{"id":121797,"date":"2013-08-20T08:23:18","date_gmt":"2013-08-20T06:23:18","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=121797"},"modified":"2013-08-20T08:23:18","modified_gmt":"2013-08-20T06:23:18","slug":"katastrofalno-je-sto-su-nogometasi-uzor-mladima","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2013\/08\/20\/katastrofalno-je-sto-su-nogometasi-uzor-mladima\/","title":{"rendered":"Katastrofalno je \u0161to su nogometa\u0161i uzor mladima"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Autor: Ladislav Tomi\u010di\u0107<\/strong><\/p>\n

Ivan Ergi\u0107 biv\u0161i je profesionalni nogometa\u0161 i nogometni reprezentativac Srbije. Ro\u0111en je 1981. godine u \u0160ibeniku, a do rata je \u017eivio s roditeljima u \u0161ibenskom zale\u0111u, u selu Ga\u0107elezi. Nogometnu karijeru zapo\u010deo je u Australiji, gdje su se njegovi roditelji skrasili nakon \u0161to su pred ratom izbjegli iz svog sela. U svojoj karijeri igrao je za Juventus, Basel i Bursaspor. Ivan Ergi\u0107 netipi\u010dan je nogometa\u0161, za kojeg ne va\u017ei niti jedna od predrasuda \u0161to prate njegove kolege. Prije nego u dru\u0161tvu s manekenkama i kontroverznim menad\u017eerima, njega \u0107ete vidjeti u dru\u0161tvu s knjigom. Ergi\u0107 pi\u0161e pjesme i eseje, anga\u017eiran je na \u201cpopravljanju svijeta\u201d, a jedan od prioriteta kojesi je zadao jest prezentiranje prave slike odnosa u profesionalnom nogometu i oko njega. Osim o ovoj temi, za na\u0161 list Ergi\u0107 govori o nacionalizmu, religiji, predatorskom kapitalizmu koji ubija ljudsko dostojanstvo…<\/p>\n

\u017divjeli ste u u Ga\u0107elezama kraj \u0160ibenika. Koliko je Vas i va\u0161u obitelj obilje\u017eila \u010dinjenica da ste morali seliti iz roditeljskog rodnog sela?<\/em><\/p>\n

\u2013 Na\u017ealost, to nije bila selidba ve\u0107 klasi\u010dno \u201cizbjegavanje\u201d, jer je na\u0161e selo od samog po\u010detka bilo u centru ratnih doga\u0111anja, a poslije na samoj crti razgrani\u010denja. To je ne\u0161to \u0161to te obilje\u017ei za cijeli \u017eivot, a iz prva utje\u010de na samu egzistenciju i pre\u017eivljavanje, jer pobjegao si s dvije plasti\u010dne vre\u0107ice, a u njima su bili samo albumi s fotografijama. Ta poru\u0161ena i zapaljena ku\u0107a za mene zna\u010di poru\u0161eno djetinjstvo. Jedan dio mene je zauvijek amputiran i to se ne mo\u017ee ni\u010dim nadoknaditi.<\/p>\n

Moj pradjed je dao \u017eivot za oslobo\u0111enje Dalmacije, da bi do\u017eivio da mu kao antifa\u0161istu sru\u0161e spomenik, a mi kao njegovi potomci da budemo zauvijek odsje\u010deni od svojih korijena jer te\u0161ko da \u0107emo se ikad vi\u0161e vratiti. To ne ka\u017eem s gor\u010dinom, nego sa tugom, jer znam da postoje na tisu\u0107e takvih pri\u010da na ovom na\u0161em prostoru.<\/p>\n

Narodi prostora<\/strong><\/p>\n

Kako danas do\u017eivljavate prostor Jugoslavije?<\/em><\/p>\n

\u2013 To je prostor koji \u0107u u kulturnom i duhovnom smislu uvijek do\u017eivljavati kao svoj. Ne pristajem na to da odjedanput Krle\u017ea, klape, sevdalinka ili Radenska nisu vi\u0161e moji, jer bi me to drasti\u010dno osiroma\u0161ilo. Druga je stvar \u0161to je to danas teritorij zara\u017een nacionalizmom i netrpeljivo\u0161\u0107u, i to ostaje ne\u0161to \u0161to me rastu\u017euje. Na kraju se opet potvrdilo ono dvornikovi\u0107evo, da smo mi narodi prostora, a ne narodi vremena koji su svjesni povijesti i svog mjesta unutar nje, iako je ta povijest uvijek nemilosrdna prema malim narodima. Ja jesam Srbin, ali u kulturalnom smislu uvijek \u0107u biti Jugosloven, kao \u0161to danas netko drugi pored pripadnosti svojoj naciji tako\u0111e mo\u017ee biti europejac ili ne\u0161to tre\u0107e. Ti identiteti su proturje\u010dni samo za one zaslijepljene mr\u017enjom jer \u0161to vi\u0161e identiteta \u010dovjek posjeduje, to je bogatiji duhom.<\/p>\n

Mo\u017ee li se za va\u0161e djetinjstvo, provedeno u re\u017eimu profesionalnih treninga, re\u0107i da je bilo sretno?<\/em><\/p>\n

\u2013 O tome se u djetinjstvu ne razmi\u0161lja, zato \u0161to je ljubav prema lopti tolika da sve ostalo postaje podno\u0161ljivo. Me\u0111utim, kad gledam s ove distance, \u010dini mi se da je to bilo vi\u0161e nego nezdravo, bez obzira \u0161to je mojim roditeljima bio cilj ono klasi\u010dno \u2013 \u201cda me sklone s ulice\u201d. Od najmla\u0111ih selekcija po\u010dinje naj\u017ee\u0161\u0107i profesionalizam i izlo\u017een si klasi\u010dnom drilu. Treneri ne stvaraju igra\u010de i ne razvijaju njihovu kreativnost, ve\u0107 im je prije svega stalo da i u tim kategorijama pobje\u0111uju, radi nekakvog presti\u017ea. Tu se igra\u010di ve\u0107 u\u010de \u0161to je poraz, a \u0161to zna\u010di pobjeda.<\/p>\n

Pisali ste da \u201cprofesionalni sport danas od sporta\u0161a stvara tjelesno i duhovno osaka\u0107enu li\u010dnost\u201d. Mo\u017eete li nam pojasniti ovu tezu?<\/em><\/p>\n

\u2013 Tjelesno si podvrgnut najmilitaristi\u010dkijem mogu\u0107em oblikovanju, jer tvoje se tijelo treba formirati po zahtjevima doti\u010dnog sporta, a ne kao motori\u010dki zdravo i oplemenjeno tijelo. Treba samo u\u0107i u sobu za tretmane mla\u0111ih kategorija pa \u0107e biti jasno od kojeg se ve\u0107 doba tijelo dovodi do svojih granica. Pod takvim re\u017eimom prirodno je da se ono ozlje\u0111uje i sakati. Bilo mi je drago \u010duti jednom prilikom Mirka Filipovi\u0107a, iako tu vrstu sporta dr\u017eim za zaista grotesknu i brutalnu, kako govori da ne bi \u017eelio da se njegov sin bavi tim sportom. Takvih iskrenih priznanja nam treba vi\u0161e. Duhovno, sam taj biotop i okru\u017eenje unutar profesionalnog sporta radi od tebe funkcionalnog idiota i \u0161to god manje razmi\u0161lja\u0161, to \u0107e ti biti lak\u0161e. Zanimljivo mi je koliko su te zakonitosti svojstvene toj nogometnoj ma\u010do kulturi i koliko je ona u ovom slu\u010daju transkulturalna. Do\u017eivio sam je svugdje gdje sam igrao.<\/p>\n

Nacija i vjera<\/strong><\/p>\n

Mo\u017eete li nam re\u0107i ne\u0161to o prisutnosti religije u nogometu i profesionalnom sportu uop\u0107e?<\/em><\/p>\n

\u2013 Religija je samo dio ikonografije koji upotpunjuje nacionalizam ili lokalpatriotizam na stadionima. Crkva je izdr\u017eala u nastojanju i tradiciji da stvori neraskidivu vezu izme\u0111u nacije i vjere, tako da oni uvijek idu jedno uz drugo, i kao takvi su dio koreografije na sportskim priredbama. Tome su podlegli i navija\u010di i igra\u010di, dok to sve nema nikakve veze s pravom vjerom i zapravo je njeno ru\u017eenje i njeno dovo\u0111enje do perverzije.<\/p>\n

Svojedobno ste rekli da poku\u0161avate upariti \u201cteoretsku kritiku s li\u010dnim iskustvima u sportu da bi dali njegovu pravu sliku, da bi se vidjelo da se tu ne radi o humanoj aktivnosti, ve\u0107 prije svega o surovom biznisu gdje su najve\u0107e \u017ertve navija\u010di i igra\u010di\u201d. U \u010demu se sastoji ta \u017ertva igra\u010da i navija\u010da?<\/em><\/p>\n

\u2013 Pa i jedni drugi, u ve\u0107ini slu\u010dajeva, potje\u010du iz istih slojeva dru\u0161tva: ni\u017ea srednja i radni\u010dka klasa, sve vi\u0161e prekarijat, dakle defavorizirani i siroma\u0161ni. Oni su iskori\u0161teni tako \u0161to su antagonizirani i suprotstavljeni jedni drugima, jer su igra\u010di postali daleko imu\u0107niji, a to zna\u010di i otu\u0111eniji. Svaki put kad klubu ne ide kako treba, navija\u010di lamentiraju nad razma\u017eenim milijuna\u0161ima i iskaljuju svoj bijes nad njima, dok s druge strane igra\u010de uistinu zanima samo novac, bez ikakvog vezivanja za klub i njegovu tradiciju. Da, mo\u017ee se re\u0107i da smo mi igra\u010di \u201cprodali du\u0161u \u0111avolu\u201d, me\u0111utim navija\u010di su prodali svoju smjelost. Oni idu linijom manjeg otpora i nasr\u0107u na igra\u010de, da ne bi morali na politiku, bankare, tajkune, to jest one koji su pravi izvor njihove bijede. Igra\u010di nemaju niti jedan promil od tih drugih, ali se zato stalno spominje koliko oni zara\u0111uju, upravo da bi ba\u0161 njih navija\u010di \u010dekali na aerodromima ili ih pljuskali u svla\u010dionicama. Sve to da ne bi i\u0161li pred zgrade skup\u0161tine ili u tvorni\u010dka dvori\u0161ta. Nitko se navija\u010dima to ne usudi re\u0107i, a naro\u010dito ne igra\u010di koji toliko vi\u0161e zara\u0111uju od njih. Politi\u010dari im se tako\u0111e dodvoravaju, jer znaju \u0161to ta masa mo\u017ee uraditi ukoliko se na pravi na\u010din ispolitizira i organizira.<\/p>\n

Nogometni stadioni na ovim prostorima po\u010desto su poligon za nacionalisti\u010dka i\u017eivljavanja. Jeste li imali priliku s terena svjedo\u010diti nacionalisti\u010dkim divljanjima i kako se \u010dovjek koji razmi\u0161lja kao vi u takvom trenutku osje\u0107a?<\/em><\/p>\n

\u2013 To me je uvijek deprimiralo, bez obzira jesu li to \u010dinili protivnici ili \u201cmoji\u201d. Sre\u0107a \u0161to nisam imao prilike odigrati puno utakmica na ovim na\u0161im prostorima, iako sam nekoliko puta svjedo\u010dio takvim ispadima. To je tako\u0111er jedna od stvari zbog kojih sam se distancirao od \u010ditavog tog svijeta, koji je postao poligon za fa\u0161izaciju mladih ljudi.<\/p>\n

Hiperkomercijalizacija sporta<\/strong><\/p>\n

Ljute li vas \u201cnogometni radnici\u201d koji svojim izjavama raspiruju nacionalizam i za\u0161to su nacionalizam i religija tako bliski svijetu nogometa?<\/em><\/p>\n

\u2013 Ne znam \u0161tu su to nogometni radnici. Tu se uglavnom radi o uskogrudim provincijalcima i malogra\u0111an\u0161tini. To ne govorim u nekom arbitra\u017enom smislu, zato jer sam i ja bio dio tog svijeta i vjerojatno tako\u0111er za sobom vu\u010dem ne\u0161to od toga, ali ovo danas je dovedeno do samog ruba ukusa i uljudnosti. Kad bi me sad pitali da imenujem nekog tko je kod nas u nogometu na nekoj funkciji, a da je ostao dostojanstven i korektan, morao bih se dosta pomu\u010diti. Dugo sam smatrao da je srpski nogomet dno dna, ali onda kad sam vidio kakve nju\u0161ke vode hrvatski nogomet, po\u010deo sam donekle da se tje\u0161im. Tu se ne radi samo o nacionalizmu, ve\u0107 i o kriminalu, korupciji, oportunizmu, licemjerju, a to sve po pravilu ide zajedno. Tu vrstu ljudi stvara sama industrija o kojoj govorim, jer \u010desto se radi o biv\u0161im nogometa\u0161ima koji su sad zaposjeli sinekure. Upravo zbog tog provincijalizma uvijek \u0107e tom mentalitetu biti blizak nacionalizam i folklorna religioznost, bez obzira \u0161to se radi o ljudima koji su \u201cvidjeli svijeta\u201d i imaju naizgled nekakvu kozmopolitsku pozu.<\/p>\n

Svi stariji zaljubljenici u nogometnu igru sla\u017eu se da \u201cnogomet nije ono \u0161to je nekad bio\u201d. \u0160to se promijenilo?<\/em><\/p>\n

\u2013 Druga\u010dije je vrijeme u kojem se \u017eivi, u kojem je kapitalizam doveden do svojih krajnjih mogu\u0107nosti. To je posljedica hiperkomercijalizacije samog sporta i gubljenja onog vite\u0161kog, fair playa, kreativnosti, virtuoza i individualca, pa i samog tog odnosa koji sam spominjao, gdje je igra\u010d bio junak iz naroda, netko tko se ve\u017ee za svoj klub i s kim su se ljudi poistovje\u0107ivali. Nogometa\u0161 je danas otu\u0111ena i nedosti\u017ena zvijezda.<\/p>\n

Kapitalisti\u010dki sofizam<\/strong><\/p>\n

Ka\u017eu da su navija\u010di dvanaesti igra\u010d nogometnog tima. \u0160to mislite o navija\u010dkoj subkulturi?<\/em><\/p>\n

\u2013 Postoje stvari koje mi se svi\u0111aju u navija\u010dkoj kulturi, na primjer nepristajanje na komercijalizaciju, kreativnost u izradi koreografija, neki antiautoritarni elementi. Na taj na\u010din ona postaje jedna vrsta kontrakulture, ali pro blem je kada ona postaje sama sebi svrha i ne te\u017ei \u0161irem i smislenijem anga\u017eiranju. U dru\u0161tvu u kojem si neslobodan, eksploatiran i poni\u017een kao \u010dovjek i dalje \u010dujem ljude koji ka\u017eu da im je klub svetinja. Valjda bi ti trebalo biti sveto tvoje dostojanstvo i dostojanstvo onoga \u0161to ostaje iza tebe, budu\u0107e generacije i svijet koji im se ostavlja, dakle ne\u0161to za \u0161to istinski vrijedi ulo\u017eiti svoju energiju i anga\u017eman. Me\u0111utim, priklanjanje idolima kluba ili nacije opet je linija manjeg otpora, to jest supstitucija kojom se bje\u017ei od odgovornosti da se promijeni dru\u0161tvo jer je daleko lak\u0161e biti anga\u017eiran kao navija\u010d, nego kao \u010dovjek koji misli na budu\u0107nost i bolje sutra. Trebalo je skoro dva stolje\u0107a da bi se crkva i religija demaskirali i razotkrili. Pitanje je vremena kad \u0107e sport kao moderna religija postati suvi\u0161an, jer je on danas daleko vi\u0161e prepreka razvoju dru\u0161tva i njegovih ljudskih potencijala nego benigna zabava ili lokalna tradicija i identitet.<\/p>\n

Osje\u0107a li se \u010dovjek u svijetu modernog nogometa kao roba? Jeste li se ikad tako osje\u0107ali?<\/em><\/p>\n

\u2013 Naravno da si roba, i to ona potro\u0161na, s kratkim rokom trajanja. Me\u0111utim, za to si vi\u0161e nego dobro pla\u0107en i zbog toga nema\u0161 pravo to tako nazvati. Jer, bo\u017ee moj, pogledaj rudare ili gra\u0111evince, a mi jo\u0161 kao treba da se ne\u0161to \u017ealimo. E u tome je upravo klju\u010d tog kapitalisti\u010dkog sofizma. Naime, i jedni i drugi smo izrabljivani i podvrgnuti najte\u017eim uvjetima rada, dok nas hijerarhijom u visini zarade me\u0111usobno suprotstavljaju i antagoniziraju. I to sve, samo da se ne bi bavili onima koji imaju neslu\u0107enu koli\u010dinu kapitala, pravu mo\u0107 i vlast, onima koji kontroliraju sve procese i doga\u0111anja.<\/p>\n

Borili ste se s depresijom. Mo\u017eete li nam re\u0107i ne\u0161to o tome? \u0160to je bio okida\u010d i \u0161to je za \u010dovjeka najva\u017enije da bi mogao pobijediti u takvoj borbi?<\/em><\/p>\n

\u2013 Mislim da se dosta stvari akumuliralo i vuklo za mnom, od prvih dana rata i izbjegli\u0161tva, \u010destih selidbi, pa sve do prvog velikog ugovora koji mi je predstavljao nevjerojatan pritisak. Pored toga, podsvjesno ima\u0161 taj teret da o tebi ovisi gomila rodbine i prijatelja \u010dije su o\u010di uprte prema tebi i koji svi o\u010dekuju pomo\u0107. Tako\u0111er, ve\u0107 tih prvih godina bavljenja nogometom do\u0161ao sam u sukob sa samim sobom, gdje sam \u010desto radio neke moralne kompromise koji su me ko\u0161tali samopo\u0161tovanja. A nizak prag samopo\u0161tovanja je gotovo definicija depresije.<\/p>\n

U svojim tekstovima \u010desto upozoravate na fa\u0161izam. Kakvo je lice novog fa\u0161izma? \u0160to je novi fa\u0161izam?<\/em><\/p>\n

\u2013 Fa\u0161izam je danas za mene bilo koja vrsta netrpeljivosti, \u0161ovinizma, rasizma, seksizma, homofobije, ksenofobije… Danas \u010dak ni u zapadnim zemljama parlamentarna desnica ne mo\u017ee apsorbirati te sentimente i \u201cpreraditi\u201d ih u jednu vrstu umjerenog gra\u0111anskog rasizma, to jest sve \u010de\u0161\u0107e taj fa\u0161izam dobiva ekstremnu dimenziju. To su danas Breivik i sli\u010dni njemu. Kod nas je taj fa\u0161izam vi\u0161e folklornog karaktera, \u0161to ne zna\u010di da je manje opasan i destruktivan. Me\u0111utim, za mene je vi\u0161e nego jasno da je fa\u0161izam uvijek ni\u0161ta drugo nego kapitalizam doveden do svojih krajnjih granica.<\/p>\n

\u2026\u2026..<\/p>\n

TKO NIJE \u010cITAO MARKSA, NE MO\u017dE RAZUMJETI DANA\u0160NJI SVIJET<\/p>\n

Jeste li vi marksist, \u0161to vas je ponukalo da se okrenete Marxu i mislite li da je svijet kakav Marx zagovara mogu\u0107?<\/p>\n

\u2013 Nikad nisam eksplicitno rekao da sam marskist zbog toga \u0161to je taj pojam danas vi\u0161ezna\u010dan, relativiziran i uglavnom negativno konotiran. Me\u0111utim, \u010dinjenica da je Marx toliko aktualan danas kao glavni teoretski konzultant i dijagnosti\u010dar vremena govori sama po sebi. Sartre je bio u pravu kad je rekao da \u0107e marksizam ostati filozofija na\u0161eg vremena sve dok opstaju kapitalisti\u010dki, eksploatatorski odnosi unutar dru\u0161tva. Odgovorno tvrdim da onaj koji nije \u010ditao Marxa, bez obzira na sve njegove mane i nedosljednosti, ne mo\u017ee shvatiti dru\u0161tvo i svijet u kojem \u017eivimo. A svijet koji je Marx zamislio, i tu prije svega mislim na svijet u kojem \u010dovjek ne\u0107e biti \u201cotu\u0111eno, prezreno, ugnjeteno bi\u0107e\u201d, je naravno mogu\u0107. Ve\u0107 postoje komune, to jest mini dru\u0161tva koja \u017eive po tim humanisti\u010dkim principima. Sve liberalne ili konzervativne politi\u010dke filozofije od samih po\u010detaka zasnovane su na antropolo\u0161koj la\u017ei da je \u010dovjek po prirodi egoist i zao. Kao da nam sama evolucija nije dokaz da je i sama ta \u010dovjekova priroda, koju oni uzimaju za vje\u010dnu, podlo\u017ena promjeni.<\/p>\n

KATASTROFALNO JE \u0160TO SU NOGOMETA\u0160I UZOR MLADIMA<\/p>\n

Milijuni mladih upravo u nogometa\u0161ima vide svoje idole i uzore.<\/p>\n

\u2013 To je katastrofalno. Ali kao \u0161to sam rekao, to je pedago\u0161ki zna\u010dajno za sam sustav zasnovan na natjecanju i borbi svih protiv svih. To su sugestije koje direktno utje\u010du na mlade mozgove, daleko vi\u0161e nego klasi\u010dni oblici pedagogije. To je medijska industrija i marketing koji su \u201cte\u0161ki\u201d milijarde eura i jedno dijete nema nikakve \u0161anse u toj nepravednoj borbi. Me\u0111utim, imaju\u0107i u vidu da ogromna ve\u0107ina nogometa\u0161a dolazi iz siroma\u0161nih i marginaliziranih slojeva to zna\u010di da se mora stvoriti iluzija da svatko od njih kroz sport ima jednaku \u0161ansu, da se svatko mo\u017ee popeti do vrha. Tako je danas sportski san, ustvari jedna vrsta ameri\u010dkog sna, koji su oba la\u017eni, jer na jednog profesionalnog sporta\u0161a dolazi 12 tisu\u0107a njih koji ne uspiju. Nikoga nije briga kako zavr\u0161avaju ti drugi, koji su dali sve \u0161to su imali da bi uspjeli. \u010cujem i dan danas, i to obrazovane ljude, kako stalno ponavljaju da sporta\u0161 mora paziti na pona\u0161anje, jer je on uzor. Oni su ili podlegli ideologiji industrije sporta koja se trudi da sportu da tu auru nevinosti ili jednostavno imaju jo\u0161 uvek staromodnu i naivnu sliku o sportu. Ne znam kako druga\u010dije objasniti to promoviranje u idola nekog tko je u duhovnom i tjelesnom smislu toliko ograni\u010den, nezreo, bez ikakve svijesti o svom mjestu u vrijednosnom poretku dru\u0161tva.<\/p>\n

……………………………………………………………………………………………………………….<\/p>\n

SAT VREMENA JEDNOG U\u010cITELJA VRIJEDI VI\u0160E NEGO CIJELA MOJA KARIJERA<\/p>\n

Jeste li ikad po\u017ealili \u0161to ste postali nogometa\u0161?<\/p>\n

\u2013 Ako ste misle\u0107i \u010dovjek, onda su preispitivanja te vrste uvijek prisutna. Postati nogometa\u0161 je bio moj dje\u010da\u010dki san, tako da sam to bio du\u017ean tom \u201cmalom Ivanu\u201d koji je jo\u0161 uvijek tu negdje u meni i kojem zaigra srce svaki put kad \u010duje topot lopte iz susjedstva. Me\u0111utim, u profesionalnom smislu, kada se osvrnete i pogledate sve te medalje, trofeje i titule, za koje vam sugeriraju da je to, kako bi mladi u \u017eargonu rekli \u201cvrh\u201d i ostvarenje nekakvog sna, ako ste brutalno iskreni prema sebi, vidite koliko je sve to isprazno. Govore vam da ste u\u0161li u povijest zbog ove ili one titule, stalno se koriste neke hiperbole i glorifikacije, a ustvari su to najobi\u010dnije koje\u0161tarije, zato \u0161to u ljudskom smislu nisi stvorio nikakvu dodatnu vrijednost, nisi oplemenio ni sebe ni druge. Za mene je porazna \u010dinjenica da sat vremena socijalne radnice, lije\u010dnika ili u\u010ditelja u konkretnom ljudskom smislu vi\u0161e vrijedi nego moja \u010ditava karijera. To je toliko jednostavno i o\u010digledno, ali dru\u0161tvo i njegovi vrijednosni orijentiri zasnovani su na podvali i la\u017ei. Nogomet jednostavno nema tu ljudsku dimenziju da bih mogao re\u0107i da sam se bavio ne\u010dim smislenim i vrijednim. Uop\u0107e nisam ozloje\u0111en, niti \u017eelim iz nekog romanti\u010darskog razloga obezvrijediti sve \u0161to sam postigao. U pitanju je tek prosta i rezigniraju\u0107a istina.<\/p>\n

Novi list<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ivan Ergi\u0107: Postati nogometa\u0161 je bio moj dje\u010da\u010dki san, ali kada se osvrnete i pogledate sve te medalje, trofeje i titule, za koje vam sugeriraju da je to, kako bi mladi u \u017eargonu rekli \u201cvrh\u201d i ostvarenje nekakvog sna, ako ste brutalno iskreni prema sebi, vidite koliko je sve to isprazno<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-121797","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/121797","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=121797"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/121797\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=121797"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=121797"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=121797"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}