{"id":121888,"date":"2013-08-21T08:09:31","date_gmt":"2013-08-21T06:09:31","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=121888"},"modified":"2013-08-21T08:09:31","modified_gmt":"2013-08-21T06:09:31","slug":"hrana-i-lijekovi-svud-oko-nas","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2013\/08\/21\/hrana-i-lijekovi-svud-oko-nas\/","title":{"rendered":"Hrana i lijekovi svud oko nas"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Pi\u0161e: Marina Kelava<\/strong><\/p>\n

U supermarketima svakodnevno ostavljamo novac koji nemamo za procesuiranu hranu koja nas zatim vodi u razne bolesti koje potom lije\u010dimo industrijskim preparatima koje opet skupo pla\u0107amo. Istovremeno, i hranu i lijek u obliku samoniklog jestivog bilja \u0161pricamo otrovima za korove koji uzrokuju jo\u0161 bolesti. Sve vi\u0161e ljudi i u Hrvatskoj odbija sudjelovati u ovoj konzumeristi\u010dkoj igri. Foto: www.alt-market.com<\/p>\n

U vremenima dok mnogi tra\u017ee hranu po kontejnerima, ali i ra\u0161irenih bolesti uzrokovanih industrijski prera\u0111enom hranom, ona zdrava i besplatna \u0161prica se otrovima pa nije neobi\u010dno da je nedavno istra\u017eivanje mre\u017ee udruga za za\u0161titu okoli\u0161a Friends of the Earth Europe pokazalo kako \u010detrdeset posto stanovnika RH ima u organizmu tragove opasnog otrova za korove. Marljivim radom industrijske propagande i o\u010darani svjetlucanjem supermarketa nau\u010dili smo misliti kako je samoniklo bilje bezvrijedan korov, iako mnoge vrste nisu ni\u0161ta manje jestive, a sigurno su zdravije od mnogih \u0161arenih pakiranja na policama trgovina. Nije zanemarivo ni da nastanak samoniklog bilja ne tro\u0161i energiju proizvedenu na \u0161tetu okoli\u0161a. U Hrvatskoj se polako ali sigurno, sve vi\u0161e ljudi ponovo vra\u0107a hrani i lijekovima koji neprimje\u0107eno i zanemareno rastu svuda oko nas, svjedo\u010de na\u0161i sugovornici.<\/p>\n

Tako na sve popularnije radionice prepoznavanja jestivog bilja koje vodi Zagrep\u010danka Gordana Dragi\u010devi\u0107 dolaze ljudi svih dobnih skupina, od studenata i roditelja s malom djecom do starijih.<\/p>\n

“Neki od njih se ve\u0107 du\u017ee vrijeme zanimaju za teme o prakti\u010dnoj odr\u017eivosti i za permakulturu, a neki su saznali za radionice sasvim slu\u010dajno. Uglavnom, ljudi dolaze s po\u010detni\u010dkim znanjem i velikom radoznalo\u0161\u0107u, ali dogodilo se vi\u0161e puta da i ja od polaznika ne\u0161to nau\u010dim. \u017dalosno je da ni ljudi koji su u\u010dili botaniku na fakultetu nisu unutar struke dobili skoro nikakvo znanje o prakti\u010dnoj primjenjivosti divljih biljaka tako da je i za njih ovo zgodna prilika za nadopunu”, ka\u017ee Dragi\u010devi\u0107, predsjednica udruge Parkticipacija, ali i predava\u010dica na tako\u0111er sve popularnijim te\u010dajevima permakulture.<\/p>\n

I sama sam povr\u0161nim pogledom i po\u010detni\u010dkim okom na svoje dvori\u0161te u Bjelovaru na\u0161la masla\u010dak i koprivu, ali i izuzetnu biljku tu\u0161t koja je rasla uz sam rub terase. Dakle, morala sam samo ispru\u017eiti ruku i ru\u010dak je bio u rukama. Dragi\u010devi\u0107 upravo nagla\u0161ava da za branje samoniklih biljaka ne moramo nu\u017eno i\u0107i u divljinu, ve\u0107 mo\u017eemo po\u010deti od svoje oku\u0107nice. Bitno je, me\u0111utim, nau\u010diti prepoznavati razlike me\u0111u sli\u010dnim biljkama kako ne bi dolazilo do nesretne krive upotrebe ili konzumiranja biljaka koje nisu jestive.<\/p>\n

“Biljke rastu posvuda, a najve\u0107i neprijatelji im nisu bera\u010di nego kosilica. Isto kao \u0161to zagovaram uzgoj hrane u gradu, sa samoniklim biljem mo\u017eemo i\u0107i i korak dalje prema odr\u017eivosti – umjesto da prvo uni\u0161tavamo korov da bismo na tom mjestu sadili povr\u0107e, trebamo shvatiti da je ve\u0107ina tog ‘korova’ zapravo jestiva ili ljekovita, da raste sama i da ne moramo u to ulagati nikakvu energiju. Tako\u0111er, li\u0161\u0107e nekog drve\u0107a je jestivo i ukusno – zamislite koliko se salate mo\u017ee napraviti od li\u0161\u0107a jedne lipe”, nagla\u0161ava Dragi\u010devi\u0107 koja je samo u tijeku pro\u0161le godine pojela pedesetak kila samoniklog bilja, od \u010dega ni\u0161ta nije bilo ugro\u017eeno i sve je raslo nadomak ljudskim naseljima, dobar dio toga u njenom napola neobra\u0111enom vrtu. Na\u0161lo se tu svega, od divlje rukole koja i usred su\u0161e cijelo ljeto raste kao besplatna salata, do izdanaka hmelja kojeg ima ga u skoro svakoj zapu\u0161tenoj \u017eivici, pa do bobica bazge od kojih se radi odli\u010dan sok i d\u017eem.<\/p>\n

Neke biljke koje se danas uporno istrebljuju kao korov do 19. su stolje\u0107a bile cijenjene kao povr\u0107e i uzgajale se u mnogim europskim povrtnjacima. Neki primjeri koje navodi Dragi\u010devi\u0107 su sedmolist koji ima okus sli\u010dan celeru, i bra\u0161njak, odli\u010dna zamjena za \u0161pinat, a obje te biljke su trajnice, \u0161to zna\u010di da ih treba posaditi samo jednom.<\/p>\n

“Jednogodi\u0161nje i dvogodi\u0161nje kulture su postale popularne ne zato \u0161to su bolje za jelo, nego zato \u0161to je nerealno jeftina nafta omogu\u0107ila njihov masovan monokulturni uzgoj. Trebali bismo te\u017eiti permakulturnim rje\u0161enjima koja bi bila trajnija i zahtijevala bi puno manji ulog energije, a ponovno uvo\u0111enje nekih samoniklih biljaka u prehranu bilo bi dio toga – uz ugodne nuspojave u obliku raznolikosti vrsta hrane i pobolj\u0161anja na\u0161eg zdravlja. Kopriva i gavez, obje trajnice, neke su od najkorisnijih multifunkcionalnih biljaka uop\u0107e i trebalo bi ih u svakom vrtu poticati”, napominje.<\/p>\n

Prikupljanje samoniklog bilja ima veliku tradiciju u na\u0161im krajevima. Po cijelom Sredozemlju obitelji su se prehranjivale divljim “zeljem” koje je raslo i kad nije bilo vode za zalijevanje vrta. Me\u0111utim, dosta znanja je oti\u0161lo zajedno s bakama koje su ga generacijama njegovale, ali Dragi\u010devi\u0107 je uo\u010dila da sve vi\u0161e mla\u0111ih ljudi uvi\u0111a kako nam to znanje nedostaje, i spremni su u\u010diti.<\/p>\n

Tako se u istarskim gradi\u0107ima Vodnjanu i Kr\u0161anu svakoga prolje\u0107a organiziraju festivali samoniklog bilja, a oni koji posjete otok Bra\u010d uz pomo\u0107 vodi\u010da “103 samonikle biljke otoka Bra\u010da” koji su pro\u0161le godine izdale dvije Bra\u010danke, mogu i sami u lov na “zelje”.<\/p>\n

Neke pak biljke ipak nisu ignorirane, kao \u0161paroge, koje su svake sezone predmet masovnog lova. Gordana Dragi\u010devi\u0107 isti\u010de kako njoj takvi izleti nisu zanimljivi. “Moja pobuda za iskori\u0161tavanjem tog ‘divljeg’ potencijala je prvenstveno antikonzumeristi\u010dka. Pohodi u divljinu da bi se samoniklom hranom napunile police supermarketa u gradovima nije cilj. Priroda je resurs sama po sebi, a ne nu\u017eno tek kad je se ukroti”, isti\u010de Dragi\u010devi\u0107.<\/p>\n

A da samoniklo biljke nije resurs samo za hranu, ve\u0107 i za lijekove, zna udruga Dru\u0161tvo za socijalnu ekologiju iz Bre\u017eana Lekeni\u010dkih koja je u njemu vidjela mogu\u0107nost za olak\u0161anje te\u0161ke socijalne situacije stanovnika Banije, a bez naru\u0161avanja neopisive ljepote tog zanemarenog kraja. Udruga je u suradnji s Poljoprivrednom zadrugom Glinska Banovina iz Gline organizirala tridesetak kooperanata, uglavnom stanovnica Banije, koji skupljaju ljekovito bilje koje se zatim prodaje kao dodatak prehrani pod nazivom Zeleno zlato u \u0161ezdesetak ljekarni po Zagrebu i okolici.<\/p>\n

“S jedne strane u svijetu postoji trend zdravog \u017eivota, zdrave prehrane, prirodnih lijekova, a s druge strane imate ljude u zaba\u010denim ruralnim krajevima koji su manje vi\u0161e u potpunosti zaboravljeni i prepu\u0161teni sami sebi, ali okru\u017eeni \u010distim materijaliziranim zdravljem svuda oko sebe. Pitanje je bilo kako to zdravlje zapakirati u proizvod. Razmi\u0161ljali smo i o proizvodima na bazi meda, o organskom vo\u0107u i povr\u0107u, ali samoniklo bilje se \u010dinilo kao najjednostavniji po\u010detak, doslovce unutar dohvata ruke”, isti\u010de Ognjen Andri\u0107 iz udruge Dru\u0161tvo za socijalnu ekologiju.<\/p>\n

Zadruga anga\u017eira sakuplja\u010de na terenu kao svoje kooperante, a udruga otkupljuje sirovinu od zadruge koja se onda prera\u0111uje u gotov proizvod, pri \u010demu su i u incijalnu preradu opet uklju\u010deni kooperanti.<\/p>\n

“Su\u0161eno ljekovito bilje u prahu se vani ve\u0107 desetlje\u0107ima prodaje po specijaliziranim trgovinama, tako da proizvod sam po sebi i nije neka inovacija. I kod nas postoje sli\u010dni proizvodi, postavljeni kao komercijalni poduhvati na bazi bilja iz uzgoja. Su\u0161tina je da je na\u0161 projekt postavljen unutar domene socijalnog poduzetni\u0161tva jer nudi \u0161iroko primjenjiv model samozapo\u0161ljavanja koji se mo\u017ee lako replicirati”, napominje Ognjen.<\/p>\n

Za potrebe Zelenog zlata sakupljaju se list i korijen koprive, list masla\u010dka, stolisnik, mati\u010dnjak, lazarkinja i list kupine. Bilje se, me\u0111utim, ne skuplja isklju\u010divo za potrebe projekta Zeleno zlato, ve\u0107 i za privatni sektor koji ima potrebu za oko pedesetak vrsta bilja, od kojih zadruga sakuplja otprilike desetak vrsta koje su dostupne na terenu gdje se nalaze njihovi sakuplja\u010di.<\/p>\n

“Kada bi se ovaj model sakupljanja samoniklog bilja pro\u0161irio na \u010ditavu Hrvatsku mogli bismo obuhvatiti razli\u010dite terene i klimatska podru\u010dja. Samim time bi mogli pro\u0161iriti ponudu na ostale tra\u017eene vrste bilja, produ\u017eiti sezonu sakupljanja, pove\u0107ati koli\u010dine, te u kona\u010dnici pove\u0107ati broj samozaposlenih u sektoru samoniklog bilja. Taj projekt uskoro kre\u0107e u provedbu, a bit \u0107e sufinanciran sredstvima EU”, najavljuje.<\/p>\n

Iako postoji niz primjera ekolo\u0161ke certifikacije ljekovitog bilja iz uzgoja, Zeleno zlato je prvi primjer takve certifikacije samoniklog bilja. Kako ekolo\u0161ka certifikacija podrazumijeva nadzor povr\u0161ina na kojima se bilje uzgaja, postupak je u ovom slu\u010daju ne\u0161to slo\u017eeniji jer svaki sakuplja\u010d ima nekoliko svojih terena na kojima se bilje sakuplja, a svaki teren mora biti u sustavu ekolo\u0161kog nadzora. “Prednost je \u0161to se na\u0161i tereni nalaze u krajevima gdje doslovce nikada nije bilo izvora one\u010di\u0161\u0107enja \u0161to olak\u0161ava isho\u0111enje certifikata. Zeleno zlato je u\u0161lo u postupak pred godinu dana, pa o\u010dekujemo eko-certifikat unutar sljede\u0107ih godinu do dvije dana”, najavljuje Andri\u0107.<\/p>\n

Projekt je ve\u0107 sada financijski odr\u017eiv jer se operativni tro\u0161kovi uglavnom mali, a \u010dlanovi udruge odra\u0111uju rad volonterski. U sklopu projekta razmi\u0161ljaju i o razvoju linije \u010dajeva. “Nije da smo se mi prvi sjetili, ljudi rukom beru samoniklo bilje od kada postoje. Samo danas oni kojima je to bilje najpotrebnije ne mogu do njega do\u0107i osim ako ga netko drugi za njih ne ubere”, napominje Andri\u0107 kojeg zabrinjava one\u010di\u0161\u0107enje voda te nestanak stani\u0161ta. “Razvoj robne marke ‘hrvatsko samoniklo bilje’, \u0161to bi uklju\u010divalo suradnju javnog, civilnog i privatnog sektora, mogao bi pridonijeti adekvatnoj valorizaciji i za\u0161titi ovog bogatstva koje uglavnom ignoriramo”, smatra Andri\u0107.<\/p>\n

Lijek i hrana, mogu\u0107nost za socijalno poduzetni\u0161tvo, alat u borbi protiv konzumerizma, turisti\u010dka zanimljivost, put do smanjenja ekolo\u0161kog otiska, samoniklo bilje je sve to i jo\u0161 mnogo toga \u0161to tek trebamo otkriti.<\/p>\n

H-alter<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Neke biljke koje se danas uporno istrebljuju kao korov do 19. su stolje\u0107a bile cijenjene kao povr\u0107e i uzgajale se u mnogim europskim povrtnjacima. <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":121889,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-121888","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/121888","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=121888"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/121888\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/121889"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=121888"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=121888"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=121888"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}