{"id":119897,"date":"2013-07-30T09:47:32","date_gmt":"2013-07-30T07:47:32","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=119897"},"modified":"2013-07-30T09:47:32","modified_gmt":"2013-07-30T07:47:32","slug":"zasto-je-previse-soli-nezdravo","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2013\/07\/30\/zasto-je-previse-soli-nezdravo\/","title":{"rendered":"Za\u0161to je previ\u0161e soli nezdravo?"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Njema\u010dki astronaut Reinhold Ewald 1997. godine je bio tri tjedna u svemiru – naravno, prvenstveno kao znanstvenik, ali i kao pokusni kuni\u0107. Taj medicinar i fizi\u010dar se tijekom svog svemirskog leta stavio na raspolaganje za jedan eksperiment: “Tijekom leta sam se trudio kontrolirano uzimati hranu i teku\u0107inu i to dokumentirati”.<\/p>\n

Cilj tog eksperimenta je bilo istra\u017eivanje procesa izmjene tvari u beste\u017einskom stanju. Za vrijeme leta i dva tjedna nakon povratka na Zemlju Ewald je morao to\u010dno zapisivati \u0161to je jeo i pio. “Nakon toga je ustanovljeno da je ne\u0161to s koli\u010dinom soli u mom tijelu u svemiru druga\u010dije nego na Zemlji i druga\u010dije nego u knjigama”, pri\u010da astronaut.<\/p>\n

Mjereno je i sve \u0161to je Ewald izlu\u010divao iz tijela i to potom uspore\u0111ivano s onim \u0161to je konzumirao. To je, na iznena\u0111enje stru\u010dnjaka, pokazalo da je njema\u010dki astronaut za vrijeme leta u tijelu “nakupio” soli, i to prili\u010dno veliku koli\u010dinu. Ona je odgovarala koli\u010dini koju sadr\u017ei \u0161est litara teku\u0107ine u ljudskom tijelu – ali Ewald u svemiru nije dobio \u0161est kilograma.<\/p>\n

Do te spoznaje su stru\u010dnjaci vjerovatli da se sva sol u tijelu razgra\u0111uje. “U ud\u017ebenicima je do tada stajalo: voda i sol idu paralelno”, obja\u0161njava Rupert Gerzer iz Njema\u010dkog centra za svemirske letove i zra\u010dni promet. To zna\u010di da bi vi\u0161ak soli trebao biti izlu\u010den preko bubrega i da bi trebao zavr\u0161iti u urinu. Nakon eksperimenta u svemiru je postalo jasno da ljudsko tijelo ne funkcionira tako jednostavno. “O\u010dito procesi opisani u ud\u017ebenicima nisu jedini koji igraju ulogu, nego postoji jo\u0161 ne\u0161to, a to je za nas jo\u0161 potpuna terra incognita”, ka\u017ee Gerzer.<\/p>\n

Svemo\u0107na sol<\/p>\n

Da bi dublje istra\u017eili taj fenomen, znanstveni su se poslu\u017eili studentima kao pokusnim kuni\u0107ima. Zatvorili su ih i dali im da jedu i piju puno vi\u0161e soli nego \u0161to je normalno. “Jadni studenti sporta, morali su se stalno povla\u010diti u karantenu – i biti na promatranju”, prisje\u0107a se astronaut Ewald: “Ali na kraju se to isplatilo! Ustanovljeno je da sol ne utje\u010de samo na regulaciju teku\u0107ine u tijelu i krvnog tlaka, nego i na imunolo\u0161ki sustav, kao i na stvaranje i razgra\u0111ivanje ko\u0161tane mase.”<\/p>\n

Kod testiranih osoba je “prekomjerna doza” soli prouzro\u010dila isto \u0161to i kod astronauta u beste\u017einskom stanju: oni su zadr\u017eavali sol u tijelu i tlak im je rastao. Tada\u0161nji berlinski student medicine Jens Titze bio je tako fasciniran djelovanjem soli da je \u017eelio razumjeti kako funkcioniraju molekularni mehanizmi u tim procesima. Danas je profesor Titze \u0161ef odgovaraju\u0107eg odsjeka za istra\u017eivanje na Sveu\u010dili\u0161noj klinici u Erlangenu.<\/p>\n

Previ\u0161e soli pod ko\u017eom – pogubno<\/p>\n

U tijeku svog istra\u017eivanja je Titze uspio otkriti razli\u010dite puteve nakupljene soli u tijelu. Va\u017enu ulogu pritom igraju takozvani makrofagi. “To su bijela krvna zrnca koja se jako pa\u017eljivo odnose prema soli”, obja\u0161njava Titze. Ona, naime, mogu mjeriti koli\u010dinu soli, odnosno natrija ispod ko\u017ee. “I kada u ko\u017ei ima previ\u0161e natrija, oni se pobrinu da se on izbaci kroz limfne kapilare ko\u017ee.” U tu svrhu makrofagi izlu\u010duju enzim koji poti\u010de limfni sustav da se \u0161iri. Ali ne harmoniziraju sva bijela krvna zrnca tako dobro sa soli kao makrofagi: “Postoji i jedna druga vrsta bijelih krvnih zrnaca, takozvani T-limfociti. Kada oni, pod istim uvjetima, do\u0111u u dodir sa soli, po\u010dnu uni\u0161tavati vlastito tkivo, \u0161to je naravno katastrofa”, obja\u0161njava Titze.<\/p>\n

No, znanstvenici tra\u017ee jo\u0161 puno odgovora na ovom podru\u010dju. Nejasno je tako, na primjer, za\u0161to stariji ljudi zadr\u017eavaju puno vi\u0161e soli ispod ko\u017ee \u010dak i onda kada se normalno hrane. U me\u0111uvremenu se zna da previ\u0161e sol poja\u010dava razgradnju ko\u0161tane mase, dakle, osteoporozu. Cilj medicine je, stoga, razviti prakti\u010dne preventivne mjere kako negativni u\u010dinci soli ne bi doveli do mo\u017edanog ili sr\u010danog udara.Ovaj efekt zove se autoimunost. Onaj tko, dakle, konzumira preslanu hranu, ne izla\u017ee se samo riziku visokog tlaka, nego i ubrzanja i intenziviranja neke postoje\u0107e autoimune bolesti kao \u0161to je na primjer multipla skleroza.<\/p>\n

DW<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Njema\u010dki astronaut Reinhold Ewald 1997. godine je bio tri tjedna u svemiru – naravno, prvenstveno kao znanstvenik, ali i kao pokusni kuni\u0107. Taj medicinar i fizi\u010dar se tijekom svog svemirskog leta stavio na raspolaganje za jedan eksperiment: “Tijekom leta sam se trudio kontrolirano uzimati hranu i teku\u0107inu i to dokumentirati”. Cilj tog eksperimenta je bilo […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-119897","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/119897","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=119897"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/119897\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=119897"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=119897"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=119897"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}