{"id":118659,"date":"2013-07-14T15:02:33","date_gmt":"2013-07-14T13:02:33","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=118659"},"modified":"2020-03-26T12:43:55","modified_gmt":"2020-03-26T11:43:55","slug":"crna-ovca","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2013\/07\/14\/crna-ovca\/","title":{"rendered":"Crna ovca"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Jutros su me probudile ovce. U trenutku pomislih da sam zaboravio sino\u0107 da isklju\u010dim TV i da se to blejanje (mo\u017eda?) \u010duje sa nekog jutarnjeg programa. Ali ne… Zvuk je dopirao s napolja. Ustao sam i bacio pogled kroz prozor. U stvari, nijesam ga bacio, jer da sam to zaista u\u010dinio, pogled bi sa prvog sprata tresnuo o beton i razbio se u par\u010di\u0107e, pa ne bih ni znao \u0161ta sam vidio. Pogled sam, zapravo, usmjerio ka stadu ovaca koje je paslo i (s vremena na vrijeme) blejalo pored fudbalskih terena, preko pute moje zgrade. Mislim, ne moje, ve\u0107 zgrade u kojoj imam stan, da ne bude opet zabune…<\/p>\n

Dakle, pogled sam zadr\u017eao neko vrijeme na tim ovcama. Interesantno, sve su bile bijele. Sve osim jedne. Ta je bila crne boje i nije niti pasla niti \u00a0blejala. Gledala je u prazan teren obli\u017enjeg stadiona. Iznenada kao da se tr\u017ee iz razmi\u0161ljanja, okrete se prema mom prozoru i primijeti me. Po\u010de da bleji… Beee, beee, beeeeeeee… Tek tad je prepoznah. Podigao sam ruku u znak pozdrava. Beeeee, beeee \u2013 ponovi crna ovca…<\/p>\n

Naime, prije samo nekoliko dana, ba\u0161 ova crna ovca dala je intervju za novine. I to je zaista bio jedan od rijetkih, dobrih intervjua koje sam pro\u010ditao u posljednje vrijeme. Jasna i odli\u010dno koncipirana novinarska pitanja a odgovori iskreni, precizni, duhoviti, na pojedinim mjestima i \u010disto filozofski… Sa jedne strane, ti odgovori su bili razumljivi \u0161irokoj \u010ditala\u010dkoj publici a opet su (za)dr\u017eali nivo jedne visokointelektualne, sofisticirane crne ovce.<\/p>\n

Tako je lijepo blejala na razne teme: o \u017eivotu poslije smrti, univerzumu, vjeri, globalnoj politici (nije se libila da odgovori \u010dak ni na \u0161kakljivo pitanje \u201e\u0160ta misli o Edvardu Snoudenu?\u201c) a imala je i op\u0161irno izlaganje o sportu i knji\u017eevnosti.<\/p>\n

Crna ovca je, naime, otkrila da navija za Mladost (to su njene kom\u0161ije sa Starog aerodroma, pojasnila je) i da je odu\u0161evljena pobjedom nad ma\u0111arskim Videotonom. Mada nikad nije bila u Ma\u0111arskoj, \u010dula je da je trava na stadionu Videotona mnogo zelenija i so\u010dnija od ove ovdje. Pa je samim tim i iznane\u0111enje ve\u0107e \u0161to je na\u0161 mali, ali ponosni klub, koji je prvi put zavirio kroz od\u0161krinuta vrata Evrope, uspio da izbaci favorizovanog protivnika. Zatim je blejala o tome kako mnogo voli tenis i da joj je Britanac Endi Marej omiljeni sportista, jer joj je najbli\u017ei po senzibilitetu. Ta\u010dno tako je navela. Najbli\u017ei po sen-zi-bi-li-te-tu. I drago joj je, brate, \u0161to je (kona\u010dno!) osvojio taj Vimbldon. I ona, naravno, najvi\u0161e obo\u017eava travu All England Kluba, pa bi, kako se izjansila, sa istom sla\u0161\u0107u popasla Central Court i Teren broj jedan, samo da joj se uka\u017ee prilika. Za razliku od Londona, no\u0107nu moru (ali bukvalno!)\u00a0 predstavljaju joj pariski tereni Filip \u0160atrije i Suzan Lenglen. Ponekad se, kako priznaje, budi sva u znoju, zato \u0161to sanja onu \u201etako u\u017easnu \u0161ljaku Roland Garrosa – bez jedne, jedine trav\u010dice\u201c.<\/p>\n

Ipak, ono \u0161to me najvi\u0161e fasciniralo u intervjuu, bile su opservacije crne ovce o knji\u017eevnosti. U anterfileu, sa boldovanim naslovom \u201eObo\u017eavam Kalvina\u201c crna ovca je otkrila da preferira italijansku poslijeratnu knji\u017eevnost i da joj je omiljeni pisac Italo Kalvino. Kad je uslijedilo novinarsko pitanje, postoji li neka njegova knjiga ili pri\u010da koja joj je favorit, crna ovca je bez dvoumljena istakla da je to Crna ovca.<\/p>\n

– Da \u2013 zableja crna ovca – u Kalvinovoj knjizi \u201ePrima che tu dica Pronto\u201c (Prije nego ka\u017ee\u0161 Halo, prim.aut.) nalazi se beeeee, beeeee, jedna prelijepa beeee, beeeeeee pri\u010da, koja se zove La pecora nera (Crna ovca). Toliko me pri\u010da beeee, beeeee ganula, da su mi suze potekle. Svima je beeeeee, beeeeeee toplo preporu\u010dujem \u2013 naglasila je crna ovca.<\/p>\n

O to je tako divno i neobi\u010dno, pomislio sam \u010dim sam pro\u010ditao intervju. Odmah sam crnoj ovci poslao zahtjev za prijateljstvo na Facebook i ona je (gle \u010duda!) sa zadovoljstvom prihvatila.<\/p>\n

Na njenom wall-u prona\u0161ao sam pomenutu pri\u010du Itala Kalvina sa 1686 “lajkova”, kojima pridru\u017eih istog sekunda jo\u0161 jedan… Pri\u010du La pecora nera ovdje (uz odobrenje crne ovce) prenosim u cjelosti:<\/p>\n

* * *<\/p>\n

Bila jednom jedna zemlja u kojoj su svi bili lopovi.<\/p>\n

No\u0107u bi svaki stanovnik izlazio sa kalauzima i fenjerom, kre\u0107u\u0107i u plja\u010dku ku\u0107e nekog od svojih susjeda. Vra\u0107ao se u zoru, natovaren da bi zatekao svoju ku\u0107u oplja\u010dkanu.<\/p>\n

I tako su svi \u017eivjeli u slozi i niko nije bio o\u0161te\u0107en, po\u0161to je jedan stanovnik plja\u010dkao onog drugog, a taj opet nekog tre\u0107eg i tako dalje, sve do nekog posljednjeg koji bi oplja\u010dkao onog prvog. Trgovina je u toj zemlji postojala samo u vidu prevare kako one od strane onoga ko prodaje tako i od strane onoga ko kupuje. Vlada je bila udru\u017eenje nastalo u cilju vr\u0161enja krivi\u010dnog djela na \u0161tetu podanika, a podanici su sa svoje strane samo gledali kako da prevare vladu. Tako se \u017eivot odvijao bez zastoja, i nije bilo ni bogatih ni siroma\u0161nih.<\/p>\n

Elem, ne zna se kako ali se u toj zemlji zadesi jedan po\u0161ten \u010dovjek. Umjesto da izlazi sa d\u017eakom i fenjerom, on je no\u0107u sjedio kod ku\u0107e pu\u0161io i \u010ditao romane.<\/p>\n

Lopovi bi do\u0161li, vidjeli upaljeno svijetlo i ne bi ulazili.<\/p>\n

To je potrajalo neko kra\u0107e vrijeme: a onda mu je trebalo objasniti da to \u0161to on \u017eeli da \u017eivi i ne radi ni\u0161ta svakako nije valjan razlog da ne pusti druge da rade. Svaka no\u0107 koju on provede kod ku\u0107e, zna\u010dila je da \u0107e jedna porodica sjutradan ostati gladna.<\/p>\n

Pred ovakvim razlozima, po\u0161te \u010dovjek nije mogao da se pobuni. Stade i on da izlazi uve\u010de i da se vra\u0107a u zoru, ali nije i\u0161ao u kra\u0111u. Bio je po\u0161ten, tu nije bilo lijeka. Odlazio je na most i posmatrao kako proti\u010de voda. Vra\u0107ao se ku\u0107i i zaticao je oplja\u010dkanu.<\/p>\n

Za manje od nedjelju dana po\u0161ten \u010dovjek ostade bez jednog jedinog dinara, prazne trpeze, u praznoj ku\u0107i. Ali to nije stra\u0161no, sam je bio kriv; nevolja je bila \u0161to je njegovo pona\u0161anje napravilo neopisivu pometnju. Jer on je dopu\u0161tao da ga pokradu do gole ko\u017ee, a ovamo ni od koga nije krao; i tako je uvijek bilo nekoga ko bi se ujutro vratio ku\u0107i i zatekao je netaknutu: onu ku\u0107u koju je on trebalo da oplja\u010dka. \u010cinejnica je da su poslije kra\u0107eg vremena oni koji nijesu bili pokradeni postali bogatiji od drugih i vi\u0161e nijesu htjeli da kradu. S druge strane, pak, oni koji su dolazili da kradu u ku\u0107u po\u0161tenog \u010dovjeka uvijek su je zaticali praznu; i tako su postali siroma\u0161ni.<\/p>\n

Za to vrijeme, oni koji su postali bogati i sami su stekli naviku da uve\u010de odlaze na most i posmatraju kako proti\u010de voda. To je samo pove\u0107avalo \u010ditavu zbrku, jer je bilo mnogo onih koji su postali bogati i mnogo onih koji su postali siroma\u0161ni.<\/p>\n

Bogati su, me\u0111utim, shvatili da \u0107e i oni ubrzo postati siroma\u0161ni ako no\u0107u budu odlazili na most. I pomislili su: – Hajde da platimo siroma\u0161nima da kradu za na\u0161 ra\u010dun. Sa\u010dinili su se ugovori, utvrdile plate, procenti a po\u0161to, naravno, lopov uvijek ostaje lopov poku\u0161avali su da se uzajamno prevare. Ali kako to uvijek biva, bogati su svejedno postajali sve bogatiji, a siroma\u0161ni sve siroma\u0161niji.<\/p>\n

Bilo je bogata\u0161a koji su se toliko obogatili da vi\u0161e nijesu morali da kradu i da unajmljuju druge da kradu za njih da bi i dalje bili bogati. Ali ako bi prestali da kradu postali bi siroma\u0161ni jer su siroma\u0161ni krali od njih. Onda su najsiroma\u0161nijima me\u0111u siroma\u0161nima platili da brane njihove stvari od ostalih siroma\u0161nih, i tako su ustanovili policiju, i sagradili zatvore.<\/p>\n

I eto, samo nekoliko godina nakon doga\u0111aja s po\u0161tenim \u010dovjekom, vi\u0161e se nije govorilo o kra\u0111ama ili pokradenima, ve\u0107 jedino o bogatima i siroma\u0161nima; pa ipak, i dalje su svi bili lopovi.<\/p>\n

Po\u0161ten je bio samo onaj \u010dovjek, a on je umro odmah, od gladi.
\n<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pi\u0161e: Milo\u0161 MILA\u010cI\u0106<\/p>\n","protected":false},"author":1123,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[17],"tags":[],"class_list":["post-118659","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-blogovi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/118659","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1123"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=118659"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/118659\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":287283,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/118659\/revisions\/287283"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=118659"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=118659"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=118659"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}