{"id":117888,"date":"2013-07-05T09:05:31","date_gmt":"2013-07-05T07:05:31","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=117888"},"modified":"2013-07-05T09:05:31","modified_gmt":"2013-07-05T07:05:31","slug":"suvremeni-drustveni-ugovor","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2013\/07\/05\/suvremeni-drustveni-ugovor\/","title":{"rendered":"Suvremeni dru\u0161tveni ugovor"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Autorka: Heda Festini<\/strong><\/p>\n

Ideja o suvremenom dru\u0161tvenom ugovoru nastala je na temelju nacrta odr\u017eanog predavanja “Socijalna dr\u017eava naspram neoliberalizma” 12.6.2012. \u010detirima Mjesnim organizacijama Socijaldemokratske partije Rijeka i prisje\u0107anjima na J. J. Rousseauov dru\u0161tveni ugovor prilikom njegove obljetnice. Spomenuto predavanje sadr\u017eavalo je kritiku neoliberalizma, a to je zna\u010dilo da isti\u010de glavne negativne strane kapitalizma i poku\u0161ava barem nazna\u010diti osnove dru\u0161tvene dr\u017eave. U tom smjeru se takovo nastojanje mo\u017ee nadograditi pronala\u017eenjem uloge Rousseauovog dru\u0161tvenog ugovora kao nacrta eti\u010dko-politi\u010dke zajednice. Dakle, sada se radi o tome da se objedine sve pozitivne strane liberalizma i samoupravnog socijalizma kao najbolje varijante socijalizma i da se u tom smislu iznese ideja o modelu suvremenog dru\u0161tvenog ugovora, tj. druga\u010dijeg dru\u0161tva.<\/p>\n

Jo\u0161 je Rousseau razabrao osnovne ekonomske i dru\u0161tvene pokazatelje u zami\u0161ljanju pravednije dr\u017eave, pa samim time i pravednijeg dru\u0161tva. Dobro je poznata protivurje\u010dnost izme\u0111u njegovog prosvjetiteljskog poziva – povratak prirodi – i zahtjeva za gra\u0111anskim dru\u0161tvom, koji je iznad prirodnog stanja. \u010cak se isticalo da su takvi stavovi o dr\u017eavi u Dru\u0161tvenom ugovoru bili u suprotnosti s ostalim djelima (1: 439). No, sam Rousseau je zamje\u0107ivao tu suprotnost i poku\u0161ao je tako\u0111er sam opravdati. Naime, on je smatrao da je \u010dovjeka udaljilo od prirode sve \u0161to je sam stvorio, ali ga uop\u0107e nije usre\u0107ilo. Tako je sve \u0161to je otkriveno u znanosti nastalo iz poroka, npr. geometrija je proiza\u0161la iz \u0161krtosti (440).<\/p>\n

Svim nastalim negativnostima on je suprotstavio zapravo idealiziranu dr\u017eavu koja je cilj njegova dru\u0161tvenog ugovora. Me\u0111utim zamijetio je da je njegovo budu\u0107e dru\u0161tvo zamislio kao vrlo rigidno u kojem je svaki pojedinac sasvim pot\u010dinjen, \u0161to je zapravo u suprotnosti s vra\u0107anjem prirodi pa nastoji na\u0107i opravdanje tvrde\u0107i da je sasvim razumljiva takva suprotnost, ako se ima u vidu aktuelno stanje \u010dovjeka (439). Mo\u017eda je bolje re\u0107i, da je on shvatio kako je i deviza povratka prirodi idealizirano gledanje, a da se mo\u017ee samo raditi o normativnom kriteriju, odnosno, kako ka\u017ee N. Abbagnano o “normi suda” (440). Svakako da je u njegovom ugovoru zna\u010dajno mjesto u smislu prevladavanja spomenute protivurje\u010dnosti zauzimala i sloboda koja ima glavnu ulogu u discipliniranju nesre\u0111enog nagona (443), a \u0161to zna\u010di povratak pravom prirodnom \u010dovjeku.<\/p>\n

Svakako da nam on ostavlja jo\u0161 i danas va\u017ene poruke: privatno vlasni\u0161tvo je izvor siroma\u0161tva i nejednakosti, op\u0107a korist, javno dobro (442) i sloboda velike su obveze dru\u0161tva. No, sloboda nije bezgrani\u010dna, nego je discipliniranje nesre\u0111enih nagona. Isto tako je va\u017eno njegovo upozorenje da su ustanove magistrature tako\u0111er izvor nejednakosti (440). Dakako da je te\u0161ko bilo zamisliti mogu\u0107nost stvaranja dru\u0161tvenog ugovora u njegovo doba, no i danas, unato\u010d sve ve\u0107im pozivima na zajedni\u010dko djelovanje suprotnih politi\u010dkih stranaka, tako\u0111er je te\u0161ko zamisliti stvaranje dru\u0161tvenog ugovora.<\/p>\n

Kako je onda mogu\u0107e govoriti o suvremenom dru\u0161tvenom ugovoru, o jednom odgovaraju\u0107em uobli\u010denju dru\u0161tvene zajednice? O\u010digledno da takvu ideju globalno mo\u017ee nazna\u010diti filozofija, a u stvaranju odgovaraju\u0107eg modela bolje mo\u017ee odrediti dru\u0161tvene sastavnice sociologija, sr\u017e novog dru\u0161tva, tj. ekonomske potpornje, ekonomija, dok politologija mo\u017ee uo\u010diti puteve politi\u010dke primjene.<\/p>\n

Da bi se uop\u0107e moglo do\u0107i do zami\u0161ljanja neke bolje zajednice, najprije treba poduzeti temeljitu kritiku postoje\u0107eg stanja, u na\u0161em slu\u010daju neoliberalisti\u010dkog dru\u0161tva kapitala. Kritika kapitalizma ima poodavno, prvu i temeljitu kriti\u010dku o\u0161tricu usmjerenu naspram funkcioniranja kapitala putem ponude i potra\u017enju u K. Marxu, u njegova tri sveska Kapitala (I,1867, II, 1885, III, 1895), a nadasve djelotvornu i vremenski dalekose\u017enu u kritici liberalizma koju je poduzeo ameri\u010dki filozof J. Dewey 1935. (2:91-97 ; 3:57-64).<\/p>\n

Posebnu pa\u017enju treba obratiti odmah na proklamirani, jer nao\u010digled iska\u010de, temeljni neoliberalisti\u010dki credo – deregulaciju tr\u017ei\u0161ta. De facto slobodnog tr\u017ei\u0161ta i nema nego se njime manipulira. Najprije se to de\u0161avalo na tr\u017ei\u0161tu realne proizvodnje, a od osamdesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a najve\u0107e manipulacije se prenose na virtuelno tr\u017ei\u0161te financijskog kapitala otkada se otkriva novo podru\u010dje fiktivnog svijeta nov\u010danih transakcija. Najpoznatiji manipulatori realnom proizvodnjom su zemlje izvoznice nafte, npr. sedamdesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a zbog arapsko-izraelskog rata uvodi se embargo na izvoz nafte \u0161to dovodi do poskupljenja barela nafte za 70 posto.<\/p>\n

Grupa OPEC dogovaranjem pove\u0107anja ili smanjenja proizvodnje nafte utje\u010de na odnos potra\u017enje i ponude. U sprezi s bankama i na druge na\u010dine umjetno se di\u017ee cijena sirove nafte (tankeri na putu do odredi\u0161ta koje se ne zna do kraja mijenjaju po nekoliko puta cijenu). Zapravo naftni lobiji sve takve svoje poteze temelje na la\u017enoj teoriji isklju\u010divog porijekla nafte iz ograni\u010denih resursa fosilnih ostataka koja datira iz 19 stolje\u0107a, od Lomonosova. Takvu teoriju su forsirali Amerikanci, jer se uklopila u makinacije njihovih banaka. Drugu teoriju su postavili tako\u0111er Rusi (4). Smatra se da je ona skrenula pa\u017enju na dvije suprotne \u010dinjenice prethodnoj teoriji – resursi nisu ograni\u010deni i porijeklo je nafte iz najve\u0107ih dubina prodiranjem kroz usjekline. Zato se \u010dak po\u010delo govorkati od 2007. da je Meksi\u010dki zaljev nova Saudijska Arabija.<\/p>\n

Odnedavno je poznato da se i u samoj Americi mo\u017ee iskopati nafta iz specijalnih stijena, shelova. Kao \u0161to znamo postoje i razni drugi zamjenski izvori za naftu, pa \u010dak i ugljen mo\u017ee poslu\u017eiti za proizvodnju dizela. Naravno da razne grupacije manipuliraju cijenama i drugih artikala. Me\u0111utim, najve\u0107e manipulacije se odvijaju na virtuelnom tr\u017ei\u0161tu koje je stvorio financijski kapital i ono je nadre\u0111eno samom realnom tr\u017ei\u0161tu. Veliku svjetsku ekonomsku krizu 2007. upravo je on izazvao oslanjanjem na tri osnovne sastavnice: 1) na banke, 2) na agencije za procjenu kreditnog rejtinga i 3) na tehnokratske organizacije, zatvorene za javnost.<\/p>\n

Ad 1) u globalnom smislu financijski kapital preko deset najve\u0107ih banaka nadzire svjetsku ekonomiju, kao takova najpoznatija je banka Goldman-Sachs. Od 1973. tj. od otkri\u0107a Black-Scholesove formule, a posebno od R. Reaganove i M. Tatcherove neoliberalisti\u010dke politike osamdesetih godina sve su se banke bacile u nov\u010dane spekulacije s fiktivnim sredstvima, posebno s dionicama na burzama tako da je zapo\u010dela prava kladioni\u010dka igra. Bankari su u tom opasnom i drskom ruletu s velikim rizikom otpo\u010deli koristiti navedenu formulu koja je predstavljala matemati\u010dki model financijskog tr\u017ei\u0161ta po kojem su se procjenjivale manje rizi\u010dne opcije, tj. tzv. derivati (5). Agencije za rejting u o\u010di najve\u0107e svjetske ekonomske krize, 2007. dale su najpoznatijim bankama pozitivnu ocjenu, a one su zbog svojih neuspje\u0161nih transakcija (krediti za stanove) po\u010dele propadati. Da bude ironija ve\u0107a tada se po\u010delo upotrebljavati kao jedino uspje\u0161no sredstvo sanacije, nadokna\u0111ivanje njihovih gubitaka putem dr\u017eavnih blagajni, a to zna\u010di obi\u010dnih ljudi, poreznih obveznika. To \u0107e re\u0107i, netko se igrao, dobivao ili gubio, a kada je gubio onda su pla\u0107ali oni koji igru nisu ni vidjeli. Da bude ironija jo\u0161 ve\u0107a, 1994. Black i Scholes su dobili Nobelovu nagradu!<\/p>\n

O\u010dito da banke moraju biti podvrgnute kontroli, to je uo\u010dio jo\u0161 Jefferson smatraju\u0107i da treba kontrolirati financijske centre. Me\u0111utim, neoliberalisti\u010dke vlade se jo\u0161 kolebaju da uvedu poreze na bankovne transakcije. U Evropskoj zajednici je te\u0161kom mukom donesen zakon o nadzoru nad bankama, a kancelarka Merkel (neoliberalisti\u010dka desnica) uspjela je da dobije odgodu primjene tog zakona na godinu dana! O\u010dito, da nekolicina ljudi vlada svijetom, oko \u0161est tisu\u0107a i to ljudi koje nitko nije izabrao. Prema tome, neoliberalizam ne samo da nije\u010de demokraciju, nego je pretvara u vladavinu nadklase.<\/p>\n

Ad 2) u zajednici s bankama u Americi i Engleskoj organizirale su se kompanije za financijske usluge koje su se bavile istra\u017eivanjem poslovanja s dionicama (akcijama) i obveznicama. Njihove agencije posebno su se ustremile na odre\u0111ivanje vrednosnog rejtinga banaka, poslovnih grupa pa i dr\u017eava te su na temelju interesa svojih banaka odre\u0111ivale i odre\u0111uju njihovu kreditnu sposobnost ili nesposobnost, te ovisno o visini rejtinga nesmiljeno se postavlja visina kamata. Najpoznatije su tri agnecije: Standard & Poor's, Moody's Investor Service i Fitch Ratings. Prva i tre\u0107a su ameri\u010dke agencije, a druga zajedni\u010dka ameri\u010dka i engleska. Da su te agencije zapravo produ\u017eena ruka odre\u0111enih banaka, tj. njihov neposredni alat, dovoljan nam je jedan primjer . Standard & Poor's (S&P) predstavlja odjel poznate kompanije McGraw-Hill (6). No da njihove procjene mogu biti i krive dokazuje propast nekih banaka i nastanak spomenute najve\u0107e krize unato\u010d tome \u0161to su neposredno agencije davale tim bankama visoki rejting. Zato nas nimalo ne treba za\u010duditi televizijska izjava M. Montija da mo\u017eemo biti i bez njih. Takva izjava razotkriva i konkurenciju izme\u0111u tri grupacije-oslonce financijskog kapitala, jer je Monti zapravo \u010dlan tzv. tajnih organizacija, tre\u0107e grupacije.<\/p>\n

Ad 3) Sedamdesetih godina pro\u0161log stolje\u0107e osnutkom Carterove komisije trilaterale (Amerika, Japan, Evropa) u \u010dijoj je sjeni bio najve\u0107i bogata\u0161 svijeta, W. Rockfeller, i proklamiranjem globalizacije ekonomije, mno\u017ee se dru\u0161tva zatvorena za javnost ili kako ih jo\u0161 zovu – tajna dru\u0161tva. Znaju se njihove grupacije i broj \u010dlanova, npr. grupa Bilderberg ima 150 \u010dlanova, a nastala je jo\u0161 1954.g (7). Ta je grupa 2011. odr\u017eala sastanak u St. Moritzu, pa je \u010dak i dnevni red bio javno poznat. Zapravo su to tehnokratska dru\u0161tva s vrhunskim financijskim ekspertima \u010dije se \u010dlanove postavlja na \u010delo vlada zemalja koje su u financijskoj krizi, kao npr. u Italiji premijer M. Monti i u Gr\u010dkoj premijer A. Samaras. Njihov je zadatak da prona\u0111u mjere pomo\u0107u kojih \u0107e dr\u017eava vratiti dugovanja i to maksimalnim discipliniranjem naroda i njegovim \u017ertvovanjem u korist rasipnosti i neodgovornosti nekolicine bankovnih. No, ako nije mogu\u0107e raditi po planu, ta se zemlja napu\u0161ta, M. Monti to upravo sada \u010dini.<\/p>\n

Jasno proizlazi da je kapitalizam opsjednut profitom kao najvi\u0161om vrijedno\u0161\u0107u, iz \u010dega proizlazi sveop\u0107a nejednakost kao normalna posljedica gdje pravde nema, a nema ni demokracije. Suvremena Kina je idealna sinteza negativnih sastavnica kapitalizam i primitivnog komunizma. Zanimljivo da je neoliberalisti\u010dki kapitalizam isto tako be\u0161\u0107utan i usredoto\u010dan na iste ciljeve, pa nije nikakvo \u010dudo da se uspje\u0161no susre\u0107e s Kinom u ekonomiji, a uskoro \u0107e dijeliti i isti stil rada (u Kini se isto tako radi cijelu sedmicu i po 12 sati na dan), a stil \u017eivota je povratak u ropstvo.<\/p>\n

Zato slovenski sociolog R. Mo\u010dnik logi\u010dno zaklju\u010duje – mi vi\u0161e nemamo izbora i moramo iza\u0107i iz kapitalizma (8). Slovenski filozof S. \u017di\u017eek pak napominje, da je ve\u0107 20 godina jasno, a mnogima tek odnedavno, da se od kapitalizma ne mo\u017ee ni\u0161ta dobro o\u010dekivati (9). Dakle, jedino je mogu\u0107e zamisliti protute\u017eu, po odjeku na Deweyevo gledi\u0161te, dru\u0161tveni liberalizam ili, daleko preciznije re\u010deno – novi socijalizam.<\/p>\n

Radi se o pravoj tranziciji, jer ona navodna tranzicija sa socijalizma na kapitalizam koja se predstavila s tim pitomim izrazom – tranzicija, tj. eufemisti\u010dkim izrazom, nije zapravo tranzicija, nego pad na kapitalizam 19. st. kada je plja\u010dka\u0161kom privatizacijom nastala kasta koja je u\u017eurbano zamijenila proizvodnju, u glavnom, s uvoznom trgovinom. Prema tome, ta navodna tranzicija i nije bila tranzicija, nego strmoglavi pad u svakom pogledu – ekonomskom i nadasve moralnome. Zapravo se mo\u017ee govoriti o tranziciji u pravom smislu, kada se ima na umu prijelaz s neoliberalisti\u010dkog kapitalizma na novo dru\u0161tvo. To \u0107e re\u0107i, postupanje po modelu novog socijalizma koji treba imati neposredne i kasnije ciljeve.<\/p>\n

Neposredni ciljevi mogu biti, jer nam sada\u0161nja katastrofalna situacija ne pru\u017ea drugo, urgentno i o\u010dajni\u010dko tra\u017eenje na\u010dina smanjenja javnog duga, da bi se \u0161to prije oslobodilo zavisnosti od prosudbi agencija za rejting, a paralelno s time nastojati \u0161to prije osposobiti realnu proizvodnju i osigurati ravnopravno u\u010de\u0161\u0107e gra\u0111ana u op\u0107oj dobrobiti. Nadalje se name\u0107e neprestano i sustavno pronala\u017eenje alata za kontrolu financijskog sektora. U tome su va\u017ene ekonomske i dru\u0161tvene poluge:<\/p>\n

a) radni\u010dko dioni\u010darstvo<\/p>\n

b) javno-privatno partnerstvo<\/p>\n

c) gra\u0111anska samoupravna participacija u svim dijelovima dru\u0161tva.<\/p>\n

Va\u017eni vidovi dru\u0161tvenog obilje\u017eja dr\u017eave jesu:<\/p>\n

a) jednakopravnost pred zakonom,<\/p>\n

b) jednako pravo na obrazovanje,<\/p>\n

c) na zdrastveno osiguranje,<\/p>\n

d) na dostojanstvenu starost.<\/p>\n

e) ustrajanje na odr\u017eanju \u010distog zraka i vode, te okoli\u0161a.<\/p>\n

Upravo zbog svega toga va\u017ean je gra\u0111anski odgoj, jer se zapravo sada radi, kao \u0161to rekosmo, o pravoj tranziciji koja iziskuje shva\u0107anje \u0161to je gra\u0111anin koji je posebno potreban na\u0161em arhai\u010dnom jugu i poluarhai\u010dnim ruralnim dijelovima. Uspore\u0111uju\u0107i ovaj nacrt modela novog dru\u0161tva sa stanjem \u010dovje\u010danstva name\u0107e se kao neposredni zahtjevi:<\/p>\n

a) svestrana i stalna borba protiv financijskog kapitala<\/p>\n

b) uklanjanje predrasude da je dr\u017eava lo\u0161 gospodar, a privatnik nije<\/p>\n

c) upozoravanje na potrebu stalne i uporne borbe za sekularizaciju dru\u0161tva.<\/p>\n

Jasno je iz ranije re\u010denoga za\u0161to se nagla\u0161ava potreba pod a). Floskula navedena pod b) je nerealna zbog svojeg uop\u0107enog obilje\u017eja, a realno je to da i jedni i drugi mogu biti lo\u0161i gospodari, isto tako kao i dobri.<\/p>\n

Sada \u0107e se obrazlo\u017eiti c): Naro\u010dito je potrebno pred sobom imati kao stalnu zada\u0107u borbu za dosljednu odvojenost dr\u017eave od crkve, zbog religija kao ustanova koje su po samoj svojoj prirodi diskriminatorske u odnosu na osnovna obilje\u017eja gra\u0111anskog dru\u0161tva. Religije odbacuju podjelu na javnu i privatnu sferu (religijska opredijeljenost pripada privatnoj sferi i nitko ne mo\u017ee nametati norme svoje religije cjelini dru\u0161tva) pa se dr\u017eave ne ti\u010de pripadnost nekoj religiji, ako ne \u017eeli uvoditi sve dublju diskriminaciju. Neki na\u0161i sabornici ne vode o tome ra\u010duna, pa bezo\u010dno nastoje prokrijum\u010dariti u gra\u0111anske zakone religiozne norme, jer tobo\u017ee dr\u017eavu sa\u010dinjava 90 posto pripadnika iste religije. U nas su poznata jo\u0161 od kraja 19. st. nastojanja da se zaustavi sekularizacija, posebno u \u0161kolstvu (10:31), koje i jeste najva\u017enije u stvaranju kulturnog i politi\u010dkog standarda.<\/p>\n

Nije se ni danas mnogo promijenila u tom pogledu militantnost crkve, koja uporno nastoji iz \u0161kola eliminirati zadnji modul iz zdravstvenog odgoja, a kako je njegova materija rodna ravnopravnost i odgovorno spolno pona\u0161anje (obilje\u017eja civiliziranog gra\u0111anina), onda izgleda da je crkva protiv toga. Religijske ustanove su opasno ekonomsko i politi\u010dko sredstvo zbog svoje velike manipulativne mo\u0107i nad masama, u \u0161to se osobito danono\u0107no mo\u017ee uvjeriti prate\u0107i zbivanja \u0161irom svijeta. One su zapravo najve\u0107a opasnost \u010dak i za sam opstanak \u010dovje\u010danstva, dovoljno je imati u vidu nepo\u0161tedne sekta\u0161ke ratove unutar iste religije, a da se i ne spomene me\u0111ureligijske borbe koje se vode do istrebljenja sve ve\u0107im kori\u0161tenjem raznih oblika terorizma. Zbog svojeg tisu\u0107ljetnog podrijetla iz mitova i legendi, zbog posvema\u0161njeg utonu\u0107a u tradicionalizam i netrpeljivost dogmi, religije ne mogu biti nediskriminatorske. Sve mogu\u0107e diskriminacije zapo\u010dinju od prve i izvorne, a to je besprimjerno diskriminatorski odnos prema \u017eenama, koji, valjda, datira od \u017eivota troglodita, a zasigurno od Hamurabijevih vremena \u0161to lijepo pokazuje njegov zakonik (mu\u017e mo\u017ee u\u010diniti sa \u017eenom \u0161togod ho\u0107e, ako je preljubnica) i to traje, dakako, sve do danas.<\/p>\n

\u017dene su drugorazredna bi\u0107a proklamirana takvima od Biblije, do \u0161erijatskog prava, omalova\u017eavane \u010dak i od kr\u0161\u0107anskih filozofa, kao \u0161to je Augustin, te da ne spominjemo kako su progla\u0161avane za vje\u0161tice koje se spaljivalo, sve do vremena carice Marije Terezije. U dana\u0161nje vrijeme bezbrojan je oblik omalova\u017eavanja, a perfidnost obmanjivanja dose\u017ee vrhunac kada se na televiziji mo\u017ee \u010duti da je no\u0161enje hed\u017eaba modni hit ili kada za obrezivanje 150 milijuna \u017eena od 5 do 15 godina ni manje ni vi\u0161e nego jedna \u017eena ka\u017ee da je to njihova tradicija! I sa oltara Katoli\u010dke crkve u Udbini 26.8.2012. moglo se \u010duti sli\u010dno pora\u017eavaju\u0107e mi\u0161ljenje. Tekst Evan\u0111elja koji je \u010ditala, da opet bude paradoks ve\u0107i, \u017eena, glasio je ovako: \u017eene budite podlo\u017ene mu\u017eevima kao Gospodinu….<\/p>\n

Ovaj zavr\u0161etak izgleda da je najprimjereniji svemu onome \u0161to nas \u010deka, ako ne poku\u0161amo izgraditi model suvremenog dru\u0161tvenog ugovora i ne nastojimo o\u017eivotvoriti pravednije i slobodno dru\u0161tvo, ekonomski ujedna\u010deno, dru\u0161tveno napredno i rije\u0161eno predrasuda iz davnih vremena koje ometaju me\u0111usobno sporazumijevanje i kretanje prema naprijed. Opasnost u koju srlja svijet najbolje se mo\u017ee pribli\u017eiti neizbje\u017enom konstatacijom, da veliki dio svijeta ve\u0107 sada predstavlja deklarirane teokratske dr\u017eave, a mnoge uslijed sveop\u0107eg ja\u010danja vjerskih fundamentalizama (bez obzira na vrste religija) otvoreno tome streme militantnim, a \u010desto i ratnim pothvatima. Iz te perspektive sude\u0107i gra\u0111anska dr\u017eava i demokracija izgleda da su zasada daleki cilj.<\/p>\n

P.S. Jo\u0161 jednom se \u010dulo s oltara (Belc, 30.XII 2012) ali u poraznijoj formi ista misao – \u017eene budite podlo\u017ene mu\u017eevima! \u0160to da se pak ka\u017ee na izjavu jednog biskupa da je potrebna druga Oluja da pomete ovu vlast zbog uvo\u0111enja zdravstvenog odgoja! Krajnja mr\u017enja i netrpeljivot (crkva koja navodno propovijeda mir i ljubav!) doveli su do toga da se hu\u0161ka \u010dak na rat! Ispada da se po\u010dinje zapodijevati kri\u017earski rat! Gdje smo to mi – u Srednjem vijeku! 10.2.2013. kardinal Bozani\u0107 s propovijedaonice ka\u017ee da je propao komunizam, ali njegovo sjeme je prisutno (opet tu spominje zdravstveni odgoj).<\/p>\n

1. N. Abbagnano, Storia della filosofia, vol.III, UTET, Torino, 1966.<\/em><\/p>\n

2. J. Dewey, Liberalizam i dru\u0161tvena akcija, KruZak, Zagreb, 2004. H. Festini, Pogovor.<\/em><\/p>\n

3. H. Festini, “The Contemporary Relevance of Dewey's Social Liberalism”, Synthesis philosophica, 2010,49,vol.25,fasc.1, Zagreb.<\/em><\/p>\n

4. F.W.Engdahl, Myths, Lies and OilWars, Copyright USA (edit. Engdahl, Wiesbaden, Germany), 2012, pgs. 238.<\/em><\/p>\n

5. Black, Scholes, “The Pricing of Options and Corporative Liabilities”, in Journal of Political Economy, 1973, 81(3), pgs. 637-654.<\/em><\/p>\n

6. http:\/\/sh.wikipedia.org\/wiki\/Standard_%26%27s7<\/em><\/p>\n

7. http:\/\/en.wikipedia.org\/wiki\/Bilderberg_Group<\/em><\/p>\n

8. R. Mo\u010dnik, intervju za Globus, 6.04.2012, broj 1113.<\/em><\/p>\n

9. S. \u017di\u017eek intervju s novinarom Stankovi\u0107em za HTV 1, 2012.g.<\/em><\/p>\n

10.M. Hamer\u0161ak, “Emil ili ob uzgoju, knjigama i cenzuri”, u Priroda-dru\u0161tvo-politika, Simpozij HFD-a, Zagreb, 22.-24. Studenoga 2012, str. 31.<\/em><\/p>\n

H-alter<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Heda Festini: Religijske ustanove su opasno ekonomsko i politi\u010dko sredstvo zbog svoje velike manipulativne mo\u0107i nad masama.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-117888","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/117888","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=117888"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/117888\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=117888"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=117888"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=117888"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}