{"id":118072,"date":"2013-07-07T10:28:17","date_gmt":"2013-07-07T08:28:17","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=118072"},"modified":"2013-07-07T10:28:17","modified_gmt":"2013-07-07T08:28:17","slug":"cisti-kapitalizam-i-druge-fantazije","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2013\/07\/07\/cisti-kapitalizam-i-druge-fantazije\/","title":{"rendered":"\u010cisti kapitalizam i druge fantazije"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Autor: Richard D. Wolff<\/strong><\/p>\n

Dok nas globalni ekonomski slom vu\u010de kroz svoju \u0161estu godinu, jedno obja\u0161njenje mo\u017ee se \u010desto \u010duti s nekoliko strana, uklju\u010duju\u0107i i libertarijansku desnicu u SAD-u. Za krizu koja je po\u010dela 2007. godine, ka\u017eu nam, nije kriv kapitalizam niti je to njegova mana. Razlog je upravo nepostojanje kapitalizma; kapitalizam nije sistemski problem s kojim se svijet trenutno suo\u010dava. Kad bismo se samo mogli vratiti ne\u010demu poput “\u010distog” kapitalizma, sigurno bi nam svi ekonomski problemi bili rje\u0161eni.<\/p>\n

Politi\u010dki recepti kontinuirano se oslanjaju na ovakva obja\u0161njenja, prema kojima trebamo okon\u010dati trenutni lo\u0161i ekonomski sistem. “Klijentelisti\u010dki”, “gangsterski”, “casino”, “monopolisti\u010dki”, samo su neke od rije\u010di koje se upotrebljavaju za opis dana\u0161njeg stvarnog – “ne\u010distog” – kapitalizma. Takav kapitalizam nije sposoban ostvariti progres i blagostanje kakvog bi \u010disti kapitalizam ostvario. Oni koji razmi\u0161ljaju na ovakav na\u010din potom proka\u017eu nekoliko “demona” koje proglase krivima za one\u010di\u0161\u0107enje kapitalizma. Takve aveti – suprotne i strane \u010distom kapitalizmu – uklju\u010duju veliku dr\u017eavu, monopole, Federalne rezerve, socijalnu skrb, poreze, sindikate, itd, pod obja\u0161njenjem da blokiraju u\u010dinkovitost priro\u0111enu \u010distom kapitalizmu. Oni sprje\u010davaju ekonomsku pravdu: \u010disti kapitalizam bi raspodijelio prihode prema doprinosima svakog pojedinca i svake kompanije ukupnoj proizvodnji. Navedene demonske izvanjske institucije naru\u0161avaju sustav ekonomskih nagrada kako bi pogodovali “posebnim interesima”. I tako ekonomija i dru\u0161tvo pate.<\/p>\n

Glorificiranjem \u010distog kapitalizma takvi argumenti mogu se koristiti za kritiziranje ekonomske krize bez antikapitalisti\u010dkog prizvuka. Podr\u017eavatelji navedene ideje, u apstraktnom smislu, reafirmiraju lojalnost kapitalizmu \u010dak i ako ponekad napadaju njegove temelje. Trik je u tome da se trenutni sistem, njegovo trajanje i duboka kriza poistovjeti sa svime samo ne s kapitalizmom.<\/p>\n

To je fantazija. “Ne\u010disti” kapitalizam je jedina vrsta kapitalizma kakvog smo uop\u0107e imali. Primjerice, dr\u017eava je uvijek pratila kapitalizam. Ona je \u010desto slu\u017eila rastu\u0107oj kapitalisti\u010dkoj klasi za podrivanje, pora\u017eavanje i uni\u0161tenje drugih klasa. U Francuskoj revoluciji, rastu\u0107a klasa trgovaca, bankara i malih kapitalista iskoristila je netom osvojenu dr\u017eavnu mo\u0107 za podrivanje francuskog feudalizma. Ameri\u010dki revolucionari su preuzeli vlast od Britanaca i koristili je za potpomaganje rasta kapitalizma u SAD-u na brojne na\u010dine, uklju\u010duju\u0107i i rat protiv domoroda\u010dkog stanovni\u0161tva i oduzimanje njihove zemlje; omogu\u0107avanje i nerijetko gradnju klju\u010dne infrastrukture (luke, kanali, \u017eeljeznice, ceste i aerodromi); Gra\u0111anski rat i njegove posljedice; po\u0161tanski sustav; pravosu\u0111e; suvremeno javno \u0161kolstvo, i mnoge druge na\u010dine. Kapitalizam bez dr\u017eave je fantazija.<\/p>\n

Isto tako, monopoli su oduvijek bili povezani s kapitalizmom. Svaka kompanija konstantno strahuje i tra\u017ei na\u010dine za blokiranje ili podrivanje monopola unutar industrija od kojih mora kupovati sredstva proizvodnje. U isto vrijeme svaka kompanija tra\u017ei prilike za organiziranje monopola nad onim \u0161to prodaje. Profit kao motiv uvjetuje ovakva pona\u0161anja. Konkurencija, stoga, vodi do monopola i obrnuto. U kapitalizmu se uvijek doga\u0111aju pove\u0107anja monopola (erodiranje konkurentnosti) i topljenja monopola (ja\u010danje konkurentnosti). \u010cisti kapitalizam bez monopola je tako\u0111er fantazija.<\/p>\n

Federalne rezerve su zamijenile alternativne monetarne institucije u trenutku kada su se potonje, me\u0111u ostalim, pokazale neprihvatljivima za kapitaliste. Novac i kredit te njihova uloga u kapitalizmu evoluirala je zajedno s institucijama koje su ih kontrolirale i upravljale njima. Svaka moderna kapitalisti\u010dka ekonomija razvila je centralnu banku s funkcijama usporedivima onima od Federalni rezervi. Sve takve centralne banke slu\u017ee, ali i ovise, o ve\u0107oj kapitalisti\u010dkog ekonomiji. Suvremeni kapitalizam bez sredi\u0161njeg monetarnog autoriteta je fantazija.<\/p>\n

Profit kao pokreta\u010dka sila kapitalizma i njegovi ponavljaju\u0107i ekonomski ciklusi nerijetko su generirali vi\u0161e radnika nego \u0161to je bilo dostupnih radnih mjesta. Osobito u slu\u010dajevima kad je bila dugotrajna i opse\u017ena, velika nezaposlenost je generirala patnju, gnjev i na koncu pobunu naroda. Nestabilnost i automatizam kapitalizma, odvojeni ili u kombinaciji, oduvijek su riskirali izazivanje prijetnji za vlastiti opstanak. Kako bi smanjio takve prijetnje preko olak\u0161anja patnji gra\u0111ana, kapitalizam je razvio razli\u010dite skromne oblike milostinje i socijalne pomo\u0107i za nezaposlene. Sustavi socijalne pomo\u0107i nisu izvanjski elementi koji su u\u0161li u kapitalizam, nego vi\u0161e samoza\u0161titni izdanci samog kapitalisti\u010dkog sustava.<\/p>\n

Puna stopa zaposlenosti ekstremno je rijedak slu\u010daj u povijesti kapitalizma; nezaposlenost je, s druge strane, bila i jest norma u kapitalizmu. Debate oko toga koliko i \u010dije bogatstvo \u0107e biti preusmjereno za potporu nezaposlenima preko socijalne pomo\u0107i uvijek su podupirale kapitalizam. Me\u0111utim, zamisliti postojanje \u010distog kapitalizma bez bilo kakvog oblika socijalnog sustava potpuna je obmana.<\/p>\n

Kona\u010dno, kapitalisti\u010dke ponavljaju\u0107e te\u017enje, vidljive i u zadnje vrijeme, ka pove\u0107avanju nejednakosti u prihodima i bogatstvu uvijek su i svugdje uzrokovale dru\u0161tvene mehanizme preraspodjele. Sustav oporezivanja bio je oduvijek takav mehanizam, odnosno puno vi\u0161e od prikupljanja financija za dr\u017eavne aktivnosti. Pomjeranje izme\u0111u progresivnih i regresivnih poreznih politika i njihovo uvo\u0111enje uzrokuje preraspodjelu prihoda i\/ili bogatstva ovisno o dru\u0161tvenim i politi\u010dkim trenucima i uvjetima. Prihodi i bogatstvo se raspodjeljuju kapitalistima i izme\u0111u njih samih, te na ostatak populacije. \u010cisti kapitalizam bez poreznog sustava kojim se redistribuira bogatstvo je izmi\u0161ljotina.<\/p>\n

Radni\u010dki sindikati su tako\u0111er produkt kapitalizma. Problemi radnika u kapitalisti\u010dkim ekonomijama gotovo su ih na univerzalnoj razini poticali na osnivanje sindikata. Sindikati nisu bili vanjski uljezi koji su upali u \u010disti kapitalisti\u010dki sustav. Kapitalisti su uvijek radili na tome da ih sprije\u010de, uni\u0161te ili oslabe. \u010cisti kapitalizam bez sindikata je puka \u017eelja.<\/p>\n

Ipak, takve fantazije, obmane i imaginarni scenariji se koriste u ideolo\u0161ke svrhe. Vjera u mogu\u0107nost postojanja i \u010de\u017enja za “poretkom \u010distog kapitalizma” odvra\u0107aju ljude od toga da razmisle o podr\u017eavanju dru\u0161tvenih promjena koje streme sustavu onkraj kapitalizma. Umjesto toga oni rade na smanjenju ili uni\u0161tenju dr\u017eave, monopola, Federalnih rezervi, poreznog sustava (i agencija poput Unutarnje kontrole prihoda, IRS), socijalne pomo\u0107i i sindikata. \u010cak i kad su libertarijanci i drugi djelomi\u010dno ostvarili ovakve ciljeve, time nisu rije\u0161ili i probleme kapitalizma. Kapitalizam koji je stvarao navedene institucije i socijalne politike uvijek je reagirao na njihovo djelomi\u010dno uni\u0161tenje obnavljanjem tih sustava ili stvaranjem njihovih varijacija.<\/p>\n

Ekonomska kriza i propadanje, koje ve\u0107ina nas osjeti na vlastitoj ko\u017ei, ne\u0107e biti prevladani fantazijama o povratku nekom zlatnom razdoblju \u010distog kapitalizma. Moramo gurati naprijed i stvoriti bolji sustav od postoje\u0107eg kapitalizma. Po prvi put nakon dugo vremena, mo\u017eemo se udru\u017eiti s brzorastu\u0107im brojem ljudi koji dolaze do istog zaklju\u010dka.
\n———————–<\/p>\n

Richard D. Wolff je ameri\u010dki ekonomist i sveu\u010dili\u0161ni profesor. Tekst, originalno objavljen na portalu Rdwolff.com<\/a>, preveden je i prenesen uz dozvolu autora.<\/em><\/p>\n

H-alter<\/a><\/p>\n

 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Richard D. Wolff: Ekonomska kriza i propadanje ne\u0107e biti prevladani fantazijama o povratku zlatnom razdoblju \u010distog kapitalizma. Moramo gurati naprijed i stvoriti bolji sustav. Po prvi put nakon dugo vremena, mo\u017eemo se udru\u017eiti s brzorastu\u0107im brojem ljudi koji dolaze do istog zaklju\u010dka.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-118072","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/118072","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=118072"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/118072\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=118072"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=118072"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=118072"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}