{"id":123700,"date":"2013-09-08T10:08:21","date_gmt":"2013-09-08T08:08:21","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=123700"},"modified":"2013-09-08T10:08:21","modified_gmt":"2013-09-08T08:08:21","slug":"arapsko-proljece-je-vanjski-projekat","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2013\/09\/08\/arapsko-proljece-je-vanjski-projekat\/","title":{"rendered":"\u201cArapsko prolje\u0107e\u201d je vanjski projekat"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Autor: Dejan Ko\u017eul<\/strong><\/p>\n

U ovom su \u010dasu dvije teme u fokusu svjetske pa\u017enje, Sirija i Egipat. Sirija zbog optu\u017ebi da je Asadov re\u017eim upotrijebio hemijsko oru\u017eje protiv civila, a Egipat zbog zabrane djelovanja Muslimanske bra\u0107e i izlaska Mubaraka iz zatvora. O stanju na Bliskom istoku za \u201cNovosti\u201d govori nekada\u0161nji urednik \u201cOslobo\u0111enja\u201d, kolumnista \u201cNovog lista\u201d, \u201cbalkanski ambasador\u201d na Bliskom istoku \u2013 Zlatko Dizdarevi\u0107.<\/p>\n

Romanti\u010dka verzija \u201carapskog prolje\u0107a\u201d biva sve ogoljenija?<\/em><\/p>\n

Uvjeren sam i danas, kao i prije dvije godine rade\u0107i u Amanu i prate\u0107i iz dvori\u0161ta Damask, Kairo, Bejrut, Bagdad, Tripoli itd., da je \u201carapsko prolje\u0107e\u201d, uprkos onome kako su ga unaokolo prikazivali, primarno projekat izvana u korist novog neoimperijalnog pozicioniranja sa starim interesima. Ogromna i zdrava energija arapskih masa je ne prvi put (zlo)upotrijebljena u tom projektu, da bi potom bila odgurnuta i rasplinuta. Me\u0111utim, neko je negdje, po starom obi\u010daju velikih kalkulatora, napravio gre\u0161ku u procjeni, pa se prvo planovima po\u010dela otimati jaka Sirija, a potom Egipat, ma kako haoti\u010dan i prevelik. On je uvijek, istorijski, bio preozbiljan za prostu manipulaciju. \u0160ta \u0107e tek biti dalje, u Tunisu, Libiji, Bahreinu, pa i Saudijskoj Arabiji, Al\u017eiru, vidjet \u0107emo. U svakom slu\u010daju, \u201carapsko prolje\u0107e\u201d odavno je direktno usko\u010dilo u najdublju, potpuno neizvjesnu dugu zimu.<\/p>\n

Sila kao praksa<\/strong><\/p>\n

Kolika je u tome uloga medija?<\/em><\/p>\n

Nadam se da \u0107e ovo \u0161to danas imamo kao medijsku realnost u svijetu jednoga dana biti obilje\u017eeno kao najsramnije vrijeme. Ono \u0161to je trebalo biti, i potencijalno jeste, najve\u0107e otkri\u0107e minulog stolje\u0107a u svijetu komunikacija, na\u010dina preno\u0161enja informacija, kontrole mo\u0107i re\u017eima nad ljudskim slobodama, pretvorilo se u svoju suprotnost. Manipulacija znanjima i informacijama je zlo\u010dina\u010dka, a represivnost vladara nad ljudskim slobodama i ljudskim umom je monstruozna.<\/p>\n

Mogu li se de\u0161avanja u Egiptu, Siriji, Libiji, Tunisu promatrati izvan onih ranije u Iraku, Afganistanu\u2026?<\/em><\/p>\n

Ne, ako \u017eelimo prave odgovore. Sva ta doga\u0111anja nisu u istoj ravni, postoje specifi\u010dnosti, ali u kona\u010dnici kao da dolazimo do istog polazi\u0161ta: Zapad nije iskoristio nestanak drugog, po definiciji \u201cnedemokratskog\u201d bloka, za kreiranje nove globalizirane demokratske realnosti u okvirima koje \u0107e svi, ili barem ve\u0107ina, prepoznati svoj prostor za bolji i pravedniji \u017eivot. Jedna sila oja\u010dala je preko svake mjere na ra\u010dun ru\u0161enja druge. I po mnogo \u010demu se sada pona\u0161a kao jedina i totalitarna. Korporativni interesi za\u0161ti\u0107eni oru\u017ejem, a la\u017eno pravdani brigom za ljudska prava i ljudske slobode, zagazili su i na ona podru\u010dja koja su bila ranije koliko-toliko definisana i za\u0161ti\u0107ena me\u0111unarodnim pravom i poretkom. Nemo\u0107 UN-a pred silom i vojnim intervencijama nikada nije bila toliko bespogovorna. Sve najbrutalnije \u0161to se na Bliskom istoku desilo izvedeno je mimo me\u0111unarodnog prava, a u ime demokracije i prava. Sila kao praksa, mentalitet, politika i biznis postaje jedan od osnovnih mehanizama u realizovanju parcijalnih i globalnih interesa. Paralelno, na velikoj sceni ide se u legalizaciju i kodifikaciju te realnosti. Pogledajmo samo bez posljedica priznatu la\u017e povodom agresije na Irak, NATO-ovu operaciju bez UN-a u Libiji, dovr\u0161avanje istog scenarija za Siriju. U ovom zadnjem slu\u010daju oni koji tamo ratuju protiv legalnog re\u017eima \u2013 ma kakav bio, a sigurno nije ni blizu najgorima u regionu \u2013 naoru\u017eani su, organizovani i pla\u0107eni sa Zapada. Pritom se otvoreno smiju ideji da se bore za ljudske vrijednosti, demokraciju i slobodu. Njih Asad ne interesuje, osim kao prepreka za stvaranje svojih dr\u017eavica, \u0161eikata, emirata itd., u kojima su ljudska prava i slobode neprijatelj broj jedan!<\/p>\n

Koje su to ravni?<\/em><\/p>\n

Jedna je globalna i osnovna. U pitanju je bitka za energiju, za energetske puteve, za vojnu premo\u0107 sa svim vojno-strate\u0161kim opkoljavanjima, raketnim sistemima, rasprostiranjem NATO-a, drugim vojnim i ostalim savezima i ambicijama. \u010cesto se sjetim davne izjave Zbigniewa Brzezinskog, savjetnika za nacionalnu bezbjednost u administraciji Jimmyja Cartera, kada je kazao, govore\u0107i o ameri\u010dkim globalnim interesima, da je \u201cnjegova i Kissingerova no\u0107na mora eventualno ujedinjenje strate\u0161kih interesa Rusije i Kine\u201d. To je vrijeme do\u0161lo zahvaljuju\u0107i Zapadu. Iz te, prve i gornje ravni, sve poti\u010de. Druga je ravan regionalna i tu se prelamaju stari istorijski paktovi i planovi, sigurnost Izraela, vje\u010dito nerije\u0161eno palestinsko pitanje kao frustracija i poni\u017eenje a ne vi\u0161e samo kao politika, odnosi religija me\u0111u sobom i unutar njih, povijesni utjecaji i pam\u0107enja, razni ra\u010duni me\u0111u imperijama, kalifatima, emiratima i kolonijalistima. Tu je \u010desto samo varnica potrebna. A sada je zapaljena. Kona\u010dno, na tre\u0107em je mjestu lokalna ravan, u kojoj su istorije i sudbine pojedinih dr\u017eava, njihove unutra\u0161nje situacije. One se, po tradiciji, ne ti\u010du puno velikih dok mali realiziraju njihove interese ili dok se ne poka\u017ee da je negdje ra\u010dunica bila pogre\u0161na, pa poigravanje dramama ljudi kojima vlada\u0161 dolazi na naplatu.<\/p>\n

Evropa se, naravno, ne snalazi<\/strong><\/p>\n

Mo\u017ee li se potencirati zna\u010daj jedne i druge zemlje?<\/em><\/p>\n

Obje su dr\u017eave, uz Irak, kolijevke najstarijih civilizacija u \u0161irem krugu Mediterana, a danas ih Zapad, de facto, sve tri gura u naru\u010dje najretrogradnijih islamisti\u010dkih snaga. Egipat je najve\u0107a i najsna\u017enija zemlja na Bliskom istoku, a Sirija najsamosvojnija i zemlja regionalnog balansa u mnogo \u010demu, pa i izme\u0111u sunita i \u0161iita. Geostrate\u0161ki su iznimno va\u017ene. Stara mudrost ka\u017ee da na Bliskom istoku nema rata bez Egipta, ni mira bez Sirije. Opasnost po dru\u0161tvo i dr\u017eavu od radikalnog islama i Muslimanske bra\u0107e, oformljene u Egiptu 1929. godine, shvatali su svi egipatski re\u017eimi nakon kralja Faruka, od Naserovog preko Sadatovog do Mubarakovog, a evo sada i povodom Mursija. I zato su bili uvijek zabranjeni. Korporativnom interesu, naprotiv, raspar\u010dane, oslabljene, sekta\u0161ki zava\u0111ene dr\u017eave bez autoritarnog vo\u0111stva koje je oduvijek primjereno tim prostorima, lak\u0161i su plijen u novoj kontroli energije i drugih blaga i njihovom otimanju. Sirija je odavno zemlja izvan zapadne kontrole, vojne, politi\u010dke i energetske. SAD ju je zato za vrijeme Busha proglasio jednom od tri u \u201cosovini zla\u201d (sa Iranom i Korejom). Bivao sam minulih godina nebrojeno puta u Siriji, zadnji put i prije dva mjeseca, i znam kolika je manipulacija u tvrdnji da se u Siriji vodi masovni sekta\u0161ki rat izme\u0111u sunita i \u0161iita. Sedamdeset posto Asadove armije, koja je u tri godine rata do\u017eivjela bezna\u010dajna osipanja, \u010dine suniti.<\/p>\n

Egipat je, na drugoj strani, klju\u010dna zemlja Amerike na Istoku jer \u010duva sigurnost Izraela Kempdejvidskim sporazumom, ima poziciju klju\u010dne raskrsnice u cijelom regionu. Za\u0161to su \u201ckorporativci\u201d pomislili da \u0107e im lak\u0161e biti sa Mursijem i njegovom Muslimanskom bra\u0107om nego sa vojskom koja je sna\u017ena, organizovana, \u010duvar sekularne tradicije zemlje i brana ekstremizmu, ista je vrsta logike kao i sa mnogim drugim monarhijama unaokolo, mada ne i sa vehabijskom Saudijskom Arabijom. Egipat, ipak, nije monarhija, iskustva sa ekstremistima su im poznata, a onih \u0161to su shvatili gdje ih gura Mursi danas je mnogo vi\u0161e nego \u0161to je Zapad pretpostavljao. Izrael je uz Bra\u0107u postao nesiguran, kr\u0161\u0107ani i svi drugi ugro\u017eeni spremaju se na finalni egzodus, ekonomija je urnisana za samo godinu dana, a na red bi do\u0161lo i pitanje bezbjednosti Sueskog kanala. Washington \u0107e, po obi\u010daju, sa\u010dekati da vidi ko \u0107e pobijediti, mada su kasno shvatili slabosti Mursija. Biti javno protiv \u201cdemokratskog izbora Mursija\u201d (sic!) ne ide jer, bo\u017ee moj, sve se tamo radi jedino u ime demokracije. Pomalo je smije\u0161no koliko se Evropa u svemu tome ne snalazi. Uobi\u010dajeno.<\/p>\n

SAD i zapadne zemlje imaju utjecaj na pojedine arapske zemlje koje se ne bi mogle nazvati demokratskima. Koliki je utjecaj tih zemalja na cijeli region?<\/em><\/p>\n

Veliki. Rije\u010d je o bogatim nafta\u0161kim dr\u017eavama, uglavnom najkonzervativnijim monarhijama u kojima je malo \u0161ta u skladu sa demokracijom zapadnog tipa. To, uostalom, zapadne zemlje i Ameriku mnogo ne interesuje. Razlozi prisnih veza su obostrano interesni. Pitanje \u201cdemokracije\u201d ovih prostora na Zapadu se glasno pote\u017ee samo kada se u vlastitoj javnosti \u017eele legitimisati svi nasilni\u010dki mehanizmi razli\u010ditih, prevashodno energetskih interesa, kao \u0161to je u slu\u010daju sa Libijom, Sirijom i Egiptom. U Iraku se, recimo, danas gine dnevno bezmalo kao u Siriji, Libija je u potpunom haosu, klju\u010da opet u Tunisu i Bahreinu, ali to malo koga vi\u0161e interesuje. Da o \u201cljudskim pravima\u201d u Saudijskoj Arabiji i ne govorimo. Problem je zato, odjednom, \u201cdemokracija\u201d u odnosu na Mursija i Muslimansku bra\u0107u u Egiptu. Istovremeno, Zapad sa svojim pustinjskim partnerima u\u010destvuje u igri uru\u0161avanja najve\u0107ih i najstarijih arapskih dr\u017eava i civilizacija, drobe\u0107i tamo\u0161nju panarapsku supstancu u korist panislamske. Time \u0107e se, vjeruju, lak\u0161e vladati u velikom konceptu eksploatacije \u0161to tra\u017ei poslu\u0161nost, odsustvo svijesti o sebi i svom prostoru, nikakvo obrazovanje i nikakvo formiranje srednje klase kao uslova za istinsko \u201cprolje\u0107e\u201d.<\/p>\n

Ruski ulog u sirijskoj pri\u010di<\/strong><\/p>\n

Vjerujete li da \u0107e se Zapad i vojno uklju\u010diti na strani \u201cpobunjenika\u201d u Siriji?<\/em><\/p>\n

Zapad najekstremnije teroriste vi\u0111ene zadnjih decenija, uz pomo\u0107 partnera, prije svega Turske, Saudijske Arabije i Katara, ali i EU-a, Jordana i drugih, otvoreno organizuje, finansira, naoru\u017eava, ustrajno logisti\u010dki, politi\u010dki, obavje\u0161tajno i propagandno podupire, i na rati\u0161tima u Siriji i na me\u0111unarodnoj politi\u010dkoj sceni. Oni su igra\u010di iste strane u toj pri\u010di. Apsurd je \u0161to \u201cpobunjenike\u201d interesi Zapada u Siriji ne interesuju. A to \u0161to Zapad valjda jo\u0161 uvijek vjeruje, kao i u Afganistanu ranije, da \u0107e mud\u017eahedini i bjelosvjetski zlikovci koje su tamo uvezli na kraju svega stati u red da vrate oru\u017eje koje su dobili, kako bi ponovo uzgajali negdje kod ku\u0107e mrkvu, salatu ili marihuanu, mo\u017ee biti ili ludost nevi\u0111enih razmjera ili naivnost umotana u projekat proizvodnje terorizma kao hrane korporativnom kapitalizmu. Taj sistem mora imati strate\u0161kog neprijatelja da bi funkcionisao punim kapacitetom. Ako ga nema, valja ga izmisliti. Optu\u017ebe da je Asad upotrijebio hemijsko oru\u017eje protiv civila na periferiji Damaska, pod prozorom komisije UN-a za utvr\u0111ivanje postojanja bojnih otrova koja je u Siriji, u momentu kada njegova armija dominira rati\u0161tima, mogle bi biti obja\u0161njene samo na jedan na\u010din: on i njegov vojno-politi\u010dki vrh odjednom su klini\u010dki slu\u010daj \u010distog ludila, pa su to uradili! A kako se oni odr\u017eavaju, i dobijaju rat u minule dvije i po godine, najsigurniji je dokaz strate\u0161ke i takti\u010dke lucidnosti a ne ludila. Jasno je, me\u0111utim, da dokazi i istine o ovim i ovakvim \u010dinjenicama, spram manipulacija i medijskih hu\u0161kanja, u dana\u0161njem omjeru snaga u svijetu vi\u0161e ne igraju. Treba li se vra\u0107ati Iraku? Posljednji sati u razvoju situacije oko Sirije govore da je odluka za srljanje u novu avanturu u Americi u \u201cfazi dono\u0161enja\u201d. Uz zanimljivo pitanje: Kome \u0107e to zapadni pobjednici sa krstare\u0107im raketama predati vlast u Damasku ako pobijede? Novim talibanima? Ili istinskim predstavnicima tamo\u0161njeg naroda koji je u ovom \u010dasu, \u010dak i prema analizama NATO-a, u procentu od sedamdeset posto za \u2013 Asada! \u0160ta sa reakcijama Rusije, Kine, Irana i jo\u0161 mnogih dr\u017eava koje se bez krivice guraju u novi veliki svjetski vojno-politi\u010dki blok?<\/p>\n

Koji je interes Kine i Rusije na tom podru\u010dju?<\/em><\/p>\n

Ne suprotstavljaju se Rusija, Iran i Kina svemu ovome iz ljubavi prema Siriji. I tamo je interes na prvom mjestu. Ali se on \u0161titi sa pozicija kakvih-takvih principa, odbrane a ne okupacije, uz pomo\u0107 snaga koje na Istoku \u010duvaju ostatke civilizacijskih tradicija, vjersku toleranciju, ravnopravnost, povijesnu prisutnost tamo itd. Rusija u Siriji, u Tartusu, ima i svoju jedinu vojnu bazu na Mediteranu. Za njih nije naivno pitanje ni to ho\u0107e li se islamski ekstremizam, Al-Kaida, Al-Nusra Front i drugi preliti na Kavkaz i druga \u0161iroka prostranstva na kojima \u017eive muslimani. Ruski ulog u sirijskoj pri\u010di je doista golem. Ni interesi Kine nisu manji. Zapad \u017eeli da ih ekonomski obuzda, sutra \u0107e im se apetiti pro\u0161iriti. Kina tamo brani svoje puteve energije, prije svega nafte iz Irana, na kojoj hrani eksplozivni rast. Interesi i jednih i drugih, dugoro\u010dno, na Bliskom istoku, u dijelu Azije i u Africi toliki su da je pri\u010da svedena na \u201ctotalitarni Asadov re\u017eim\u201d neozbiljna i vrije\u0111a ljudsku inteligenciju. Ipak, tu pri\u010du svakodnevno progutaju stotine miliona ljudi, jer su im mediji odavno prva i posljednja \u201cistina\u201d u \u017eivotu. Vlastite pameti sve je manje.<\/p>\n

Kako sagledavate ulogu Turske? Koliki je njen zna\u010daj i uticaj na Bliskom istoku?<\/em><\/p>\n

Erdoganova Turska nije imala snage da se odupre zovu otomanske imperije. Sirija je novoj Ankari bolna ta\u010dka. Milionski Alepo je u vrijeme Stambola, recimo, bio klju\u010dni trgova\u010dki grad Orijenta, zavr\u0161etak puta svile sa Istoka i po\u010detak karavanskih puteva na Zapad. Ambicioznoj Turskoj ekonomiji Arapi su sanjano tr\u017ei\u0161te, uz sna\u017eno odigravanje na tradicijske momente, religiju pogotovo. Problem je \u0161to velike stare prijestonice, Kairo, Damask i Bagdad, nikada nisu htjele, s razlogom, da ustuknu pred Carigradom. Istanbul je zato, ekonomski potisnut, odigravao u regionu na paralelnu lidersku kartu, onu islamisti\u010dku. Unutar nje na mo\u0107nu Bra\u0107u. Erdogan je, o\u010digledno, tu na\u0161ao i sebe i svoju viziju Turske. Zato ula\u017ee ogromne napore da izblijedi sje\u0107anje naroda na Ataturka, povijesnog oca moderne i sekularne Turske, i izvede je na put poplo\u010dan njegovim vlastitim interesom i svjetonazorom. \u0160ta o tome misli gra\u0111anska Turska, vidjeli smo. Sa kojom \u0107e se on brutalno\u0161\u0107u sa njima obra\u010dunavati, tako\u0111er znamo. Za\u0161to se u tom slu\u010daju na Zapadu ne galami o ljudskim pravima, totalitarizmu i brutalnosti, jasno je.<\/p>\n

Novossti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Zlatko Dizdarevi\u0107: Ogromna i zdrava energija arapskih masa je ne prvi put (zlo)upotrijebljena u tom projektu, da bi potom bila odgurnuta i rasplinuta. Me\u0111utim, neko je negdje, po starom obi\u010daju velikih kalkulatora, napravio gre\u0161ku u procjeni<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-123700","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/123700","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=123700"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/123700\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=123700"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=123700"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=123700"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}