{"id":120174,"date":"2013-08-02T09:06:54","date_gmt":"2013-08-02T07:06:54","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=120174"},"modified":"2013-08-02T09:07:38","modified_gmt":"2013-08-02T07:07:38","slug":"snowdenov-azil-je-udarac-kakav-washington-jos-nikada-nije-pretrpio","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2013\/08\/02\/snowdenov-azil-je-udarac-kakav-washington-jos-nikada-nije-pretrpio\/","title":{"rendered":"Snowdenov azil je udarac kakav Washington jo\u0161 nikada nije pretrpio"},"content":{"rendered":"

\u00a0\"\"<\/a>Pi\u0161e: D. Marjanovi\u0107<\/strong><\/p>\n

Otac Edwarda Snowdena, Lon Snowden, rekao je u razgovoru za ameri\u010dki list The Washington Post kako bi volio da njegov sin ostane u Rusiji jer se u\u017easava pomisli \u0161to bi mu se dogodilo ako se ikada vrati u SAD. \u017delja Snowdena seniora danas je ispunjena – Edward je dobio azil i napokon napustio moskovsku me\u0111unarodnu zra\u010dnu luku.<\/p>\n

No, Lon je spomenuo jo\u0161 jednu zanimljivu opservaciju – istaknuo je kako se aktualno ameri\u010dko vodstvo bavi propagandom te kako djeluju “amaterski”. Zaista, poprili\u010dno je u pravu. Obamina administracija toliko je nespretno odigrala poteze oko slu\u010daja Snowdena da su sami sebi pripremili teren za jedan od najve\u0107ih diplomatskih i vanjskopoliti\u010dkih udaraca u novijoj povijesti.<\/p>\n

Mogli su “odigrati” ovo daleko mudrije, sti\u0161ati tenzije i svu diplomaciju svesti samo na direktne razgovore, primjerice na relaciji FBI – FSB ili uz posezanjem za kultnim “crvenim telefonom”, tj. direktnom linijom Washingtin – Moskva. Da su postupili tako iz cijele ove pri\u010de mogli su iza\u0107i s daleko manjim posljedicama. No, kada se Snowden pojavio u fokusu, u SAD-u je na povr\u0161inu isplivao tipi\u010dni “kaubojski” mentalitet li\u0161en svakog kompromisa, gonjen isklju\u010divo prijetnjama i silom. \u010cinjenica da se na poziciji predsjednika nalazi “smireni” liberalni demokrat Barack Obama tako\u0111er nije pomogla.<\/p>\n

Ameri\u010dki politi\u010dki vrh jednostavno se nije znao suzdr\u017eati. Tako se Snowdena odmah prozvalo “izdajnikom”, da bi ga se u idu\u0107oj izjavi poku\u0161alo “namamiti” da se ipak vrati u SAD kako bi dobio svoje obe\u0107ano “po\u0161teno su\u0111enje”. Po\u0161teno su\u0111enje? U SAD-u? Mladog Manninga su tretirali kao kakvu divlju \u017eivotinju, jo\u0161 i gore. “Ameri\u010dka vlada dr\u017eala je Bradleya Manninga u kavezu, dr\u017eali su ga golog i u potpunoj izolaciji s ciljem da ga slome. Ovaj \u010din formalno je osudilo UN vije\u0107e protiv torture” – ovako je njegov tretman opisao Julian Assange koji se zbog ameri\u010dkog progona i dalje nalazi u ekvadorskoj ambasadi u Londonu.<\/p>\n

To je pravo lice ameri\u010dkog progona. \u010cista kontradikcija s iluzijama koje se smisleno i sistematski proizvode u jednoj od najve\u0107ih tvornica propagande – Hollywoodu (ista je ove godine pokrenuta da oblati Juliana Assange i organizaciju WikiLeaks). Od zvi\u017eda\u010da-heroja, Bradley Manning pro\u0161ao je najgore te \u0107e u kona\u010dnici najvjerojatnije dobiti do\u017eivotni zatvor – do\u017eivotnu torturu zbog izricanja istine, zbog prokazivanja nepravednosti, ali i ubojstva od strane ameri\u010dke vlade.<\/p>\n

Kako uz jednog Manninga Sjedinjene Ameri\u010dke Dr\u017eave ikad vi\u0161e mogu globalnoj javnosti predstavljati sebe kao ideal demokracije i slobode govora? Ta era – ako je ikada i postojala – zavr\u0161ila je tu. Julian Assange pro\u0161ao je ne\u0161to bolje od Manninga zahvaljuju\u0107i po\u017ertvovnosti Ekvadora, no njegova sudbina tako\u0111er je neizvjesna.<\/p>\n

Sve ove godine bili smo prisiljeni pratiti mu\u010dne sudbine ljudi koji bi se trebali slaviti kao borci za slobodu, kao heroji transparentnosti. Bili smo prisiljeni pratiti najgori progon onih najboljih koji bi trebali biti uzor. No, taj relativno sumoran i negativan period stigao je kraju dolaskom Edwarda Snowdena.<\/p>\n

Ba\u0161 kao i Manning, Snowden je tako\u0111er djelovao na temelju vlastitih principijelnih, i nadasve ljudskih, ideala. No, u\u010dio je iz prilo\u017eenih primjera. Znao je da mora izbje\u0107i sudbinu Manninga pod svaku cijenu. Nikome se nije povjerio. Od svih ljudi na svijetu on je najbolje znao da se tajna ovakve magnitude mo\u017ee odr\u017eati tajnom samo u vlastitim mislima. Pred sobom je imao pristup jo\u0161 nevi\u0111enim dokumentima – dokazima koji bri\u0161u liniju izme\u0111u stvarnosti i ma\u0161tovite teorije zavjere.<\/p>\n

Logi\u010dkim promi\u0161ljanjem nije te\u0161ko bilo pretpostaviti da jedna ekonomska i vojna imperija poput SAD-a zasigurno koristi tehnologiju maksimalno u svoje svrhe. Mnogi su naga\u0111ali kako ameri\u010dke vlasti nadziru, \u0161pijuniraju i prate gotovo svaki potez gotovo svih ljudi na svijetu. Logika tako nala\u017ee, kao i nepogre\u0161iva imperijalisti\u010dka filozofija koja uvijek stremi podre\u0111ivanju sveg slobodnog i autonomnog svojoj dominaciji. No, bez dokaza to su samo teorije. Kao i u znanosti, brojne teorije mogu biti zanimljive, no tek neosporiv dokaz potaknuti \u0107e ma\u0161tu svih ostalih.<\/p>\n

Za te dokaze pobrinuo se Edward Snowden. Imao ih je na dohvat ruke mo\u017eda i godinama. Potpuno svjestan da se ove prakse moraju prokazati. No, sre\u0107om po njega, nije djelovao impulzivno, ve\u0107 je radio polako, korak po korak, ne govoriv\u0161i nikome na svijetu o tome. To je bio jedini na\u010din da uspije i da ga se pritom ne ulovi.<\/p>\n

Nije poznato kako je stupio u kontakt s ameri\u010dkim novinarom Glennom Greenwaldom, koji radi za britanski The Guardian, no mo\u017eemo pretpostaviti kako je Snowden du\u017ee vrijeme “tragao” za idealnim izvorom koji ga ne\u0107e predati u ruke FBI-a i sli\u010dnih ameri\u010dkih agencija. Greenwald je bio idealan izbor te ga je Snowden zasigurno zamijetio zbog njegovog prethodnog rada. Greenwald je u svojoj karijeri pokazao kako je “ro\u0111en bez osje\u0107aja za strah”, potpuno predan iskrenom istra\u017eiva\u010dkom novinarstvu. Me\u0111u prvima je, u emisiji Democracy Now, otvoreno govorio o velikim problemima \u0161pijuna\u017ee i kontrole na internetu, jo\u0161 prije nekoliko godina. Stoga ne iznena\u0111uje kako je Snowden upravo njega odabrao za svoj kontakt.<\/p>\n

Treba imati u vidu kako je Snowden pritom ve\u0107 poznavao “sistem iznutra” te je, po\u0161to je i informati\u010dki stru\u010dnjak, prona\u0161ao adekvatan na\u010din kako da anonimno i bez traga stupi u kontakt s Greenwaldom. U to vrijeme Snowden je radio na Havajima. Nakon \u0161to se odlu\u010dio da kre\u0107e s objavom dokumenata, otputovao je u Hong Kong. Za\u0161to ba\u0161 u Hong Kong? Nije poznato, no mo\u017eda pone\u0161to o tome otkrije i sam Snowden kada stupi u kontakt s ruskim medijima. O\u010dito je kako je postupio dobro, jer vlasti u Hong Kongu nisu ga izru\u010dile SAD-u, \u0161tovi\u0161e Snowdenu je “dopu\u0161teno” da nekoliko dana kasnije napusti Hong Kong na putni\u010dkom zrakoplovu ruske aviokompanije Aeroflot.<\/p>\n

Kada je Washington po\u010deo s \u017ee\u0161\u0107om retorikom, Snowden je ve\u0107 bio u Moskvi. Tamo je proveo vi\u0161e od mjesec dana na tzv. tranzit prostoru, jer nije mogao istupiti na teritorij Rusije zbog \u010dinjenice da su mu iz SAD-a ukinuli putovnicu. Ono \u0161to je uslijedilo nakon, zaista podsje\u0107a na kakav \u0161pijunski roman iz vremena Hladnog rata. Pratio se svaki zrakoplov koji napu\u0161ta Moskvu. U nekoliko slu\u010dajeva kroz medije je prostrujala la\u017ena vijest da je Snowden “otputovao” za Kubu, Venezuelu, Boliviju itd.<\/p>\n

U SAD-u tada ve\u0107 postaju jako nervozni. Shva\u0107aju kako ih Rusija ovime poni\u017eava kao nikada do sad, pa i onda kada ih ruski predsjednik Putin mudro oslovljava s “na\u0161i partneri iz SAD-a”. Tim istim “partnerima” spremao se udarac kakvog jo\u0161 nikada nisu pretrpjeli, no to je na\u010din kako se treba ophoditi sa SAD-om koji je ve\u0107 duboko za\u0161ao u nervoznu fazu – ljubazno, pomirljivo i prijateljski, kako se ne bi previ\u0161e “razmahali” prije no \u0161to sve bude spremno za \u0161ah-mat.<\/p>\n

Vrijeme je odmicalo, Snowden je ve\u0107 predao i slu\u017ebeni zahtjev za privremeni azil u Rusiji (jedina razlika izme\u0111u “normalnog” i “privremenog” azila je da se ovaj drugi treba obnavljati svake godine, no br\u017ee ga se dobiva). Dodijeljen mu je ruski odvjetnik, Anatolij Ku\u010derena. Nervoza u SAD-u dodatno raste, a njihov zvi\u017eda\u010d u moskovskoj zra\u010dnoj luci ve\u0107 \u010dita Dostojevskog i odzdravlja s “Do svidanja”. Obama \u0161uti jer zna da nije u poziciji napraviti ni\u0161ta, no zato njegovi kolege kre\u0107u u veliku kampanju pritiska na Kremlj. Ratoborni senator Lindsey Graham – koji jest Republikanac, ali o\u010dito u prisnim odnosima s Obamom po\u0161to ga ovaj ovih dana \u0161alje u Kairu na razgovore – poru\u010duje kako “Putinu treba poslati \u010dvrstu poruku” te \u010dak predla\u017ee bojkot Olimpijskih igara u Rusiji 2014. To je taj anti-diplomatski mentalitet zbog kojeg je Snowdenov otac sasvim u pravu kada ka\u017ee da njegovom zemljom upravljaju “amateri”.<\/p>\n

Velike prijetnje izre\u010dene su u javnosti. Predsjedniku jedne sile – mo\u017eda ne najve\u0107e sile na svijetu, ali itekako sile – \u017eeli se poslati “\u010dvrsta poruka” kao kakvom mafija\u0161kom donu.<\/p>\n

Dok je pak tretman prema predsjednicima drugih zemalja jo\u0161 i gori. Sjetimo se nevjerojatnog incidenta s Evom Moralesom za vrijeme njegovog povratka iz Rusije u Boliviju. U jeku Snowden afere Evo Morales nalazio se u Moskvi na summitu zemalja proizvo\u0111a\u010da prirodnog plina. Kada se idu\u0107i dan vra\u0107ao predsjedni\u010dkim zrakoplovom natrag u Boliviju, kada je ve\u0107 bio u zraku, javljeno mu je kako Francuska, Italija, Portugal i \u0160panjolska zatvaraju svoj zra\u010dni prostor za njega pod “sumnjom” da u zrakoplovu prevozi Edwarda Snowdena. Zbog toga je morao prisilno sletjeti u Be\u010du gdje su mu \u010dak \u017eeljeli pretra\u017eiti zrakoplov. Kasnije se doznalo kako su ove EU \u010dlanice djelovale direktno prema naputku SAD-a.<\/p>\n

Jo\u0161 jedan \u010dimbenik ameri\u010dke agresivne kampanje, ne samo protiv Snowdena, ve\u0107 i protiv svih onih zemalja koje bi mu na bilo koji na\u010din pomogle. Da ni ne govorimo kolika je ovo sramota za Europu – istu onu Europu koja je \u017eestoko \u0161pijunirana od strane SAD-a, a to je objelodanio upravo, zamislimo samo tu ironiju, Edward Snowden. Europa je ovdje pala na svoje najni\u017ee grane i pokazala se kao obi\u010dan beski\u010dmeni satelit SAD-a. Kada je rije\u010d o retorici, Europa zna \u0161to re\u0107i. O\u010dekivano, “osudili” su \u0161pijuniranje ameri\u010dkih tajnih slu\u017ebi, ali to je samo retorika i ni\u0161ta drugo.<\/p>\n

Nakon ove europske sramote s Moralesom, probudila se Latinska Amerike te je u svega nekoliko dana Edward Snowden dobio \u010dak tri ponude za azil – od Venezuele, Bolivije i Nikaragve. No, postoji problem – kako Snowdena iz Rusije prebaciti sve do Latinske Amerike bez da ga na putu ne “\u0161\u010depa” duga ruka ‘Ujaka Sama’? Nadalje, koliko bi Snowden zapravo bio siguran u tim zemljama? Zapravo, pitanje bi trebalo ovako glasiti – koliko bi te zemlje bile sigurne sa Snowdenom? Svaka od SAD-u “nepodobnih” latinskoameri\u010dkih vlada na listi je za organizirani prevrat, invaziju ili izbijanje “naran\u010daste revolucije”. Biti u koliziji s interesima SAD-a najte\u017ea je mogu\u0107a egzistencija bilo koje dr\u017eave. Ovisno o stupnju kolizije egzistencija je ugro\u017eenija, a dr\u017eava biva opreznija, zatvorenija i obrambeno militantnija. Pogledajmo Sjevernu Koreju, svakako najizoliraniju zemlju dana\u0161njice, zar je tako te\u0161ko dijagnosticirati od kuda proizlazi ovaj sasvim neprirodan sistem izolacije DNRK-a? Zemlje s tr\u017ei\u0161nom ekonomijom, ali u koliziji sa SAD-om, tako\u0111er su izolirane, ali u manjoj mjeri, to su Iran, Venezuela, Bjelorusija, Bolivija itd.<\/p>\n

 <\/p>\n

Snowdenov odvjetnik Ku\u010derena konstatirao je kako je Snowden “najtra\u017eenija osoba na svijetu” te je logi\u010dno da kao takav mora dobiti i najsna\u017eniju mogu\u0107u za\u0161titu. Svijet je veliko mjesto ss brojnim dr\u017eavama, no ako itko Snowdenu mo\u017ee ponuditi adekvatan azil, onda je to u ovom trenutku Rusija.<\/p>\n

Sve do danas nije se moglo s apsolutnom sigurno\u0161\u0107u re\u0107i ho\u0107e li Rusija u kona\u010dnici dati Snowdenu azil ili ne. Mo\u017eda \u0107e se to ponekima u\u010diniti kao poprili\u010dno jednostavna, \u010dak protokolarna, stvar, no istina je sasvim ne\u0161to druga\u010dija. Ovo je bio potez za kojeg je zaista rusko vodstvo moralo itekako skupiti hrabrost. Davanje azila Snowdenu svojevrstan je “prelazak Rubikona” u me\u0111unarodnim odnosima. Za javnost sav posao oko azila su obavile ruske migracijske slu\u017ebe, no mnogima je jasno da je ovo zapravo odluka koju je morao donijeti sam dr\u017eavni vrh, ili ako \u0107emo i jo\u0161 konkretnije – ovo je odluka koju je morao donijeti predsjednik Vladimir Putin.<\/p>\n

Bez sumnje jedna od te\u017eih odluka u njegovom mandatu. Odluka koja bi mogla izazvati nesagledive posljedice. Naravno, ne\u0107e zbog ovoga SAD krenuti u konflikt s Rusijom, bar ne direktan. No, u dana\u0161nje vrijeme konflikti se mogu voditi na velik broj na\u010dina. Na\u017ealost, jedan od “najpogodnijih” je situacija u Siriji. Uop\u0107e ne bi iznenadilo da SAD u kona\u010dnici zaista i napadne Siriju – \u0161to spominju ve\u0107 mjesecima – mo\u017eda djelomi\u010dno i zbog “osvete” za Snowdena. Te\u0161ko je zamisliti da bi SAD dopustio da ih Rusija dva puta “porazi” u jednoj godini – u aferi Snowden i u sirijskoj krizi. Dvije velike no\u0107ne more mu\u010de ameri\u010dki vrh: prva je ostajanje Snowdena u Rusiji, a druga ostajanje Assada u Damasku. Prva je prije nekoliko sati postala stvarnost, druga se naizgled ostvaruje te \u0107e zaista morati pokrenuti silu ako ne \u017eele ostvarenje obje u relativno kratkom roku.<\/p>\n

Javni pritisak na Rusiju bio je velik. Naro\u010dito s Republikanske strane. “Republikanska partija pre\u0161la je na konzervativne pozicije i zahtijeva da se s Moskvom ne razgovara, nego da se na nju vr\u0161i pritisak. Republikanci poku\u0161avaju iznuditi vra\u0107anje na smjer obuzdavanja Rusije”, rekao je Sergej Rogov iz ruskog Instituta za prou\u010davanje SAD-a i Kanade. No, razlike izme\u0111u Republikanaca i Demokrata – kada je rije\u010d o vanjskoj politici – nikada nije bilo u SAD-u. Jednostavno jedna strana je pogodnija za izbacivanje prijete\u0107ih izjava od druge te se tako adekvatno nadopunjavaju po potrebi.<\/p>\n

Naime, dok Republikanci napadaju \u017eestinom, Demokrati prilaze istom problemu suptilnije,s identi\u010dnim ciljem, tako\u0111er prijete\u0107i, no uz fleksibilniji izbor rije\u010di. Tako je ameri\u010dki dr\u017eavni odvjetnik Eric Holder prije nekoliko dana poslao pismo ruskim vlastima u kojem “poja\u0161njava” kako oni ne\u0107e “mu\u010diti ni ubiti” Snowdena ukoliko im ga izru\u010de natrag.<\/p>\n

Izru\u010denja ne\u0107e biti – to je danas potvrdio Snowdenov odvjetnik poru\u010div\u0161i medijima kako je Edward Snowden upravo primio ruski azil. Tako\u0111er je potvrdio kako je Snowden ve\u0107 napustio zra\u010dnu luku te kako se sada nalazi na tajnoj lokaciji “zbog sigurnosti”. \u010cinjenica da se Snowden mora skrivati i u Moskvi zapravo mnogo govori o prirodi ameri\u010dkog progona. Mo\u017eda su Rusi samo “posebno oprezni”, no svakako je bolje stvari ne prepu\u0161tati slu\u010daju.<\/p>\n

Zaista \u0161teta \u0161to su ve\u0107ina svjetskih medija u rukama jednih te istih vlasnika, nekolicine zapadnih korporacija. \u0160teta jer dana\u0161nji dan je od osobitog povijesnog zna\u010daja te ne\u0107e u medijima biti prikazan kao takav. Preko 20 godina pro\u0161lo je od pada Berlinskog zida, trijumfa Zapada nad Istokom. Preko 20 godina od euforije koja nam je kazivala kako je “sloboda” nadja\u010dala “represiju”. O tome koliko je ta euforija bila sna\u017ena dovoljno govore neposredni doga\u0111aji nakon nje kao \u0161to je kolaps Isto\u010dnog Bloka. Danas je povijesni dan jer smo u svega 20-ak godina stigli pred gotovo potpunu inverziju. Borci za pravdu moraju bje\u017eati iz “bastiona slobode i demokracije” upravo prema Istoku koji postaje njihovo jedino uto\u010di\u0161te.<\/p>\n

Ova \u010dinjenica samo je vrh ledenjaka jedne znatno \u0161ire pojave i procesa. Mogli bismo uspore\u0111ivati SAD i Rusiju danas s SAD-om i Rusijom od ju\u010der, no mo\u017eda u ovom trenutku to \u010dak i nema smisla. Situacija u svijetu je takva da je sada\u0161njost teoretski i analiti\u010dki podjednako va\u017ena, ako ne i va\u017enija od pro\u0161losti. SAD vi\u0161e nije bastion slobode i demokracije jer se ne pona\u0161aju u skladu s tim na\u010delima, no postoji i puno ve\u0107i problem – imperijalisti\u010dke tendencije. Bujanje ameri\u010dkog vojno-industrijskog kompleksa do\u0161lo je do te granice da je on sada taj koji “stoji iza zavjese” ameri\u010dke politike. Ameri\u010dki direktni i indirektni ratovi nikada ne prestaju, stra\u0161ne tragedije naroda nikada ne spavaju.<\/p>\n

Da bi se uistinu po tom pitanju stvari okrenule na bolje, mogu\u0107a su samo dva scenarija: unutarnje promjene u SAD-u ili ja\u010danje multi-polarnog svijeta kao ko\u010dnice ovim tendencijama. Promjene unutar SAD-a jo\u0161 uvijek nisu na horizontu, mada je i po tom pitanju danas situacija daleko druga\u010dija no prije kojih 5 ili 10 godina. S druge strane, multi-polarni svijet postaje opipljiva stvarnost. Njega pronalazimo u papirima koje je jutros dobio Edward Snowden ili pak u \u010dinjenici da Sirija nije postala nova Libija.<\/p>\n

Snage multi-polarnog svijeta nisu su\u0161tinski anti-ameri\u010dke jer dijele istu ekonomsku doktrinu. Njima treba sna\u017ean SAD kako bi putem njega ostvarivali profit. Tr\u017ei\u0161ne ekonomije u SAD-u tra\u017ee partnere koji im ne\u0107e nametati svoj diktat. U tu skupinu spada Kina, Rusija, ali i Iran. Te zemlje mogu biti faktori stabilnosti i \u0161to je najva\u017enije – mira. One nisu ekonomsko-oslobodila\u010dki revolucionarne, bar ne za sada. Ali ekonomska revolucija se ni ne mo\u017ee provoditi u eri imperijalizma, naro\u010dito ne ovakvog tehnolo\u0161ki sofisticiranog imperijalizma koji mo\u017ee u svega nekoliko sekundi “detektirati” disidentizam, kuhanje socijalne pobune, da ni ne govorimo o revolucionarnom djelovanju.<\/p>\n

Zato je dolazak multi-polarnog svijeta toliko bitan. Ne zato \u0161to on predstavlja ideal, ve\u0107 zato \u0161to on mora poslu\u017eiti kao kontriranje imperijalizmu kako bi se mogao osloboditi prostor za postizanje ideala.<\/p>\n

Kada govorimo o Snowdenu, osvrnimo se i na njegova otkri\u0107a. Njegovi dokumenti otkrivaju gotovo nezamislivu razinu kontrole. Svaki poziv, SMS poruka, E-mail, pa \u010dak i pretraga na internetu, mo\u017ee se pratiti za svakog pojedinca. Koja je svrha ovakvog detaljnog nadzora? Uo\u010dimo kako ovo prelazi gabarite “klasi\u010dne” ekonomske i vojne \u0161pijuna\u017ee (\u0161to rade gotovo sve dr\u017eave svijeta). \u010cemu svi ti mikro-detalji o svakome? Za “borbu protiv terorizma”? U takvu konstataciju danas mo\u017ee povjerovati samo vrlo vjeran konzument mass medija. Svakako nije “borba protiv terorizma” jer terorizam se doga\u0111a u Siriji, a SAD se svakako ne bori protiv njega.<\/p>\n

Cilj ove gigantske \u0161pijuna\u017ee i “Orwelianskog” nadzora je poprili\u010dno prozai\u010dan – naravno da se radi o brojnim ambicijama, no iza svega stoji i gr\u010deviti opstanak kapitalisti\u010dkog sistema. U dana\u0161nje doba spekulativnog neoliberalnog kapitalizma nastoje se izgraditi maksimalno sigurni uvjeti za investitore. Mogu\u0107nost “predvi\u0111anja” bilo kakve vrste socijalnog bunta stoga postaje imperativ. Sistem kao takav ne boji se ni\u010dega, ni promjena, ni konkurencije – jedino \u010dega se kapitalizam “boji”, to je anti-kapitalizam. U tu svrhu, gotovo po inerciji, izgra\u0111en je sustav masovne \u0161pijuna\u017ee svakog pojedinca, kako bi svi oni koji su nezadovoljni vladaju\u0107im sistemom bili “pod budnim okom”.<\/p>\n

\u0160to se ti\u010de tehni\u010dke izvedivost, sustav pogonjen super-ra\u010dunalima ima odli\u010dne mogu\u0107nosti detekcije i filtriranja pojedinaca. Ve\u0107ina koja se uklapa u “mainstream” norme nije niti sumnjiva, no oni koji “odska\u010du” od istih odmah postaju adekvatan materijal za dublje pra\u0107enje. Prema brojnim informacijama, od kojih su najva\u017enije ove Snowdenove, sustavi nadziru \u0161to korisnik tra\u017ei na internetu – da li se interesira za plitke teme i zabavu ili istra\u017euje dublje politi\u010dke, vojne i ekonomske teme?<\/p>\n

Kolika je stvarna u\u010dinkovitost ovog sustava, te\u0161ko je re\u0107i, no nadzor donosi jo\u0161 jednu komponentu koja nije tehni\u010dka – paranoju. Mnoge osobe \u0107e umisliti da su “pomno pra\u0107ene”. \u010cesto \u0107e ih takvo stanje pak odvesti u jednu sasvim drugu u ekstremu, u zagrljaj raznim teoreti\u010darima zavjere koji pak ljudsku paranoju, naivnost i radoznalost koriste za vlastite svrhe. Da, Snowden je pokazao kako neke “teorije” zapravo nisu teorije nego \u010dinjenice, no to ne zna\u010di da se isto mo\u017ee re\u0107i i za sve druge “teorije zavjere”, naro\u010dito po\u0161to su mnoge od njih kontradiktorne jedna s drugom (jedan teoreti\u010dar natje\u010de se s drugim za pa\u017enju publike). Na\u017ealost, zbog toga Snowdenova otkri\u0107a nekima nisu “ni\u0161ta novo”, mada se radi o neizrecivo va\u017enim otkri\u0107ima (koja jo\u0161 sti\u017eu).<\/p>\n

Snowden je otkrio ogromnu \u0161pijunsku konstrukciju, no kako se ista mo\u017ee zaustaviti – odgovore na ta pitanja morali bi donijeti “\u0161pijunirani”.<\/p>\n

\u0160to se ti\u010de vanjske politike, ovo je veliki ruski trenutak. Daju\u0107i azil Snowdenu pokazali su SAD-u kako je era u kojoj \u0107e sve biti po njihovom zavr\u0161ila. Trajala je poprili\u010dno, \u010dak dva desetlje\u0107a. Mo\u017eemo se pitati gdje je bio prijelomni trenutak? Svatko \u0107e imati svoju teoriju, no mi\u0161ljenje je ovog autora da je prijelomni trenutak ipak bio rat u Libiji. To je, na\u017ealost, bila zadnja instanca kada su SAD dobili da “sve bude po njihovom”. Masakriranje Libije i njeno trajno uni\u0161tavanje tako\u0111er je pokazalo kakve su aktualne ameri\u010dke \u017eelje – poprili\u010dno brutalne.<\/p>\n

SAD mo\u017eda je u odre\u0111enim problemima, politi\u010dkim, moralnim i ekonomskim, ali ambicije im nikada u povijesti nisu bile ve\u0107e – \u017eele eliminirati zadnje autonomne dr\u017eave Bliskog istoka, Iran i Siriju, vojno okru\u017euju ogromnu Kinu, a pred Rusiju dovode raketni “obrambeni” \u0161tit. Cilj imperije nikada nije bila mirna koegzistencija, dovoljno je prisjetiti se povijesnih imperija. Prije gotovo 100 godina Vladimir Lenjin rekao je kako je imperijalizam najvi\u0161i stadij kapitalizma – dana\u0161njica nam pokazuje da je bio poprili\u010dno u pravu.<\/p>\n

\u0160to se ti\u010de budu\u0107nosti, nju mo\u017eemo promatrati iz vi\u0161e pravaca i zato joj se uvijek vra\u0107amo s optimizmom. Ja\u010danje multi-polarnog globalnog sustava sasvim je dovoljan razlog za optimizam u ovom trenutku, jer njemu su prethodile duge godine bez previ\u0161e optimisti\u010dnih naznaka. Optimizam sam po sebi nije ni\u0161ta, on da bi trajao mora egzistirati zajedno s akcijom, djelovanjem koje bi dovelo prema ne\u010dem boljem. Toga je svjestan i Edward Snowden kada je rekao: “Ovo nije svijet u kojem \u017eelim \u017eivjeti”. Svjestan svijeta u kojem \u017eivi imao je samo dva izbora – pomiriti se s njime ili ga poku\u0161ati mijenjati. Odabrao je ovo drugo i uvrstio se me\u0111u one koje \u0107e povijest zbog toga pamtiti, mora, jer ju je odlu\u010dio svojim postupcima krojiti.<\/p>\n

Zahvaljuju\u0107i ruskom vodstvu Edward Snowden od danas je na sigurnom, a to nije mala stvar, to je ne\u0161to \u0161to \u0107e povijest tako\u0111er morati zapamtiti.<\/p>\n

Advance<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Sve ove godine bili smo prisiljeni pratiti mu\u010dne sudbine ljudi koji bi se trebali slaviti kao borci za slobodu, kao heroji transparentnosti. Bili smo prisiljeni pratiti najgori progon onih najboljih koji bi trebali biti uzor.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-120174","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/120174","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=120174"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/120174\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=120174"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=120174"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=120174"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}