{"id":121604,"date":"2013-08-17T09:39:18","date_gmt":"2013-08-17T07:39:18","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=121604"},"modified":"2013-08-17T09:39:18","modified_gmt":"2013-08-17T07:39:18","slug":"pad-socijalizma-ubio-i-drzavu-blagostanja","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2013\/08\/17\/pad-socijalizma-ubio-i-drzavu-blagostanja\/","title":{"rendered":"Pad socijalizma ubio i dr\u017eavu blagostanja"},"content":{"rendered":"<p><strong><a href=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2013\/08\/Kristina-Kaindl.jpg\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignleft size-full wp-image-121605\" title=\"Kristina Kaindl\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2013\/08\/Kristina-Kaindl.jpg\" alt=\"\" width=\"275\" height=\"184\" \/><\/a>\u00a0Autor: Sre\u0107ko Pulig<\/strong><\/p>\n<p>Na\u0161a sugovornica Kristina Kaindl voditeljica je Odsjeka za strategiju i ustavna pitanja u Lijevoj stranci (Die Linke), \u010dlanici njema\u010dkog parlamenta (Bundestaga), redaktorica \u010dasopisa \u201eLuXemburg. Gesellschaftsanalyse und linke Praxis\u201c, koji izdaje Zaklada Rosa Luksemburg, kao i \u010dlanica redakcije \u010dasopisa za filozofiju i dru\u0161tvene znanosti \u201eDas Argument\u201c. Gostuju\u0107i u ime Lijeve stranke na skupu Delovsko-punkerske univerze u Ljubljani, posve\u0107enom lijevim odgovorima na probleme tranzicije, mjera \u0161tednje i primitivne akumulacije, govorila je na okruglom stolu s temom potrage za lijevom evropskom strategijom i izgradnjom socijalisti\u010dke alternative. U tom okviru kretala su se i pitanja ovoga razgovora, odr\u017eanog u pauzi skupa.<\/p>\n<p><em>Kada mi odavde poku\u0161avamo gledati na evropsku krizu iz njema\u010dke perspektive uo\u010davamo zabrinjavaju\u0107e stanje u evrozoni, ili za nas pogubno, a za Njema\u010dku prosperitetno, otvaranje tr\u017ei\u0161ta na periferiji EU. No manje se govori \u0161to je to, na primjer, njema\u010dka ekonomija lo\u0161ih nadnica.<\/em><\/p>\n<p>Takva ekonomija primijenjena je na na\u0161em tr\u017ei\u0161tu rada kroz reformu radnog zakonodavstva, koju su poduzele socijaldemokratska i zelena Vlada, izme\u0111u 1999. i 2004. Tada su u\u010dinjeni klju\u010dni pomaci u smanjivanju osnovnih prava na socijalne transfere i tako su primorani stanovnici da prihva\u0107aju i onakve uvjete rada i nadnice koje prije ne bi prihvatili. U tim vremenima jo\u0161 nije postojala potreba da se to\u010dno definira minimalna nadnica, po\u0161to su dru\u0161tveni servisi jo\u0161 brinuli da nitko ne padne ispod nekog minimalnog dru\u0161tvenog standarda. Tada i najlo\u0161ije nadnice nisu mogle biti ispod iznosa za socijalnu pomo\u0107. No to je onda uklonjeno i ljudi su prisiljeni prihva\u0107ati lo\u0161e pla\u0107ene poslove od kojih se nije moglo normalno \u017eivjeti, jer bi odbijanjem bili izbrisani sa popisa onih koji imaju pravo na socijalnu pomo\u0107. Nastali su kontingentni poslovi, autsorsing, mini-d\u017eobs i drugi prekarni oblici rada. Cijeli okvir pravnog sistema je promijenjen na \u0161tetu radnika. Tako je stvoreno jedno od najve\u0107ih tr\u017ei\u0161ta lo\u0161e pla\u0107enih poslova u cijeloj Evropi, barem \u0161to se ti\u010de industrijskih zemalja. Dok su prije prosje\u010dne nadnice u ve\u0107ini industrija u Njema\u010dkoj bile me\u0111u najvi\u0161ima u Evropi, sada su pale na za\u010delje lista. Sve to zna\u010dilo je da njema\u010dko tr\u017ei\u0161te malih nadnica, zajedno sa i dalje visokom produktivno\u0161\u0107u rada, postaje krajnje konkurentno spram ostalih dana\u0161njih evropskih ekonomija.<\/p>\n<p><em>U tim procesima va\u017eno mjesto zauzima i ujedinjenje Njema\u010dke?<\/em><\/p>\n<p>Da, ujedinjenje na na\u010din sloma socijalisti\u010dke Njema\u010dke, kao i slom ostalih socijalisti\u010dkih zemalja, proizveli su smanjenje radni\u010dkih prava posvuda u svijetu. Tzv. dr\u017eava blagostanja, kakva je bila poznata na Zapadu, kao ona koja ideolo\u0161ki impregnira radnike protiv socijalizma, vi\u0161e nije bila potrebna. Za isto\u010dni dio Njema\u010dke ujedinjenje je zna\u010dilo nekakvu novu industrijalizaciju, na osnovici niskih nadnica.<\/p>\n<p><em>To je bila unutra\u0161nja kolonizacija?<\/em><\/p>\n<p>Da, koja se odvila na sli\u010dan na\u010din kao i na tr\u017ei\u0161tima evropskog industrijskog juga.<\/p>\n<p><strong>Tko kome treba platiti?<\/strong><\/p>\n<p><em>Kada govorimo o strategiji ljevice u Njema\u010dkoj, pa onda i u Evropi, postoji problem s formuliranjem zajedni\u010dke platforme, prihvatljive ve\u0107ini lijevih snaga. Neke proizvodne grane u vas, pa onda i zaposleni u njima, profitiraju od sada\u0161nje pozicije Njema\u010dke u Evropi, dok s drugima to nije slu\u010daj?<\/em><\/p>\n<p>Izvozni uspjesi prelijevaju se na sudbine radnika u glavnim izvoznim industrijama. Primjerice, nakon \u0161to je izvoz ponovo po\u010deo rasti nakon krize 2011., radnici kod uspje\u0161nih izvoznika primali su bonuse od recimo 6000 eura, dok su se istovremeno radnici s lo\u0161im nadnicama borili za ustanovljenje minimalne nadnice, za koju oni prvi ne bi prstom makli. U takvoj situaciji te\u0161ko je na\u0107i zajedni\u010dku platformu za sve radnike u Njema\u010dkoj.<\/p>\n<p><em>Ti problemi prelamaju se sada i generacijski. Stariji radnici imali su druge, bolje, ugovorene uvjete za iste poslove nego dana\u0161nji mladi?<\/em><\/p>\n<p>Da, ve\u0107ina mladih ljudi koja danas ulazi na tr\u017ei\u0161te rada mora prihvatiti prekarne uvjete. A to zna\u010di u pravilu ugovore na odre\u0111eno vrijeme. Skoro nitko tko sklapa prvi ugovor o radu ne dobiva ga na neodre\u0111eno, \u0161to je, na primjer, jo\u0161 70-ih bilo pravilo i normalno! Doga\u0111a se postupno, ali nepromijenjeno, pogor\u0161avanje radnih uvjeta.<\/p>\n<p><em>Kako se to odra\u017eava politi\u010dki, primjerice, kao pitanje me\u0111ugeneracijske (ne)solidarnosti? Roditelji imaju interes za boljitkom vlastite djece, ali stariji mlade u cjelini mogu do\u017eivjeti kao nelojalnu konkurenciju?!<\/em><\/p>\n<p>Postoje posljedice takvih podjela. Sve je te\u017ee organizirati se, ako ste mladi prekarni radnik, oko nekad uobi\u010dajenih tema radni\u010dkog pokreta. S druge strane, postoji naravno veza roditelja i djece: stariji radnici, koji vide \u0161to se doga\u0111a, ne \u017eele da se to dogodi i njihovoj djeci, \u0161to mo\u017ee biti motivacija i za solidarno uklju\u010denje starijih u borbe mladih.<\/p>\n<p><em>Govorili ste o tome kako je te\u0161ko ljevi\u010darski slogan \u201eMi ne \u017eelimo pla\u0107ati za va\u0161u krizu!\u201c sada primijeniti u Njema\u010dkoj.<\/em><\/p>\n<p>Ranije je bilo lak\u0161e, kada su postojala \u0161ira savezni\u0161tva. Veliki dijelovi sindikata smatrali su se i dijelovima antikapitalisti\u010dkog pokreta, organizacije poput Ataka ili Lijeve stranke\u2026 Tada je slogan \u201eMi ne\u0107emo pla\u0107ati za va\u0161u krizu!\u201c bio odgovor Angeli Merkel i cijeloj Vladi i njihovoj strategiji, koja se svodila na tezu da kada kriza udari svi smo u istom \u010damcu i moramo spa\u0161avati banke. Pa \u0107emo jo\u0161 i uvesti pravila o visini zadu\u017eivanja u Ustav. To smo odbijali, htjeli smo da bude jasno da se to ne radi u na\u0161e ime, da nismo dio toga \u201emi\u201c!<\/p>\n<p>To je funkcioniralo do izvjesnog stupnja. No onda je pomak u razumijevanju krize, kao da je to sada bazi\u010dno kriza eura alocirana na periferiju Evrope, u\u010dinio stare strategije nemogu\u0107ima. \u0160arenu \u0161tampu preplavili su naslovi kako \u201emi\u201c ne\u0107emo pla\u0107ati \u201eva\u0161u\u201c gr\u010dku krizu, \u0161to je primjer aproprijacije politi\u010dkog jezika od strane suparnika.<\/p>\n<p><strong>Stranke evropske ljevice<\/strong><\/p>\n<p><em>Kako vidite stanje evropske ljevice? Siriza je navodno blizu osvajanju vlasti u Gr\u010dkoj, dok Lijeva stranka u Njema\u010dkoj ipak glasa\u010dki stagnira?<\/em><\/p>\n<p>Ja sam optimista. Iako, pri dana\u0161njem stanju stvari sve ovisi o okolnostima koje uglavnom nije mogu\u0107e kontrolirati. Ho\u0107e li se, primjerice, talijanska ekonomija za par mjeseci slomiti? Kada sve odlu\u010duje pet postotaka na ovu ili onu stranu, tko mo\u017ee predvidjeti \u0161to \u0107e se sve doga\u0111ati? \u0160to se ti\u010de Lijeve stranke u Njema\u010dkoj mi smo na prvom pojavljivanju 2005. dobili 8,7 posto glasova, \u0161to je bilo dobro onda, a bilo bi i sada.<\/p>\n<p><em>Govorili ste o \u201esocijetalnim strankama\u201c, takvima koje nisu klasi\u010dne gra\u0111anske politi\u010dke stranke, ve\u0107 su samo jedan od izraza \u0161ireg pokreta?<\/em><\/p>\n<p>Socijetalna partija je Gramscijev termin. On govori o snagama sposobnim da oforme blok kontra-hegemonije! Nije \u010dak niti nu\u017eno da sve te snage odmah zajedni\u010dki djeluju, koliko da to ostavlja posljedice u dru\u0161tvu. Zato mislim da moramo poku\u0161avati postavljati takva pitanja: \u010dija smo stranka, saveznici kojih smo razli\u010ditih snaga u dru\u0161tvu, koje su nosioci otpora i novih politi\u010dkih oblika? Mislim da se takva pitanja ne ti\u010du samo onih anga\u017eiranih u strana\u010dkoj politici, koji \u017eele uspjeti u parlamentu i strana\u010dkim hijerarhijama, ve\u0107 svih ljudi koji su nezadovoljni postoje\u0107im stanjem.<\/p>\n<p><em>Mislim da je kriza (vi\u0161e)strana\u010dja, koje je, tako re\u0107i \u010dim je uvedeno, zapalo u \u0107orsokak, jo\u0161 puno ve\u0107a u nas, sada na poluperiferiji Evrope. Odavde se njema\u010dki strana\u010dki \u017eivot \u010dini ne\u010dim \u0161to ima relevanciju, kakvu ovda\u0161nji politi\u010dki \u017eivot nema i ne mo\u017ee imati?<\/em><\/p>\n<p>Takav razvoj doga\u0111aja u tranziciji, u najmanju ruku, vrlo je ironi\u010dan.<\/p>\n<p>Na\u0161 \u010desti gost Walter Baier, urednik evropskog \u010dasopisa \u201eTransform!\u201c iz Be\u010da, voli re\u0107i kako svi vide nedostatnost i lo\u0161ost evropskih institucija, no da je stvar socijalizma stvar borbe, a ne potrage za gotovim, \u201ena\u0161im\u201c institucijama. Te\u0161ko se ljevici boriti istovremeno na nacionalnom i evropskom nivou?<\/p>\n<p>Postoje svijetli primjeri kao \u0161to je \u201eEvropska inicijativa za deprivatizaciju vode\u201c. Postoje borbe koje ve\u0107 nadilaze nacionalne granice i suo\u010davaju se sa obranom evropskih javnih dobara, \u0161to jednom mo\u017ee postati borbom za socijalizam u Evropi.<\/p>\n<p><strong>Ironija ili hegemonija?<\/strong><\/p>\n<p><em>Fondaciju Rosa Luksemburg, sada vrlo aktivnu na lijevoj sceni u zemljama Jugoslavije, osnovala je va\u0161a Lijeva stranka. Mo\u017eete li sa\u017eeto komentirati njen rad?<\/em><\/p>\n<p>Nisu mi poznati detalji rada zaklade na ovom prostoru, no mislim da je dobro \u0161to poku\u0161ava me\u0111usobno povezati ina\u010de raspr\u0161ene lijeve inicijative i grupacije, osiguravaju\u0107i im prostor susreta i refleksije, pri poku\u0161aju da se izgradi nekakav pokret. Ova je zaklada naravno, kao i sve ostale politi\u010dke zaklade u Njema\u010dkoj, usko povezana sa na\u0161om strankom, no autonomna i nije joj dopu\u0161teno da se direktno anga\u017eira u strana\u010dkoj politici.<\/p>\n<p><em>Nije li povijesna ironija da nam zaklade njema\u010dkih stranaka ovdje moraju pomagati da saniramo posljedice lo\u0161ih politika, no na kraju upravo i njema\u010dke dr\u017eave, kao najmo\u0107nije u EU?<\/em><\/p>\n<p>Svakako, no jo\u0161 ironi\u010dnije je u Gr\u010dkoj, koju je Njema\u010dka direktno zeznula. A sada njema\u010dka Vlada tro\u0161i nepredvi\u0111ene milijune eura podupiru\u0107i gr\u010dko civilno dru\u0161tvo. Tamo su prisutne sve njema\u010dke politi\u010dke fondacije, pa i mi. Otvorili smo ured, sura\u0111ujemo sa Sirizom i njihovim prijateljima. Tako poma\u017eemo organizirati kritiku njema\u010dke politike koja je sjebala Gr\u010dku! To je ironi\u010dno, no ne mislim da je u pitanju samo ironija, ve\u0107 to govori i o odnosima hegemonije u Evropi.<\/p>\n<p>Novossti<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Kristina Kaindl: Ujedinjenje na na\u010din sloma socijalisti\u010dke Njema\u010dke, kao i slom ostalih socijalisti\u010dkih zemalja, proizveli su smanjenje radni\u010dkih prava posvuda u svijetu<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-121604","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/121604","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=121604"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/121604\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=121604"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=121604"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=121604"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}