{"id":122881,"date":"2013-08-30T08:34:36","date_gmt":"2013-08-30T06:34:36","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=122881"},"modified":"2013-08-30T08:34:36","modified_gmt":"2013-08-30T06:34:36","slug":"biljni-svijet-komunicira-preko-vlastite-podzemne-mreze","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2013\/08\/30\/biljni-svijet-komunicira-preko-vlastite-podzemne-mreze\/","title":{"rendered":"Biljni svijet komunicira preko vlastite podzemne mre\u017ee"},"content":{"rendered":"<p><a href=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2013\/08\/mikoriza.jpg\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignleft size-thumbnail wp-image-122882\" title=\"mikoriza\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2013\/08\/mikoriza-150x150.jpg\" alt=\"\" width=\"150\" height=\"150\" \/><\/a>U \u0161umama diljem svijeta mogu\u0107e je prona\u0107i golema drevna stabla koja nikada nisu bila umjetno gnojena ni navodnjavana.<\/p>\n<p>Kako uspijevaju ostati jaka i zdrava?<\/p>\n<p>Odgovor je jednostavan \u2013 zahvaljuju\u0107i mikorizi.<\/p>\n<p>Britanski znanstvenici nedavno su otkrili da simbioza biljaka i micelija posebnih, takozvanih mikoriznih gljiva tvori vrlo slo\u017eenu komunikacijsku podzemnu mre\u017eu sastavljenu od finih kon\u010dastih vlakana.<\/p>\n<p>Ova mre\u017ea prote\u017ee se od biljke do biljke, povezuju\u0107i ih \u010dak i na kilometrima dugim udaljenostima.<\/p>\n<p>Taj &#8221;biljni internet&#8221; ne samo \u0161to mo\u017ee pove\u0107ati unos nutrijenata za 100 do 1000 puta, nego poslu\u017eiti i kao sustav ranog upozoravanja na opasnosti poput patogenih mikroorganizama, biljnih u\u0161i i parazita.<\/p>\n<p>Tako, nenapadnute biljke dobivaju priliku na vrijeme izgraditi u\u010dinkovitu prirodnu obranu protiv napada\u010da.<\/p>\n<p><strong>\u0160to je mikoriza<\/strong><\/p>\n<p>Mikoriza je prirodna simbioza\u00a0 korijena biljke i micelija mikoriznih gljiva koja je ve\u0107ini biljaka nu\u017ena za pravilan rast i razvoj.<\/p>\n<p>U takvoj, obostrano korisnoj simbiozi gljive iz biljke uzimaju ugljikohidrate ali to joj mnogostruko i obilato vra\u0107aju, \u010dine\u0107i ju ja\u010dom i zdravijom.<\/p>\n<p>I vi\u0161e od toga, mikoriza mo\u017ee povezati razli\u010dite biljne vrste i omogu\u0107iti im me\u0111usobnu komunikaciju u cilju samoza\u0161tite.<\/p>\n<p>Ova simbioza biljaka i gljiva, presudna za rast i razvoj biljaka postoji ve\u0107 vi\u0161e od 460 milijuna godina.<\/p>\n<p>Mikorizu je jo\u0161 davne 1880. g. otkrio poljski botani\u010dar Franciszek Kamienski, te zatim o tom otkri\u0107u objavio znanstveni rad.<\/p>\n<p>U skladu s tim, veliko je pitanje za\u0161to je primjena mikorize ve\u0107ini uzgajiva\u010da i dan danas potpuna nepoznanica?<\/p>\n<p>I na to pitanje odgovor je jednostavan.<\/p>\n<p>Zahvaljuju\u0107i razli\u010ditim interesima ali i nevjerojatnoj bahatosti ljudskog roda koji \u017eivi u uvjerenju da je pametniji od prirode, svijet je krenuo u tra\u017eenje bilo kakvih drugih rje\u0161enja za za\u0161titu bilja i dobivanje ve\u0107ih prinosa, izuzev prirodnih.<\/p>\n<p>Ipak, istra\u017eivanja su se nastavila i u me\u0111uvremenu je dokazano da je mikoriza, kao savr\u0161en oblik su\u017eivota biljke i gljiva, najbolja, najjeftinija i naju\u010dinkovitija metoda za dobivanje ve\u0107ih i zdravijih prinosa \u2013 i to u potpunosti u skladu s prirodom.<\/p>\n<p><strong>Uzgoj bilja i za\u0161tita ekosustava<\/strong><\/p>\n<p>U dana\u0161nje vrijeme sve ve\u0107i broj znanstvenika mikorizu smatra jedinim pravim rje\u0161enjem za uzgoj razli\u010ditih kultura i za\u0161titu ekosustava.<\/p>\n<p>Vi\u0161e od 90 posto biljnih vrsta prirodno stvara takav simbiotski odnos, uslijed \u010dega je mikoriza primjenjiva u \u0161umarstvu, vinogradarstvu, maslinarstvu, kod uzgoja vo\u0107a, povr\u0107a, jestivih gljiva, ukrasnog i sobnog bilja ili pri njezi travnjaka.<\/p>\n<p>Izuzetak su jedino kupusnja\u010de (kupus, kelj, cvjeta\u010da, brokula, repa, rotkvice itd.), koje takvu simbiozu ne stvaraju.<\/p>\n<p>Biljke koje rastu u simbiozi s micelijem mikoriznih gljiva otpornije se na bolesti i su\u0161u te uspijevaju i u siroma\u0161nijem tlu.<\/p>\n<p>Na mikorizaciju odli\u010dno reagiraju kulture koje zahtijevaju vi\u0161e vode (lubenice, dinje, bu\u010de, raj\u010dice, krastavci, paprika, jagode itd.)<\/p>\n<p>Usto, tim na\u010dinom posti\u017ee se znatna u\u0161teda u trudu i vremenu ulo\u017eenom u uzgoj kultura, tako\u0111er i u utro\u0161ku vode, gnojiva i sredstava za za\u0161titu bilja.<\/p>\n<p>Ukratko, povrtne i vo\u0107ne kulture daju vi\u0161e plodova uz manji ulo\u017eeni trud.<\/p>\n<p>Za\u010dinsko bilje i cvije\u0107e intenzivnije miri\u0161u, a trajnice lak\u0161e pre\u017eive zimu i u prolje\u0107e su vitalnije.<\/p>\n<p>Biljke uzgajane na klasi\u010dan (moderan) na\u010din ne razvijaju mikorizu i zato daju manje plodova, a ujedno su i manje zdrave.<\/p>\n<p><strong>Mikoriza dokazano djeluje na biljke tako da:<\/strong><\/p>\n<p>\u0161titi biljku od su\u0161e, patogena i te\u0161kih metala<\/p>\n<p>pove\u0107ava otpornost na bolesti<\/p>\n<p>omogu\u0107uje biljci bolje iskori\u0161tenje fosfora i du\u0161ika<\/p>\n<p>pobolj\u0161ava apsorpciju makro i mikroelemenata iz tla (kalij, cink, bakar, \u017eeljezo&#8230;)<\/p>\n<p>regulira pH vrijednost prema potrebama biljke<\/p>\n<p>do 40% smanjuje potro\u0161nju vode<\/p>\n<p>smanjuje potro\u0161nju gnojiva i sredstava za za\u0161titu bilja do 35%<\/p>\n<p>ubrzava rast biljke te za 25% pove\u0107ava urod i kvalitetu plodova<\/p>\n<p><strong>Mikoriza u vlastitom organskom vrtu<\/strong><\/p>\n<p>U svijetu, a i na na\u0161im prostorima mogu\u0107e je prona\u0107i proizvo\u0111a\u010de mikoriznih gljiva te od njih dobiti precizne naputke o primjeni.<\/p>\n<p>Ako se odlu\u010dite primijeniti ih u vlastitom organskom vrtu, vinogradu, masliniku itd., te tako dobiti vi\u0161e zdravijih i hranjivijih plodova, morate slijediti nekolicinu osnovnih na\u010dela.<\/p>\n<p>Postupak mikorizacije provodi se samo jednom i to aplikacijom isklju\u010divo na sjeme ili na korijen biljke.<\/p>\n<p>Nakon sadnje ili primjene na korijenu biljke, kolonije gljiva \u0107e se u zemlji \u0161iriti same po sebi.<\/p>\n<p>Za godinu ili dvije,\u00a0 kada se pro\u0161ire, korist \u0107e biti jo\u0161 ve\u0107a.<\/p>\n<p>Erozija, obrada tla i sli\u010dne aktivnosti uni\u0161tavaju kolonije ovih vrijednih gljivica.<\/p>\n<p>Kad se jednom poremete, sporo se oporavljaju, stoga ih je najbolje ostaviti na miru i suzdr\u017eati se od obrade tla. Ne samo \u0161to to nije potrebno, nego mo\u017ee biti i kontraproduktivno.<\/p>\n<p>Uz mikorizaciju, dovoljno je primijeniti kvalitetno organsko gnojivo, te tlo svake godine opskrbiti\u00a0 mje\u0161avinom dobrog komposta i humusa.<\/p>\n<p>Biljke zatim treba ostaviti da neometano rastu i napreduju.<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/alternativa-za-vas.com\/index.php\/clanak\/article\/mikoriza\">alternativa-za-vas.com<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>U \u0161umama diljem svijeta mogu\u0107e je prona\u0107i golema drevna stabla koja nikada nisu bila umjetno gnojena ni navodnjavana. Kako uspijevaju ostati jaka i zdrava? Odgovor je jednostavan \u2013 zahvaljuju\u0107i mikorizi. Britanski znanstvenici nedavno su otkrili da simbioza biljaka i micelija posebnih, takozvanih mikoriznih gljiva tvori vrlo slo\u017eenu komunikacijsku podzemnu mre\u017eu sastavljenu od finih kon\u010dastih vlakana. [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-122881","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/122881","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=122881"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/122881\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=122881"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=122881"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=122881"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}