{"id":119741,"date":"2013-07-28T09:51:28","date_gmt":"2013-07-28T07:51:28","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=119741"},"modified":"2013-07-28T09:51:28","modified_gmt":"2013-07-28T07:51:28","slug":"intenzifikacija-poraza-uvjeti-i-posljedice-zasticene-reprodukcije","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2013\/07\/28\/intenzifikacija-poraza-uvjeti-i-posljedice-zasticene-reprodukcije\/","title":{"rendered":"Intenzifikacija poraza: Uvjeti i posljedice \u201cza\u0161ti\u0107ene\u201d reprodukcije"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Autor: Dean Duda<\/strong><\/p>\n

Rasprava o dru\u0161tvenoj reprodukciji politi\u010dke radne snage i materijalnim uvjetima nastanka klasne svijesti na sveu\u010dili\u0161tu, prigodno su\u017eena na povla\u0161teniji dio aktera u akademskom polju, ako ve\u0107 kre\u0107e iz pretpostavljene lijeve pozicije, mora ukalkulirati odre\u0111enu vrstu inicijalnog proturje\u010dja, to\u010dnije: politi\u010dkog iskustva, koje je najjednostavnije opisati odrednicama intenzifikacija i poraz. Obje se mogu zatim prikladno sparivati i koristiti kao deskriptivne sintagme postoje\u0107eg stanja: intenzifikacija poraza kao \u201clokalno\u201d stanje stvari i poraz intenzifikacije kao jedan od mogu\u0107ih trenutnih lokalnih ishoda.<\/p>\n

Poraz diskurzivno-analiti\u010dkog otpora<\/strong><\/p>\n

Naime, aktualne rasprave o statusu sveu\u010dili\u0161ta, naj\u010de\u0161\u0107e tematski zaokupljene polo\u017eajem sveu\u010dili\u0161ta u uvjetima neoliberalnog kapitalizma, obrazovanjem kao javnim dobrom ili pak recentnim tretmanom humanisti\u010dkih znanosti, intenzivirale su se lokalno i globalno do te mjere da je njihova vidljivost obrnuto proporcionalna njihovu politi\u010dkom u\u010dinku pa se na minimumu trezvenosti pojavljuje klju\u010dno pitanje: odakle toliki porazi kad se mo\u017ee ste\u0107i dojam da u akademskom zborskom pjevanju protiv neoliberalnog sveu\u010dili\u0161ta vlada me\u0111unarodno ugo\u0111ena razina masovnog politi\u010dkog sklada? I za\u0161to se nigdje, ili ne\u0161to mek\u0161e: veoma rijetko i ograni\u010deno, ne doga\u0111a ni\u0161ta smislenije i ja\u010de od diskurzivno-analiti\u010dkog otpora?<\/p>\n

Problem je iznimno va\u017ean, ali i jednako tako popularan da se pomalo pretvara u novo epistemolo\u0161ko podru\u010dje ili pak \u017eanr koji, kao i toliko puta dosad u posljednjoj instanci omogu\u0107uje zapravo tek reprodukciju ste\u010denih pozicija i akademskih karijera. S politi\u010dkog stajali\u0161ta tako ostaje razmjerno nepomu\u0107eni osje\u0107aj intenzifikacije poraza jer je doista te\u017ee na\u0107i primjer koji bi pokazao da je zaokret mogu\u0107.<\/p>\n

Poraz je, zbilja, mo\u017eda prete\u0161ka rije\u010d i bilo bi lak\u0161e re\u0107i da se prije radi o takti\u010dkom imenovanju trenutnog odnosa snaga iz kojeg bi trebalo osmisliti novu politi\u010dku agendu u pristupu problemu visokog obrazovanja. Ali procesi prepoznati i jasno opisani ve\u0107 vi\u0161e od desetlje\u0107a nisu zaustavljeni, iako su ponegdje mo\u017eda lokalizirano usporeni. U krajnjoj liniji ne radi se o dijagnosticiranju figure subjekta koji predvodi postoje\u0107i proces rastakanja javnog obrazovanja i sljedbi zagovornika neoliberalne reforme, nego o adresatu koji svoje djelovanje i dosada\u0161nje iskustvo mo\u017ee razlo\u017eno ozna\u010diti kao poraz (\u0161to, naravno, nipo\u0161to ne implicira odustajanje), iz toga izvu\u0107i odre\u0111enu pouku i proizvesti svrsishodnije politi\u010dko djelovanje. U tom se okviru, pitanje je li mogu\u0107e odre\u0111enu socijalnu sferu urediti suprotno ili barem druk\u010dije od dominantnih uvjeta dru\u0161tvene proizvodnje, koliko god izgledalo proma\u0161eno, pojavljuje kao politi\u010dki poticajno.<\/p>\n

Dakle, ako problematiku i poziciju na\u010delno uspostavimo dostupnim orijentirima, barem od Alexa Callinicosa (Universities in the Neoliberal World, 2006., usp. hrv. prev. na www.slobodnifilozofski.com) preko, primjerice, Stefana Collinija (What Are Universities For?, 2010.) do Deklaracije o znanosti i visokom obrazovanju (2012.) Akademske solidarnosti, imat \u0107emo dovoljno orijentira da u razli\u010ditim aspektima lokalno iskustvo razmotrimo, i problemski i organizacijski, u \u0161irem kontekstu. \u010cinjenica je da reformski zahvati odozgo koji su jo\u0161 prije koju godinu izazivali sna\u017ene reakcije, danas padaju na posve pripitomljeno i preparirano tlo i da gotovo bez reakcije svjedo\u010dimo tre\u0107em i zavr\u0161nom \u010dinu neoliberalnog restrukturiranja sveu\u010dili\u0161ta, znanosti i visoko\u0161kolskog pogona.<\/p>\n

Promjena: odustajanje i muk<\/strong><\/p>\n

Naime, kontekst je nazna\u010den kao paradoksalna pozicija univerziteta u 21. stolje\u0107u: nikad dosad nisu bili tako brojni i va\u017eni, a istodobno nikad nisu bili tako nesigurni u smisao svoga postojanja, vlastitu ulogu i mjesto, osobito kad su posrijedi humanisti\u010dke discipline. Jednako tako, sveu\u010dili\u0161te nikad nije bilo masovnije (neovisno o cijeni ulaska \u0161to je pritom pla\u0107aju studenti), kao \u0161to se u na\u0161im okolnostima ne pamti takav opseg kadrovske obnove zahvaljuju\u0107i velikom broju ulaska znanstvenih novaka u sistem. Ta se unutarnja reprodukcija uvelike i paradoksalno odvijala mimo sredi\u0161njeg dru\u0161tvenog konflikta u posljednjem desetlje\u0107u, ali je rijetko kad politi\u010dki osvije\u0161tena do to\u010dke u kojoj se mogla, kao zlokobno tro\u0161enje ljudskog materijala na nekoliko razina, oblikovati u politi\u010dkog subjekta, \u010dak i posljednjih mjeseci kad je posve jasno da \u0107e ubrzo biti izlo\u017eena u\u010dincima reforme pripremljene u autisti\u010dnom pogonu nominalno socijaldemokratskog upravljanja resorom.<\/p>\n

\u010cak i kad se osjetnija (dakle: nipo\u0161to masovnija) podr\u0161ka pru\u017eala rubnim poku\u0161ajima otpora, upravo zbog izmje\u0161tenosti iz sredi\u0161njeg dru\u0161tvenog konflikta, pretpostavimo onog rada i kapitala, stizala je tek do granice ideolo\u0161kog komfora ili naloga katedarske hijerahije, a kad se procijenilo da stvari postaju \u201cradikalnije\u201d u odnosu na ste\u010dene pozicije i liberalno-srednjoklasni habitus, nalazila su se iznimno zanimljiva opravdanja za odustajanje i muk.<\/p>\n

Unato\u010d postojanju nekog oblika nesigurnosti, logika polja govori da svako odustajanje zna\u010di povratak iz dru\u0161tvene konfliktnosti u relativno neuzbibani, stabilan teritorij vlastite struke, u izvjesnost strukturne pozicije koja se razumije isklju\u010divo izvan dru\u0161tvenog konflikta, gotovo kao prirodna pojava. I taj je simptom prema prikladnoj katedarskoj distribuciji i hijerarhiji prisutan kod ve\u0107ine onih koji se u prvom koraku uzbude na rije\u010d \u201cpromjena\u201d, i vremenski ograni\u010den, bilo da su im kriteriji kulturno-nacionalisti\u010dki i vezani uz gubitak identiteta, bilo da se radi o \u010distoj socijalnoj inerciji i personalnom obrambenom refleksu. Stoga bi se moglo re\u0107i da politi\u010dki (\u0161to dijelom svakako zna\u010di i dru\u0161tveno-reformski) kapacitet univerziteta u lokalnom kontekstu podsje\u0107a na ve\u010dernje odnosno no\u0107ne izlaske tinejd\u017eera koji se ipak, nakon malo raspojasanijeg manevra, vra\u0107aju u izvjesnost roditeljskog doma ili pak ne izlaze jer te ve\u010deri ba\u0161 nisu ne\u0161to raspolo\u017eeni, a doma je ionako suho i toplo.<\/p>\n

Stoga nije \u010dudno da su neoliberalni reformski vjetrovi zatekli akademsku zajednicu kao nedovr\u0161en ili svojevrstan hobisti\u010dki politi\u010dki subjekt. Kako taj reformski projekt izgleda u zavr\u0161noj fazi, dakle negdje pred svojim legislativnim dovr\u0161enjem, vrijedi se u kontekstu ove rasprave prisjetiti najfrekventnijih medijskih refrena koji su se predstavljali kao kritika, to\u010dka prijepora partitokratskih aktera, prisjetimo li se samo primjera tko i kako smije raditi nakon navr\u0161ene 65. godine \u017eivota. O\u010devidno je da je posrijedi ste\u010deno pravo odnosno privilegij, ali ste\u010deno je na stanovit na\u010din i pravo da vam se porodni dopust ne ra\u010duna u ugovorno (nova\u010dko) vrijeme, a opet nije izazvao ni prijeko potreban minimum reakcija kao dobni ograni\u010davaju\u0107i kriterij.<\/p>\n

Sa stajali\u0161ta reprodukcije politi\u010dke radne snage u ne\u0161to druk\u010dijem okviru, ono \u0161to se mo\u017ee izgubiti samo su dalekose\u017ene politi\u010dke posljedice pristanka na vje\u010dnu reprodukciju uvjeta u kojima nastaje ve\u0107inska \u201cstruktura osje\u0107aja\u201d da se ne\u0161to mo\u017ee izgubiti. Iako izgleda jednostavno \u010dak i kao radni zaklju\u010dak, aktualno se diferenciranje prakti\u010dki odvija upravo u toj to\u010dki. Mo\u017eda promjena rakursa i pitanje \u0161to se i kako mo\u017ee izboriti predstavlja korak nakon suo\u010denja s osje\u0107ajem poraza, ali taj se korak ne mo\u017ee zami\u0161ljati isklju\u010divo unutar akademskih zidina.<\/p>\n

Solidarno\u0161\u0107u do fronte<\/strong><\/p>\n

Izostanak interne solidarnosti, kao deficit mobilizacije i politi\u010dkog djelovanja, logi\u010dno se prometnuo u nedostatak izvanjske solidarnosti, \u0161to je doslovno prouzro\u010dilo dvostruku \u0161tetu: dru\u0161tveni procesi prolazili su i prolaze mimo sveu\u010dili\u0161ta koje ih je, u skladu s opisanim pozicijama i interesima, moglo i nije moralo reflektirati, ovisno o istra\u017eiva\u010dko-interesnim prioritetima njegovih aktera, akademskim i epistemolo\u0161kim modama, problemima koji u distribuciji znanja spadaju u \u0161iru ili u\u017eu struku. Kako sveu\u010dili\u0161te uglavnom ne zanimaju drugi (osim kao sporadi\u010dno hladno analiti\u010dko polje uspostavljeno na lagodno bezinteresnom subjekt-objekt na\u010delu) koji prolaze isti ili sli\u010dan proces transformacije, tako, posve razumljivo, ni druge ne mora odnosno ne zanima sveu\u010dili\u0161te. Takvo je pona\u0161anje (ili participacija neparticipiranjem) zapravo rad u korist vlastite \u0161tete i ima nekoliko ekstenzija, me\u0111u kojima je medijska dosad bila najizra\u017eenija, kako zbog koruptivnih rabota, klanovskih sukoba i navija\u010dko-prokaziva\u010dke orkestracije. Medijski prokazano kao zastarjelo, neu\u010dinkovito i, osobito \u201cs epohalnog stajali\u0161ta\u201d, antimodernizacijsko, i to tipi\u010dnim radom popularnog krizno-vri\u0161te\u0107eg stereotipa \u201cna dr\u017eavnoj sisi\u201d i reprodukcijom fantazme \u201cpo\u017eeljnog uspje\u0161nog znanstvenika\u201d, sveu\u010dili\u0161te isprva mijenja upravlja\u010dki \u017eargon i lekseme samopercepcije, a zatim \u2013 zahvaljuju\u0107i politici i reformskim zahvatima resornog ministarstva \u2013 kre\u0107e smjerom posve opre\u010dnim od onoga \u0161to ga zami\u0161lja lijevi imaginarij, na primjer, u obliku predstavljenom u Deklaraciji o znanosti i visokom obrazovanju Akademske solidarnosti.<\/p>\n

Prostor politi\u010dkog djelovanja, pa tako i stvaranja pri\u017eeljkivane fronte, sastoji se isklju\u010divo u tome da sveu\u010dili\u0161te, osim \u0161to je razvilo mehanizam rezultatske pokornosti ili povremeni poluartikulirani obrambeni refleks u odnosu na partitokratske strukture, uglavnom tako da im se ponekad slu\u017ebeno, povrije\u0111eno i bez uspjeha usprotivi kad su posrijedi zakonske reforme ili strah od gubitka ste\u010denih prava \u2013 postane svjesno drugih dru\u0161tvenih subjekata i to ponajprije onih s kojima bi moglo podijeliti posljedice iste politike odozgo, dakle, u prvom koraku onih koji \u010dine tzv. javni sektor, a zatim, ili \u0161tovi\u0161e, istodobno i onih drugih kojima eksploatacija i prekarnost nisu tek prijetnja nego grubi okvir svakodnevnog pre\u017eivljavanja. Taj korak, me\u0111utim, zahtijeva reformirano sveu\u010dili\u0161te ili barem druk\u010dije pozicionirane aktere sa sveu\u010dili\u0161ta, a to je mogu\u0107e, vrijedi ponoviti jo\u0161 jednom, samo ako se dokinu uvjeti u kojima se odvija kontinuirana reprodukcija ve\u0107inske strukture osje\u0107aja: najprije demokratizacijom odozdo, rastakanjem naslije\u0111enih organizacijskih hijerarhija, radikalnom kritikom feudalnog mentaliteta svojstvenog akademskom plemstvu \u2013 koje zdu\u0161no i otporno statusne privilegije prevodi u privatne interese a privatne interese zamagljuje ste\u010denim statusnim privilegijama, socijalnu ekskluzivnost legitimira specifi\u010dnim uvjetima rada a specifi\u010dne uvjete rada socijalnom ekskluzivno\u0161\u0107u \u2013 i, naravno, besplatnim obrazovanjem.<\/p>\n

Ukratko, taj spomenuti korak vodi osmi\u0161ljavanju vrijednosnog spektra koji se \u010desto naziva politikom intelektualnog rada, i to uvelike u gram\u0161ijevskoj perspektivi. U tom smislu taj osje\u0107aj poraza dijagnosticiran na po\u010detku mo\u017eda jest prerana i nervozna dijagnoza trenutnog stanja, mo\u017eda jest i pretjerana reakcija na tromost i mobilizacijski kapacitet jedne spore formacije, ali pre\u0161u\u0107ivanjem sigurno ne\u0107emo izbje\u0107i ili amortizirati njegove u\u010dinke. Dakle, da se ne igramo stare igre razlike izme\u0111u optimista i pesimista u \u010da\u0161i vode, ako postoje\u0107i odnos snaga ba\u0161 i nije konkretno poraz, aktivni disbalans kao rezultat politi\u010dkog autizma odozgo i klasne reprodukcije socijalno-akademskog plemstva, svakako upu\u0107uje na potrebu da se, kad je ljevica u pitanju, osmisli druk\u010dije politi\u010dko djelovanje.<\/p>\n

Zarez<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Akademski radnici talasaju izme\u0111u neuzbibane svakodnevnice i izleta u otpor ne uvi\u0111aju\u0107i da se niz poraza mo\u017ee prekinuti samo svrstavanjem uz druge dru\u0161tvene subjekte<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-119741","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/119741","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=119741"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/119741\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=119741"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=119741"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=119741"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}