{"id":118000,"date":"2013-07-07T08:52:25","date_gmt":"2013-07-07T06:52:25","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=118000"},"modified":"2013-07-07T09:28:45","modified_gmt":"2013-07-07T07:28:45","slug":"misterija-koja-muci-i-naucnike","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2013\/07\/07\/misterija-koja-muci-i-naucnike\/","title":{"rendered":"Misterija koja mu\u010di i nau\u010dnike"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>\u010cesto nam se \u010dini da smo to ve\u0107 vidjeli, uradili, bili na tom mjestu ili nam se na neki drugi na\u010din \u010dini poznato, a ne mo\u017eemo objasniti otkud nam taj osje\u0107aj.<\/p>\n

Davno potisnuto sje\u0107anje, anomalije, pam\u0107enja ili posljedice reinkarnacije samo su neke od teorija koje poku\u0161avaju objasniti fenomen deja vu.<\/p>\n

Okida\u010d mo\u017ee biti bilo \u0161ta. Zvuk koji \u010dujete, miris koji osjetite, osoba koju ugledate kako vam ulicom dolazi u susret. Odjednom imate osje\u0107aj da znate \u0161to \u0107e se sljede\u0107e dogoditi, kao da ste tu situaciju ve\u0107 pro\u017eivjeli. Gotovo 80 odsto ljudi do\u017eivjelo je bar jednom u \u017eivotu fenomen nazvan deja vu, na francuskom “ve\u0107 vi\u0111eno”.<\/p>\n

Frojdovski teoreti\u010dari pretpostavljaju da je deja vu potisnuto sje\u0107anje iz djetinjstva koje u sli\u010dnim okolnostima ego podsje\u0107a na pro\u0161lost.<\/p>\n

Kognitivni psiholozi upotpunjuju pri\u010du i tvrde da je rije\u010d o davno zaboravljenim dijelovima memorije koji su u pravilu ugodni. Na primjer, miris pe\u010denog hljeba odraslog \u010dovjeka mo\u017ee vratiti u pro\u0161lost.<\/p>\n

Me\u0111utim, nau\u010dnici nisu dosad eksperimentalno dokazali nijednu hipotezu. Najprihva\u0107enije obja\u0161njenje deja vua danas je da je rije\u010d o anomaliji pam\u0107enja zbog koje nam se pogre\u0161no \u010dini da ponovno pro\u017eivljavamo doti\u010dnu situaciju.<\/p>\n

Ipak, nijedna teorija ne obja\u0161njava kako je mogu\u0107e da pro\u017eivljavamo situaciju ve\u0107 vi\u0111enog, znaju\u0107i \u0161ta \u0107e se dogoditi.<\/p>\n

Ta je \u010dinjenica ve\u0107ini ljudi upravo i najneugodnija – istovremeno biti svjestan da ne mo\u017eemo znati \u0161ta \u0107e, na primjer, na\u0161 sagovornik idu\u0107e re\u0107i, a ipak \u010duti kako su izgovorene upravo one rije\u010di koje smo i o\u010dekivali.<\/p>\n

Parapsihologija povezuje deja vu s reinkarnacijom. Prije nego \u0161to se inkarniramo, mi biramo uslove svog idu\u0107eg \u017eivota. Iako to zaboravljamo, povremeno se ipak prisje\u0107amo. Upravo to je deja vu.<\/p>\n

Jamais vu (nikad vi\u0111en): Smatra se suprotnim fenomenom od deja vua. Kod jamais vua osoba ne prepoznaje situaciju koja bi joj prema svim objektivnim mjerilima trebalo da bude poznata. Osoba u tom trenutku ne prepoznaje rije\u010d, sagovornika ili mjesto s kojima je ina\u010de upoznata. Fenomen jamias vua povezuje se i s nekim tipovima amnezije i epilepsije.<\/p>\n

Deja entendu (nekad \u010duo): U doslovnom prevodu ozna\u010dava “ono \u0161to smo ve\u0107 \u010duli”. Pri pro\u017eivljavanju iskustva deja entendua osoba je sigurna da je ve\u0107 \u010dula ono o \u010demu se govori iako \u010desto ne zna opisati detalje situacije u kojima je to \u010dula. Kao i kod deja vua, ne mo\u017ee se dokazati o \u010demu je zapravo rije\u010d. Ne postoji op\u0161teprihva\u0107eno nau\u010dno obja\u0161njenje fenomena.<\/p>\n

Presque vu (gotovo vi\u0111en): Najsli\u010dniji je osje\u0107aju kad nam je neka rije\u010d “na vrhu jezika”. Iako se ne mo\u017eemo sjetiti u tom trenutku, \u010dini nam se kao da \u0107emo do\u017eivjeti otkrivenje. Naravno, otkrivenje ne do\u017eivljavamo iako nam izgleda kao da smo na rubu spoznavanja ne\u010deg izuzetno va\u017enog. Iskustvo presque vua mo\u017ee biti zbunjuju\u0107e, kao i dezorijentiraju\u0107e.<\/p>\n

Deja vecu (ve\u0107 pro\u017eivljen): Deja vu naj\u010de\u0161\u0107e svodimo na deja vecu. Kad se sje\u0107amo nekog sa preciznom detaljno\u0161\u0107u, do toga da prepoznajemo zvukove i mirise, do\u017eivljavamo deja vecu. Gotovo uvijek prati ga misao da znamo \u0161to \u0107e se idu\u0107e dogoditi. Kod ovih je fenomena rije\u010d o svakodnevnim doga\u0111ajima, koji nam se iz nekog razloga ure\u017eu u pam\u0107enje.<\/p>\n

Deja senti (ve\u0107 osje\u0107an): Ovaj se tip fenomena bazira na osje\u0107ajima. Deja senti je mentalni proces u kojem nam se \u010dini da smo ne\u0161to sli\u010dno ve\u0107 osjetili. Pru\u017ea trenutno zadovoljstvo, kao da nam se ostvarilo ne\u0161to o \u010demu dugo ma\u0161tamo. Deja senti je uvijek kratkotrajno iskustvo i nakon nekoliko trenutaka ne\u0107emo se vi\u0161e ni sje\u0107ati da se dogodilo.<\/p>\n

Deja visite (ve\u0107 posje\u0107en): Pojavljuje se rijetko, a ozna\u010dava prepoznavanje i snala\u017eenje u mjestu u kojem nikada nismo bili. Upravo i to zna\u010di u doslovnom smislu – ve\u0107 posje\u0107eno. Poku\u0161aji obja\u0161njenja ovog fenomena temelje se na ideji da nam to mjesto i nije posve nepoznato. Mogu\u0107e je da smo nekad pro\u010ditali ne\u0161to o tome mjestu i da nam je to ostalo u podsvijesti.<\/p>\n

Nezavisne novine<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

\u010cesto nam se \u010dini da smo to ve\u0107 vidjeli, uradili, bili na tom mjestu ili nam se na neki drugi na\u010din \u010dini poznato, a ne mo\u017eemo objasniti otkud nam taj osje\u0107aj. Davno potisnuto sje\u0107anje, anomalije, pam\u0107enja ili posljedice reinkarnacije samo su neke od teorija koje poku\u0161avaju objasniti fenomen deja vu. Okida\u010d mo\u017ee biti bilo \u0161ta. […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-118000","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/118000","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=118000"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/118000\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=118000"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=118000"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=118000"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}