{"id":120393,"date":"2013-08-05T08:33:11","date_gmt":"2013-08-05T06:33:11","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=120393"},"modified":"2013-08-04T21:37:05","modified_gmt":"2013-08-04T19:37:05","slug":"mitistorija-ilindana","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2013\/08\/05\/mitistorija-ilindana\/","title":{"rendered":"Mitistorija ilindana"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Pi\u0161e: Biljana Vankovska<\/strong><\/p>\n

\u010cini se da su svi narodi posebno osetljivi u odnosu na svoje nacionalne istorijske narative. Najmanje \u017eele da se suo\u010de sa njihovom dekonstrukcijom u vrijeme nacionalnih praznika, kada su emocije u porastu. Ne slu\u010dajno, Makedonija slavi Ilindan i to zbog dva istorijska doga\u0111aja. To je datum kada se obilje\u017eava nastajanje dvije republike – one iz 1903 i iz 1944. Novokomponovani mit o Tre\u0107em Ilindanu vezuje se za 8. septembar 1991. godine.<\/p>\n

Rije\u010d \u201emit\u201c obi\u010dno nosi negativnu konotaciju, kao ne\u0161to \u0161to ne odgovara \u010dinjenicama, \u0161to je takore\u0107i izmi\u0161ljeno i predimenzionirano, a \u0161to se odnosi na nacionalni postanak, opstanak, \u017ertve, otpor, itd. No, nacionalni mitovi mogu imati i zna\u010dajnu pozitivnu funkciju za jednu politi\u010dku zajednicu, samo \u0161to je naj\u010de\u0161\u0107e obrnuto. Otuda, generacije postmodernista i kriti\u010dkih istori\u010dara sve vi\u0161e upotrebljava koncept \u201emitistorije\u201c, jer on pretstavlja onaj amalgam stvoren od mitova i istoriskih \u010dinjenica, i to u obliku u kome je te\u0161ko jedno odvojiti od drugog. Postoji i izreka da ono \u0161to je za nekoga istorija, za drugog je samo mit, i obrnuto. Dobar primjer je, recimo, odnos Makedonaca i Bugara prema Ilindanu, \u0430 sli\u010dno je i sa Balkanskim ratovima i Bukure\u0161kim sporazumom iz 1913. Na kraju krajeva, sve zavisi od percepcije (subjektivne istorije) i funkcije koja je dodijeljena odre\u0111enom dijelu mitistorije.<\/p>\n

Zemlje na Balkanu su jo\u0161 uvijek taoci tih isprepletenih a ipak kontradiktornih mitistorija, koje su jo\u0161 i poja\u010dane kroz proces izmi\u0161ljanja istorije, odnosno njenog ponovnog pisanja. Mitska dimenzija doga\u0111aja koji se smatraju kamenom-temeljcem odre\u0111enog pravca razvoja kolektiviteta od naroda ka naciji je ne\u0161to \u0161to dobija posebni dru\u0161tveni zna\u010daj. I nema tu ni\u010deg unikatnog ili jedinstvenog za jednu zemlju, jer manje ili vi\u0161e sve prolaze kroz te faze. Tako su se stvarale nacije i dr\u017eave. Jako je nezgodno kada se radi o naciji sa \u201ezaka\u0161njelom\u201c dr\u017eavno\u0161\u0107u, a koja poku\u0161ava da na\u0111e svoje mjesto usred svih mitistorija svojih susjeda i velikih snaga. Nove (\u201apravi\u010dnije\u2019) verzije istorije su u velikoj mjeri zasnovane na mitovima, po\u0161to te storije nisu pisane od istori\u010dara, nego naj\u010de\u0161\u0107e od vlada, pokreta, organizacija, itd.<\/p>\n

Jedna nacija postoji samo u odnosu na svoju pro\u0161lost, a istorija nije ni\u0161ta drugo do institucionalizovano sje\u0107anje jedne dr\u017eave. \u0410 kada stvarate nacionalnu istoriju o periodu u kome uop\u0161te i niste imali svoju dr\u017eavu, zadatak je zaista delikatan: svi vas uvjeravaju da kradete i uzurpirate ne\u0161to \u0161to je davno prije vas neko ve\u0107 institucionalizovao i prenio kao istorijsku pouku u svom obrazovnom sistemu. Mitistorija ima za cilj stvaranje jedinstvenog narativa o podijeljenoj istoriji onih koji \u017eive na datoj teitoriji, \u0430 koje karakteri\u0161u zajedni\u010dki poduhvati i borba za slobodu, progres i jedinstvo.<\/p>\n

O tome \u0161to se zbivalo u pro\u0161losti danas manje govore istori\u010dari, a mnogo vi\u0161e ne-istori\u010dari, ljudi iz medija, kolumnisti, pisci popularnih djela. No, bez obzira ko se uspostavlja kao \u201e\u010duvar istorijske istine\u201c, ideja je u tome da se ispri\u010da istorija na na\u010din koji \u0107e dati smisao dana\u0161njim doga\u0111ajima, koji postaju krucijalni dio istorijskog sublimata: trenutak istorijske jasno\u0107e i putokaz ka budu\u0107nosti. Glavna funkcija ovakvih narativa nije otkrivanje istine o doga\u0111ajima iz pro\u0161losti (objektivna istorija, istorija kakva jeste bila), nego osmi\u0161ljavanje dana\u0161njeg postojanja. Tako, bukvalno svi istorijski i kvaziistoriski poduhvati trebaju \u201edokazati\u201c da je odre\u0111ena nacija \u201eoduvijek\u201c bila posve\u0107ena najvi\u0161im civilizaciskim vrijednostima i idealima, koje je ugradila u svoju egzistenciju. \u0410\u043a\u043e je pritom i \u010dinila zlo, za to su bili kriv i oni koji su ometali zacrtani put i narodnu sudbinu, koji su kovali zavjere ili bili izdajice.<\/p>\n

Ilindanski narativ se bazi\u010dno odnosi na jedan mali, napa\u0107eni i nepriznati narodi koji se borio za slobodu, a koji je u svojim te\u017enjama i vizijama bio korak ispred svog vremena (Kru\u0161evska republika kao prva republika na Balkanu, ljevi\u010darski ideali jednakosti, solidarnosti i socijalne pravde, inkluzivnost i otvorenost prema ostalima). Ali, \u0161ta ja to govorim pobogu? Ovo je ve\u0107 zastario narativ, jer novi j\u0435 ve\u0107 nadgra\u0111en simbolikom falangi, \u0161to zna\u010di da se vi\u0161e ne mo\u017ee raditi o malom napa\u0107enom narodu. Kora\u010daju maskirani falangisti iza konjanika tradicionalnog Ilindanskog mar\u0161a. Tako se vizuelizira mit da su Ilindanci nasljednici Aleksandrove falange, bez obzira \u0161to je Kru\u0161evo (centralno popri\u0161te ustanka) i tada, kao i sada, bilo Bogu iza le\u0111a Otomanskoj imperiji.<\/p>\n

Da bi konfuzija bila kompletna, u prigodnim prazni\u010dnim govorima politi\u010dara-tuma\u010da slavne pro\u0161losti redovno se nalaze i refreni o civilizaciskoj pripadnosti Evropi (EU). Bez velike logike i uz ogromna istoriska \u201e\u0161tucanja\u201c, pri\u010da te\u010de mazno, posebno kada se izla\u017ee u strana\u010dkoj propagandnoj verziji. Ovaj trik, svakako, nije vezan samo za Makedonce. Oni ga nisu sigurno izmislili, a najbli\u017ei \u201esijamski blizancu\u201c u ovom kontekstu su i Albanci i Grci, i mnogu drugi bli\u017ee i dalje od ovog regiona. Hobsbaum s pravom ukazuje na to da je ideja o naciji, ustvari, fiktivna pri\u010da koja od svih \u010dlanova zahtijeva previ\u0161e vjerovanja u ono \u0161to o\u010dito nije istinito, \u0430 drugi pametan \u010dovjek dodaje da je \u201epogre\u0161no shvatanje istorije imanentni dio toga biti nacija\u201c. Vjerovanje u nepotvr\u0111eno, pa i izmi\u0161ljeno (u istoriskim mitovima) j\u0435 lijepak na kome se bazira nacionalna kohezija. Ovo djeluje i kod najrazvijenijih nacija, nasuprot svim pri\u010dama o integriaciji, globalizmu i postmodernizmu.<\/p>\n

Nacionalni mitovi se klju\u010dni instrumenat kulturne reprodukcije nacija i etni\u010dkih grupa, odnosno na\u010din na koji se utvr\u0111uju granice prema drugima. Mit ima \u010dudnovatu sposobnost da se prote\u017ee kroz epohe, a da pritom dobija i nove \u201edokaze\u201c i nova zna\u010denja, transformi\u0161u\u0107i se i prilago\u0111avaju\u0107i se novim kontekstima. Upravo to je odlika i Ilindanskog mita. Kao i svaki drugi, i ovaj je svojevrsna trampa izme\u0111u sje\u0107anja i zaborava, \u010dinjenica i romantiziranih dodataka. Ali, ideja mita je u nagla\u0161avanju podijeljenih, zajedni\u010dkih vrijednosti jedne zajednice. On igra veliku ulogu u legitimiranju novih politi\u010dkih poredaka i delegitimaciji starih, kao i u preocjenjivanju uloga istaknutih li\u010dnosti.<\/p>\n

I ovogodi\u0161nji Ilindan je pokazao nekoliko va\u017enih stvari: najprije, on i dalje ostaje praznik isklju\u010divo makedonskog etnosa, a ne nacionalne zajednice (demosa), i to ne zato \u0161to ga albanski politi\u010dari i gra\u0111ani ne ose\u0107aju svojim. U tim sredinama se praznik i ne osje\u0107a, pa \u010dak i dr\u017eavnih zastava nema. Drugo, vladaju\u0107i politi\u010dari koriste ovaj dan i simbol da bi se obra\u010dunali s izdajicama i sa starim poretkom (ove je godine posebno mjesto imala i lustracija), a populizam je jo\u0161 vi\u0161e utemeljen – pozivanjem na jedinstvo naroda nasuprot sna\u017enim pritiscima spolja i prijetnjama iznutra. Ali poruka ostaje ista: narod \u0107e pobijediti uprkos svemu i svima. To \u0161to se narodno slavlje odvijalo s Acom Lukasom i Joksimovi\u0107em mo\u017eda ne ja\u010da narodni duh, ali ga navodi na onu \u201eudri brigu na veselje\u201c.<\/p>\n

Fanfare i govori su grmjeli u znaku ovogodi\u0161nje devize \u201eJedna ideja, mnogo pobjeda!\u201c I svakako, rije\u010d je i o \u017ertvama koje je vrijedno podnijeti. Sve je to bilo eho govora premijera Gruevskog: osuda raznoglasja (koje je toliko svojstveno demokratiji), poziv na nacionalno jedinstvo (Makedonaca), dok su one (navodne) brojne pobjede svedene na one u kojima je pobijedio VMRO-DPMNE (jer Makedonija ba\u0161 i nema \u010dime da se di\u010di posljednjih godina).<\/p>\n

\u0410 \u017ertva? E tu je glavnu ulogu dobio ha\u0161ki osu\u0111enik Johan Tar\u010dulovski: pora\u017een, a heroj; osu\u0111en za ratne zlo\u010dine, a ipak mu\u010denik. Sa svojim novim izgledom (bradom i kapom sa kokardom s mrtva\u010dkom glavom), predvodio je Johan ilindanski mar\u0161. Tako je Kru\u0161evski manifest, okosnica Ilindana, postao i simboli\u010dki mrtav. Fraza o \u201emilim kom\u0161ijama\u201c iz Manifesta, na \u010dijim su rije\u010dima i porukama rasle generacije Makedonaca, uvjereni u svoju \u0161irokogrudost, pru\u017eenoj ruci ka drugima u borbi protiv tiranije, danas vi\u0161e zvu\u010di kao sprdnja. Ali, hajde da ne preterujemo s kritikama, jer \u201ekom\u0161ije\u201c su digle oru\u017eje prije desetak godina, pa i nisu vi\u0161e tako mili, \u0430li kada mar\u0161 predvodi \u010dovjek kao Tar\u010dulovski koji se naziva najboljim makedonskim sinom, onda niko ne mo\u017ee zamjeriti Albancima \u0161to nisu odu\u0161evljeni ni praznikom, ni porukama koje on sada \u0161alje.<\/p>\n

Negdje u susret praznika usred Skopja su maloljetnici krvni\u010dki pretukli jednog mladi\u0107a samo zato \u0161to su saznali da je Albanac (a \u201ezalutao\u201c na njihovu teritoriju). Tako, ljeta 2013. maloljetnici se svete i dovr\u0161avaju izgubljene bitke odraslih. I to je Makedonija 110 godina nakon Ilindana.<\/p>\n

Nova Makedonija<\/a><\/p>\n

Prevod je autorkin<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Kora\u010daju maskirani falangisti iza konjanika tradicionalnog Ilindanskog mar\u0161a. Tako se vizuelizira mit da su Ilindanci nasljednici Aleksandrove falange<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-120393","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/120393","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=120393"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/120393\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=120393"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=120393"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=120393"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}