{"id":119450,"date":"2013-07-24T08:49:43","date_gmt":"2013-07-24T06:49:43","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=119450"},"modified":"2013-07-24T08:49:43","modified_gmt":"2013-07-24T06:49:43","slug":"ispod-belog-mantila-radikalni-naucni-pokret","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2013\/07\/24\/ispod-belog-mantila-radikalni-naucni-pokret\/","title":{"rendered":"Ispod belog mantila: Radikalni nau\u010dni pokret"},"content":{"rendered":"<p><strong><a href=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2013\/07\/spasimo-nauku.jpg\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignleft size-medium wp-image-119451\" title=\"Anti-oppression salute next to chemical flask, as used in UK and US radical science magazines\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2013\/07\/spasimo-nauku-300x180.jpg\" alt=\"\" width=\"300\" height=\"180\" \/><\/a>Pi\u0161e: Alice Bell<\/strong><\/p>\n<p>Nauka je u sedamdesetim i osamdesetim bila o\u0161tra, \u0161aljiva i spremna za borbu, nekad i sa samom sobom. Jesmo li izgubili tu viziju?<\/p>\n<p>Podignuta pesnica solidarnosti protiv ugnjetavanja ispred koje se nalazi erlenmajer: upe\u010datljiva, pomalo duhovita slika koja razigrano suprotstavlja ideje politi\u010dke revolucije i nau\u010dnog rada, koji se obi\u010dno dr\u017ee odvojeno . Pro\u0161le godine ova slika se na\u0161la na koricama knjige \u201cGeek Manifesto\u201d [1]. Ali, ta slika zapravo datira iz sedamdesetih kada je bila logotip za dva \u010dasopisa socijalisti\u010dkog pokreta nauke \u2013 \u201cNauka dru\u0161tvu\u201d (Science for the people) sa sedi\u0161tem u SAD i istoimeni \u010dasopis \u201cScience for people\u201d iz Velike Britanije [2].<\/p>\n<p>U pore\u0111enju sa radikalnim prethodnicima, knjiga \u201cGeek manifesto\u201d vi\u0161e podse\u0107a na majicu sa likom \u010ce Gevare. I to nije nu\u017eno kritika \u201cGeek Manifesta\u201d. S druge strane, manje direktan ideolo\u0161ki stav se mo\u017eda zaista bolje uklapa u nauku i politiku 21. veka. Bilo kako bilo, postoji istorija radikalizma u nauci i to je dobro znati. Dozvolite da vam predstavim neke aspekte takvih pojava u Velikoj Britaniji.<\/p>\n<p>&#8220;Moramo da se suo\u010dimo sa postojanjem krize u nauci danas&#8221;, rekao je Moris Vilkins (Maurice Wilkins) 19. aprila 1969. kada je otvorio jednodnevnu sve\u010danu sednicu Britanskog dru\u0161tva za dru\u0161tvenu odgovornost u nauci &#8211; skra\u0107eno BDDON (British Society for Social Responsibility in Science &#8211; skra\u0107eno BSSRS). I to onaj Moris Vilkins, profesor na Kraljevskom koled\u017eu u Londonu, koji je i dobitnik Nobelove nagrade (za otkri\u0107e DNK &#8211; prim. prev.), sa polo\u017eajem u Kraljevskom dru\u0161tvu (Royal Society). Neki od prvih pristalica pokreta su bili i JD Bernal, Francis Crick (drugi nobelovac uklju\u010den u otkri\u0107e DNK &#8211; prim. prev), Julian Huxley i Bertnard Russell. Na neki na\u010din, bila je to ozbiljna ustanova.<\/p>\n<p>Sala Kraljevskog dru\u0161tva bila je prepuna, sa vi\u0161e od 300 delegata. Bili su tu istaknuti govornici, ali i interesenti iz sveta nauke, a i \u0161ire. U jednom trenutku, mlada \u017eena (izvan sveta nauke) ustala je da ka\u017ee da &#8220;obi\u010dni&#8221; ljudi nikada ne dolaze u Kraljevsko dru\u0161tvo. Bila je uverena da \u010dak ni &#8220;obi\u010dni&#8221; nau\u010dnici ne dolaze \u010desto. Dve stotine prisutnih postali su \u010dlanovi Dru\u0161tva istog dana, a preko hiljadu ih se priklju\u010dilo u narednih godinu dana. Ubrzo su po\u010deli sa objavljivanjem biltena, a lokalne grupe su oformljene \u0161irom zemlje. Ve\u0107 drugi bilten pominje za\u010detke grupa na Aston univerzitetu, Kembrid\u017eu, u Edinburgu, Liverpulu, na Imperial Koled\u017eu, u Lidsu, Brajtonu i \u0161ire.<\/p>\n<p>Vilkinsova uvodna re\u010denica o nauci u krizi bila je fraza ve\u0107 tada, a svi smo je \u010duli jo\u0161 mnogo puta nakon toga. Kada nauka ne percipira sebe u krizi u bar nekom smislu? Me\u0111utim, ono \u0161to razlikuje BDDON od drugih kampanja je \u010dinjenica da to nije bila samo grupa nau\u010dnika koji pozivaju na pove\u0107anje sredstava za istra\u017eivanje ili zahtev da se njihov glas vi\u0161e \u010duje u medijima ili javnoj politici. Umesto toga, oni su \u017eeleli da ure\u0111enje nauke u\u010dine javnim i izlo\u017ee ga razmatranju i u nau\u010dnim krugovima i u \u0161iroj javnosti, ne bi li se radilo na promenama i pobolj\u0161anju. Oni su uvideli krizu u celom dru\u0161tvu i ose\u0107ali da nauka mo\u017ee da pomogne, ali su tako\u0111e smatrali da je nauka, onako kako je trenutno ure\u0111ena, tako\u0111e problem. Smatrali su da nauci treba promena ne bi li iskoristila svoju snagu da uti\u010de na dublje dru\u0161tvene promene. Pesnica solidarnosti stajala je ispred erlenmajera, nije iskori\u0161\u0107ena samo da podigne nauku visoko. Ukoliko niste i sami prepoznali iz vizuelnog identiteta, oni su generalno eksplicitno bili socijalisti, me\u0111utim ovo je ipak malo variralo kroz vreme.<\/p>\n<p>Sticanjem \u010dlanova po\u010deli su da privla\u010de pa\u017enju javnosti. U godi\u0161njem izve\u0161taju za 1970. navedeno je da je dru\u0161tvo imalo nekoliko \u010dlanaka objavljenih u \u010dasopisima \u2013 \u201cTimes\u201d je objavio jedan \u010dlanak na temu upotrebe suzavca u gu\u0161enju pobuna i drugi o zaga\u0111enju u Rajni. Sa\u010duvana pisma sugeri\u0161u da su se upleli u nekakvu raspravu sa D\u017eonom Medoksom (John Maddox), urednikom \u010dasopisa \u201cNature\u201d. Do leta 1970. Dru\u0161tvo se izborilo za resurse (nisam sigurna od koga) u iznosu od 3.000 funti i uspostavili su kancelariju obrazovnog fonda. Njihove publikacije su rasle, postajali su to sve du\u017ei eseji, sa ilustracijama, sa sve vi\u0161e izve\u0161taja o doga\u0111ajima, a od osamnaestog broja (oktobar 1972.) prerasli su u dvomese\u010dni \u010dasopis \u2013 \u201cNauka dru\u0161tvu\u201d (Science for People magazine).<\/p>\n<p>London\u0111ani su se sastajali u pabu Crni konj, nedaleko od Oksford ulice, gde su polemisali o problemima sponzorstva istra\u017eiva\u010dkog rada kao i poziciji nau\u010dnika u svetu masovnih medija. Tokom sedamdesetih, ovo se razvilo u niz seminara u pabovima &#8211; na temu nauke i politike, pod nazivom \u201cIspod belog mantila\u201d. Bilo je jo\u0161 studijskih grupa \u0161irom zemlje koje su se bavile temama kao \u0161to su nau\u010dna komunikacija, saobra\u0107aj i poljoprivreda. Ogranak iz Edinburga pomogao je u vo\u0111enju ogromne edukativne radionice o zaga\u0111enju u martu 1970. koja je obuhvatila vi\u0161e od hiljadu ljudi, a doga\u0111aj je zabele\u017een u \u010dasopisima \u201cNature\u201d i \u201cNew Scientist\u201d.<\/p>\n<p>Grupa aktivista BDDON uzurpirala je sastanak Britanske Nau\u010dne Asocijacije &#8211; skra\u0107eno BNA (British Science Association) u Duramu 1970. postavljanjem politi\u010dkih pitanja u naizgled &#8220;tehni\u010dkoj&#8221; sesiji pod parolom &#8220;Nauka nije neutralna&#8221;, \u0161to je mo\u017eda bio i znak odobravanja na uredni\u0161tvo magazina \u201cNature\u201d ranije tog leta. Kasnija izdanja \u010dasopisa Nauka dru\u0161tvu nastavljaju da kritikuju BNA zbog nedostatka vizije, prevelike poslu\u0161nosti, porede\u0107i ih sa ovcama, negoduju\u0107i zbog njihove prevelike popustljivosti, zbog &#8220;funkcije propagatora&#8221;, \u0161to je navedeno u izve\u0161taju 1976. sa sastanka u Lan\u010dasteru. Izdanje iz 1977. sadr\u017ei odgovor ogranka iz Astona na dnevni list \u201cDaily Mail\u201d koji je o njihovom sastanku na lokalnom nivou izvestio slede\u0107om krilaticom: &#8220;levica dr\u017ei nauku za gu\u0161u&#8221; (recimo samo da se nisu slo\u017eili sa ta\u010dno\u0161\u0107u ovog opisa).<\/p>\n<p>Postojala je jaka i kontinuirana posve\u0107enost mirovnom pokretu, uz punu svest o ulozi vojnog finansiranja u nau\u010dnim istra\u017eivanjima. Hladni rat je bio jedan od glavnih pokreta\u010da, dru\u0161tvu su prethodile razne aktivisti\u010dke grupe koje su se borile protiv nuklearnog oru\u017eja, ulagali su dosta vremena i brinuli o hemijskom i biolo\u0161kom oru\u017eju. Sve to se transformisalo u Incijiativu o strate\u0161koj odbrani (Strategic Defence Initiative) i &#8220;novi hladni rat&#8221; tokom osamdesetih, ali nemiri u Severnoj Irskoj i metode policijskog ga\u0161enja pobuna bile su u posebnom fokusu. Od samih po\u010detaka dru\u0161tvo BDDON je bilo aktivno u borbi protiv upotrebe suzavca, o\u0161tro kritikuju\u0107i metode policijske kontrole (izdali su 1977. i knjigu na istu temu). Udru\u017eili su i snage sa Nacionalnim savetom za gra\u0111anske slobode (National Council for Civil Liberties). Pokrenuli su kampanju protiv plasti\u010dnih metaka, koja je izme\u0111u ostalog izrodila i izlo\u017ebu u Umetni\u010dkoj galeriji u Brikstonu 1985. godine.<\/p>\n<p>Ako je pacifizam nasle\u0111en iz prethodnih akcija nau\u010dni\u010dke levice, BDDON je preuzeo novu inicjativu i interes u o\u010duvanju \u017eivotne sredine i odbrani prava \u017eena. Imali su sna\u017enu posve\u0107enost problemu dru\u0161tvenih klasa i uticaju takve podele na okolinu, posebno su bili zabrinuti za dobrobit radnika u nauci. Redakcija 27. broja \u010dasopisa se posvetila ovom problemu, isti\u010du\u0107i da su se prethodno zalagali za radikalne promene akademskog statusa nau\u010dnika sa ciljem da u budu\u0107nosti nau\u010dnici budu radnici-pokreta\u010di dru\u0161tva i industrijske nauke. \u0160to se ti\u010de feminizma, drugo izdanje \u010dasopisa \u201cNauka dru\u0161tvu\u201d je bilo posebno posve\u0107eno toj temi, a kasnije sledi cela edicija koju je ure\u0111ivao kolektiv \u017eena, jer su odr\u017eavali interes o pitanju nauke i polova.<\/p>\n<p>U svojoj borbi BDDON je imalo i saveznike &#8211; &#8220;drugove&#8221;. Me\u0111u njima bio je radikalni tehnolo\u0161ki \u010dasopis \u2013\u201cUndercurrents\u201d i vi\u0161e akademski \u201cRadikalni nau\u010dni \u017eurnal\u201d (Radical Science Journal). Podr\u0161ku su imali i od dru\u0161tva Radikalna statistika (Radical Statistics Society), koje jo\u0161 uvek postoji. Imali su odli\u010dan odnos sa \u010dasopisom \u201cNew Scientist\u201d i koorganizovali su konkurse nau\u010dnog pisanja za mlade. Put do revolucije je retko gladak, pa je bilo neslaganja i unutar ovog pokreta. Izve\u0161taj sa sastanka dru\u0161tva iz 1975. koji je objavljen u \u201cUndercurrents\u201d napadao je BDDON zato \u0161to su ezoteri\u010dni i elitisti\u010dki, zaklju\u010div\u0161i: &#8220;mo\u017eda postoji socijalisti\u010dka nauka, ali ako je to to, ja ne \u017eelim biti deo toga&#8221;. U odgovoru \u010dlanovi BDDON tvrdili su da \u201cUndercurrents\u201d recenzent nije uspeo da ceni poku\u0161aj u\u010desnika sastanka da razumeju kompleksnost ugnjetavanja, razumevanje koje &#8220;ne raste na vetrenja\u010di&#8221; (u kontekstu interesovanja \u201cUndercurrents\u201d za energiju vetra).<\/p>\n<p>Bilo je i neslaganja i u okviru Dru\u0161tva. U izdanje \u201cNauka dru\u0161tvu\u201d iz jeseni 1971. izra\u017eava se \u017ealjenje zbog povla\u010denje Stephena i Hilary Rose. U tom broju je pismo D\u017eona Zimana (John Ziman) koji nije zvu\u010dao \u017ealosno i navodi da je bilo olak\u0161anje &#8220;ne ose\u0107ati se osramo\u0107eno tekstovima i neve\u0161tim akcijama onih \u010diji su naivni luckasti ideolo\u0161ki stavovi bili u suprotnosti sa bilo kojim racionalnim stavom o kompleksnosti i ozbiljnosti problema nauke i modernog \u017eivota&#8221;. On tako\u0111e isti\u010de da mo\u0107 BDDON le\u017ei u lokalnoj mre\u017ei, a ne centralizovanoj nacionalnoj grani. Daljim pretra\u017eivanjem kroz arhivu mo\u017ee se na\u0107i kritika jedne od Zimanovih knjiga, koja je vo\u0111ena izjavom da on &#8220;nije prijatelj levice&#8221;, tako da je mogu\u0107e da su se stavovi menjali tokom vremena. Tokom sedamdesetih, sa\u010duvana pisma ukazuju na stalan broj ljudi koji su napu\u0161tali dru\u0161tvo, jer su smatrali da je dru\u0161tvo suvi\u0161e vezano za socijalizam i pozivali su na ideolo\u0161ki neutralniji pristup, ali ima i onih koji su pozivali na radikalnije akcije. Jedno pismo iz sredine sedamdesetih negoduje na kritiku Rouzove knjige koja je bila &#8220;podrugljiva&#8221; i optu\u017euje BDDON da previ\u0161e blago reaguje na upotrebu suzavca u Severnoj Irskoj. Drugo pismo izra\u017eava sa\u017ealjenje prema &#8220;impotenciji liberalizma iz fotelje&#8221; koje izaziva \u017eelju za podne\u0161enjem ostavki zbog radikalizma i: &#8220;iritantnog, naivnog i potencijalno opasnog na\u010dina na koji oni i dalje izgleda obo\u017eavaju i uzdaju se u kulu od slonova\u010de&#8221;.<\/p>\n<p>Takva prepiska postavlja pitanje koliko su radikalni BDDON zaista bili. Bele\u0161ka iz 1972. od posetilaca iz ameri\u010dkog tabora navode sa rado\u0161\u0107u da nigde nisu videli marksizam toliko obo\u017eavan kao u Britaniji. &#8220;Polovina ljudi na Univerzitetu u Saseksu, starijih od 40 godina su biv\u0161i pripadnici Komunisti\u010dke partije, a Studentska unija koja reprezentuje sve studente u kampusu je 100 odsto marksisti\u010dka, koliko se meni \u010dini sa sastanka&#8221;. Pa ipak, pismo navodi, &#8220;levica je u lo\u0161em stanju, ba\u0161 zbog tolikog po\u0161tovanja, imam ose\u0107aj da je 100 odsto u pitanju &#8216;radikalni \u0161ik\u2019&#8230; Gotovo da ne poku\u0161aju da se izbore ni za kakvu promenu, ukoliko ona izaziva makar malo neprijatnosti.&#8221; Neki bi mogli tvrditi da je \u201cNauka dru\u0161tvu\u201d tako\u0111e li\u010dila na majicu sa likom \u010ce Gevare.<\/p>\n<p>Geri Verski (Gary Wersky), u\u010desnik u pokretima radikalne nauke iz sedamdesetih koji je napisao istoriju marksisti\u010dkih nau\u010dnika, ukazao je u \u010dlanku iz 2007. da mo\u017eda vidimo tre\u0107i talas pokreta. Zek Goldsmit (Zac Goldsmith) mo\u017ee tvrditi da sli\u010dan pokret vidi u \u201cSmislu o nauci\u201d (Sence About Science), ali ja i dalje nisam ube\u0111ena da je tako. Ne mislim da smo videli radikalni pokret u nauci od kada su se BDDON povukli sa scene u kasnim osmdesetim. Bilo da su levo ili desno orijentisani ili bilo koje druge politi\u010dke orijentacije, ne mislim da smo videli pokret sa nau\u010dnicima na \u010delu, koji se uzdigao na nivo samokritike.<\/p>\n<p>Bez obzira da li stavljamo logo pesnice sa erlenmajerom na majicu, ili smo inspirisani njihovim radikalnijim pristupom, ili tvrdimo da oni nisu uspeli, jer nisu bili dovoljno radikalni, ili jednostavno \u017eelimo da prepustimo ceo pokret istoriji, treba da se prisetimo da su oni postojali.<\/p>\n<p>****************<\/p>\n<p><em>O autorki: Alis Bel (Allice Bell) je istra\u017eiva\u010dica u odeljenju koje se bavi istra\u017eivanjem nau\u010dnog ure\u0111enja na Univerzitetu u Saseksu (Science Policy Research Unit, University of Sussex). Duguje Eriku Milstonu (Erik Millstone) zato \u0161to je ostavio gomilu \u010dasopisa \u201cNauka dru\u0161tvu\u201d na njenom stolu jednog petka popodne, D\u017eonu Agaru (John Agar) na bele\u0161kama vezanim za korespodencije D\u017eozefa Nidhama (Joseph Needham) i neformalnim razgovorima sa nekoliko biv\u0161ih aktivista BDDON-a.<\/em><\/p>\n<p><em>Tekst objavljen u <a href=\"http:\/\/www.guardian.co.uk\/science\/political-science\/2013\/jul\/18\/beneath-white-coat-radical-science-movement\" target=\"_blank\">Guardianu<\/a>, preveden je na FB stranici <a href=\"https:\/\/www.facebook.com\/SpasimoNauku\" target=\"_blank\">Spasimo nauku<\/a><\/em><\/p>\n<p><em>**********************************<\/em><\/p>\n<p><em>Fusnote:<\/em><\/p>\n<p><em>[1] Geek Manifesto je knjiga Marka Handersona, sa podnaslovom &#8211; Za\u0161to je nauka bitna, a koja za cilj ima da objasni za\u0161to i kako nam je potrebno da ra\u0161irimo nau\u010dno razmi\u0161ljanje duboko u svaku poru na\u0161eg dru\u0161tva.<\/em><\/p>\n<p><em>[2] Formulacija &#8220;The people&#8221; nekad ima kontekst bira\u010da &#8211; prim. prev.<\/em><\/p>\n<p>Preuzeto sa <a href=\"http:\/\/www.kontrapress.com\/clanak.php?rub=Dru%C5%A1tvo&amp;url=Ispod-belog-mantila-Radikalni-naucni-pokret\" target=\"_blank\">Kontrapress<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Nauka je u sedamdesetim i osamdesetim bila o\u0161tra, \u0161aljiva i spremna za borbu, nekad i sa samom sobom. Jesmo li izgubili tu viziju?<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-119450","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/119450","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=119450"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/119450\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=119450"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=119450"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=119450"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}