{"id":124710,"date":"2013-09-19T07:58:38","date_gmt":"2013-09-19T05:58:38","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=124710"},"modified":"2013-09-18T23:01:14","modified_gmt":"2013-09-18T21:01:14","slug":"zanemareni-bog-bog-ili-religija-cemu-smo-posveceniji-i-sta-nam-je-vaznije","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2013\/09\/19\/zanemareni-bog-bog-ili-religija-cemu-smo-posveceniji-i-sta-nam-je-vaznije\/","title":{"rendered":"ZANEMARENI BOG: Bog ili religija, \u010demu smo posve\u0107eniji i \u0161ta nam je va\u017enije"},"content":{"rendered":"<p><a href=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2013\/09\/believe.jpg\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"size-medium wp-image-124711 alignleft\" title=\"believe\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2013\/09\/believe-300x150.jpg\" alt=\"\" width=\"300\" height=\"150\" srcset=\"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2013\/09\/believe-300x150.jpg 300w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2013\/09\/believe-580x290.jpg 580w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2013\/09\/believe-450x225.jpg 450w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2013\/09\/believe-480x240.jpg 480w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2013\/09\/believe-235x117.jpg 235w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2013\/09\/believe-75x37.jpg 75w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2013\/09\/believe-350x175.jpg 350w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2013\/09\/believe-220x109.jpg 220w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2013\/09\/believe.jpg 600w\" sizes=\"(max-width: 300px) 100vw, 300px\" \/><\/a>Pi\u0161e: Salmedin Mesihovi\u0107<\/p>\n<p>Postomodernisti\u010dki svijet odlikuje jedna vrlo zanimljiva pojava, koja je toliko prisutna ali je slabo prepoznata. Rije\u010d je o fenomenu koji poga\u0111a uglavom pripadnike abrahamisti\u010dkih denominacija. Zadnje decenije su svjedokom uzdizanja fundamentalisti\u010dkih pokreta temeljenih na denominacijama abrahamisti\u010dkih religija i dogmi. To se ispoljava \u010desto uz vrlo isklju\u010div, pasivno \u2013 agresivno ili prosto agresivni nastup, \u010desto sa zna\u010dajnim izlivima netolerancije, nepo\u0161tivanja, unutarnjih nagomilanih frustracija i sl. Kada se detaljnije analizira taj religijski fundamentalizam, ne mo\u017ee se oteti utisku da je on u svojoj su\u0161tini prili\u010dno svjetonizirana, modernisti\u010dka (u historijskom, a ne progresivisti\u010dkom kontekstu) politi\u010dka ideologija. Osnovni cilj je dolazak na vlast, ispunjavanje predvi\u0111ene agende i prozai\u010dnih interesa pojedinaca i naravno odr\u017eanje na vlasti. U tom fundamentalizmu je Bog u potpunosti zanemaren, gurnut u stranu, tek na momente spomenut kao opaska, fusnota ili napomena u op\u0107em diskursu fundamentalizma. Religijski fundamentalisti\u010dki pokret je ustvari izvrnuta logika religijskih ili vjerskih osje\u0107anja, u kojoj se glavna pozornosti usmjerava ne na Boga, koji o\u010dito smeta fundamentalistima, nego na religiju kao takvu, odnosno na njene odre\u0111ene dogmatske postavke ili vanjske forme izra\u017eaja ili reprezentativnosti. I ti atributi i epiteti religiozne vanj\u0161tine su postali i oru\u0111e i bojno polje fundamentalizma. Uostalom lak\u0161e je i posvetiti se, podr\u017eavati, braniti, osu\u0111ivati to kako neko izgleda i \u0161ta nosi na sebi ili je li ili nije bio vi\u0111en u nekoj ve\u0107oj i va\u017enijoj crkvi i d\u017eamiji u \u201eprime time\u201c, nego poku\u0161avati tragati za Istinom i smislom postojanja. Lak\u0161e je ponavljati neke ve\u0107 zadate religijske formule i rituale, makar ih uop\u0107e ne razumijevati, nego postavljati pitanja i poku\u0161avati dati odgovar.<\/p>\n<p>Religijski fundamentalizam jeste moderna politi\u010dka i dru\u0161tvena pojava, ali on \u201egorivo\u201c za svoje funkcionalno djelovanje crpi i iz okvira jedne drevne religijske konstrukcije koja se zasniva na na\u010delu ljudske misli o tzv. \u201eovozemaljskom\u201c otjelovljenju bo\u017eanskog. U povijesnoj stvarnosti, vjere su od ljudi stvarane i razvijane radi Boga, a nije Bog stvoren niti postoji radi vjere i religije. Ne vjeruje se u judaizam, kr\u0161\u0107anstvo i islam, nego u Boga. Kada se raspravlja po ovom pitanju potrebno je pojmovno razlu\u010diti pojmove vjere i religije, jer su njihove sadr\u017eine razli\u010dite. Vjera predstavlja mi\u0161ljenje ili uvjerenje, a religija je tek skup kanoniniziranih (u dogmatskom smislu) propisa, obja\u0161njena i tvrdnji \u010desto pod pla\u0161tem oficijelne institucionaliziranosti. I tako se u sada\u0161njoj abrahamisti\u010dkoj religijskoj konstelaciji (a takav slu\u010daj je bio vrlo \u010dest i u ranijim epohama) insistira na obo\u017eavanju judaizma, kr\u0161\u0107anstva ili islama ili nekih njihovih aspekata. Obo\u017eavanje judaizma, kr\u0161\u0107anstva i islama, umjesto vjerovanja u Boga i rada za Boga, je ustvari glavna konstanta religijskog fundamentalizma (bez obzira u kojoj manifestaciji i denominaciji) koji se onda predstavlja kao obi\u010dni dru\u0161tveno \u2013 politi\u010dki pokret. To je skretanje od istinske Vjere u prostor u kome nema Boga ili je on i previ\u0161e udaljen, na staze ideolopoklonstva u njegovom najo\u010diglednijem obliku. U fundamentalizmu je Bog nepotreban, \u010dak ote\u017eavaju\u0107a okolnost\u2026Insistira se na obo\u017eavanju religija, bogomolja, rituala, \u201esvetih\u201c tekstova, svetih dana ili perioda, \u201enadahnutih\u201c ili \u201esvetih\u201c pojedinaca, \u201emu\u010deni\u0161tva\u201c, odjevnih predmeta\u2026 sl.. Upravo je najve\u0107i problem sa judejskim, krs\u0107anskim i islamskim fundamentalistima u tome \u0161to su oni uop\u0107e zanemarili Boga, i njegove prerogative prenijeli na Zavjetni kov\u010deg ili obnovu Hrama, Isusa ili svete knjige. Tako da je mnogo va\u017enije dokazivanje onoga \u0161to pi\u0161e u svetim tekstovima koji su postali neka pu\u010dka zamjena za Boga, nego otkrivanje Boga. Zar nije insistiranje na tome ili borba za to kako \u0107e neko biti obu\u010den ne samo banaliziranje, nego i bespotrebno skretanje sa staze Spoznaje.<\/p>\n<p>Religijska konstrukcija o tzv. \u201eovozemaljskom\u201c otjelovljenju bo\u017eanskog je nastala iz sasvim jedne ljudske potrebe. Doku\u010divanje, razumijevanje i poimanje Boga nije jednostavna stvar. Za to su potrebni prili\u010dan intelektualni napor i energija, sklonost skoro radoholi\u010darstvu, otvorenost svijesti i hrabrost savjesti. Radi toga je Bog u zna\u010dajnoj mjeri postao i suvi\u0161e \u201cudaljen\u201d i nedoku\u010div za velike mase stanovni\u0161tva, \u0161to je onda imalo prirodnu posljedicu da su se tra\u017eili modaliteti toga pribli\u017eavanja Bogu. Bog je bio i jo\u0161 uvijek je za oficijelne dogme judejskih, kr\u0161\u0107anskih i islamskih denominacija, pa i veliku masu njihovih sljedbenika, previ\u0161e \u201conozemaljski\u201d, suvi\u0161e stran, te\u0161ko doku\u010div i vrlo slabo razumljiv. Njima je trebalo ne\u0161to \u0161to bi predstavljalo njegovu \u201covozemaljsku\u201d ina\u010dicu, sa kojom bi se lak\u0161e \u201ckomuniciralo\u201d i preko koje bi se lak\u0161e tuma\u010dio i metafizi\u010dki i fizi\u010dki svijet. I to je onda dovelo kod svih abrahamisti\u010dkih ogranaka do pojave da se bo\u017eanski aspekt, njegov logos ili \u010dak njegovo \u201cdirektno i nedvojdbeno\u201d proizla\u017eenje izraze u ne\u010demu \u0161to je bilo ili \u0161to je jo\u0161 \u201covozemaljski\u201d vidljivo (u naj\u0161irem mogu\u0107em pojmovnom kontekstu) i razumljivo, shvatljivo a su\u0161tinski je vezano za nastanak judaizma, kr\u0161\u0107anstva i islama. Tako se na \u201covom svijetu\u201d taj bo\u017eanski aspekt u judaizmu izrazio preko Zavjetnog kov\u010dega, Tore i Hrama, u kr\u0161\u0107anstvu kroz Isusa, a u islamu kroz Kuran.<\/p>\n<p>U prakti\u010dnom smislu (ne i u teorijskom) i Isus i Kuran su za veliku ve\u0107inu (a za sve oficijelne) denominacija dva abrahamisti\u010dka ogranka postale su\u0161tina njihovih vjerovanja, esencija bez koje se ne mo\u017ee. Bog je pod sve ve\u0107im obo\u017eavanjem Isusa i Kurana, postupno i lagano \u201cpotiskivan\u201d. Zbog toga obo\u017eavanja i ne treba onda da \u010dudi, da se u vremenu kada se kona\u010dno zaokru\u017euje ortodoksna kr\u0161\u0107anska dogma, glavna borba vodi po pitanju \u201cprirode\u201d Isusa, u kakvom je on odnosu prema Bogu i Duhu Svetom, da li je Marija bogorodica ili ne \u2026. i sli\u010dno. Nemjerljivo je mnogo i vremena, i energije ali i krvi potro\u0161eno na rje\u0161avanje toga koji \u0107e stav ili \u010dija \u0107e teorija pobijediti. Sli\u010dno se desilo i u razdoblju formiranja sunitske dogme, kada je zapo\u010dela borba oko pitanja prirode Kurana, odnosno da li je Kuran \u201cstvoren\u201d ili \u201cnestvoren\u201d (ova teza je pobijedila). U islamu se to utjelovljenje bo\u017eanskog nije moglo desiti na primjeru Muhameda, jer je Kuran izri\u010dit u optu\u017ebi zbog obo\u017etvorenja Isusa, pa se onda postupno kroz kasnije razvijanje tradicionalisti\u010dke sunitske dogme pribjeglo da se sam Kuran smatra takvim otjelovljenjem. Naravno, u tradicionalisti\u010dkoj, konzervativnoj islamskoj dogmatici se nigdje eksplicite niti ka\u017ee niti tvrdi da je Kuran Bog ili njegova bo\u017eanska \u201covozemaljska\u201d emanacija, ali funkcionalna praksa to potvr\u0111uje. U \u0161iitskom islamu, iako se to nigdje izri\u010dito ne navodi, mo\u017ee se uo\u010diti i prijenos nekih elemenata bo\u017eanskog na osobu (sli\u010dno kao u kr\u0161\u0107anstvu) i njegove potomke. Me\u0111utim, \u010dinjenica je da je bilo kakvo vjerovanje u otjelovljenog Boga u samo nekome ili samo ne\u010demu ustvari obi\u010dno idolopoklonstvo. Islam je ustvari napravio istu gre\u0161ku kao i kr\u0161\u0107anstvo, samo nije u boga pretvorio Isusa, nego knjigu.<\/p>\n<p>Sve su to ustvari surogat vjerovanja, neka zamjenska dogma jer je lak\u0161e odr\u017eavati takva ritualna \u2013 dogmatska pravila i tvrdnje, nego se nalaziti u mukotrpnoj stazi Spoznaje. Ako je Bog Istina, za\u0161to bi iskrenog vjernika poga\u0111ala potraga i otkrivanje istine, za\u0161to bi se on svim sredstvima borio protiv onih koji ho\u0107e da spoznaju istinu. Zbog svoje priproste, nedubinske, agresivisti\u010dke, idolopoklonisti\u010dke politike religijski fundamentalizam je op\u0107enito vrlo prihvatljiv za marginalce, za one sa krajnjih dru\u0161tvenih i socijalnih rubova, ekstremiste, mrzitelje, sa ni\u017eim stupnjem inteligencije, bez znanja ili bez \u017eelje za sticanjem znanja, one koji tra\u017ee pre\u010dice u \u017eivotu.\u00a0 Problem je \u0161to se ljudi poglavito koriste i vezuju religijom, a ne kretanjem stazom Spoznaje i Savjesti. To je lak\u0161e, jer se treba samo prihvatiti onako kako neko ka\u017ee da treba da bude (posebno ako ta \u201eveza\u201c ima \u0161to ve\u0107u drevnost), nego samostalno misliti, raditi, sumnjati, kreirati, spoznavati\u2026.Uz sve navedeno, logika jasno govori da ako je Bog tvorac svega, onda je sve na ovom svijetu \u201estvoreno\u201c, uklju\u010duju\u0107i i Isusa, i Julija Cezara i mene i vas, i planine i rijeke i zbirke i zapise\u2026 i te\u0161ko je tvrditi da onda ne\u0161to od toga \u0161to je dato materijalno ima zasebnu bo\u017eansku eksluzivnost. Ustvari u svima nama se krije bo\u017eanska emanacija, jer ako sve poti\u0107e iz Jednoga, onda sve mora imati i ne\u0161to od Jednoga.<\/p>\n<p>I tako je Bog ostao zanemaren, negdje tamo ostavljen, u zasjenku idolatrijskih uzdizanja religijskih, dogmatskih elemenata i obo\u017eavanja \u201eovozemaljskih\u201c otjelovljenja kako bi se \u201edo\u017eivjelo\u201c \u201eonozemaljsko\u201c u\u017eivanje. I zato ne treba da nas \u010dudi da se \u010ditava zajednica gubi u apstrakciji, banalizaciji i beskorisnosti, i pogre\u0161no usmjerenoj volji i energiji. \u2026<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/tacno.net\/kolumna\/zanemareni-bog-bog-ili-religija-cemu-smo-posveceniji-i-sta-nam-je-vaznije\/\">tacno.net<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>U tom fundamentalizmu je Bog u potpunosti zanemaren, gurnut u stranu, tek na momente spomenut kao opaska, fusnota ili napomena u op\u0107em diskursu fundamentalizma.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":124711,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-124710","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/124710","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=124710"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/124710\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/124711"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=124710"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=124710"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=124710"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}