{"id":118702,"date":"2013-07-15T08:38:58","date_gmt":"2013-07-15T06:38:58","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=118702"},"modified":"2013-07-14T21:45:30","modified_gmt":"2013-07-14T19:45:30","slug":"demokratski-vojni-udar","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2013\/07\/15\/demokratski-vojni-udar\/","title":{"rendered":"Demokratski vojni udar"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Pi\u0161e: Biljana Vankovska<\/strong><\/p>\n

Ako ve\u0107 postoje \u201edemokratski ratovi\u201c, onda za\u0161to ne bi bilo mogu\u0107e govoriti i o demokratskim vojnim udarima? Neki, kao recimo Stratfor, govore o nacionalnom\/narodnom dr\u017eavnom udaru (uz pomo\u0107 vojske), a ljevica koristi kovanicu od rije\u010di revolucija i pokreta Occupy – revolukupiraj. Svakako, radi se o oksimoronima, ali u vrijeme \u0161iroke upotrebe novogovora, ovo je dominantni na\u010din ozna\u010davanja fenomena i na unutra\u0161njem i na me\u0111unarodnom planu. Ovog puta povod su zbivanja u Egiptu, odnosno svrgavanje s vlasti predsjednika Mursija od strane vojnog vrha, ne\u0161to o \u010demu zapadni centri \u010dine svakojake verbalne akrobacije samo da ne upotrebe pravi izraz – vojni udar.<\/p>\n

Razloga ima vi\u0161e: prvo, oni uvijek nastoje da dramati\u010dnim doga\u0111ajima daju prihvatljivija imena, upravo kroz upotrebu oksimorona (dovoljno je sjetiti se vokabulara kori\u0161\u0107enog u kontekstu NATO intervencije 1999, a sli\u010dno je bilo i sa agresijama na Avganistan i Irak). Drugo, bilo bi krajnje neprijatno priznati da toliko hvaljeno \u201eArapasko prolje\u0107e\u201c nije nikada ni za\u017eivjelo (i jo\u0161 dugo ne\u0107e biti ni traga od njega, posebno u Libiji i Egiptu). Tre\u0107e, doma\u0107a legislativa zabranjuje saradnju s vojnim huntama. To je primjer sa saveznim zakonima SAD koji zabranjuju bilo kakvu finansijsku asistenciju \u201evladi svake zemlje u kojoj je regularno izabrani \u0161ef vlade svrgnut vojnim udarom ili dekretom\u201c (2010), ali i sa stavovima EU (iz 1991.) Na kraju krajeva, SAD ne mogu sebi dopustiti taj luksuz da prekinu podr\u0161ku egipetskim generalima i vojsci u koju imaju ulo\u017eeno tako mnogo radi obezbje\u0111enja svojih \u201enacionalnih interesa\u201c (Suec).<\/p>\n

Egipat je danima tema koja nudi vi\u0161e na\u010dina za analizu, ali ovog puta sam se odlu\u010dila za temu od \u0161ireg zna\u010daja, koja izaziva dubioze, a koja se odnosi na demokratizira\u010dku mo\u0107 vojske kao institucije. Kada me je nedavno mla\u0111a koleginica direktno pitala \u201eda li je mogu\u0107e da vojska sprovede demokratske reforme?\u201c, prvo je nisam shvatila i pomislila sam kakvo je to pitanje, sve dok se nisam sjetila da ona govori o Egiptu, a ne o Makedoniji. Jedan od bazi\u010dnih (sine qua non) principa svakog politi\u010dkog poretka je upravo civilna suprematija nad vojskom. Konvencionalna istina u politi\u010dkim naukama je da vojni udari ne mogu biti demokratski, jer oni po pravilu dovode do derogaciju vlasti koja je legalno i legitimno izabrana. (\u010cak i u biv\u0161im socijalisti\u010dkim zemljama je ovaj princip bio po\u0161tovan.) \u010cak i kada se putem vojne prisile svrgava diktatorska vlast, sam se \u010din ne mo\u017ee smatrati demokratskim, ve\u0107 u najboljem slu\u010daju instrumentalnim i privremenim. Euforija u vezi Egipta kao da donosi nove vjetrove u ovom na\u010dinu razmi\u0161ljanja, pa odre\u0111eni autori nastoje pro\u0161iriti teorijski i prakti\u010dni na\u010din ocjene pretorijanizma, daju\u0107i mu i demokratiziraju\u0107u dimenziju. Prema njima, u odre\u0111enim okolnostima, vojska ne samo da mo\u017ee nego i treba da izvede prevrat i sru\u0161i civilnu vlast koja je mo\u017eda legalna, ali koja je izgubila legitimitet (kod naroda) ili koja je nanijela velike \u0161tete ekonomiji, socijalnom miru ili me\u0111uetni\u010dkim\/me\u0111ukonfesionalnim odnosima. Preuzimanjem vlasti, ona normalizuje dru\u0161tvene procese (koji su iza\u0161li izvan kontrole i prijete normalnom funkcioniranju poretka i bezbjednosti gra\u0111ana) i stvara uslove za vra\u0107anje vlasti civilnim elitama, kada ocijeni da su stvoreni uslovi za organizovanje demokratskih izbora.<\/p>\n

Teoriske analize na osnovu ogromnog empirijskog materijala pokazuju da, po pravilu, vojska (kao imanentno nedemokratska institucija) nema demokratiziraju\u0107i kapacitet, a da samo incidentno (i ukoliko je vo\u0111ena samodisciplinom i visokom vojni\u010dkom kulturom) brzo predaje vlast civilima. Kao najsvjetliji primjer u ovom smislu se obi\u010dno izdvaja vojni prevrat nad portugalskim diktatorom Salazarom, \u010dime je ozna\u010den po\u010detak \u201eRevolucije karanfila\u201c (odmah nakon pu\u010da, vojska je u cijevim oru\u017eja stavljala karanfile, \u0161to je ubrzo slijedila i masa gra\u0111ana). Ali, izvla\u010denje pozitivnih zaklju\u010daka na osnovu izuzetaka i u okolnostima koje su specifi\u010dne za svaku vojni\u010dku intervenciju u politici je nonsens!<\/p>\n

Jasno kao dan: vojni vrh je svrgnuo s vlasti (i) Mubaraka, a ne prodemokratski protesti. Na prvim slobodnim i demokratskim izborima u istoriji Egipta pobijedila su Muslimanska bra\u0107a (Mursi) – ba\u0161 kao \u0161to se i moglo o\u010dekivati i kao \u0161to su pokazali svi izbori organizovani u nedemokratskim dru\u0161tvima (Bosna nakon Dejtona, Hamas u Palestini, itd.).<\/p>\n

Ina\u010de sekularno nastrojena egipatska vojska je prihvatila novog lidera, o\u010dito zadr\u017eavaju\u0107i mo\u0107 da sama odlu\u010di do kada \u0107e on zaista voditi zemlju. Mada u nekim dr\u017eavama vojska u\u017eiva veoma visok javni ugled (zahvaljuju\u0107i istorijskim i drugim okolnostima) i smatra se oli\u010denjem dr\u017eave\/nacije (patriotizma), u ovom slu\u010daju rije\u010d je o vojsci koja ne izvr\u0161ava samo sistemsku funkciju, nego je va\u017ean instrument odr\u017eavanje ameri\u010dkih interesa u regionu. Va\u0161ington je pozdravio pobedu Mursija, sve dok je vjerovao da \u0107e ovaj biti poslu\u0161an i igrati ulogu njegovog \u201eposrednika\u201c (proxy). Uostalom, Amerikanci koji sebe predstavljaju \u201e\u0161ampionima demokratije\u201c (koju obilato izvoze i bombama, ako zatreba), nikada nisu bili gadljivi prema akterima kao \u0161to je bio i Osama Bin Laden, vlasti u Kazahstanu, Saudiskoj Arabiji, itd. I Mubarak je svojevremeno bio \u201enjihov \u010dovjek\u201c na Bliskom Istoku (kao i Milo\u0161evi\u0107 na Balkanu u datom periodu).<\/p>\n

Ono \u0161to izaziva (neosnovani) optimizam za stanje u Egiptu nakon posljednjeg vojnog udara je percepcija o navodnoj kombinaciji \u201enarodne volje\u201c (rusoovske?), izra\u017eene kroz ogromni broj demonstranata, i vojni\u010dke volje da se politi\u010dki sistem postavi na pravi put. Glavni problem je u arbitrernom \u201eprebrojavanju\u201c ve\u0107ine (preko broja demonstranata ili broja skupljenih potpisa na virtuelnoj peticiji za smjenu Mursija), i sve to u dru\u0161tvu u kome ne postoji elementarni dru\u0161tveni konsenzus (\u201edru\u0161tveni ugovor\u201c) o budu\u0107im pravcima razvoja. Ne samo \u0161to je dru\u0161tvo duboko podijeljeno, isfrustrirano i radikalizovano, nego je izgubilo i kapacitet da upravlja samo sobom i o sebi. O demokrati\u010dnosti odre\u0111ene politi\u010dke, pa i vojne grupacije, odlu\u010duje Va\u0161ington, saglasno vlastitim interesima.<\/p>\n

Drugim rije\u010dima, demokratija nije ni opcija! To je pokazalo i svrgavanje Mursija, a sli\u010dno ne\u0161to se lako mo\u017ee desiti i njegovom nasljedniku. Zapadni medij su ve\u0107 proglasili \u201esljedeg predsjednika\u201c El Baradeja. Radi se o \u010dovjeku s odli\u010dnim obrazovanjem i manirima, koji kao direktor Agencije za atomsku energiju jedva i da je prigovorio vojnoj intervenciji nad Irakom, ali koji se na pro\u0161lim izborima pokazao kao nerelevantan za egipatske glasa\u010de. Za sada on ima podr\u0161ku vojske i zapadnih centara mo\u0107i.<\/p>\n

Mursi nikako ne spada u likove s demokratskim kapacitetima i vrijedne po\u0161tovanja; jo\u0161 manje simpatija bude njegovi podr\u017eavaoci, vjernici koji bacaju djecu s krovova u Aleksandriji. Ali, on je bio izabran na demokratskim izborima, ma kako se to nekome ne dopada. I svrgnut je na na\u010din koji je nezamisliv u demokratijama. (Samo pomislite kako bi se gledalo na takav poku\u0161aj protiv Georga W. Busha.)<\/p>\n

Pred Zemljom faraona stoje duge neizvjesne godine konfrontacija i siroma\u0161tva (a \u010dini se, i privatizacije svega i sva\u010dega, uklju\u010duju\u0107i i upravljanje Sueckim kanalom.). Da li \u0107e ovo biti period nalik biblijskim sedam godina, du\u017ei ili kra\u0107i, te\u0161ko je re\u0107i. Za sada je jasno samo da je \u201edemokratska revolucija\u201c ponovo na po\u010detku, back to square one, da se poigramo rije\u010dima. A Egipat je mnogo vi\u0161e nego Tahrir ili Kairo.<\/p>\n

Nova Makedonija<\/p>\n

Prevod je autorkin<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Teoriske analize na osnovu ogromnog empirijskog materijala pokazuju da, po pravilu, vojska (kao imanentno nedemokratska institucija) nema demokratiziraju\u0107i kapacitet, a da samo incidentno (i ukoliko je vo\u0111ena samodisciplinom i visokom vojni\u010dkom kulturom) brzo predaje vlast civilima.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-118702","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/118702","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=118702"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/118702\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=118702"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=118702"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=118702"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}