{"id":122328,"date":"2013-08-25T10:50:46","date_gmt":"2013-08-25T08:50:46","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=122328"},"modified":"2013-08-25T10:50:46","modified_gmt":"2013-08-25T08:50:46","slug":"spijunazom-do-spasenja","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2013\/08\/25\/spijunazom-do-spasenja\/","title":{"rendered":"\u0160pijuna\u017eom do spasenja"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Pi\u0161e: Aleksandar Hemon<\/p>\n

Ko se jo\u0161 sje\u0107a vakta kad je socijalizam, kako na\u0161, tako i prijateljski i nesvrstani, izgledao kao ozbiljan i ambiciozan projekat? Oni malo stariji (evo, recimo, ja) prisjeti\u0107e se velikana koji su svoje narode na \u010delu sa radni\u010dkom klasom vodili putem socijalizma prema vje\u010dnom \u017eivotu u komunizmu. Tu je tako bio jedan Enver Hod\u017ea, za kojeg su na izborima na kojima je on bio jedini kandidat jednom glasali svi Albanci osim jednog. Enver nije imao obraza da glasa za sebe, pa se uzdr\u017eao te je tako broj glasova za njega bio za jedan manji od broja stanovnika Albanije sa prethodnog popisa–nekim metafizi\u010dkim \u010dudom, u periodu izme\u0111u popisa i izbora niko se nije rodio niti umro. A tu je bio i Nicolae Ceausescu, \u010dije je ludilo bilo ugra\u0111eno u temelje rumunskog socijalizma, me\u0111u \u010dijim su dostignu\u0107ima bili i apsolutna zabrana poba\u010daja i prepuna siroti\u0161ta, ravnanje vjerskih objekata i megalomanska izgradnja, sirotinja i Securitate, a bogami i Steaua.<\/p>\n

U Ceausescuovom re\u017eimu, sve je bilo mogu\u0107e, pa nikad nije nedostajalo ambicije. Jedna od njih je bila pra\u0107enje i prislu\u0161kivanje svih (\u017eivih) Rumuna, pa je svaka telefonska centrala uklju\u010divala i prostoriju u kojoj su se telefonski razgovori snimali i zapisivali. U jednom trenutku izdan je nalog da se telefoni gra\u0111ana moraju zamijeniti za nove modele u koje su mikrofoni ugra\u0111eni jo\u0161 u fabrici. U decembru 1989, kad je bra\u010dni par Ceausescu likvidiran, oko pola telefona je bilo zamijenjeno. Da je po\u017eivio i da je mikrofon bio ugra\u0111en u sve telefone, stvoren bi bio savr\u0161en mehanizam dru\u0161tvene kontrole. Veliki conduc\u0103tor je, naravno, znao da je bilo logisti\u010dki i tehnolo\u0161ki nemogu\u0107e prislu\u0161kivati sve razgovore ili \u010ditati njihove prijepise. Bilo je jedino potrebno da Rumuni znaju da u svakom datom trenutku postoji mogu\u0107nost prislu\u0161kivanja. Ceausescu bi tako postao sveprisutan u \u017eivotima svojih subjekata, od njihovog po\u010detka do kraja, bio bi uklju\u010den u svaki njihov razgovor: u trenutku kad bi se Rumun javio na telefon i rekao: \u201eJe l’ to ko je to?\u201c ukazao bi im se Nicolae, kao Djevica u Me\u0111ugorju. Nicolae koji bi uvijek bio u mislima u krajnjem ishodu bi eliminisao potrebu za silom i policijom.<\/p>\n

Svi bi bili istovremeno sumnjivci i dou\u0161nici, svi bi bili svoja tajna slu\u017eba i sami sebe prislu\u0161kivali. U divnoj totalitarnoj simetriji apsolutna kontrola bi bila apsolutna samokontrola, svijest o prisustvu bi eliminisala potrebu za prisustvom, pa bi mikrofoni u telefonima postali suvi\u0161ni. Ceausescuov projekat\u00a0 je bio prigodan njegovoj megalomaniji, ali, avaj, nikad nije ostvaren.<\/p>\n

Ceausescuovska utopija<\/p>\n

Ali ne brinimo brigu, ceausescuovska utopija je ostvarena u kapitalisti\u010dkoj Americi, gdje National Security Agency (NSA), kao \u0161to smo saznali iz dokumenata koje je sa dunjalukom podijelo Edward Snowden, posjeduje savr\u0161enu ma\u0161ineriju i metode koji omogu\u0107avaju pristup svakom obliku elektronske komunikacije koji se u bilo kojem trenutku odvija u gorespomenutom dunjaluku, po\u010dev\u0161i od Amerike. Ta\u010dne razmjere kontrole protoka informacija nisu jasne, po\u0161to ameri\u010dka dr\u017eava i NSA odbijaju da o tome ozbiljno govore, a jo\u0161 se bave i novijim i boljim formama petljanja i laganja. Nema, me\u0111utim, nimalo sumnje da je sveznaju\u0107a kontrola u slobodarskom duhu Nicolae Ceausescua trenutno Sjedinjenim Dr\u017eavama dostupna tehnolo\u0161ki, zakonski i eti\u010dki.<\/p>\n

Svi smo u Americi, a i \u0161ire, dugo znali da smo pod prismotrom\u2014sa ponosom se prisje\u0107am kako sam nakon 11. septembra svojoj agentici slao koverte (u kojima su bili porezni formulari i sli\u010dni subverzivni materijali) sa uzvratnom adresom izvjesnog Mohammeda Al Hemona, koje su njoj onda stizale otvorene, a ponekad i u plasti\u010dnoj kesici, poderane.<\/p>\n

Pa ipak, na potezu izme\u0111u zvani\u010dnog neznanja i te\u0161ko zamislivih razmjera prismotre, mogli smo poricati ono \u0161to je o\u010digledno, nalaze\u0107i tako prostora za moralno gicanje neophodno za nastavak udobnog \u017eivota: te \u0161to bi mene, nisam ni\u0161ta uradio, te nema\u0161 se \u010dega bojati ako nisi terorista, te \u017eivote spa\u0161avaju grumen\u010di\u0107i koji se izgrabljaju iz nepojmljive mase informacija, te Amerikanci su za\u0161ti\u0107eni od apsolutisti\u010dkog nju\u0161kanja, po\u0161to Obama\/Obmana, njegovi do\u0161upnici i NSA tvrde da ih interesuju samo stranci i oni Amerikanci-sumnjivci koji se usude da sa strancima komuniciraju.<\/p>\n

Sad kad je neporeciva i neizbje\u017ena \u010dinjenica da NSA mo\u017ee sve da sazna \u010dim joj se \u0107ejfne, autoritet ameri\u010dke dr\u017eave\u2014kojoj za razliku od mu\u010dene Rumunije nije potreban diktator\u2014otvoreno je sveprisutan. To sad svi i svugdje znaju, kao \u0161to znaju da nema prostora u koje se od tog autoriteta mo\u017ee izbje\u0107i\u2014nikad vi\u0161e niko ne\u0107e biti sam.<\/p>\n

Taj autoritet nas jo\u0161 uvijek ne ka\u017enjava\u2014jer jo\u0161 uvijek nismo ni\u0161ta uradili\u2014ali prati na\u0161 rad utoliko \u0161to pohranjuje informacije za neko budu\u0107e vrijeme kad \u0107e na\u0161e aktivnosti da prekora\u010de u prostor neposluha, subverzije i terorizma. O operacijama tog autoriteta mi malo znamo\u2014po\u0161to nas na\u0161e neznanje \u010dini bezbjednijima, spa\u0161ava \u017eivote, a i omogu\u0107ava efikasnost prismotre\u2014ali znamo da je prisutan u svakom obliku komunikacije, u \u017eivotu svakog gradjana\/subjekta, kao \u0161to znamo i da se mo\u017ee lako i bez nekog znanog povoda predomisliti.<\/p>\n

Besmrtnost<\/p>\n

Moram priznati da sam potresen kad pomislim da negdje izvan mene, pod bri\u017enom skrbi ameri\u010dke dr\u017eave, postoje sve moje kolumne na bosanskom koje sam onomad poslao e-mailom, svi vicevi koji su mi poslani iz Sarajeva, slike mojih ne\u0107aka koje \u017eive u Londonu, kao i slike moje djece koje sam slao svima zainteresovanima i nezainteresovanima, spisak svih prijatelja razasutih po svijetu sa kojima sam trunio o ratu, fudbalu i drugim tragedijama, rukopisi mojih knjiga i njihovi prijevodi koje sam slao izdava\u010dima, razgovori sa mojim roditeljima preko Skypea, kao i sa Jasmilom \u017dbani\u0107 dok smo pisali scenario za Otok Ljubavi\u2014sve to, a i hiljade drugih stvari, skoro \u010ditav moj \u017eivot, pohranjeni su u nekom digitalnom skladi\u0161tu, u nekoj ameri\u010dkoj, moralnoj i geografskoj, pusto\u0161i.<\/p>\n

Blago\u0161\u0107u ameri\u010dke dr\u017eave i njenih dobrih \u0161pijunskih agencija, postao sam objektivno besmrtan.<\/p>\n

Radiosarajevo.ba<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Blago\u0161\u0107u ameri\u010dke dr\u017eave i njenih dobrih \u0161pijunskih agencija, postao sam objektivno besmrtan.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-122328","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/122328","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=122328"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/122328\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=122328"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=122328"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=122328"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}