{"id":124994,"date":"2013-09-22T07:54:53","date_gmt":"2013-09-22T05:54:53","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=124994"},"modified":"2013-09-21T22:59:50","modified_gmt":"2013-09-21T20:59:50","slug":"kakav-je-bio-seks-u-sssr-u","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2013\/09\/22\/kakav-je-bio-seks-u-sssr-u\/","title":{"rendered":"Kakav je bio seks u SSSR-u"},"content":{"rendered":"<p><strong><a href=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2013\/09\/SSSR_sex.jpg\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignleft size-medium wp-image-124995\" title=\"SSSR_sex\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2013\/09\/SSSR_sex-300x214.jpg\" alt=\"\" width=\"300\" height=\"214\" \/><\/a>Autor: Denis Dragunski<\/strong><\/p>\n<p><span style=\"text-decoration: underline;\">\u201eKod nas u SSSR-u nema seksa\u201c<\/span><\/p>\n<p>Sve \u0161to se ti\u010de seksa bilo je oduvijek tabu u SSSR-u. Naravno, seks je pritom postojao. U velikoj mjeri, ni\u0161ta manjoj nego danas. No razgovor o njemu smatrao se sramotnim i neprili\u010dnim. Misli se da je tijekom jednog izravnog televizijskog prijenosa Lenjingrad-Boston za vrijeme perestrojke jedna \u017eena rekla: \u201eKod nas u SSSR-u nema seksa\u201c. To nije istina. Zapravo je htjela re\u0107i da nema seksa na televiziji.<\/p>\n<p>Ne\u0161to ranije iza\u0161la je 1977. knjiga Georgija Vasilj\u010denka \u201eOp\u0107a seksopatologija\u201c u kojoj je generalizirao svoje iskustvo i opisivao parove koji su mu dolazili. Iz njegovog iskustva mo\u017ee se zaklju\u010diti da su mnoge psihi\u010dke smetnje bile posljedica nemogu\u0107nosti da ljudi pri\u010daju o seksu. Za ozna\u010davanje spolnog \u010dina i spolnih organa postojale su samo nepristojne psovke ili medicinski termini. Naravno, ni jedno ni drugo nije poticalo iskreni razgovor o seksu. Jo\u0161 jedan skandal odigrao se 1978., kad je na velike ekrane do\u0161ao film \u201e\u010cudna \u017eena\u201c, o ljubavi koja se dogodila izme\u0111u mladi\u0107a i starije \u017eene. U \u201eKomsomoljskoj pravdi\u201c iza\u0161la je recenzija na film u kojoj je pisalo: \u0161to je tu lo\u0161e ako se svaki tre\u0107i brak u Sovjetskom Savezu raspadne? Tad sam radio u Diplomatskoj akademiji i tu sam vijest saznao idu\u0107eg jutra u gr\u010dkim novinama. \u010citav svijet je objavio tu recenziju. \u010cak u usporedbi sa Zapadom to je bio ogromni broj razvoda.<\/p>\n<p><span style=\"text-decoration: underline;\">Kako su neslobode do\u0161le na mjesto seksualnih sloboda<\/span><\/p>\n<p>Michel Foucault je govorio da je seksualnost instrument kojim vlast upravlja narodom. U dvadesetim godinama 20. st. sovjetska vlast je olabavila seksualne uzde. Osloba\u0111anje seksualnosti i emancipacija \u017eena doga\u0111ali su se unutar one iste borbe koja se vodila s religijom, gimnazijama, predavanjem gr\u010dkog i latinskog, frakovima, spiskom po \u010dinovima. Tad je bila dekriminalizirana homoseksualnost. Razvodi su postali apsolutno slobodna stvar, mogao si se razvesti a da pritom ne obavijesti\u0161 svojeg partnera.<\/p>\n<p>Potom je u Staljinovo vrijeme zapo\u010dela imperijska politika: zabranili su abortuse, kriminalizirali homoseksualnost, a razvod je postao dugotrajni proces. \u010cak u \u0161ezdesetim godinama morali ste, ako ste se htjeli razvesti, objaviti oglas u \u201eVe\u010dernjoj Moskvi\u201c (jedne od najstarijih moskovskih dnevnih novina op. red.). Samo su se najutjecajniji ljudi mogli razvesti mirno, tiho.<\/p>\n<p>Nakon rata nije bilo dovoljno mu\u0161karaca, zbog toga su ukinuli alimentacije. Pitanje o priznavanju o\u010dinstva nije se uop\u0107e postavljalo. Neudana \u017eena ostavljala je u djetetovom rodnom listu praznu crtu. Tad su se \u0161alili da se natalitet pove\u0107ao na ra\u010dun visoke cirkulacije mu\u0161karaca. Potom kad se po\u010detkom pedesetih situacija po\u010dela izjedna\u010divati, ponovno su se pojavile tendencije za ja\u010danje obitelji. Postojale su varalice koje nisu htjele platiti alimentaciju. Lov na njih zamijenio je u \u0161ezdesetim godinama drugu omiljenu narodnu zabavu \u2013 lov na narodne neprijatelje. S du\u017enicima se bavila policija i sud, na posao su slali pljenidbene naloge. Za jedno dijete trebalo je platiti 25% od zarade, za dvoje \u2013 33%, za troje i vi\u0161e \u2013 50%. Mu\u0161karci su se namjerno zapo\u0161ljavali u onim poslovima koji su imali malenu zaradu, od nje su davali alimentaciju, a sami jo\u0161 zara\u0111ivali \u201ena crno\u201c. Onaj koji je pla\u0107ao alimentaciju bio je \u010dvrsto uvjeren da svojim novcima zapravo hrani ljen\u010dinu \u2013 novog \u017eeninog mu\u017ea.<\/p>\n<p><span style=\"text-decoration: underline;\">Crno tr\u017ei\u0161te pornografije<\/span><\/p>\n<p>Otimalo se oko nepristojnih fotografija. Njih su prodavali u vlakovima ljudi koje su zbog ne\u010deg nazivali Bjelorusima. Oni su zaista po ne\u010demu bili sli\u010dni Bjelorusima \u2013 plavokosi, krupnih jagodica, s duboko usa\u0111enim svijetloplavim o\u010dima. Pravili su se da su gluhonijemi. Diler bi do\u0161ao do tebe, povukao bi te za lakat i vadio pornografske fotografije. Fotografije su se mogle podijeliti u dvije razli\u010dite grupe: manja grupa su bile ponovno \u0161tampane strane fotografije, ve\u0107a &#8211; na\u0161 \u010darobni home-made. Sve se doga\u0111alo na \u017eeljeznim krevetima s niklovanim kuglicama i \u010dipkastim jastucima nad kojim su visjele \u0160i\u0161kinove slike medvjedi\u0107a (Ivan Ivanovi\u010d \u0160i\u0161kin \u2013 ruski pejza\u017eist i portretist op. red.). Paketi\u0107 takvih fotografija ko\u0161tao je 3 rublja. Za usporedbu: \u0161teka cigareta \u201eStoli\u010dnie\u201c ko\u0161tala je 40 kopejki, boca votke \u2013 3 rublja, karta za kazali\u0161te \u2013 1, 5 rubalj&#8230;<\/p>\n<p>Ponekad su se fotografije prodavale kao \u0161pil karata, tad je pokraj svake sli\u010dice stajao i znak \u2013 recimo, dama tref. Osim toga, postojale su i pornografske pri\u010de, pisane rukom od strane nekog lokalnog majstora s tradicionalnim ruskim temama. Kasnije su se pojavili prijevodi s engleskog, poznata je bila knjiga \u201eRaspust u Kaliforniji\u201c. Otkucana na pisa\u0107em stroju \u201eKamasutra\u201c tako\u0111er je i\u0161la od jedne ruke do druge. Ali na knji\u017eevnom crnom tr\u017ei\u0161tu u SSSR-u prodavale su se samo pristojne stvari \u2013 Kafka, Pasternak, Cvetajeva; ponekad si mogao na\u0107i fantastiku, religioznu knji\u017eevnost. Ali nije bilo pornografske knji\u017eevnosti.<\/p>\n<p>Po\u010detkom 70-ih dogodila se prekretnica: u SSSR-u po\u010deli su dolaziti maleni albumi s pornografskim scenama, pornografski stripovi. Njih su kopirali, tiskali po no\u0107i. Tako\u0111er, pojavili su se filmovi na amaterskoj osammilimetarskoj vrpci. Filmovi su bili strani i, sude\u0107i po kvaliteti, profesionalno producirani. Takve vrpce dovozili su uglavnom iz Njema\u010dke. To su bili nijemi filmovi, odnosno zvuk nije bio potreban da bi se shvatila radnja filma. A radnja je itekako postojala! Svi filmovi 60-ih i 70-ih, \u010dak i 80-ih, imali su dosjetljivu, zabavnu fabulu, \u0161to ih je \u010dinilo zanimljivim za gledanje.<\/p>\n<p><span style=\"text-decoration: underline;\">Sovjetske kontracepcije<\/span><\/p>\n<p>Prezervativi su se uredno prodavali u ljekarnama. Ali nije bilo uobi\u010dajeno naglas raspravljati o prezervativima i lubrikantima. Ve\u0107ina mu\u0161karaca je u ljekarni ili jedva \u0161aputala, ili govorila: \u201ePaketi\u0107\u201c, ili naprosto: \u201eAspirin\u201c, ali uz namigivanje. Tad je bilo nemogu\u0107e zamisliti da \u0107e ogromni stakleni ormar s prezervativima stajati nasred ljekarne te da \u0107e se kupci savjetovati s ljekarnicima oko kvalitete, boje i mirisa.<\/p>\n<p>\u201eAspirin\u201c je ko\u0161tao dvije kopejke i postojale su tri veli\u010dine. Prezervativi su bili posipani talkom, \u0161to je zna\u010dilo da ih je trebalo podmazati vazelinom ili slinom \u2013 po vlastitoj \u017eelji. Uvozni kondomi pojavili su se negdje sredinom 70-ih godina. Isprva su uvozili samo indijske, a potom su se po\u010deli pojavljivati drugi. Kao i danas postojale su druge kontracepcije, samo nisu bile tako sigurne. Iskusne seksualne lavice u\u010dile su svoje prijateljice \u201ekamo\u201c treba staviti kri\u0161kicu limuna. Stavljale su s koricom. I pomagalo je u ve\u0107ini slu\u010dajeva. Na kraju krajeva, limun je kiselina. A jo\u0161 su se \u017eene ispirale permanganatnom kiselinom: skakale bi s postelje i tr\u010dale u kupatilo. Tamo je ve\u0107 bila spremna \u0161alica s tom ru\u017ei\u010dastom vodicom.<\/p>\n<p><span style=\"text-decoration: underline;\">Sloboda tijela u SSSR-u i suvremeni seksualni totalitarizam<\/span><\/p>\n<p>Seks je bio jedan od na\u010dina suprotstavljanja totalitarizmu. Nije Orwell uzalud pisao da je zada\u0107a totalitarne dr\u017eave podjarmiti tijelo, ukinuti seksualno u\u017eivanje. Danas se pojavio novi seksualni imperativ \u2013 depilacija, piling, fitness. U na\u0161e vrijeme bilo je svakakvih djevoj\u010dica \u2013 debelju\u0161kastih, mr\u0161avica, krivonoga. Nitko se oko tog nije uznemiravao. Nije postojao kult sportskog tijela, jer su svi savr\u0161eno znali da je ono predodre\u0111eno za atlete i sporta\u0161e.<\/p>\n<p>U suvremenoj Rusiji pojavio se kult plasti\u010dnog, foto\u0161opiranog tijela. To je nekakav drugi totalitarizam \u2013 totalitarizam reklame, mode. Sveprodiru\u0107i diktat stila. U SSSR-u je bilo sve druga\u010dije, vjerojatno zbog toga i \u0161to su svi bili siroma\u0161ni te su se seksali bez primisli. Zbog toga je i prostitucije bilo puno manje. To je bila epoha gdje je sve bilo besplatno, a to se odnosilo i na seks. Zbog \u010dega pla\u0107ati prostitutkama? Bolje do\u0111i na ples.<\/p>\n<p><span style=\"text-decoration: underline;\">Prostitutke i intelektualke<\/span><\/p>\n<p>Prostitutke su bile na platformama velikih prigradskih stanica. Sjedile su, ispru\u017eiv\u0161i noge, a cijena je bila napisana na \u0111onovima, pa bi svaki prolaznik mogao vidjeti koliko ko\u0161taju. Postojale su za prostitutke dvije cijene u Moskvi: 3 ili 5 rubalja. Obi\u010dno si ih mogao na\u0107i oko podzemne stanice \u201eProspekt Mira\u201c. Nosile su prstenove od nov\u010danica od tri ili pet rubalja \u2013 zelenkastih ili plavkastih. Tako je svima bilo jasno koja je cijena. No malo tko je i\u0161ao prostitutkama: koristiti usluge prostitutki isto je kao i platiti za pitku vodu koja \u0161iklja iz fontane na svakom uglu. Dakle, \u017eelim re\u0107i da je bilo puno djevojaka koje su bile spremne podijeliti s tobom u\u017eitke seksa.<\/p>\n<p>Naravno, postojao je strah od zaraze. Bojali smo se gonoreje, sifilisa koji su bili na svakom koraku. Oko tog su postojali mnogi mitovi. Recimo, ljudi su znali da \u0107e od sifilisa \u010dovjeku otpasti nos, ali je malo tko znao da \u0107e se to dogoditi tek za deset godina ako se \u010dovjek ne lije\u010di. Zbog toga su nakon divlje no\u0107i de\u010dki, mrtvi ozbiljni, provjeravali je li im sve u redu s nosom. Problemi su nastajali i zbog manjka higijene, rijetko i lo\u0161e smo se prali. U narodu se govorilo da su se razvratne djevojke \u010de\u0161\u0107e prale, a pristojne djevojke bi se kupale jednom u \u010detiri dana, kad su mijenjale donje rublje. \u010cak su i u 70-im susjedi mislili da studentica, koja unajmljuje sobu u \u201ekomunalki\u201c (zajedni\u010dki stan za vi\u0161e porodica, obitelji op. red.) i tu\u0161ira se svaki dan, mora biti prostitutka. U to vrijeme mislilo se da se samo prostitutka pere ama ba\u0161 svaki dan.<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/ruskivjesnik.com\/politics\/2013\/09\/21\/tajna_sloboda_tijela_kakav_je_bio_seks_u_sssr-u_22215.html\" target=\"_blank\">Ruski vjesnik<\/a>\/<a href=\"http:\/\/bg.ru\/society\/seks_v_sssr-19361\/\" target=\"_blank\">Bg.ru<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Knji\u017eevnik Denis Dragunski prisje\u0107a se kako je sovjetski \u010dovjek \u010duvao slobodu tijela u totalitarnoj dr\u017eavi, od koga se mogla nabaviti pornografija te zbog \u010dega se tako rijetko i\u0161lo prostitutkama.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-124994","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/124994","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=124994"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/124994\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=124994"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=124994"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=124994"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}