{"id":122889,"date":"2013-08-30T09:17:23","date_gmt":"2013-08-30T07:17:23","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=122889"},"modified":"2013-08-30T09:17:23","modified_gmt":"2013-08-30T07:17:23","slug":"drugarica-jovanka-je-noc-provela-mirno","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2013\/08\/30\/drugarica-jovanka-je-noc-provela-mirno\/","title":{"rendered":"Drugarica Jovanka je no\u0107 provela mirno"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Pi\u0161e: Josip Vri\u010dko<\/p>\n

Iako je i sama bila dvostruki narodni heroj i drugarica posebna kova, nije se najbolje sna\u0161la nakon \u0161to joj je ‘75. bra\u010dni (ali i partijski) drug zahvalio na pa\u017enji i preselio u Beli dvor, a nju ostavio u U\u017ei\u010dkoj 15. No, dok joj je ex-mu\u017e bio u kom\u0161iluku, bijela udovica je nekako i gurala, ali kada se sused Jo\u017ea ‘80. iznenada, mimo svih prognoza, u 88. godini vratio, kazao bi Branko \u0106opi\u0107 (i sam, ina\u010de, \u017ertva vremena koje su pojeli skakavci), u bajku, po\u010dela je kalvarija Jovanke Budisavljevi\u0107, sad ve\u0107, doista, udovice.<\/p>\n

Ne misli, kao \u0161to su to tvrdile neke mudre glave davno prije njega, srbijanski premijer Ivica Da\u010di\u0107 kako se na Balkanu, osobito u njegovu sredi\u0161njem dijelu, proizvodi vi\u0161ak povijesti; Zato vjerojatno ovih dana i jeste zagazio duboko u pro\u0161lost, ba\u0161 kao da se u aktualnoj Srbiji historija ne proizvodi u tri smjene.<\/p>\n

Umjesto da se, kao \u0161to je obi\u010davao 20. kolovoza na ro\u0111endan svoga politi\u010dkog oca Slobodana Milo\u0161evi\u0107a, zaputi u Po\u017earevac i tradicionalno pusti suzu na vo\u017edov grob, Da\u010di\u0107 je polo\u017eio na vijenac na jedan drugi znameniti, ali zaboravljeni, grob –\u00a0 Aleksandra Rankovi\u0107a. Ni\u010dim izazvan, misle neki. Drugi, pak, vjeruju kako u ovom potezu (nekada) malog Ivice, ipak, ima nekog rezona; Premijer igra na kartu Rankovi\u0107a kao \u017ertve Josipa Broza i za\u0161titnika Srpstva. Jer, navodno, dio socijalisti\u010dkih glasa\u010da ima sentimet prema drugu Leki, \u0161efu zloglasne UDBA – zbog koje(g) je mnoga zaplakala majka.<\/p>\n

Usto, desna Srbija njeguje mit kako je Aleksandar Veliki bio \u010dovjek (a i policajac) blagodare\u0107i \u010dijoj su \u010dvrstoj ruci Albanci bili manji od makova zrna, a kosovski problem rije\u0161en. Dodu\u0161e, objektivni povjesni\u010dari dr\u017ee kako Lekin sistem policijske represije nije (bio) neki naro\u010dit na\u010din za rje\u0161avanje bilo kojeg, pa, jasno, ni albanskog pitanja. Devedesete godine, kada je Srbija gazila ba\u0161 Rankovi\u0107evim putom na Kosovu, to su i potvrdile. No, Da\u010di\u0107, danas i sam, uz to \u0161to je premijer, \u0161ef policije, stao je mirno pro\u0161loga tjedna iznad groba svoga glasovitoga pred\u0161asnika, Brozove \u017ertve, ali i navodnog zavjerenika protiv najve\u0107eg sina svih na\u0161ih naroda i narodnosti. A onda ga je krenulo!<\/p>\n

Potkraj tjedna je, naime, biv\u0161om Jugoslavijom prostrujala vijest kako se kuma Aleksandra Rankovi\u0107a iznenada u 89. godini razboljela, te je \u017eurno preba\u010dena u beogradski Urgentni centar; Rije\u010d je, dakako, o Jovanki Broz, koju, osim kumstva, s Rankovi\u0107em ve\u017ee i navodno zavjereni\u0161tvo kontra do\u017eivotnog predsjednika, slijedom \u010dega je i nekada\u0161nja prva drugarica na\u0161e zajedni\u010dke domovine, ako ne ba\u0161 Titova \u017ertva, a onda sigurno \u017ertva toga vremena u kojem njezin pokojni suprug nije \u017eivio pjesme koje je narod o njemu ispjevao; Nije bio ba\u0161 ljubi\u010dica bijela. A, bogme, ni janje na\u0161e bijelo. Uostalom, i vremena su bila vu\u010dja, pa se i trostruki narodni heroj vladao po prostoj komunisti\u010dkoj logici – sna\u0111i se, dru\u017ee.<\/p>\n

Drugarica Jovanka, iako je i sama bila dvostruki narodni heroj i drugarica posebna kova, nije se najbolje sna\u0161la nakon \u0161to joj je ‘75. bra\u010dni (ali i partijski) drug zahvalio na pa\u017enji i preselio u Beli dvor, a nju ostavio u U\u017ei\u010dkoj 15. No, dok joj je ex-mu\u017e bio u kom\u0161iluku, bijela udovica je nekako i gurala, ali kada se sused Jo\u017ea ‘80. iznenada, mimo svih prognoza, u 88. godini vratio, kazao bi Branko \u0106opi\u0107 (i sam, ina\u010de, \u017ertva vremena koje su pojeli skakavci), u bajku, po\u010dela je kalvarija Jovanke Budisavljevi\u0107, sad ve\u0107, doista, udovice. Dok se Broz jo\u0161 nije ni ohladio ispod dedinjskog bijeloga kamena, u srpnju su je \u017eurno delo\u017eirali i prebacili u ku\u0107u na Bulevaru mira, gdje \u017eivi, evo, ve\u0107 23 godine u nekoj vrsti ku\u0107nog pritvora.<\/p>\n

\u010cim je \u010duo za tu tu\u017enu vijest, Da\u010di\u0107 je pohitao ka Jovankinoj bolesni\u010dkoj postelji. Mandat za to osigurao mu je minuli rad. Jo\u0161, naime, 2009., a i tada je bio \u0161ef policije, aktualni je srbijanski premijer uru\u010dio, zapravo vratio dokumente, osobnu i putovnicu najpoznatijoj balkanskoj udovici. Uz njega, tvrde danas u Beogradu, ta 89-godi\u0161njakinja vjeruje jo\u0161 samo ministru Rasimu Ljaji\u0107u, koji joj je svojevremeno osigurao grijanje u ku\u0107etini koju nitko nije odr\u017eavao otkako je u nju uselila nekada\u0161nja prva dama Belog dvora.<\/p>\n

I kada smo ve\u0107 kod toga impozantnog zdanja, kojega je Broz, u ime naroda, oteo Kara\u0111or\u0111evi\u0107ima, spomenimo jednu legendu, ili anegdotu, svejedno – a autorstvo se pripisuje glasovitoj drugarici. U inat svima sam u Beli dvor stavila sliku Kara\u0111or\u0111a, svjedo\u010dila je udovica. Istina, tek kada je pokojni joj suprug ve\u0107 dugo orao nebeske njive. (Ili kopao rudnike tamo dolje kod Ne\u010dastivog, Bo\u017ee mi oprosti!) Jasno, vjerojatno je i to imao u vidu Da\u010di\u0107 kada je sa cvije\u0107em pohitao ka trenuta\u010dno najpoznatijoj balkanskoj bolesnici, koja se, kao \u0161to je to tvrdio Milovan \u0110ilas – tako\u0111er Brozov disident – svojevremeno popela na visine koje nije sama osvojila.<\/p>\n

Ali, to nije sve; Drugarica Jovanka, koja je u jednom svome nedavnom svjedo\u010denju kao suprugovu najve\u0107u zaslugu promovirala to \u0161to je sve na\u0161e narode i narodnosti uspijevao dr\u017eati na okupu, u posljednje se vrijeme (re)afirmirala i kao svjesna Srpkinja. Za te potrebe se nedavno sjetila kako se ‘52., taman nakon \u0161to su u Iloku Rankovi\u0107 i general Ivan Go\u0161njak kumovali njoj i vrhovnom komandantu, Broz razbolio i morao na operaciju. Dok se oporavljao, vjerna mu je druga sjedila uz postelju i, tvrdi, recitovala srpske juna\u010dke pjesme u desetercu. A i kakve bi bile doli juna\u010dke?!<\/p>\n

Nije, \u010dini se, to na pokojnog joj mu\u017ea ostavilo naro\u010dit dojam. Danas kada su Amerikanci doveli u pitanje Brozovo Jugoslavenstvo, tvrde\u0107i kako je, zapravo, bio Rus, javljaju se, navodno autenti\u010dni, svjedoci, koji – na ameri\u010dkoj liniji – svjedo\u010de da je do\u017eivotni predsjednik, broje\u0107i u Ljubljani posljednje dane, recitovao gotovo u bunilu. Ljermontova – toga pjesnika Kavkaza – na perfektnom ruskom! Nije ga, dakle, \u010dak ni usprkos svim nekada\u0161njim o\u010diglednim atributima, drugarica Jovanka uspjela asimilirati. Radije Rus, nego Srbin, nije se, eto, dao Tito ni u najte\u017eim trenucima. Pa bi ga, da imaju imalo nacionalne samosvijesti, oni njegovi (?!) Hrvati danas posthumno morali proglasiti za narodnog heroja. Od vi\u0161ka glava ne boli!<\/p>\n

I kad smo ve\u0107 u pjesni\u010dkim vodama, a u kontekstu ameri\u010dkih tajnih arhiva, evo jedne pjesme bolesnici koja je, javljaju iz Beograda, no\u0107 provela mirno: Oj, Jovanko, jesi l’ znala za koga si se udala?!<\/p>\n

Oslobo\u0111enje<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Drugarica Jovanka, iako je i sama bila dvostruki narodni heroj i drugarica posebna kova, nije se najbolje sna\u0161la nakon \u0161to joj je ‘75. bra\u010dni (ali i partijski) drug zahvalio na pa\u017enji i preselio u Beli dvor, a nju ostavio u U\u017ei\u010dkoj 15<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":122891,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-122889","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/122889","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=122889"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/122889\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/122891"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=122889"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=122889"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=122889"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}