{"id":121102,"date":"2013-08-12T09:30:07","date_gmt":"2013-08-12T07:30:07","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=121102"},"modified":"2013-08-12T23:37:24","modified_gmt":"2013-08-12T21:37:24","slug":"%d0%behridska-raskrsnica","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2013\/08\/12\/%d0%behridska-raskrsnica\/","title":{"rendered":"\u041ehridska raskrsnica"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Pi\u0161e: Biljana Vankovska<\/strong><\/p>\n

Ve\u0107 godinama, sredina avgusta je rezervirana za kolumnu posve\u0107enu Okvirnom (Ohridskom) sporazumu – o tome \u0161ta je donio, a \u0161ta je odnio, i kuda iz tog okvira. Prelistavam stare tekstove, tek da zaklju\u010dim da skoro i da nije ostao aspekt o kome nisam pisala. A generalna ocjena ostaje ista: mada je ovaj sporazum rije\u0161io neka va\u017ena pitanja o polo\u017eaju Albanaca, on je otvorio jo\u0161 ve\u0107e i ozbiljnije dileme o (ne)mogu\u0107nosti liberalne demokratije i same politi\u010dke zajednice. Okvirni sporazum definitivno nije \u201elijepak\u201c koji dr\u017ei zajedno \u010dlanove zajednice, a koji se u normalnim zemljama sastoji od zajedni\u010dkih interesa, vizija za budu\u0107nost, pa i simbola. Pitanje je za\u0161to mi i dalje \u017eivimo u vlastitim torovima, a op\u0161ti (dr\u017eavni) okvir se perecipira kao ne\u0161to \u0161to gu\u0161i i ste\u017ee, pa neki tra\u017ee pro\u0161irenje, a drugi poru\u010duju – kome je tijesno neka na\u0111e sebi bolje negde vani.<\/p>\n

Ovog puta sam odlu\u010dila da se osvrnem na pitanje od kojeg zaista zavisi postojanje politi\u010dke zajednice, koje je daleko zna\u010dajnije od \u010dlanstva u NATO i EU. To je pitanje komunikacije etnosa, odnosno pitanje jezika razumijevanja. Uostalom, i u vrijeme dono\u0161enja Ohridskog sporazuma to je bila jedna od najbolnijih ta\u010daka. Od tada su jezi\u010dka prava albanske zajednice (koja jedina predstavlja vi\u0161e od 20% stanovni\u0161tva) pro\u0161irena, pa s\u0435, osim u obrazovanju od obdani\u0161ta do univerziteta i u komunikaciji gra\u0111ana sa lokalnim i dr\u017eavnim institucijama, albanski jezik koristi u parlamentu, koriste ga ministri u vladi unutar ministarstva kojima rukovode, kao i u komunikaciji s medijima. Ali, i zahtjevi za njihovo pro\u0161irenje nisu stali na ovim rje\u0161enjima. Albanska elita ne krije da je to sljede\u0107i zahtjev koji \u0107e biti isporu\u010den makedonskom strana\u010dkom partneru (ma ko bio) kad do\u0111e vrijeme formiranja vladaju\u0107e koalicije. Analiza kako ovo pitanja rje\u0161avaju Okvirni sporazum i Ustav je, na\u017ealost, sasvim besmislena, jer okvir je odavno rastegnut i predmet ucjena, a Ustav ne vrijedi ni pet pare kada ne postoji vladavina prava (uostalom, \u201czakonodavci\u201d vo\u0111eni politi\u010dkim rezonom su amnestirali \u010dak i po\u010dinioce ratnih zlo\u010dina).<\/p>\n

Ova kolumna je uglavno upu\u0107ena Makedoncima, mada se odnosi na sve koji \u017eive u ovoj zemlji. \u0410 poruka glasi: u\u010dite albanski! Pod hitno! Mla\u0111i, ako ne i stariji. I bez obzira na to \u0161ta \u0107e se politi\u010dke elite istrgovati u svojim pregovorima i kakve \u0107e zakonske akrobacije smisliti. Lak\u0161e je i pametnije ne\u0161to preuzeti svjesno, nego to isto prihvatiti kada bude nametnuto \u201eodozgo\u201c (ili se bar percipira kao ishod politi\u010dke ucjene). Daleko bolje je da samostalno shvatimo korisnu funkciju jezika, za koga narodna mudrost ka\u017ee da ponekad mo\u017ee da lomi i kosti, ali naj\u010de\u0161\u0107e stvara mostove razumijevanja, nego da se ljutimo kada nam to poru\u010di ambasadorka neke zapadne zemlje, gdje im na kraj pameti nije da uvedu bilingvalnost, ali koja eto sanja san ko da je Martin Luter King u tu\u0111oj dr\u017eavi. Mi imamo pravo na svoju viziju, ali i obavezu da radimo na njoj.<\/p>\n

Dugo sam razmi\u0161ljala o ovom pitanju, a naj\u010de\u0161\u0107e u toku etni\u010dko-politi\u010dkih nadmudrivanjanja. U dru\u0161tvu koje se od multinacionalnog svelo na binacionalno, sasvim je jasno da se tenzija javlja samo izme\u0111u makedonskog i albanskog jezika (svi ostali su postali \u010dista egzotika, a neki i nepo\u017eeljni). Jasno je da su u Makedoniji uvedeni najvi\u0161i me\u0111unarodni standardi po pitanju upotrebe jezika manjina, ali o\u010dito problem je kada 25% stanovni\u0161tva sebe ne smatra manjinom ve\u0107 konstitutivnim narodom. Ovo je dio slo\u017eene etni\u010dke bezbjednosne dileme u kojoj obje strane svoj opstanak vezuju za \u0161to \u0161iru upotrebu svog jezika, kao da time \u017eele ocrtati granice svoje dr\u017eavnosti.<\/p>\n

Nacije \u0161to su manje to vi\u0161e insistiraju na tome da je \u201ejezik (je) na\u0161a jedina domovina\u201c, a pri tome misle da je ona unikatna i samo njihova. To, svakako, nije istina. Samo na ovim prostorima ona se mo\u017ee sresti od Slovenije do Makedonije. I Albanci jezik smatraju centralnim kodom svog identiteta – \u0161to zbog njegove jedinstvenosti, \u0161to zbog istorijskih razloga (nemogu\u0107nost da se upotrebljava u sferi obrazovanja, jo\u0161 od \u201eturskog\u201c). Druge nacije, \u010diji su jezici veoma sli\u010dni, su opsednute razlikama, \u0161to manje, to zna\u010dajnije, i tako zalaze u vrtlog \u201enarcisoidnosti malih razlika\u201c. Razlika izme\u0111u makedonskog i albanskog jezika je ogromna, a opasnost od asimilacije ili nasilne promjene jezi\u010dkog koda ne postoji, ali jezik (p)ostaje svojevrski \u201ckineski zid\u201d! Ovdje svako izu\u010dava maternji jezik, od obdani\u0161ta do doktorata. Na\u0161e \u201edomovine\u201c se udaljuju jedna od druge, postaju sve zatvorenije. Sje\u0107am se scene sa pro\u0161logodi\u0161nje prosleve stogodi\u0161njice albanske dr\u017eavnosti: TV novinar pita djevoj\u010dicu od 14-15 godina \u0161ta to proslavlja i ona mu odgovara na albanskom. On je nakon toga moli da to isto ponovi na makedonskom, a ona se sva posti\u0111ena smije i odmahuje rukama: \u201eNe, ne, ne znam\u201c. Ta mi je poruka ostavila sna\u017eniji utisak nego svi dvoglavi orlovi koji su tih dana uzlijetali sa d\u017einovskih zastava.<\/p>\n

Pazite, djevoj\u010dica nije pokazala odbojnost, nego je jednostavno priznala da ne zna makedonski. Hipoteti\u010dki, u obrnutoj situaciji, neka stidljiva makedonska djevoj\u010dica ne bi znala ni tu kratku re\u010denicu da ka\u017ee na albanskom. Situacija je kristalno jasna: mada mladi Albanci sve slabije govore makedonski jezik (\u0161to je vidljivo u svim institucijama, posebno kod \u0161alterskih slu\u017ebi), oni makar i kilavo (jo\u0161 uvijek) znaju pone\u0161to od jezika ve\u0107ine. Kod Makedonaca, vjerovatno njih 99% ne znaju albanski ili znaju tek po neku rije\u010d. Oni ne vide nikakvu potrebu da nau\u010de albanski, \u010dak i u sredinama u kojima su njihovi djedovi znali i albanski i turski. Albanci ne kriju otpor prema makedonskom jeziku, kao i ambiciju da njihov jezik bude izjedna\u010den kao slu\u017ebeni jezik na \u010ditavoj teritoriji dr\u017eave. Ta\u010dno je da ga ne izu\u010davaju jo\u0161 od prvog razreda osnovne, zbog jednog smije\u0161nog izgovora da bi im to bila smetnja pri opismenjavanju na maternjem jeziku. (\u0410 engleski, naravno, uop\u0161te ne smeta, \u010dak i kada se za to pla\u0107a kurs u privatnoj re\u017eiji.)<\/p>\n

Uvijek kada bih pomenula ideju da Makedonci treba da u\u010de albanski, redovno sam do\u010dekana ili \u010dudnim pogledom ili \u017eestokim protivljenjem, pa i napadima. Problem, dakle, nije u dr\u017eavi i u njenoj obrazovnoj i jezi\u010dkoj politici. Odbojnost prema jeziku Drugoga zapo\u010dinje kod ku\u0107e, a tek onda se pokazuje javno. (Netrpeljivost prema jezicima je \u010dinjenica. De\u0161avalo mi se vi\u0161e puta da budem nazivana izdajicom samo zato \u0161to govorim srpski jezik.)<\/p>\n

No, da se upitamo ko je u ovom unutra\u0161njem natje\u010daju hendikepiraniji? Hajde, razmislite racionalno! Ja se li\u010dno ose\u0107am stra\u0161no inferiorno i bespomo\u0107no kada shvatim da ni\u0161ta ne razumijem i da moram staviti slu\u0161alice pri svakom susretu intelektualaca ili javnoj debati. Nisam ljuta na tu nepisanu praksu u kojoj su se \u010dak i intelektualci uhvatili za svoj jezi\u010dki identitet kao za svetinju (mada to ne smatram nimalo intelektualnim \u010dinom, nego odrazom onog skrivenog nacionalisti\u010dkog \u2018ja\u2019). Ljuta sam na sebe, isto onako kao kada sam prije mnogo godina bila nesigurna u svoj engleski, pa mada sam razumjela sve oko sebe, imala sam problema da se izrazim kako sam htjela (i mogla na maternjem jeziku). Sada su stvari do\u0161le dotle da sjedim nasuprot kolegama koji, mada znaju savr\u0161eno dobro moj maternji jezik, iz ,principa\u2019 insistiraju na slu\u0161alicama i na prevodiocima. Ili, recimo, u TV studiju gostuju dvoje Makedonaca, a voditelj Albanac insistira da vodi emisiju na albanskom (da mu ne bi zamjerili). Kada ja govorim, njima slu\u0161alice ne trebaju, pa je sasvim jasno ko je tu neznalica.<\/p>\n

Kada bih mogla na\u0107i vremena, zaista bih nau\u010dila i ovaj jezik, ako ni\u0161ta drugo, onda iz inata! Da poka\u017eem da mogu i da ne\u0107u dopustiti da mi neki neuki prevodilac nevje\u0161to prenosi \u0161ta su rekle kolege, i da ne dopustim politi\u010darima da se \u201evade\u201c da su ih izvadili iz konteksta. Da su mi djeca mala, u\u010dila bih ih onako kako su mene u\u010dili u ono vrijeme: da nemam predrasuda i da na jezik gledam kao na alatku koja poma\u017ee da razumijem bajke, pjesme, romane napisane na jezicima drugih u eks-Jugoslaviji. Uostalom, ja sam bez prinude, sama nau\u010dila da \u010ditam na srpskom samo zato \u0161to je stariji brat donosio iz \u0161kole bajke iz \u010ditavog svijeta (u ediciji \u201e\u017dar ptica\u201c), a da me to nije napravilo manje Makedonkom. (U onoj 22-milionskoj federaciji Albanci su bili manjina, \u0430 mi u Makedoniji ih nismo percipirali kao svoje prve kom\u0161ije, jer smo u bratstvu – jedinstvu imali vi\u0161e izbora.)<\/p>\n

Ka\u017eu mi albanski prijatelji da je njihov jezik veoma te\u017eak i da uop\u0161te i ne poku\u0161avam da ga u\u010dim u ovim godinama. Vjerovatno su u pravu. Meni je prioritet me\u0111unarodna akademska scena, a albanski jezik mi tamo ne poma\u017ee. Ali, ako se u\u010di od malih nogu, kroz igre, pjesmice, slikovnice, svaki je jezik lak za u\u010denje. Djeca imaju izo\u0161treno \u010dulo sluha, \u0161to je najva\u017eniji uslov za u\u010denje stranih jezika. Za\u0161to ne bismo to iskoristili? Za po\u010detak, sve se ovo mo\u017ee njegovati na neformalna i neobavezuju\u0107i na\u010din. Sve dok djeca ne postanu plijen na\u0161ih predrasuda, nepovjerenja, pa i netrpeljivosti, to je jo\u0161 mogu\u0107e u\u010diniti. Na\u017ealost, Makedonci i dalje slave 24. maj vi\u0161e kao vjerski praznik nego kao dan sveslovenskih prosvetitelja Kirila i Metodija. Ove godine je dan bio obilje\u017ean i skrnavljenjem Muzeja albanske pismenosti. To me je podsjetilo na jedan drugi tu\u017ean primjer, na borbu protiv upotrebe srpskog jezika i \u0107irilice u Vukovaru, jer se oni poistove\u0107uju sa ratnim zlo\u010dinima. Kao da su oni koji su ubijali bili primjer obrazovanih ljudi… Zlo nije nikada u jeziku, bio on njema\u010dki, japanski, arapski, ili neki drugi; zlo je u onome za \u0161ta se on koristi – za zbli\u017eavanje i razumijevanje ili za mr\u017enju i ogra\u0111ivanje od drugoga.<\/p>\n

Ova je kolumna moj doprinos javnoj debati na ovu temu, a nadam se da \u0107e sada moj primjer slijediti i neki albanski kolega koji \u0107e objasniti \u201esvojima\u201c za\u0161to je va\u017eno da znaju makedonski jezik. Bez lingua franka-e ne mo\u017ee biti ni politi\u010dke zajednice, pa vi sada vidite gdje le\u017ei klju\u010d opstanka ove dr\u017eave.<\/p>\n

Nova Makedonija<\/a><\/p>\n

Prevod je autorkin<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ova kolumna je uglavno upu\u0107ena Makedoncima, mada se odnosi na sve koji \u017eive u ovoj zemlji. \u0410 poruka glasi: u\u010dite albanski! Pod hitno! <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-121102","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/121102","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=121102"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/121102\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=121102"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=121102"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=121102"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}