{"id":122560,"date":"2013-08-28T07:58:58","date_gmt":"2013-08-28T05:58:58","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=122560"},"modified":"2013-08-27T19:05:32","modified_gmt":"2013-08-27T17:05:32","slug":"buducnost-bez-antibiotika","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2013\/08\/28\/buducnost-bez-antibiotika\/","title":{"rendered":"Budu\u0107nost bez antibiotika?"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Autor: Leigh Phillips<\/strong><\/p>\n

Osnovna istra\u017eivanja novih antibiotika ve\u0107 su desetlje\u0107ima gotovo u potpunosti obustavljena \u2013 zbog velikih tro\u0161kova i upitne profitabilnosti. U zloslutnoj sinergiji s novim generacijama bakterija, otpornih na sve postoje\u0107e antibiotike, profitna usmjerenost farmaceutske industrije tako priprema teren za scenarij koji po svojim potencijalno katastrofalnim posljedicama ne zaostaje za klimatskim promjenama.<\/p>\n

Sli\u010dno kao naftne kompanije ili proizvo\u0111a\u010di oru\u017eja, ni farmaceutska industrija ne u\u017eiva osobito povjerenje javnosti. I to sasvim opravdano: svijest o inherentnom sukobu interesa farmaceutskih kompanija (kao \u0161to su Pfitzer, Merck i Eli Lilly) kada testiraju lijekove koje same proizvode raste usporedno s neprestanim priljevom svjedo\u010danstava novinara, istra\u017eiva\u010da i lije\u010dnika o sumnjivim istra\u017eivanjima, zata\u0161kanim nepovoljnim rezultatima i podmi\u0107ivanju znanstvenih \u010dasopisa.<\/p>\n

No najve\u0107i zlo\u010dini najva\u017enijih privatnih farmaceutskih kompanija ne ti\u010du se toliko onoga \u0161to rade koliko onoga \u0161to ne rade. U ratu protiv bakterija i infekcija ove su kompanije dezertirale u klju\u010dnom trenutku \u2013 kada neprijatelj pokre\u0107e ofenzivu kakva nije vi\u0111ena generacijama. Kako ove tvrtke nastavljaju zanemarivati svoje du\u017enosti (izbjegavaju\u0107i provoditi istra\u017eivanja antibiotika posljednjih 30 godina), odgovorni u zdravstvu upozoravaju da bi se svijet uskoro mogao vratiti u predantibiotsku eru, stra\u0161no doba kojega se rijetko koji pre\u017eivjeli danas jo\u0161 sje\u0107a. Ekonomski izvje\u0161taji, medicinski \u010dasopisi, analize dobrotvornih organizacija, studije vladinih agencija i procjene samog farmaceutskog sektora preferiraju uzroke ove opasne prijetnje pripisati \u201cnedostatku tr\u017ei\u0161ne inicijative\u201d.i Moje rje\u0161enje je ne\u0161to elegantnije: socijalizacija cijele farmaceutske industrije.<\/p>\n

Opcije kao \u0161to su nova regulacija i stro\u017ei nadzor mogle bi donekle ubla\u017eiti neke oblike zlouporabe velikih farmaceutskih tvrtki poput falsificiranja istra\u017eivanja, ali u ratu protiv bakterija ove su mjere ili krajnje nedostatne ili potpuno beskorisne. Postoji i nekoliko preventivnih izvanrednih mjera koje bolnice ili uzgajiva\u010di stoke mogu poduzeti kako bi usporili napredovanje neprijatelja, ali one mogu samo privremeno odgoditi katastrofu koja je na pomolu. Socijalizacija razvoja lijekova jedini je izgledan na\u010din rje\u0161avanja ovog problema.<\/p>\n

Prijetnja sli\u010dna klimatskim promjenama<\/strong><\/p>\n

Thomas Frieden, direktor ameri\u010dkog Centra za kontrolu i prevenciju bolesti, u o\u017eujku je upozorio vlasti na njihovu \u201cograni\u010denu mogu\u0107nost djelovanja\u201d uslijed \u201cno\u0107ne more\u201d koju predstavlja razvoj bakterija koje su visoko otporne na karbapenemeii, antibiotike koji se koriste kao zadnje sredstvo obrane. Nekoliko mjeseci ranije, Sally Davies, glavna savjetnica britanske vlade za zdravstvo, sli\u010dnim je rije\u010dima opisala \u201capokalipti\u010dni scenarij\u201d koji bi se mogao ostvariti za dvadeset godina, kada \u0107e ljudi umirati od bolesti koje sada smatramo trivijalnima naprosto zato \u0161to \u0107emo \u201costati bez antibiotika\u201d.iii<\/p>\n

Ona opisuje kako ovaj fenomen \u201cpredstavlja katastrofi\u010dnu prijetnju\u201d \u010dovje\u010danstvu sli\u010dnih razmjera kao klimatske promjene i zami\u0161lja scenarij za sljede\u0107a desetlje\u0107a po kojem bismo se \u201cmogli na\u0107i u situaciji da nam zdravstvo bude na razini onoga s po\u010detka devetnaestog stolje\u0107a\u201d, kada je bilo tko mogao oti\u0107i u bolnicu na neki manji zahvat i umrijeti od obi\u010dne infekcije koja se vi\u0161e nije mogla lije\u010diti. Ve\u0107i zahvati kao \u0161to su transplantacije organa, kemoterapija, operacija kuka ili briga za nedono\u0161\u010dad postali bi nemogu\u0107i.iv<\/p>\n

Ve\u0107 smo generacijama navikli promatrati zapravo nadljudske uspjehe medicine kao ne\u0161to uobi\u010dajeno i izvjesno, a zaboravili smo pritom koliko svi oni ovise o pretpostavci prevencije mikrobijalnih infekcija. Antibiotici su potpuno promijenili medicinu: lije\u010denje ozljeda, sr\u010danih i mo\u017edanih udara te drugih bolesti zahtijeva intenzivnu upotrebu katetera, infuzija i respiratora, \u0161to je nezamislivo bez antimikrobnih lijekova. A kako stanovni\u0161tvo stari, tako se potreba za ovom vrstom njege samo pove\u0107ava.<\/p>\n

No kako je izgledala era prije antibiotika? Smrtnost od upale plu\u0107a za one koji nisu podvrgnuti operaciji bila je 30 posto. Smrtnost od upale slijepog crijeva ili puknu\u0107a crijeva bila je blizu 100 posto. Prije nego \u0161to je Alexander Fleming slu\u010dajno otkrio prvi antibiotik penicilin, bolnice su bile puno pacijenata koji su dobili otrovanje krvi od ogrebotina i posjeklina \u0161to su se \u010desto razvijale u infekcije opasne po \u017eivot. Amputacije ili druge operacije kao na\u010din rje\u0161avanja infekcija nisu ni prvi ni po\u017eeljan izbor, ali upravo to je bila jedina opcija za lije\u010dnike devetnaestogodi\u0161njeg Amerikanca Davida Riccija koji je do\u017eivio \u017eeljezni\u010dku nesre\u0107u u Indiji prije nekoliko godina. Ricci se zarazio bakterijom s kojom se \u010dak ni visokotoksi\u010dni antibiotici, koji se koriste kao posljednje sredstvo borbe, nisu mogli nositi.<\/p>\n

Zaboravili smo koliko su infekcije nekada bile uobi\u010dajene i smrtonosne. Po\u010deli smo antibiotike uzimati zdravo za gotovo, ali te\u0161ko da je takva bahatost na\u0161a krivnja. U svojoj zloglasnoj izjavi, du\u017enosnik ameri\u010dke vlade zadu\u017een za zdravstvo William H. Stewart ustvrdio je kako je \u201cvrijeme da zatvorimo poglavlje o infekcijskim bolestima i proglasimo rat protiv bakterija dobivenim\u201d. Broj slu\u010dajeva tuberkuloze (prve poznate zarazne bolesti i jednog od na\u0161ih najsmrtonosnijih neprijatelja, koji je samo 2011. ubio 1,4 milijuna ljudi) do 1980. je pao na tako niske razine da su du\u017enosnici redovito govorili o skoroj iskorijenjenosti te bolesti.<\/p>\n

Stope novih infekcija i smrtnosti su pale, ali ova krhka pobjeda zasjenjena je pojavom tuberkuloze otporne na vi\u0161e lijekova (multi-drug-resistant, MDR) koja ne reagira na \u010detiri standardna antibiotika, te tuberkuloze ekstenzivno otporne na lijekove (extensively-drug-resistant, XDR) koja ne reagira ni na antibiotike drugog reda. Primjena antibiotika za lije\u010denje tuberkuloze koja reagira na lijekove obi\u010dno traje \u0161est mjeseci, dok lije\u010denje MDR tuberkuloze traje dvadeset mjeseci i uklju\u010duje antibiotike \u0161irokog spektra koji su znatno toksi\u010dniji i manje u\u010dinkoviti.<\/p>\n

Karbapenemi se koriste kao zadnje sredstvo, kada ni\u0161ta drugo ne djeluje. Enterobakterije otporne na karbapeneme prvo su otkrivene u SAD-u 1996. godine, a otada se su pojavile diljem svijeta. Njihova pojava zabrinjavaju\u0107a je iz triju razloga, kao \u0161to isti\u010de Frieden: \u201cKao prvo, otporni su na gotovo sve antibiotike; drugo, stopa smrtnosti je jako visoka; i tre\u0107e, svoju otpornost mogu prenijeti drugim bakterijama. Na primjer jedna od njih, klebsijela otporna na karbapeneme, mo\u017ee pro\u0161iriti gene koji uni\u0161tavaju na\u0161e antibiotike drugim bakterijama, primjerice bakteriji Escherichia coli i u\u010diniti je jednako otpornom.\u201d<\/p>\n

Otprilike 80 posto slu\u010dajeva gonoreje danas je otporno na tetracikline, antibiotike prvog reda, a nekoliko zemalja, uklju\u010duju\u0107i Australiju, Francusku, Japan, Norve\u0161ku, \u0160vedsku i Veliku Britaniju, prijavilo je slu\u010dajeve otpornosti i na cefalosporine, koji su posljednje dostupno sredstvo u borbi protiv ove spolno prenosive bolesti. Otpornost na lijekove primje\u0107uje se i kod raznih infektivnih bolesti, a nedavno je istra\u017eivanje utvrdilo da se 60 posto specijalista za infektivne bolesti susrelo sa slu\u010dajevima infekcij\u00e2 otpornih na svaki antibiotik.<\/p>\n

Kako nam se to dogodilo? Svjetska zdravstvena organizacija klasificirala je otpornost na antibiotike kao jednu od triju najve\u0107ih opasnosti ljudskom zdravlju. Brian Valstag to je najjasnije rekao u \u010dlanku objavljenom 2012. u Washington Postu, u kojemu se bavi nedostatkom antibiotika: \u201cNaprosto, evolucija je pretekla kapitalizam.\u201dv<\/p>\n

Neprestana utrka u naoru\u017eanju<\/strong><\/p>\n

Kada netko uzme kuru antibiotika, ona poma\u017ee uni\u0161tavanju bakterija, ali \u0107e neminovno ostati mali broj bakterija s nasumi\u010dnim mutacijama koje ih \u010dine otpornima na lijekove. To se zove selekcijski pritisak. Ovi \u017eilaviji sojevi bakterija pre\u017eivljavaju i mno\u017ee se, proizvode\u0107i potomstvo s istim mutacijama. To je normalno i zapravo je rije\u010d o evoluciji, samo \u0161to se ona odvija vratolomnom brzinom. Mi proizvedemo novu kategoriju antibiotika, mikrobi razviju otpornost, mi ponovno stvorimo nove antibiotike, oni opet razviju otpornost, i tako dalje. To je utrka u naoru\u017eanju i nikada se ne\u0107emo rije\u0161iti otpornosti mikroba: mo\u017eemo samo dr\u017eati korak s njom, odr\u017eavaju\u0107i neprestani razvoj novih vrsta antibiotika. Ali ako prestanemo razvijati nove antibiotike, postoje ozbiljne opasnosti po javno zdravstvo. Farmaceutske tvrtke su proizvele 13 razli\u010ditih familija antibiotika izme\u0111u 1945. i 1968. godine i to su antibiotici koje je bilo najlak\u0161e proizvesti, takore\u0107i vo\u0107e na niskim granama. Otada su razvijene samo dvije nove familije antibiotika, a do 1980. farmaceutske su ih tvrtke u osnovi potpuno prestale razvijati.<\/p>\n

Razlog za\u0161to su velike kompanije prestale s razvojem novih antibiotika je taj \u0161to je posrijedi proces koji traje godinama i ko\u0161ta izme\u0111u 500 milijuna i jedne milijarde dolara po lijeku odobrenom od nadle\u017enih agencija. Osim toga, antibiotici donose i mnogo manji prihod u odnosu na ulaganja od drugih vrsta lijekova. Za razliku od lijekova koje milijuni ljudi uzimaju cijelog \u017eivota, kao \u0161to su oni koji ciljaju kroni\u010dne bolesti poput sr\u010danih (lijekovi koji ubla\u017eavaju simptome, ali ne lije\u010de), antibiotici se obi\u010dno uzimaju samo nekoliko tjedana ili u najgorem slu\u010daju nekoliko mjeseci. To antibiotike \u010dini nezanimljivima za kapitalizam. Kao \u0161to se zaklju\u010duje u mobilizacijskom \u010dlanku Dru\u0161tva za infektivne bolesti Amerike (IDSA) iz 2008. godine: \u201cAntibiotici su manje po\u017eeljni farmaceutskim kompanijama i venture kapitalu jer su uspje\u0161niji od drugih lijekova.\u201d Dugotrajna terapija je puno zanimljivija od trajnog izlje\u010denja kao motivacija za razvoj novih lijekova.<\/p>\n

Mnoge velike farmaceutske kompanije potpuno su zatvorile svoje istra\u017eiva\u010dke centre. Samo \u010detiri od dvanaest velikih jo\u0161 uvijek se bavi razvojem novih antibiotika. Ovako o\u0161tri rezovi svakako smanjuju mogu\u0107nost da do\u0111e do nekog preokreta. \u010cak i kada bi bilo politi\u010dke volje, trebalo bi vremena da se obnove visokostru\u010dni kadrovi koji su izgubljeni u protekla dva desetlje\u0107a u kojima su tvrtke kontinuirano napu\u0161tale antibakteriolo\u0161ka istra\u017eivanja. \u201cPozivamo na hitno i \u0161iroko djelovanje medicinske zajednice kako bismo se suo\u010dili sa sve dubljom krizom izazvanom antimikrobijalnom otporno\u0161\u0107u i o\u017eivjeli nu\u017ean razvoj i istra\u017eivanja antibiotika.\u201d Razvoj otpornosti na lijekove ubrzava se kada pacijenti ne dovr\u0161e svoju kuru antibiotika, a razgradnja infrastrukture javnog zdravstva i sustava socijalne za\u0161tite pove\u0107ava vjerojatnost da pacijenti prekinu lije\u010denje prije kraja propisane kure jer su i mjere nadzora smanjene.<\/p>\n

Borba protiv bakterija usko je povezana s geografskim polo\u017eajem, klasnim statusom i bogatstvom pacijenta. Otporni mikroorganizmi osobito se \u0161ire u podru\u010djima u kojima se koriste lijekovi slabe kvalitete. Nije te\u0161ko shvatiti kako je izbor jeftinijih lijekova izravno vezan uz niske osobne prihode, ali i bolnice \u010dija su sredstva srezana mjerama \u0161tednje. Situaciju ote\u017eava i \u010desta distribucija antibiotika bez recepta, posebno ra\u0161irena u zemljama u razvoju, ali i Isto\u010dnoj Europi i biv\u0161em Sovjetskom Savezu. No koje je rje\u0161enje?<\/p>\n

Molbe i podmi\u0107ivanja farmaceutskih kompanija<\/strong><\/p>\n

Kao najneposredniji zahtjev odgovornima stru\u010dnjaci postavljaju smanjenje kori\u0161tenja postoje\u0107ih antibiotika, pri \u010demu su ve\u0107i nadzor, mre\u017ee za pra\u0107enje i me\u0111unarodna koordinacija imperativ. Bolnice, klinike i domovi za njegu mogu smanjiti broj infekcija pove\u0107anim mjerama opreza kao \u0161to su temeljitije \u010di\u0161\u0107enje prostorija i pove\u0107anje osobne higijene, te grupiranjem pacijenata otpornih na lijekove zajedno, uz rezerviranje nekih dijelova opreme samo za njih. No i ovdje treba ponoviti da ove mjere mogu samo usporiti nezaustavljiv juri\u0161 neprijatelja. One utje\u010du na razmjere \u0161irenja otpornosti na lijekove, ali se ne suo\u010davaju sa samim fenomenom otpornosti. Ovakvi napori su va\u017eni, ali samo zato \u0161to nam kupuju vrijeme.<\/p>\n

Naposljetku \u0107emo se morati sukobiti s mikrobima, prije\u0107i iz defenzive u ofenzivu, tj. neprestano razvijati nove klase antibiotika, \u0161to je cilj koji ve\u0107ina odgovornih sada prihva\u0107a. Me\u0111utim, oduzimanje tog posla privatnom sektoru nitko ni ne razmatra. Umjesto toga, prijedlozi politika Dru\u0161tva za infektivne bolesti Amerike, Svjetske zdravstvene organizacije i Europske unije svode se na molbe i podmi\u0107ivanja farmaceutskih kompanija ne bi li se ove pomakle s mjesta. U SAD-u opcije koje se razmatraju uklju\u010duju omogu\u0107avanje poreznih olak\u0161ica za kriti\u010dno potrebne lijekove i subvencije za razvoj prioritetnih antibiotika, zatim ugovorne obaveze dr\u017eava za otkup i druga \u201cosigurana tr\u017ei\u0161ta\u201d, \u201cvau\u010dere\u201d koji daju pravo kompaniji da neki drugi od njezinih lijekova (prema izboru kompanije) pro\u0111e kroz ubrzani postupak odobravanja u zamjenu za razvijanje odobrenog antibiotika, kao i davanje produ\u017eenih patenata ili ekskluzivnih prava na prodaju na 25 ili 30 godina za lijekove koji se smatraju osobito inovativnima. Posljednja opcija je izazvala razumljive kontroverze jer predstavlja opasnost za proizvodnju generi\u010dkih lijekova i ugro\u017eava dostupnost jeftinih lijekova u zemljama u razvoju. \u201cD\u017eoker produ\u017eenja patenata\u201d tvrtkama produ\u017eio bi patente za jo\u0161 jedan lijek iz njihova asortimana na \u0161est mjeseci do dvije godine. Ovaj poticaj, procjenjuju kompanije, najizgledniji je da ih potakne na djelovanje, ali je ujedno izazvao i najve\u0107e kontroverze.<\/p>\n

Dakle ovim tvrtkama i dalje dozvoljavamo da masno zara\u0111uju na svojim najisplativijim proizvodima kao \u0161to su Viagra ili Lipitor, dok im kroz porezne olak\u0161ice, subvencije i javno-privatna partnerstva pla\u0107amo da istra\u017euju i razvijaju nove lijekove na kojima zara\u0111uju milijune umjesto milijardi. Javnost riskira, kompanije profitiraju. Kada bi ove kompanije bile privedene u javni sektor u sklopu nacionalnih instituta za zdravlje ili nekog sli\u010dnog samostalnog tijela, novac zara\u0111en prodajom profitabilnih lijekova mogao bi slu\u017eiti za poticanje istra\u017eivanja i razvoja manje profitabilnih lijekova. U javnom bi sektoru ograni\u010denja farmaceutskih istra\u017eivanja nestala, \u0161to bi ubrzalo rezultate i smanjilo opseg dvostrukog rada na istim istra\u017eivanjima u razli\u010ditim institucijama.<\/p>\n

Pronala\u017eenje novih generacija antibiotika (ako ih jo\u0161 uop\u0107e mo\u017eemo otkriti) bit \u0107e prokleto te\u0161ko. Ali to je samo razlog vi\u0161e da uklju\u010dimo ovaj sektor u javnu sferu: te\u017ee zna\u010di uz ve\u0107e tro\u0161kove, ali uz iste mr\u0161ave prilike za ostvarenje profita. Postoje nove strategije izbjegavanja antibiotske utrke u naoru\u017eanju, ali one su izrazito nesigurne, riskantne i pretpostavljaju godine skupih osnovnih istra\u017eivanja koja zahtijevaju javnu intervenciju.<\/p>\n

U vrijeme prije pojavljivanja vrlo zarazne infektivne bolesti poznate pod nazivom neoliberalizam, Washington je bio puno skloniji izravnim dr\u017eavnim intervencijama u sektor. Za vrijeme Drugog svjetskog rata politi\u010dari nisu vjerovali da je privatni sektor dorastao zadatku otpora opasnostima koje su tada prijetile. Sada se u liku mikroba suo\u010davamo s neprijateljem koji je opasniji i od nacista, a privatni sektor ne samo da se ne\u0107ka, nego je potpuno dezertirao. Dokazi da velike farmaceutske kompanije predstavljaju inovacijsku pustinju su neoborivi. Istovremeno, op\u0107e nepovjerenje prema kompanijama gurnulo je milijune u naru\u010dje alternativne nadrimedicine. Kada bi se sve vrijeme i energija individualno utro\u0161eni na \u201cprirodne\u201d pripravke tro\u0161ili kolektivno na poku\u0161aj uspostavljanja demokratske kontrole nad farmaceutskim kompanijama, ve\u0107 bismo bili na pola puta.<\/p>\n

Predugo se naj\u010de\u0161\u0107a kritika ovih kompanija iz progresivnih krugova ograni\u010davala na \u010dinjenicu da njihova usmjerenost na profit \u0161teti narodima zemalja u razvoju koji si ne mogu priu\u0161titi preskupe lijekove. To je samo po sebi to\u010dno, ali problem je zapravo neusporedivo ve\u0107i. Privatni farmaceutski sektor predstavlja prijetnju za javno zdravlje koju moramo potpuno ukloniti.<\/p>\n

S engleskog preveo: Nikola Vukobratovi\u0107<\/p>\n

* Leigh Phillips je novinar znanstvenog \u010dasopisa Nature, biv\u0161i dopisnik britanskog Guardiana iz Bruxellesa i zamjenik urednika EUobservera. Tekst je izvorno objavljen na web-stranici \u010dasopisa Jacobin (http:\/\/jacobinmag.com\/) 29. lipnja 2013.<\/em><\/p>\n

\u00a0i Tuberculosis: Strategy Overview, Bill and Melinda Gates Fondation, 2009., www.gatesfoundation.org<\/em><\/p>\n

\u00a0iiVital Signs Telebriefing on Carbapenem-Resistant Enterobacteriaceae, U.S. Department of Health and Human Services, 2013., http:\/\/www.cdc.gov\/<\/em><\/p>\n

\u00a0iiiO razvoju bakterija otpornih na antibiotike vidi Sonia Shah: \u201cCrna strana medicinskog turizma u Indiji\u201d, Le Monde diplomatique, hrvatsko izdanje, sije\u010danj 2013.<\/em><\/p>\n

\u00a0iv Chief Medical Officer annual report: volume 2, Department of Health, 2013., https:\/\/www.gov.uk\/<\/em><\/p>\n

\u00a0vBrian Valstag: \u201cNIH superbug outbreak highlights lack of new antibiotics\u201d, Washington Post, 24. kolovoza, 2012.\u00a0<\/em><\/p>\n

Lemondediplomatique.hr<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Osnovna istra\u017eivanja novih antibiotika ve\u0107 su desetlje\u0107ima gotovo u potpunosti obustavljena \u2013 zbog velikih tro\u0161kova i upitne profitabilnosti. U zloslutnoj sinergiji s novim generacijama bakterija, otpornih na sve postoje\u0107e antibiotike, profitna usmjerenost farmaceutske industrije tako priprema teren za scenarij koji po svojim potencijalno katastrofalnim posljedicama ne zaostaje za klimatskim promjenama.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-122560","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/122560","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=122560"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/122560\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=122560"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=122560"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=122560"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}