{"id":123255,"date":"2013-09-03T19:43:38","date_gmt":"2013-09-03T17:43:38","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=123255"},"modified":"2013-09-03T19:43:38","modified_gmt":"2013-09-03T17:43:38","slug":"legenda-zivi-zauvijek","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2013\/09\/03\/legenda-zivi-zauvijek\/","title":{"rendered":"Legenda \u017eivi zauvijek"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Pi\u0161e: Stanko Radulovi\u0107<\/strong><\/p>\n

Imao sam nekih 12 godina kada je Dragan Mance eksplodirao i po\u010deo nemilosrdno da re\u0161eta mre\u017ee protivnika na Partizanovom putu ka devetoj tituli prvaka Jugoslavije. Golovi protiv Dinama, Zvezde i Hajduka, utrli su put izabranicima Milo\u0161a Milutinovi\u0107a ka tituli, a Manceu u srca navija\u010da sa JUGA!<\/p>\n

MANCE I JUG POSTALI SU JEDNA DU\u0160A, NERASKIDIVA VEZA KOJA TRAJE I TRI DECENIJE KASNIJE…<\/p>\n

Golovima protiv Dinama u Maksimiru 1982. godine Mance je u\u0161etao i u du\u0161u malog dje\u010daka iz provincije i ostao u njegovoj najljep\u0161oj uspomeni. Mance je mnogima postao idol za sva vremena, pa i meni, skromnom dje\u010daku iz gradi\u0107a od 28.000 stanovnika, koji je ma\u0161tao da ga upozna, dodirne, ili makar pro\u0111e pored njega. I kao \u0161to izreka ka\u017ee, pazite \u0161to sanjate i \u017eelite, jer se snovi ponekad ostvaruju, a \u017eelje ispunjavaju, i moja se \u017eelja ispunila. U cijelosti, u jo\u0161 ljep\u0161em sjaju, no \u0161to sam smio da sanjam. U avgustu 1984. godine upoznao sam Dragana Mance i shvatio koliko je on veliki \u010dovjek, i istinska fudbalska legenda… Partizan je gostovao u Petrinji, utakmica protiv Mladosti dugo je i\u0161\u010dekivana na Baniji, grad se spremao za dolazak dvojice osvaja\u010da olimpijske bronze iz Los An\u0111elesa \u2013 Admira Smaji\u0107a i Ljubomira Radovi\u0107a, a do\u010dekivao ih je zlatni olimpijac iz Petrinje , rva\u010d Vlado Lisjak. Sve je bilo spremno za veliku fe\u0161tu, pun stadion, istinski asovi, vrijeme slavlja zbog Lisjakovog zlata iz Los An\u0111elesa je dodatno uveli\u010dao dolazak vi\u0161estrukog fudbalskog \u0161ampiona. Takav doga\u0111aj nije smio, ali ni mogao da pro\u0111e bez mene… Iako sam bio \u010dlan manjeg petrinjskog fudbalskog kluba, uspio sam da se izborim za mjesto iza jednog od golova i sakupljam lopte, uostalom svi su znali koliko volim fudbal i Partizan, Dragana Mancea… takvu radost nijesu ni htjeli, ni smjeli u Mladosti da mi uskrate.<\/p>\n

Stadion je bio pun kao oko, nije mogao da primi sve one koji su htjeli da vide Partizan, Smaji\u0107a, Radanovi\u0107a, Mancea, Vargu, Omerovi\u0107a, Dimitrijevi\u0107a, \u0110elma\u0161a, Radovi\u0107a, Rojevi\u0107a, Je\u0161i\u0107a, Kali\u010danina… i novog direktora kluba Mom\u010dila Vukoti\u0107a, naravno, trenera Nenada Bjekovi\u0107a. I san se ostvario ve\u0107 na zagrijavanju, utakmica jo\u0161 nije ni po\u010dela, a dobio sam priliku da upoznam legendu, istinskog idola. Mance je \u0161utirao Omerovi\u0107u i Bjelojevi\u0107u na gol. Jedna lopta oti\u0161la je visoko preko gola, i izgubila se u borovima koji su se nalazili iza sjevernog gola. Potr\u010dao sam da je pokupim, ali nisam mogao da odolim, umjesto da je odmah vratim \u010duvenom centarforu, po\u010deo sam da \u017eongliram. Uostalom izazov je bio prevelik, tu loptu prije mene posljednji je dotakao upravo moj idol. Mance je tra\u017eio da mu vratim loptu, a ja sam tra\u017eio potpis u svesku koja je posve\u0107ena Partizanu. “Da\u0107u ti potpis i dres poslije utakmice, ako mi odmah vrati\u0161 loptu”, kazao je Mance. Poslu\u0161ao sam i \u0161utnuo legendarnom centarforu loptu, siguran da \u0107e obe\u0107anje biti ispunjeno. “Prevario te je, ne\u0107e\u0161 dobiti ni\u0161ta, eto kakav ti je idol”, tvrdili su drugovi iza gola. Sredinom drugog poluvremena Partizan je vodio sa 3:0, a trener Nenad Bjekovi\u0107 napravio je izmjenu, iz igre je izlazio Mance, a ulazio je Zvonko Varga. Kada se pozdravio sa Vargom, Mance je pogledom po\u010deo da tra\u017ei ne\u0161to iza sjevernog gola, a kada me ugledao mahnuo je rukom. Dotr\u010dao sam do njega u punom sprintu, koliko su me noge nosile, a bio sam zaista brz… Mance je do tada ve\u0107 skinuo dres i tutnuo mi ga u ruke… “Gdje \u0107e\u0161 da ti se potpi\u0161em?” “Ovdje”, dodao sam otvaraju\u0107i svesku u kojoj je ve\u0107 bilo nekoliko potpisa Partizanovih igra\u010da. Mnogi su me poslije utakmice gledali sa neskrivenom zavi\u0161\u0107u, a prikupio sam i potpise gotovo svih igra\u010da koji su tog dana do\u0161li u Petrinju. Osmijeh mi nije silazio sa usana, imao sa dres Dragana Mancea. Dres koji su \u017eeljeli milioni dje\u010daka u Jugoslaviji bio je moj.<\/p>\n

Na\u017ealost, sre\u0107a je trajala samo godinu, a slu\u010daj je htio i da tog 3.septembra 1985. godine budem tu negdje, blizu tragi\u010dnog doga\u0111aja. Po\u010dinjala je \u0161kolska godina, a moja generacija putovala je na ekskurziju u Ohrid. Tog jutra stigli smo vozom u Beograd i ispred \u017eeljezni\u010dke stanice \u010dekali autobus, koji \u0107e nas odvesti do Ku\u0107e cvije\u0107a…poslije \u010dega je trebalo vozom da nastavimo za Skoplje, potom autobusom za Ohrid. Bilo je ne\u0161to poslije 10 \u010dasova kada je skupini djece, a bilo nas je preko 100 pri\u0161ao milicajac. “Ima li ovdje Partizanovaca”, upitao je drug milicajac jednog od dje\u010daka. “Ja sam”, uzviknuo sam kada sam \u010duo \u0161ta pita. Lice milicajca se uozbiljilo, dobilo je jo\u0161 mra\u010dniji izraz, a onda je izustio re\u010denicu, koja je promijenila vrijeme. “Poginuo je Dragan Mance! Poginuo je jutros u saobra\u0107ajnoj nesre\u0107i”, dodao je milicajac i udaljio se u nepuznatom pravcu.<\/p>\n

Suze su same potekle, sve i da sam htio nisam mogao da ih zadr\u017eim. Plakao je i Danijel Buinac, moj \u0161kolski drug i Partizanovac. Ekskurzija vi\u0161e nije imala nikakvog smisla. Sve do dolaska u Skoplje potajno sam se nadao da \u0107e se desiti \u010dudo, da Mance nije mrtav, da je nekako pre\u017eivio. Ipak “Sport” je bio nemilosrdan. Crna naslovna strana sportskog lista sa naslovom koji ne ostavlja nikakvu sumnju ugasila je svaku nadu. Legenda je oti\u0161la zauvijek u legendu. Prerano. A imao je samo 23 dana manje od 23 godine, i jo\u0161 puno utakmica i golova ispred sebe, neodigranih na\u017ealost…<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Sje\u0107anje na Dragana Mancea, idola miliona navija\u010da Partizana<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[10],"tags":[],"class_list":["post-123255","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-cuj-vidji-javi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/123255","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=123255"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/123255\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=123255"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=123255"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=123255"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}