{"id":123124,"date":"2013-09-02T08:20:42","date_gmt":"2013-09-02T06:20:42","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=123124"},"modified":"2013-09-02T08:20:42","modified_gmt":"2013-09-02T06:20:42","slug":"mom-unuku","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2013\/09\/02\/mom-unuku\/","title":{"rendered":"Mom unuku"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Pi\u0161e: Biljana Vankovska<\/strong><\/p>\n

Jo\u0161 dok sam te \u017eeljno i nestrpljivo o\u010dekivala, pitala sam se kako li \u0107u do\u017eivjeti dvoj dolazak na svijet. Pitala sam se ho\u0107e li i moje srce znati kriknuti od sre\u0107e i novootkrivene ljubavi, onako kako je na predivan na\u010din prije nekoliko meseci to u\u010dinio dramski pisac Goran Stefanovski pismom svojoj unuci Kalini. Sada, mali moj Dario, kada sam te zaista dotakla i pomirilala, kada sam vidjela s kakvom si me lako\u0107om i snagom osvojio i \u201eosudio\u201c na trajnu ljubav, de\u0161ava se neo\u010dekivano: u du\u0161i totalna ti\u0161ina, a u glavi haos! Misli i osje\u0107aji koji se sudaraju i poku\u0161avaju potisnuti, na ogromnu sre\u0107u pada sena tuge, \u0430 tuga je opet najurena zracima nade i o\u010dekivanja. Mnogi \u0107e, malo moje, primijetiti (neki \u010dak i sa sarkazmom zbog mog deklariranog ateizma) da sam po prvi put postala baka na vjerski praznik, presvete Bogorodice.<\/p>\n

Dok sam lomila ruke a kroz tijelo mi prolazili talasi boli tvoje majke, toliko sam pri\u017eeljkivala da ih sve na sebe preuzmem da bih joj olak\u0161ala, i priznajem – i ja ateista sam pomi\u0161ljala na majku bo\u017eju. \u010cega se sve \u010dovjek ne\u0107e sjetiti i \u0161to sve ne\u0107e uraditi u vrijeme muke!? Interesantno, tvoj otac koji te je jo\u0161 nero\u0111enog mjesecima nazivao tvojim imenom, Dario, \u010dak je kasnije saznao simboli\u010dko zna\u010denje tvog (slovenskog) imena. Tek je danas, na dan tvog ro\u0111enja, saznao da u tom zna\u010denju ima toliko istine: ti si zaista dar – od boga, sudbine, ljubavi, prirode… Ma koji bio razlog, ti si nam darovao svoje prisustvo.<\/p>\n

U sumrak dana kada si se rodio, evo me kako sjedim iscrpljena od emocija i pretprljenog stresa, i satima gledam u bjelini monitora; i shva\u0107am da od mene ne\u0107e biti nikakav Goran Stefanovski. Ni pribli\u017eno! Ne (samo) zato \u0161to nemam vje\u0161tinu njegovog pera, i ne zato \u0161to je Dario razli\u010ditiji od male Kaline, nego zato \u0161to na nebu iznad mene svakog \u010dasa nadle\u0107u avioni, \u010dija svijetla pratim po tamnom nebu. I to nisu obi\u010dni avioni, nego oni ogromni, za prekookeanske letove, upravo onakvi kavi \u0107e nas spajati i razdvajati tokom \u010ditavog mog \u017eivota. Razmi\u0161ljam koliko li \u0107e vremena pro\u0107i dok ne poraste\u0161 dovoljno da prvi put preleti\u0161 taj dug put do Juga; razmi\u0161ljam, dokle \u0107u ja mo\u0107i da putujem na takve daljine – ti zbog svog malog uzrasta, a ja zbog sve dublje starosti. Kako li \u0107u se osje\u0107ati onog \u010dasa kada budem shvatila da jednostavno ne mogu platiti avio-kartu da bih te posjetila ili kada me snaga izda i ne budem u stanju i\u0107i na takav put, a ti \u0107e\u0161 (ne)slu\u010dajno ba\u0161 te godine, kao ve\u0107 radoznao momak odlu\u010diti da ljeto provede\u0161 na nekom drugom dijelu svijeta?<\/p>\n

Oprosti mi, Dario, za razliku od Kaline i njenog deda, ja ne mogu, jednostavno nemam snage da ti obe\u0107am Jug, sve mirise i ljepote Makedonije, na\u0161 jezik, poeziju, pjesme. Ustvari, nemam na\u010din da odr\u017eim takvo obe\u0107anje i da poku\u0161am da ti pomognem da zavoli\u0161 domovinu svoje majke, onako kao \u0161to \u0107e\u0161 nju voljeti. Kako da poku\u0161am kada ti ja ni svoj topao zagrljaj, podr\u0161ku i savjet ne mogu obe\u0107ati bezrezervno? Ti si ro\u0111en u drugo vrijeme i u drugom svijetu, svijet koji je prihvatio tvoju majku, a moje prvoro\u0111eno \u010dedo, kao svoju. Tvoj otac se, s pravom, raduje svom junioru i ve\u0107 planira tvoju budu\u0107nost u ovom svijetu, koji nije samo fizi\u010dki daleko od na\u0161eg Juga i rodine tvoje majke, bake i prabake; ovaj je svijet druga planeta za mene, milo moje, a tebi dom. I obrnuto – mi tamo u Makedoniji, koju volimo svakim svojim damarom, ipak smo jedna mala patuljasta planeta, a ponekad u vrijeme razo\u010darenja ka\u017eemo o njoj da je nekakva \u010dudna crna rupa.<\/p>\n

Dok \u010ditaju ove redove, koliko li \u0107e njih zavidjeti \u0161to moj unuk ne\u0107e morati da prolazi kroz trnovite staze brdovitog Balkana, \u0430 malo njih \u0107e znati da od ru\u017ee, od ovog mog srca, postepeno ostaje samo trnje, i iz nega jo\u0161 sada, kap po kap, klizi tuga i bol. Ne, ne tugujema ja \u0161to ti ne\u0107e\u0161 biti (veliki ili mali) Makedonac, patriota ili izdajica – kako se mi ovdje odmjeravamo i nazivamo. Naprotiv, ti si Dar(io), ali i svijet je tebi stavljen na dar – od tebe \u0107e zavisiti koliko \u0107e\u0161 daleko i\u0107i i koliko visoko letjeti. Kanada, zemlja koja te sada ima kao svoje nvoro\u0111eno blago, se ve\u0107 brine o tebi. Ve\u0107 su te tokom dana registrovali u knjizi ro\u0111enih (on-line), dobio si zdravstvenu knji\u017eicu, dr\u017eava ti je osnovala fond za \u0161kolovanje do vremena kada bude odlu\u010dio da li \u0107e\u0161 i \u0161ta studrati. To su stvari koje mali\u0161ani u Makedoniji ne\u0107e nikada dobiti, ili bar ne dok sam ja \u017eiva.<\/p>\n

\u017delim da bude\u0161 ono \u0161to sam neprestano (naj\u010de\u0161\u0107e i bezuspje\u0161no) nastojala biti, pa sam tako vaspitala i tvoju majku i tvoje dvije tetke: pravi gra\u0111anin svijeta! Mada je ovo vrijeme za radost, a najmanje za analize, nisam sigurna da je svijet upravo onakav kakav ga \u017eelim tebi i svoj djeci svijeta – evo, ponovo se \u010duju ratni bubnjevi i nagovje\u0161tavaju nova stradanja. No, u ovom trenu intimnog razgovora sa sobom, znam da \u0107e ti lak\u0161e biti da postane\u0161 gra\u0111anin svijeta i da se bori\u0161 za bolje sjutra (daleko uspje\u0161nije od tvoje bake koja ne uspijeva da ne\u0161to promijeni i u maloj Makedoniji), nego da (me) ima\u0161 kao pravu baku. Srce mi jo\u0161 poskakuje od radosti, a misli poku\u0161avaju da rastjeraju tugu: pa, zar nije ovo 21 vijek? Pa, zar fizi\u010dki dodir nije ve\u0107 zamijenjen nevjerovatnim oblicima virtuelne komunikacije, pa i simulacije? Tu je Skype, video-snimci, digitalne fotografije bez broja… Tvoja se mati \u0161ali dok me tje\u0161i: mo\u017eda \u0107emo uskoro do\u0107i i do holograma, ili do ne\u010deg sli\u010dnog teleportaciji iz Zvjezdanih staza.<\/p>\n

Uskoro \u0107u te ostaviti u toplini tvog doma, opkru\u017een ljubavlju tvojih roditelja, i sebi \u0107u re\u0107i: nisam tu va\u017ena ja! Ti si centar na\u0161eg univerzuma, a svi mi, tvoja porodica rasuta na tri kontinenta, \u017eelimo ti da na\u0111e\u0161 svoju sre\u0107u i da i ti jednog dana bude\u0161 darovan isto kao \u0161to smo to danas mi bili kada smo \u010duli tvoj prvi pla\u010d. Ti ne postoji\u0161 radi nas, nego, eto, slu\u010dajno mi smo pomogli da se stvori\u0161 od neke \u010dudesne mje\u0161avine zvjezdane pra\u0161ine na\u0161ih razli\u010ditih kulturnih i porodi\u010dnih sazvje\u017e\u0111a, dodaju\u0107i po neko zrno, negi gen, koji \u0107e tebe ipak u\u010diniti unikatnim.<\/p>\n

Mo\u017eda je ovo samo trenutno stanje, ali opristi mi \u0161to \u0107u bar u ovoj ve\u010deri, dok u mislima spu\u0161tam poljubac na tvoje malo \u010delo, pomislim koliko \u0107e mi nedostajati zagrljaji, tvoje prve rije\u010di i koraci \u010diji svjedok ne\u0107u biti, da pomislim na sve neispri\u010dane pri\u010de koje bih mogla da smislim i ispri\u010dam prije spavanja, sve kola\u010di\u0107e koje bih ti htela spremiti, sve ro\u0111endane od kojih \u0107u samo dobiti sliku ili snimak, poljupci koji ne\u0107e sti\u0107i do tebe kada padne\u0161 i udari\u0161 koljeno. Na kraju prvog dana tvog \u017eivota, samo ho\u0107u da ti ka\u017eem koliko sam nemo\u0107na, a toliko \u017eeljna da ti poklonim dio sebe i svog vremena. Ono vrijeme, koje \u0107u od danas nadalje \u017eivjeti kao tvoja baka, koja obe\u0107ava da \u0107e i pored svega biti sna\u017ena i koja \u0107e se o\u010dajni\u010dki dr\u017eati devize \u201eno news, good news\u201c.<\/p>\n

Nova Makedonija<\/a><\/p>\n

Prevod je autorkin<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Oprosti mi, Dario, ja ne mogu, jednostavno nemam snage da ti obe\u0107am Jug, sve mirise i ljepote Makedonije, na\u0161 jezik, poeziju, pjesme. <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-123124","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/123124","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=123124"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/123124\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=123124"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=123124"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=123124"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}