{"id":121515,"date":"2013-08-16T08:33:44","date_gmt":"2013-08-16T06:33:44","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=121515"},"modified":"2013-08-16T16:39:22","modified_gmt":"2013-08-16T14:39:22","slug":"ekstremno-popularna-mizoginija","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2013\/08\/16\/ekstremno-popularna-mizoginija\/","title":{"rendered":"Ekstremno popularna mizoginija"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Pi\u0161e: Petar Odak<\/strong><\/p>\n

Kad se pojavila sredinom osamdesetih, oznaka “Parental Advisory: Explicit Content” lijepila se uglavnom na izdanja heavy metal bendova. Me\u0111utim, zabrinute majke koje stoje iza organizacije koja ju je uvela, a \u010dija je klasna i rasna struktura predvidljiva (radilo se o suprugama tada utjecajnih ameri\u010dkih politi\u010dara), vrlo su brzo pa\u017enju usmjerile na hip hop glazbu. Danas je ta naljepnica neizostavna pratiteljica tog \u017eanra i savr\u0161eno sa\u017eima odnos javnosti i srednjestruja\u0161ke kulturne kritike prema crna\u010dkoj mlade\u017ei i kulturi koju ona proizvodi. Hip hop je, naime, ve\u0107 jako dugo onaj dio popularne kulture koji se prvi na\u0111e na tapetu kad treba govoriti o njenom negativnom utjecaju vezanom uz homofobiju i seksizam. Tako\u0111er, to je popkulturna sfera prema \u010dijoj se slobodi izra\u017eavanja ima najmanje razumijevanja.<\/p>\n

Veliki umjetnik Nick Cave mo\u017ee si dozvoliti redovito ispoljavanje fantazija o ubijanju \u017eena u pjesmama, ba\u0161 kao \u0161to si to, od fri\u0161kijih primjera, mo\u017ee dozvoliti i popularni britanski indie bend Alt-J u pjesmi Breezeblocks. Ali pera se naglo nao\u0161tre i krenu napadi kad isto napravi neodgojena hiphoperska mlade\u017e iz kolektiva Odd Future – koja \u0107e, uz to, pretjerivanjem u svojim stihovima (namjerno ili ne, nije bitno) \u010desto do apsurda odvu\u0107i stereotipni prikaz \u017eena u hip hopu. Gotovo kao da hip hop nema pravo na onaj odmak izme\u0111u \u010dovjeka i pjesme koju je napisao, nema pravo na slobodu koja se drugdje podrazumijeva, nema pravo na fikciju u prvom licu.<\/p>\n

Nemam se namjeru postavljati kao advokat bilo koje strane jer sveprisutnost vi\u0161e ili manje eksplicitnih fantazija o golim, nijemim, ubijenim, silovanim \u017eenama, odnosno \u017eenskim tijelima, kroz dugu povijest popularne i visoke kulture, u nijednom slu\u010daju nije ne\u0161to \u0161to bi se moglo apsolvirati brzopoteznim pozivanjem na umjetni\u010dku slobodu i upozorenjem da je jedina odgovornost koja se pred umjetni\u010dki proizvod mo\u017ee postaviti ona esteti\u010dke, a ne moralne prirode. Stupanj na kojem takve slike komuniciraju sa \u0161irim dru\u0161tvenim kontekstom, stupanj je na kojem se mizoginija u umjetnosti i mizoginija u svakodnevici me\u0111usobno osna\u017euju.<\/p>\n

Ovo uvodno upozorenje o rasnom profiliranju od strane kulturne kritike, me\u0111utim, ne zna\u010di da hip hop ipak nije dobro mjesto za ispitivanje eventualnih promjena u odnosu popularne kulture i dru\u0161tva u cjelini prema \u017eenama i rodnim manjinama. Naprosto, radi se o trenutno najpopularnijem muzi\u010dkom \u017eanru, \u017eanru koji je od svojih po\u010detaka bio podjednako i progresivan i reakcionaran, te o \u017eanru koji svojom eksplicitno\u0161\u0107u i sirovo\u0161\u0107u najjasnije zrcali \u0161ira dru\u0161tvena kome\u0161anja. Promjene ovakvog tipa u hip hopu uvijek su dodatno simptomati\u010dne jer je, valja priznati, ipak postojao odre\u0111eni potencirani, \u010desto i nenamjerno karikirani ma\u010dizam geta u kojem je hip hop ro\u0111en, a kojeg, uz homoeroti\u010dnost kao vje\u010dno nali\u010dje ma\u010dizma, uvijek prate i homofobija i mizoginija. U kontekstu popularne kulture upravo \u0107e hip hop, uz sport, \u010desto biti nazivan posljednjim bastionom homofobije. Istovremeno, me\u0111utim, da ponovno lopticu vratim od hip hopa natrag prema \u0161irem polju, upravo su bogati bijeli mu\u0161karci ti koji su sjedili i jo\u0161 uvijek sjede na \u010delima velikih izdava\u010dkih i distributerskih ku\u0107a i koji su puno spremnije nudili ugovore za stihove o jebanju kuja nego za one o policijskog brutalnosti. Uz to, klju\u010dna ciljana populacija gangsta rapa, u svim njegovim varijantama, bila je upravo srednjeklasna bjela\u010dka mlade\u017e iz ugodno poko\u0161enih predgra\u0111a koja je nalazila odre\u0111eni feti\u0161isti\u010dki u\u017eitak u romantiziranom svijetu geta, oru\u017eja, droge i eksplicitne mizoginije, koji im je u dobroj mjeri bio stran.<\/p>\n

No dobro, o kakvim je to promjenama u ovome svijetu rije\u010d, ho\u0107e li bastion kona\u010dno i pasti? U posljednjih godinu-dvije zaredalo se nekoliko stvari koje je liberalna popkulturna kritika s odu\u0161evljenjem pozdravila. Klju\u010dni moment svakako je izlazak iz ormara Franka Oceana, R&B muzi\u010dara koji je usko vezan uz hip hop scenu i kao \u010dlan spomenutog kolektiva Odd Future i kao suradnik trenutno najpopularniijih glazbenica i glazbenika s hip hop i R&B scene. Reakcije su mahom bile pozitivne, Jay-Z, Kanye West, Beyonc\u00e9, Russell Simmons, pa i Oceanovi Odd Future drugovi, napadani upravo zbog homofobnih stihova, javno su ga podr\u017eali. I odjednom su homofobi u hip hopu postali ti\u0161i, oni su sada postali ti koji se moraju gotovo pa opravdavati zbog svojih stavova ili ih pakirati u prihvatljiviju “nemam mi\u0161ljenje o njima” verziju.<\/p>\n

Jo\u0161 bolja, ali i jo\u0161 uvijek nedovoljno slavljena vijest, koja stoga ima i puno slabiji simboli\u010dki domet od spomenutog coming outa, val je talentiranih LGBT hip hop glazbenica i glazbenika koji svoju seksualnost u muzici, nastupima i spotovima tematiziraju puno eksplicitnije i hrabrije nego \u0161to to radi Frank Ocean. Me\u0111utim, ho\u0107e li se camp Cakes Da Kille ili androginost Zebra Katza uspjeti probiti do mejnstrima razine Franka Oceana, i ako uspije, na koje \u0107e kompromise pri tome morati pristati, tek \u0107emo vidjeti.<\/p>\n

U kona\u010dnici, sve ovo u dobroj mjeri korespondira i s pojavom tzv. hipster hopa – pod\u017eanra koji je svoj zvuk, vizualnu estetiku (videospotova, naslovnica albuma, nastupa), i najva\u017enije, svoju liberalnu politi\u010dku poziciju uspostavio na kri\u017eanju hip hopa i indie subkulture. Raspon bendova koje su ljudi skloni trpati pod ovu improviziranu kovanicu je \u0161irok, od underground i alternativnog hip hopa, do trenutno najve\u0107e hip hop zvijezde Kanyea Westa, kojem na albumu, me\u0111u ostalim, gostuje i kantautor Bon Iver. Ovakav tip suradnje sve donedavno bio je gotovo nezamisliv, ba\u0161 kao \u0161to je to, primjerice, bio i hip hop na festivalu Glastonbury, kako je i pokazala reakcija na najavu Jay-zijeva nastupa 2008. godine.<\/p>\n

U svakom slu\u010daju, upravo zbog liberalnih vrijednosti koje se uz njega ve\u017eu, tzv. hipster hop ponekad \u0107e se doimati umivenim, ali umivenost je to vrlo jasno ocrtane granice, s formulom: homofobija mo\u017eda ne, ali mizoginija mo\u017ee i dalje.<\/p>\n

Naime, dok gay populacija polako pronalazi, to\u010dnije, uspje\u0161no se bori za svoje mjesto u hip hop zajednici, tretman i polo\u017eaj \u017eena u hip hopu bitno se ne mijenja. Ova je tema ne\u0161to manje zanimljiva liberalnoj kritici, no oni (odnosno, gotovo u pravilu one), koje je se prihvate uglavnom su pesimisti\u010dne i s nostalgijom se sje\u0107aju devedesetih kad su \u017eene u hip hopu mogle biti i popularne i emancipirane. Naravno, u ovom \u017ealovanju za Queen Latifah krije se i odre\u0111eno odbijanje da se i dana\u0161njem hip hopu pri\u0111e sa svije\u0161\u0107u o njegovim kontradikcijama i da se, s koliko god velikom rezervom, prona\u0111e odre\u0111ena emancipatorska mogu\u0107nost i kod mejnstrim reperica kao \u0161to je Nicki Minaj. Ali kad je u pitanju svijet mu\u0161kog hip hopa i njihov tretman \u017eena u stihovima i spotovima, dvojbe nema: mizoginija i seksizam i dalje su itekako prisutni.<\/p>\n

Muzi\u010dki, a ponekad i politi\u010dki progresivni Kanye West u svom je relativno nedavnom videospotu Monster po tko zna koji put u povijesti popularne kulture zadovoljio mu\u0161ku fantaziju o slobodnom raspolaganju golim, mladim, u ovom slu\u010daju i mrtvim, \u017eenskim tijelima. Poku\u0161avaju\u0107i se na po\u010detku spota ograditi rije\u010dima da sadr\u017eaj koji slijedi nikako ne bi trebalo interpretirati kao mizogin, dao je savr\u0161eno jasan znak da \u0107emo biti izlo\u017eeni upravo poplavi vizualne mizoginije. Prije par mjeseci Rick Ross je, gostuju\u0107i na pjesmi U.O.E.N.O. hip hopera Rocka, o silovanju repao tako non\u0161alantno i usputno, kao da se radi o ne\u010dem sasvim svakodnevnom i uobi\u010dajenom kao \u0161to je izlazak u klub. Nakon negativne reakcije, ponudio je toliko neuvjerljivu ispriku da je jasno da se nije radilo ni o \u010dem drugom doli sasvim iskrenom i spontanom ispovijedanju pogleda na silovanje koji vlada u njegovom kulturnom okru\u017eenju, a pri tom ne mislim samo na hip hop, ve\u0107 na ameri\u010dko dru\u0161tvo koje je po ovom pitanju itekako sli\u010dno na\u0161em.<\/p>\n

Primjera ima i previ\u0161e, ali ne moramo se zadr\u017eavati na stihovima niti samo na tlu hip hopa da bismo uo\u010dili nesrazmjer kad je u pitanju tretman \u017eena i gay osoba u popularnoj kulturi. Prije koju godinu redatelj Brett Ratner, u jednom u nizu primitivnih javnih istupa, usputno je ispustio i glupavi verbalni homofobni ispad. Reakcija je bila brza i nedvosmislena: Ratneru je, sasvim zaslu\u017eeno, oduzeta ve\u0107 dogovorena re\u017eija predstoje\u0107eg Oscara. Me\u0111utim, kad je dvije godine ranije Chris Brown brutalno pretukao Rihannu s kojom je tada bio u vezi, spremnost \u0161oubiznisa da mu oprosti, \u0161tovi\u0161e, da mu uop\u0107e ni ne zamjeri, bila je iznena\u0111uju\u0107a. Te je godine izostao s Grammyja, ali vrlo brzo se vratio i po Grammy i na naslovnice \u010dasopisa koje su slavile njegov veliki comeback, i u suradnju s mejnstrim zvijezdama. O ovom nasilju \u0161oubiznis je uglavnom \u0161utio, zauzimaju\u0107i onu “to je njihova stvar” poziciju koja je uvijek savr\u0161eno tlo za odr\u017eavanje \u017eivima i zdravima obiteljskog nasilja i nasilja u vezi. Malo koja zvijezda usudila se uputiti otvoreni prigovor Chrisu Brownu, a oni koji jesu \u010desto su do\u010dekivani na no\u017e.<\/p>\n

Mogao sam se odlu\u010diti i za neki drugi primjer, ima ih, ali i ovaj zapravo sasvim dobro prokazuje jalovost politi\u010dke korektnosti koja pre\u010desto slu\u017ei kao kamufla\u017ea za prikrivanje sistemske nepravde. Politi\u010dka korektnost naprosto nivelira sve neugodnosti, pa se izrazi faggot ili bitch u intervjuu ili na hip hop albumu, iz perspektive popularne kulture i medija koji ju pronose, \u010desto tretiraju kao otprilike jednako problemati\u010dni kao i fizi\u010dko nasilje. U oba se slu\u010daja naprosto radi o ne\u010demu za \u0161to se treba ispri\u010dati i \u0161to je zatim pristojno zaboraviti, u oba se slu\u010daja radi o gafu. Jasno je i odakle ovako intenzivan fokus na verbalnu politi\u010dku korektnost: cenzuriranjem pjesme mu\u0161karci ne\u0107e ostati bez privilegija koje su im u naslije\u0111e ostavila stolje\u0107a patrijarhata. Na istom je tragu i obja\u0161njenje ve\u0107e propusnosti za prava gayeva nego za prava \u017eena kad je u pitanju popularna kultura, u ovom tekstu uglavnom sa\u017eeta na paradigmati\u010dni primjer hip hopa. Naprosto, radi se o tome da mu\u0161karcima, bez obzira na incijative poput “U ime obitelji” koje nas poku\u0161avaju uvjeriti u suprotno, postaje jasno da priznavanje prava koje gay pokret tra\u017ei ni na koji na\u010din ne\u0107e dovesti u pitanje njihove nasiljem zauzete pozicije. Prostor koji gay pokret za sebe tra\u017ei novi je prostor, koji ne nastaje modificiranjem ve\u0107 postoje\u0107eg heteroseksualnog, ve\u0107, na neki na\u010din, njegovim udvostru\u010davanjem. To je onda i jedan od razloga zbog kojeg je ponekad kritiziran srednjestruja\u0161ki gay pokret koji, naprimjer, svojim fokusiranjem na pravo na brak, zapravo reproducira heteropatrijarhalne vrijednosti.<\/p>\n

Emancipacija \u017eena, pak, koja bi oti\u0161la jo\u0161 dalje od prav\u00e2 kao \u0161to je ono na sudjelovanje u izborima, mu\u0161karcima bi oduzela privilegije koje uzimaju zdravo za gotovo, od besplatne ku\u0107anske radne snage do tijela na koja smatraju da pola\u017eu prirodno pravo, i nu\u017eno bi podrazumijevala radikalnu dru\u0161tvenu transformaciju. To je i razlog za\u0161to je u SAD-u, zemlji jo\u0161 uvijek debelo pro\u017eetoj rasizmom, predsjednik lak\u0161e postao crnac nego \u0161to bi to postala \u017eena, kao i za\u0161to je aktualni papa spreman tolerirati homoseksualce u svojim redovima, dok su \u017eenama ta vrata i dalje definitivno zatvorena. I crkveni populizam slijedi iste precizno ucrtane granice.<\/p>\n

Na kraju, vratio bih se jo\u0161 jednom hip hopu, ali hrvatskom popkulturnom kontekstu koji je, kad je ovaj \u017eanr u pitanju, zapravo interesantno druga\u010diji. Analogije s onim ameri\u010dkim nije mogu\u0107e uspostaviti jer kod nas bi se \u010dak moglo govoriti o situaciji upravo obrnutoj u odnosu na onu u SAD-u. Naime, relevantniji hip hop bendovi u Hrvatskoj gotovo se redovito smje\u0161taju u ladicu “alternativne” muzi\u010dke scene sa svim ideolo\u0161kim i politi\u010dkim konotacijama koje ta pozicija podrazumijeva – urbano, progresivno, liberalno, socijalno anga\u017eirano itd. Hip hop je naprosto uvezeni \u017eanr koji se uspio udobno smjestiti u ni\u0161u visoke popularne kulture, bez svih onih kontradikcija iz kojih je taj \u017eanr ro\u0111en i koje su ga u SAD-u \u010dinile tako kompleksnim i zanimljivim fenomenom. Kod nas, ulogu prljavog i mizoginog svijeta hip hopa igra prljava i primitivna estrada, dok hip hop bendovi pola\u017eu pravo na odre\u0111eni imunitet od takvog tipa kritike. Zato \u0107e se problematiziranje mizoginije u hrvatskoj popularnoj kulturi, u rijetkim i vi\u0161e-manje usputnim situacijama kad se uop\u0107e poduzme, usmjeravati prvenstveno na estradu (npr. pjesme Severine ili Vjekoslave Hulji\u0107) i sli\u010dne estradne autore\/ice, dok \u0107e se stihovi politi\u010dki progresivnog (dapa\u010de, feministi\u010dkog!) hip hop benda Elemental (“svako ko te vidi najradije bi te puko\/samo si za to stvorena tuko”; “na\u0111i drugu budalu za to \u0161to treba\u0161 da ti sredi\/sa mnom ne\u0107e\u0161, tvoja pi\u010dka ipak tolko ne vrijedi”) tolerirati. Pitanje za\u0161to se socijalno anga\u017eirani bend u prvom redu kriti\u010dki ne obru\u0161i na sredovje\u010dne mu\u0161karce koji ostavljaju svoje supruge da bi lovili mlade trofeje, odnosno na kulturu terora mladosti i seksizam koji joj je pratnja, ve\u0107 se u pjesmi uglavnom oslanjaju na stereotip glupe i lijepe sponzoru\u0161e kao jednog od najve\u0107ih dru\u0161tvenih zala te ga osna\u017euju, ostaje neodgovoreno.<\/p>\n

Dakle, situacija je mo\u017eda druga\u010dija, ulogu krnje igra netko drugi, ali seksizam i mizoginija u popularnoj kulturi i ovdje su itekako \u017eivi i zdravi, u svim varijantama i precizno uskla\u0111eni sa \u0161irim dru\u0161tvenim kontekstom, kako je to i drugdje.<\/p>\n

Kulturpunkt<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Muzi\u010dki, a ponekad i politi\u010dki progresivni Kanye West u svom je relativno nedavnom videospotu Monster po tko zna koji put u povijesti popularne kulture zadovoljio mu\u0161ku fantaziju o slobodnom raspolaganju golim, mladim, u ovom slu\u010daju i mrtvim, \u017eenskim tijelima.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":121516,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-121515","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/121515","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=121515"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/121515\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/121516"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=121515"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=121515"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=121515"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}