{"id":118568,"date":"2013-07-13T08:51:05","date_gmt":"2013-07-13T06:51:05","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=118568"},"modified":"2013-07-13T08:51:05","modified_gmt":"2013-07-13T06:51:05","slug":"o-cemu-govorimo-kada-govorimo-o-braku","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2013\/07\/13\/o-cemu-govorimo-kada-govorimo-o-braku\/","title":{"rendered":"O \u010demu govorimo kada govorimo o braku?"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Autorica: Barbara Matej\u010di\u0107<\/strong><\/p>\n

1. Dr\u017eavi i Crkvi treba brak zbog dru\u0161tvene kontrole seksualne prakse odraslih, primarno \u017eena: normiranje i discipliniranje, usmjeravanje nataliteta te odr\u017eavanje klasne nejednakosti, a u cilju ure\u0111ene reprodukcije dru\u0161tvene zajednice kako bi se odr\u017eala socijalno-klasna reprodukcija dru\u0161tvenog sistema. Me\u0111utim, to nije razlog koji \u0107e obi\u010dan puk razumjeti pa se njemu nude pri\u010de poput ‘prirodnosti reprodukcije’.<\/em><\/p>\n

2. Ideja ljubavi je utjecala na to da se brak po\u010deo percipirati kao ‘idealna institucija’, \u0161to nije u skladu s empirijskim podacima. Mnogi se brakovi razvrgavaju, \u017eene su u pravilu nezadovoljnije brakom, mu\u0161karcima je brak va\u017enija institucija nego \u017eenama, jer u braku dobivaju besplatnu skrb, njegu i brigu pa rje\u0111e pokre\u0107u pitanje razvoda, ali ako do toga do\u0111e, \u010de\u0161\u0107e se i ponovo \u017eene. Statisti\u010dki, u roku od jedne do tri godine mu\u0161karci \u0107e se ponovo o\u017eeniti, dok se \u017eene rje\u0111e odlu\u010duju na drugi brak.<\/em><\/p>\n

3. Brak je neko\u0107 bio privatni sporazum temeljen na imovinskim interesima, da bi prvo Crkva pa onda i dr\u017eava propisivala \u0161to jest brak i tra\u017eila autoritet nad sklapanjem te zajednice. Ako pristanete na brak kakav dr\u017eava propisuje, za uzvrat \u0107ete dobiti zakonske povlastice, ne samo u odnosu na homoseksualne parove, nego i na heteroseksualne izvanbra\u010dne zajednice. \u0160tovi\u0161e, novi Obiteljski zakon, koji je upravo u pripremi, pravnici ocjenjuju vrlo konzervativnim i ka\u017eu da u privilegiranu poziciju stavlja brak, na \u0161tetu obitelji.<\/em><\/p>\n

“Kada sam se udavala, ljubav koju sam osje\u0107ala prema mom budu\u0107em suprugu bila je dovoljan razlog da me se shvati ozbiljno, a sada kada se \u017eelim razvesti, nedostatak te iste ljubavi odjednom nikome vi\u0161e nije argument koji se uva\u017eava za prekid braka”, ka\u017ee I. K. u Splitu, dan nakon \u0161to je gradom pro\u0161la Povorka ponosa tra\u017ee\u0107i, me\u0111u ostalim, bra\u010dnu jednakost za heteroseksualne i homoseksualne osobe u Hrvatskoj. I. K. se ba\u0161 zatekla na ruti prolaska povorke i ka\u017ee da davno u Splitu nije vidjela toliko veselja. “To su danas najve\u0107i bra\u010dni entuzijasti i zagovaratelji braka. Kad gledam sebe i druge bra\u010dne parove u svojoj okolici, ne mogu re\u0107i da smo ba\u0161 neka reklama za brak. Ne \u010dudim se \u0161to se dana\u0161nji mladi ne \u017eele \u017eeniti. Nemaju povjerenja u tu instituciju i shva\u0107aju da svoj \u017eivot mogu urediti i bez toga papira. Ako ima ljubavi”, ka\u017ee I. K. , \u010detrdesetpetogodi\u0161njakinja s dvoje djece koja je odlu\u010dila okon\u010dati petnaestogodi\u0161nji brak u kojemu je zadnje \u010detiri godine bila nezadovoljna. “Moj suprug i ja otpo\u010detka nismo bili sasvim kompatibilni, ja sam emotivna i otvorena, on je pomalo hladan i konzervativan, ali smo imali sli\u010dne interese, zajedni\u010dke prijatelje, isti dru\u0161tveni status i mogli smo poslagati svakodnevicu tako da nam bude lijepo. Godinu dana smo hodali, u braku vrlo brzo dobili djecu i onda godinama zapravo nismo razmi\u0161ljali o nama dvoje, ve\u0107 o njima dvjema. Kada su djevoj\u010dice postale ve\u0107 pomalo samostalne i vi\u0161e nas nisu toliko trebale, suo\u010dila sam se s \u010dinjenicom da mi je suprug sve konzervativniji zbog \u010dega smo se sve vi\u0161e sukobljavali, a s tim se topila i bliskost me\u0111u nama. Kada je poslom oti\u0161ao iz zemlje na par mjeseci, shvatila sam da mi je ljep\u0161e bez njega, da slobodnije di\u0161em i da o\u010dito vi\u0161e nemam ljubavi za njega s kojom sam ranije premo\u0161\u0107ivala razlike. No ni njemu, ni mojoj obitelji to nije zvu\u010dalo dovoljno razumnim razlogom za rastavu. Tretiraju me kao da sam poludjela, jer se \u017eelim rastaviti iako imam ‘dobar brak’, a to \u0161to imam osje\u0107aj kao da \u0107u se ugu\u0161iti ako ostanemo zajedno, nitko ne shva\u0107a ozbiljno. Ve\u0107 su pro\u0161le dvije godine kako se sa suprugom ne mogu dogovoriti oko razvoda. Materijalno me ucjenjuje, a ja ne mogu sama prehranjivati sebe i dvoje djece. Nemam ni\u010diju podr\u0161ku. \u010cak mi je i psihijatar rekao da sam djetinjasta ako o\u010dekujem ljubav u braku.”<\/p>\n

Taj psihijatar bi u staroj Gr\u010dkoj nai\u0161ao na odobravanje. Tada se ljubav smatrala pomutnjom u \u010dovjekovom \u017eivotu i na njoj se nipo\u0161to nije temeljio brak. Kroz duga stolje\u0107a brak je bio ekonomska zajednica, zapravo poslovni ugovor izme\u0111u dvije obitelji, za \u010dije se sklapanje same glavne aktere nije pitalo. Brakom i potomstvom se nisu zadovoljavale emocionalne potrebe, ve\u0107 se osiguravao prijenos imovine nasljedstvom. Koncepcija braka se kroz povijest mijenjala, kao i prava i du\u017enosti unutar bra\u010dne zajednice, tako da kada se dana\u0161nji za\u0161titnici braka pozivaju na tradicionalne vrijednosti braka i obitelji te\u0161ko je razlu\u010diti na koju se tradiciju to odnosi. Ne tako davno brakovi su se jo\u0161 uvijek ugovarali, a \u017eene su prakti\u010dki bile imovina supruga i jo\u0161 do prije kojeg desetlje\u0107a \u017eenska djeca u Hrvatskoj nisu naslje\u0111ivala imovinu \u010dime zapravo i nisu imale izbora nego se udati jer su samostalno te\u0161ko mogle zara\u0111ivati za \u017eivot. Isto tako, mnoge obitelji tijekom povijesti nisu bile vezane brakom.<\/p>\n

“Zemlja, imovina i materijalni resursi su bili glavni razlozi zbog kojih su se brakovi kroz povijest ugovarali, ponekad i dok su mlado\u017eenja i mladenka jo\u0161 bili djeca. Oni koji nisu imali neku imovinu u predmodernim dru\u0161tvima su bili \u010dak li\u0161eni mogu\u0107nosti sklapanja braka, jer je tada brak bio institucija samo za bogate. Takvi su \u010desto morali \u017eivjeti u samostanima pa nije sasvim slu\u010dajno da su se za samostanski \u017eivot u pro\u0161losti odlu\u010divali oni koji su bili najsiroma\u0161niji. Tako da je u predmoderno doba stupanje u brak bilo velika privilegija malog dijela stanovni\u0161tva. Prokreacija se nije isklju\u010divo vezivala uz brak jer su ljudi imali djecu bez obzira na brak i daleko vi\u0161e i \u010de\u0161\u0107e su \u017eivjeli u tzv. divljim brakovima, koje danas nazivamo kohabitacijama ili izvanbra\u010dnim obiteljskim zajednicama”, ka\u017ee Branka Gali\u0107, redovita profesorica na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, \u010dije je podru\u010dje znanstvenog interesa sociologija roda i porodice.<\/p>\n

Kada je u 18. stolje\u0107u po\u010deo ja\u010dati gra\u0111anski stale\u017e, \u010dija dru\u0161tvena mo\u0107 vi\u0161e nije bila nu\u017eno utemeljena na nasljedstvu i zemljoposjedni\u0161tvu, po\u010dela se mijenjati i funkcija braka. Iz tog perioda, to\u010dnije od Francuske revolucije, potje\u010de i institucija braka kakvu danas poznajemo. “Tek nakon Francuske revolucije dr\u017eava je po\u010dela masovno registrirati obred vjen\u010danja kao formalno priznatu zajednicu, u pravilu heteroseksualnog para”, obja\u0161njava Branka Gali\u0107 i napominje da brak nije fiksna i nepromjenjiva kategorija i da ga mnogi brkaju s obitelji, \u0161to nije isto, pogotovo nije bilo kroz povijest tijekom koje je pro\u0161irena obitelj bila naj\u0161iri oblik obiteljskog okupljanja. Crkva je pak tek u 13. stolje\u0107u brak proglasila svetim sakramentom, a u 16. stolje\u0107u nala\u017ee obredno vjen\u010danje pred sve\u0107enikom i svjedocima. Time je Crkva sna\u017eno utjecala na percepciju braka kao ‘svete zajednice’, no ipak joj nije uspjelo o\u010duvati definiciju braka kao i ‘neraskidive zajednice’, a u mnogim zemljama ni kao zajednicu isklju\u010divo mu\u0161karca i \u017eene. “Upravo u onim zemljama u kojima je Crkva tako sna\u017eno zastupljena u politici i dru\u0161tvu, kao \u0161to je to u Hrvatskoj, imamo i najve\u0107e otpore promjeni percepcije braka kao institucije u skladu s dru\u0161tvenim promjenama i procesima. Naravno da promjene Crkvi ne odgovaraju, jer time malo po malo gubi dru\u0161tvene pozicije mo\u0107i i privilegiranosti u mnogim zemljama u kojima je nekada imala daleko ve\u0107i utjecaj, kao \u0161to je to \u0160panjolska, Francuska, pa \u010dak i Italija”, smatra Gali\u0107.<\/p>\n

Zanimljivo da je razvod postao masovnija i bezbolnija pojava paralelno s pojavom ljubavi u bra\u010dnoj formuli. “Sparivanje iz ljubavi je postalo dru\u0161tveno prihva\u0107eno jednom kada vi\u0161e nije predstavljalo ekonomsku prijetnju vladaju\u0107oj klasi”, pi\u0161e ameri\u010dka teoreti\u010darka Laura Kipnis u polemi\u010dkoj knjizi ‘Protiv ljubavi’, a Branka Gali\u0107 poja\u0161njava:”Ideja ljubavi je, naravno, utjecala na to da se brak po\u010deo percipirati kao neka ‘idealna institucija’, a ta je ideja i danas aktualna, \u0161to nije u skladu s empirijskim podacima. Znamo da se mnogi brakovi razvrgavaju, da su \u017eene u pravilu nezadovoljnije brakom, da se \u010de\u0161\u0107e razo\u010daraju, da je mu\u0161karcima brak va\u017enija institucija nego \u017eenama, jer u braku dobivaju besplatnu skrb, njegu i brigu pa rje\u0111e pokre\u0107u pitanje razvoda, ali ako do toga do\u0111e, \u010de\u0161\u0107e se i ponovo \u017eene. Statisti\u010dki, u roku od jedne do tri godine mu\u0161karci \u0107e se ponovo o\u017eeniti, dok se \u017eene rje\u0111e odlu\u010duju na drugi brak.”<\/p>\n

No, Laura Kipnis tvrdi da su i danas ekonomski argumenti prilikom sklapanja braka gotovo jednako jaki kao \u0161to su bili u vrijeme dogovorenih brakova, samo \u0161to je to zakamuflirano u slobodnu volju i psihologiju ljubavi, i o tome se ne govori otvoreno kao neko\u0107. I dalje biramo partnere prema ekonomskom i dru\u0161tvenom statusu, obrazovanju, rasi, odnosno biramo ‘prikladnog partnera’. To je ono \u0161to je I. K. nazvala ‘istim dru\u0161tvenim statusom’ i \u0161to joj je bilo bitno kod odabira supruga. Neki teoreti\u010dari, kao i psihijatar I. K., smatraju da je sloboda izbora partnera, a s tim i odgovornost za vlastitu sre\u0107u i pritisak da na\u0111emo ljubav svog \u017eivota, zapravo utjecala na u\u010destalost razvoda. Branka Gali\u0107 se s tim ne sla\u017ee: “Na slabiju uspje\u0161nost brakova ne utje\u010de sloboda izbora partnera, nego razli\u010diti drugi nepovoljni dru\u0161tveni utjecaji i trendovi koji ne poti\u010du razvoj emocionalnih i drugih odnosa u braku, ve\u0107 ih uni\u0161tavaju. Na primjer, nezaposlenost, alkoholizam, nezadovoljstvo mogu\u0107nostima uskla\u0111ivanja poslovnih i privatnih obaveza, nedostupnost dru\u0161tvene infrastrukture mladim roditeljima s djecom, neima\u0161tina, nemogu\u0107nost osiguranja krova nad glavom, nemogu\u0107nost uzdr\u017eavanja i skrbi za obitelji itd.” To bi zna\u010dilo da su promjene u strukturi obiteljskih zajednica \u2013 sve vi\u0161e jednoroditeljskih obitelji, parova sa zajedni\u010dkom djecom i djecom iz prethodnih brakova, izvanbra\u010dnih zajednica – zapravo reakcija na ve\u0107e, globalne gospodarske promjene, a ne rezultat individualne ‘neodgovornosti’ ili ‘lakog odustajanja’ kako to konzervativni zagovaratelji braka \u010desto argumentiraju, prebacuju\u0107i dodatnu odgovornost za neuspjeh braka na supru\u017enike. “Ne radi se o neodgovornosti, nego o dru\u0161tveno nepovoljnim okolnostima, raznim negativnim dru\u0161tvenim procesima koji jednostavno razaraju bra\u010dne, obiteljske i sve druge veze. U tom sustavu sve je podre\u0111eno profitu, pa i brak i obiteljski odnosi, kao jedna od lako lomljivih karika”, poja\u0161njava Branka Gali\u0107. Laura Kipnis bi rekla da postindustrijska ekonomija proizvodi postnuklearnu obitelj, no i mnoge druge okolnosti razvoja dru\u0161tva su na to utjecale. “Institucija braka je na Zapadu odavno u\u0161la u tranziciju, jo\u0161 od 1960-ih godina s izumom kontracepcijske pilule, masovnim obrazovanjem i zapo\u0161ljavanjem \u017eena, kao i s dru\u0161tvenom emancipacijom \u017eena. Kroz tih nekoliko desetlje\u0107a brak se transformirao od nekada isklju\u010divo patrijarhalne dominacije mu\u0161karca koji je o svemu odlu\u010divao i bio ‘glava obitelji’, a \u017eena majka i odgajateljica. S ekonomskim osamostaljivanjem \u017eena stvorena je mogu\u0107nost i za samostalan \u017eivot u slu\u010daju nezadovoljavaju\u0107eg braka. Tako je do\u0161lo i do masovnijih razvoda, jer su se i okolnosti za samostalan \u017eivot \u017eena promijenile”, ka\u017ee Banka Gali\u0107.<\/p>\n

Dakle, brak je neko\u0107 bio privatni sporazum temeljen na imovinskim interesima, da bi prvo Crkva pa onda i dr\u017eava propisivala \u0161to jest brak i tra\u017eila autoritet nad sklapanjem te zajednice. Ako pristanete na brak kakav dr\u017eava propisuje, za uzvrat \u0107ete dobiti zakonske povlastice, ne samo u odnosu na homoseksualne parove, nego i na heteroseksualne izvanbra\u010dne zajednice. \u0160tovi\u0161e, novi Obiteljski zakon, koji je upravo u pripremi, pravnici ocjenjuju vrlo konzervativnim i ka\u017eu da u privilegiranu poziciju stavlja brak, na \u0161tetu obitelji. Dr\u017eavi, ba\u0161 kao i Crkvi, treba brak, a za\u0161to, obja\u0161njava Branka Gali\u0107: “Svrha braka je uvijek bila dru\u0161tvena kontrola seksualne prakse odraslih, primarno \u017eena: normiranje i discipliniranje, usmjeravanje nataliteta te odr\u017eavanje klasne nejednakosti, a u cilju ure\u0111ene reprodukcije dru\u0161tvene zajednice kako bi se odr\u017eala socijalno-klasna reprodukcija dru\u0161tvenog sistema. Me\u0111utim, to nije razlog koji \u0107e obi\u010dan puk razumjeti pa se njemu nude pri\u010de poput ‘prirodnosti reprodukcije’.” A \u0161to bi bilo da braka jednostavno nema, da se nekim \u010dudom ukine i da ljudi sami ure\u0111uju odnose unutar svojih \u017eivotnih zajednica? Branka Gali\u0107 napominje da se u praksi ve\u0107 to dobrim dijelom doga\u0111a, jer se u nekim zemljama manjina ljudi \u017eeni. Recimo, u Skandinaviji 70 posto ljudi \u017eivi u kohabitacijama, u Francuskoj vi\u0161e od 50 posto. Bez obzira na brak, obitelj je ta koja opstaje. “Ljudi \u0107e naprosto uvijek te\u017eiti nekom obliku obiteljskog \u017eivota, bilo kao samci s prijateljima, u parovima, u poligamnim oblicima ili poliamornima. Mislim da su ljudi po prirodi upravo poliamorni, ali nas dru\u0161tvene konvencije tjeraju na neka ograni\u010denja, jer je tako dru\u0161tvu – dr\u017eavi i vladaju\u0107ima – lak\u0161e kontrolirati na\u0161e odnose i odr\u017eavati ‘dru\u0161tveni red’.”<\/p>\n

Konvencije su jo\u0161 uvijek jake kada se ni danas nezadovoljni bra\u010dni partneri ne mogu razvesti zbog pritiska okoline, a takva atmosfera se jo\u0161 dodatno potencira i Crkvom i novim Obiteljskim zakonom. No paralelno s tim je sve vi\u0161e razvoda i izvanbra\u010dnih obiteljskih zajednica. Ako je brak u krizi, ne zna\u010di da je i obitelj.<\/p>\n

Libela<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Dakle, brak je neko\u0107 bio privatni sporazum temeljen na imovinskim interesima, da bi prvo Crkva pa onda i dr\u017eava propisivala \u0161to jest brak i tra\u017eila autoritet nad sklapanjem te zajednice. Ako pristanete na brak kakav dr\u017eava propisuje, za uzvrat \u0107ete dobiti zakonske povlastice, ne samo u odnosu na homoseksualne parove, nego i na heteroseksualne izvanbra\u010dne zajednice. <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-118568","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/118568","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=118568"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/118568\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=118568"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=118568"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=118568"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}