{"id":118482,"date":"2013-07-12T08:46:29","date_gmt":"2013-07-12T06:46:29","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=118482"},"modified":"2013-07-12T08:46:29","modified_gmt":"2013-07-12T06:46:29","slug":"krajem-1980-ih-trazilo-se-vise-socijalizma","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2013\/07\/12\/krajem-1980-ih-trazilo-se-vise-socijalizma\/","title":{"rendered":"Krajem 1980-ih tra\u017eilo se vi\u0161e socijalizma"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Autorica: Mirna Jasi\u0107<\/strong><\/p>\n

Marko Grde\u0161i\u0107 diplomirao je politologiju na Fakultetu politi\u010dkih znanosti u Zagrebu, a potom magistrirao na Central European Universityju u Budimpe\u0161ti. Trenutno je na doktorskom studiju iz sociologije na University of Wisconsin Madisonu u SAD-u. Razgovarali smo na temu njegove doktorske disertacije, a to je veza izme\u0111u javnosti i demonstracija u tzv. antibirokratskoj revoluciji u Srbiji 1988. godine.<\/p>\n

Koji su bili glavni uzroci demonstracija ili mitinga, kako su ih tada nazivali, u Srbiji krajem 1980-ih, ekonomska kriza ili nacionalisti\u010dko bu\u0111enje?<\/em><\/p>\n

U antibirokratskoj revoluciji kombiniraju se socijalno nezadovoljstvo i nacionalizam. \u010citava je epizoda ostala zapam\u0107ena po nacionalizmu, ali treba znati da je socijalno nezadovoljstvo bilo veliko. Krajem 1980-ih doga\u0111a se najve\u0107i val \u0161trajkova na ovim prostorima. Radnici iz Borova i Rakovice dolaze pred federalnu Skup\u0161tinu i tra\u017ee ve\u0107e pla\u0107e i kredite za svoje kompanije. Neki \u010dak ulaze u Skup\u0161tinu i sjede u dvorani, tamo gdje ina\u010de sjede politi\u010dari. Danas bi to bilo nezamislivo. Ali mnogi radnici tra\u017ee i da se mijenja situacija na Kosovu. Borba protiv \u201cbirokrata\u201d i \u201cfotelja\u0161a\u201d, tj. politi\u010dara koji su se udaljili od obi\u010dnog \u017eivota, bila je dovoljno velik ki\u0161obran da pod njega stanu i socijalni i nacionalisti\u010dki zahtjevi. Pitanje je kako to da su socijalizam i nacionalizam bili tako kompatibilni. Za obje ideologije mo\u017ee se re\u0107i da su borbene. Najo\u010ditija alternativa bila bi liberalna demokracija. Ali liberalizam je ideologija kompromisa, diskusije, po\u0161tovanja procedure. Ni\u0161ta od toga nisu prioriteti ni za uvjerene komuniste ni za uvjerene nacionaliste. Slobodan Milo\u0161evi\u0107 napada upravo ideju kompromisa i ideju diskusije: dosta vi\u0161e pri\u010de, idemo u akciju. Ljudima \u017eeljnim borbe i napada na neprijatelje liberalizam izgleda kao ideologija slabi\u0107a i pri\u010dalica. Tako da cijela antibirokratska revolucija ima i jednu mra\u010dnu stranu. Iako je impresivno vidjeti toliko ljudi na ulicama, nazire se jedno antidemokratsko razrje\u0161enje. Uostalom, to su najpoznatiji srpski aktivisti s Kosova otvoreno govorili. Na prosvjedima se pjeval\u201dSad se narod naveliko pita, ko \u0107e nama da zameni Tita, sad se znade ko je drugi Tito, Slobodan je ime ponosito.\u201d Hrvatska je odbacila taj spoj nacionalizma i socijalizma te lak\u0161e zapo\u010dela tranziciju prema liberalnoj demokraciji, no konzervativna je dimenzija ta da se odrekla socijalizma, pa 1990-ih nije gradila ni socijaldemokraciju slovenskog tipa. Sve \u0161to je imalo veze sa socijalizmom smatrano je antihrvatskim. To su 1990-ih najbolje osjetili sindikati koji su se suprotstavljali HDZ-u. U Srbiji Zoran \u0110in\u0111i\u0107 raskida s nacionalizmom tako \u0161to se u potpunosti odri\u010de tog Milo\u0161evi\u0107evog hibridnog spoja nacionalizma i socijalizma.<\/p>\n

Dru\u0161tvo sa samopouzdanjem<\/strong><\/p>\n

Je li uzrok radni\u010dkog nezadovoljstva u Srbiji i ostalim republikama, izme\u0111u ostalog, bila i krajnje restriktivna ekonomska politika, ulazak dr\u017eave u manje-vi\u0161e nepovoljne aran\u017emane s MMF-om i napu\u0161tanje socijalisti\u010dkog modela privrede?<\/em><\/p>\n

Jugoslavija je vrlo brzo saznala \u0161to zna\u010di biti izlo\u017een pritiscima svjetskog tr\u017ei\u0161ta. Jo\u0161 od 1960-ih komunisti\u010dka se elita borila s dilemom kako spojiti tr\u017ei\u0161te i socijalizam. Ti se problemi 1980-ih zao\u0161travaju. Ina\u010de, toliko spominjani dug Jugoslavije bio je mnogo manji od dugova koje su do sada akumulirale samostalna Hrvatska, Slovenija, Srbija\u2026 Tada je uvoz bio pokriven izvozom, o \u010demu danas mo\u017eemo samo sanjati. Prema tome, ekonomske te\u0161ko\u0107e nisu bile nepremostive. Daleko najve\u0107i problem bila je inflacija. Kardeljeva koncepcija dogovorne ekonomije \u2013 privrede vo\u0111ene spontanim dogovaranjem odozdo, a ne profitnim motivima \u2013 toliko je zakomplicirala stvari da se pravo tr\u017ei\u0161te \u010dinilo kao bolje rje\u0161enje. Naime, u praksi se ti dogovori nisu sklapali ako ih netko odozgo nije tra\u017eio. Tr\u017ei\u0161te je svima bilo primamljivo jer ono zna\u010di da sustav djeluje autonomno i da politi\u010dari ne moraju osobno intervenirati, \u0161to je za njih jedna briga manje. I danas su tr\u017ei\u0161te i privatizacija politi\u010darima primamljivi upravo iz tih razloga. No ljudi se 1980-ih nisu bojali nezaposlenosti kao \u0161to se boje danas, nego su \u0161trajkali i prosvjedovali. Kada pogledate tada\u0161nje jugoslavensko dru\u0161tvo, vidite da je to bilo dru\u0161tvo sa samopouzdanjem. Od politi\u010dara se tra\u017ei da svaki dan budu ljudima na raspolaganju i da svaki dan pola\u017eu odgovornost. Toga danas vi\u0161e nema.<\/p>\n

Koja je bila razlika izme\u0111u bu\u0111enja naroda u ostalim socijalisti\u010dkim zemljama u to vrijeme u odnosu na Jugoslaviju?<\/em><\/p>\n

Kada se govori o padu Berlinskog zida i revolucijama u Isto\u010dnoj Europi, Jugoslavija se tu ne spominje. Imid\u017e tih revolucija je da su one bile usmjerene protiv komunizma i Sovjetskog Saveza, a za zapadnu liberalnu demokraciju. Jugoslavija se tu uop\u0107e ne uklapa. Prosvjedi iz 1988. u Srbiji nisu usmjereni protiv socijalizma. Ljudi zapravo tra\u017ee vi\u0161e socijalizma i vi\u0161e samoupravljanja. Gotovo nitko ne tra\u017ei vi\u0161estrana\u010dke izbore. Ni spomenute revolucije u Isto\u010dnoj Europi ne odgovaraju idealiziranoj slici. Primjerice, u Isto\u010dnoj Njema\u010dkoj dugo se protestiralo za istinski socijalizam, a tek kasnije za ujedinjenje sa Zapadnom Njema\u010dkom. U Poljskoj je jedan dio Solidarnosti, vo\u0111en idealom jugoslavenskog samoupravljanja, tra\u017eio vi\u0161e radni\u010dkih prava.<\/p>\n

Malo se toga promijenilo<\/strong><\/p>\n

Jesu li osamdesete na neki na\u010din najavile sve ono \u0161to danas imampropast socijalne dr\u017eave, posvema\u0161nju pauperizaciju stanovni\u0161tva i slom privrede?<\/em><\/p>\n

Pro\u0161lo je ve\u0107 25 godina od antibirokratske revolucije, ali se u neku ruku zaista malo toga promijenilo. Osnovna podjela me\u0111u politi\u010dkim elitama tada je bila na tehnokrate i populiste. Tako u federalnoj vladi, koja se bavi ekonomskim problemima, sjede tehnokrati, dok su s druge strane srpska partija i Milo\u0161evi\u0107, koji se predaju populizmu, \u010diji je sadr\u017eaj njima manje bitan. Tu postoje neke zanimljive sli\u010dnosti s dana\u0161njom ljevicom i desnicom. Na ljevici su tehnokrati, zapravo vi\u0161e liberali nego ljevi\u010dari, koji su za stru\u010dna rje\u0161enja i za odgovornu politiku. Ne \u017eele se puno petljati s obi\u010dnim narodom. S druge strane je desnica, koja je antiintelektualna i nacionalisti\u010dka, ali barem \u010duva neku ideju da se treba ukorijeniti u narodu i dru\u0161tvu. Danas populizma vi\u0161e nema u onoj mjeri u kojoj ga je bilo u Milo\u0161evi\u0107evo vrijeme, ali u onoj mjeri u kojoj postoji, prije \u0107ete ga na\u0107i na desnici nego na ljevici. Mislim da je to za ljevicu lo\u0161e i opasno. Neku vrstu populizma trebalo bi rehabilitirati. Jer alternativa je liberalizam odozgo, otvoreni elitizam s odre\u0111enim autoritarnim konotacijama.<\/p>\n

Novossti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Marko Grde\u0161i\u0107::Prosvjedi iz 1988. u Srbiji nisu usmjereni protiv socijalizma. Ljudi zapravo tra\u017ee vi\u0161e socijalizma i vi\u0161e samoupravljanja.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-118482","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/118482","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=118482"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/118482\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=118482"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=118482"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=118482"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}