetski dojam. Ne\u0161to nalik bodljikavoj \u017eici koja cvate u prolje\u0107e\u2026<\/p>\n

Na taj se na\u010din \u201c\u0161titi lokaciju, a da pritom izvana ne djeluju agresivno ili \u0161okantno\u201d. Druga prednost takvih \u017eivica jest da su prilagodive. Oko \u0161kola, biljke od kojih su pravljene ograde nemaju trnja, dok na \u201cosjetljivim\u201d mjestima biljke maskiraju i poja\u010davaju klasi\u010dne ograde od bodljikave \u017eice i re\u0161etke. U te spletove cvije\u0107a i trnja satkane su taktike i poezija mo\u0107i. To su osigurani vrtovi iz snova: \u201cSinnoveg posjeduje znanje potrebno za stvaranje vrta iz snova, za odmor u harmoniji s ku\u0107om i njezinim gospodarima, nude\u0107i im ujedno udobnost mira i sigurnosti s ukrasnim i diskretnim konceptom nesavladive biljne ograde, kao i s iznimnim i jedinstvenim izborom biljaka.\u201d<\/p>\n

U drugim je slu\u010dajevima eufemizacija u slu\u017ebi pove\u0107anja mo\u0107i odvra\u0107anja, kamufliranjem nasilnih sredstava (kao kod cvjetne ograde koja prikriva re\u0161etke o\u0161tre bodljikave \u017eice) ili maskiranjem samog razgrani\u010denja tako da bi se lak\u0161e uhvatilo prijestupnike. Iako ubla\u017eeno, ozna\u010davanje prostora dakle nije nestalo: mijenja se prema takti\u010dkim potrebama, prema istan\u010danom balansu izme\u0111u u\u010dinkovitosti upotrijebljenog sredstva i njegove simboli\u010dke prihvatljivosti. Bodljikava \u017eica ne\u0107e biti izbrisana iz zapadnih dru\u0161tava, no uskoro \u0107e se koristiti samo za vrlo visoke razine sigurnosti (u zatvorima, vojnim kampovima\u2026), ili u situacijama u kojima se mo\u017ee sakriti, ili pak u zaba\u010denim, ne ba\u0161 nastanjenim mjestima. U modernim gradovima u\u010dinkovitost i diskretnost razgrani\u010denja \u010de\u0161\u0107e se posti\u017eu virtualiziranim tehnolo\u0161kim sredstvima: kamerama, automatskim vratima, senzorima\u2026<\/p>\n

Takti\u010dko kori\u0161tenje simbolike<\/strong><\/p>\n

Negativni i podsvjesni simboli\u010dki naboj bodljikave \u017eice mo\u017ee djelovati kao instrument odvra\u0107anja, ovisno o politi\u010dkoj i pragmati\u010dkoj ra\u010dunici onih koji odlu\u010duju o njezinu kori\u0161tenju. Tako je \u010detvrt New Wilmington u Comptonu, ju\u017enom losan\u0111eleskom predgra\u0111u na opasnom glasu, ogra\u0111ena da bi se zaustavili sukobi izme\u0111u uli\u010dnih bandi. Ovdje doista ima svega: bodljikave \u017eice, \u0161iljaka, re\u0161etki, ograda, pregrada, stra\u017earnica, \u010duvara. \u201cVojni\u010dke konotacije arhitekture ovih filtracijskih sredstava nisu eufemizirane. Upravo suprotno, ovakva obrambena estetika (\u2026) \u010dini vidljivima ponovno prona\u0111enu sigurnost i kontrolu ove zajednice.\u201div<\/p>\n

Agresivni izgled razgrani\u010denja ovdje slu\u017ei prevenciji poku\u0161aja prelaska, proizvode\u0107i pritom hijerarhijsku razliku izme\u0111u dvaju prostora i dvaju stanovni\u0161tava. Unutra\u0161njost je valorizirana (pogotovo u zemlji\u0161nom smislu) nagla\u0161enim izgledom sigurnosti, dok je istodobno ono izvan ograde devalorizirano, a njegovi stanovnici ozna\u010deni kao nepo\u017eeljni. Drugdje, nasuprot tome, kao u jednom zatvorenom kalifornijskom naselju rezerviranom za starije od 55 godina, agresivnost ograde uglavnom slu\u017ei umirivanju samih stanovnika i ne temelji se na pravoj operativnoj korisnosti: \u201cOvdje je dojam sigurnosti va\u017eniji od stvarne sigurnosti.\u201dv<\/p>\n

Sve ove mogu\u0107nosti baratanja sredstvima ograni\u010davanja prostora tvore vrlo bogatu strate\u0161ku lepezu: umno\u017eavanje i oja\u010davanje granica zahvaljuju\u0107i njihovom simboli\u010dkom ubla\u017eavanju, ali i ja\u010danje segregacije zahvaljuju\u0107i njihovoj brutalnosti, stvarnoj ili prividnoj. Pitanje podjele prostora danas nije binarno: ne radi se o \u201cvelikom zatvaranju\u201d \u010diji bi simptomi bili bodljikava \u017eica i umno\u017eavanje blindiranih ograda, no jednako se tako ne radi ni o jednostavnom osloba\u0111anju cirkulacije zahvaljuju\u0107i upotrebi virtualnih tehnologija.<\/p>\n

Problem le\u017ei u strate\u0161kom diverzificiranju koje omogu\u0107ava sve kombinacije, artikulacije i dvosmislenosti. Paradoksalno, sredstvo kao \u0161to je bodljikava \u017eica, za koje bismo mogli pomisliti da usmjerava na\u0161u pa\u017enju na arhai\u010dni problem nasilja (vidljivost sna\u017ene brutalnosti izvr\u0161ene na tijelu), tjera nas, naprotiv, da odvratimo pogled od danas dominantnih oblika manifestacije. Jer aktualni oblici politi\u010dkog nasilja manje se prepoznaju po svojoj o\u010ditoj snazi nego po svojim profinjenim trikovima.<\/p>\n

S francuskog prevela: Mirna \u0160imat<\/p>\n

* Olivier Razac je filozof, autor knjige Politi\u010dka povijest bodljikave \u017eice (Histoire politique du barbel\u00e9, Champs Essais, Pariz, 2009.)<\/em><\/p>\n

Lemondediplomatique.hr<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Karijera bodljikave \u017eice kao sredstva agresivnog prostornog razdvajanja i kontrole i dalje traje. Politi\u010dka geografija njezine suvremene takti\u010dke primjene ujedno je indikator politi\u010dkih razlika izme\u0111u dru\u0161tava i odnosa mo\u0107i u njima. Zbog specifi\u010dnog simboli\u010dkog bremena, na Zapadu su je postepeno po\u010dela zamjenjivati alternativna, prividno manje agresivna sredstva. Proces \u201ceufemizacije\u201d tehnologija prostornog nasilja, me\u0111utim, ne zna\u010di i kraj njihove proliferacije<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-126158","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/126158","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=126158"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/126158\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=126158"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=126158"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=126158"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}