{"id":117743,"date":"2013-07-03T08:13:52","date_gmt":"2013-07-03T06:13:52","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=117743"},"modified":"2013-07-03T08:40:06","modified_gmt":"2013-07-03T06:40:06","slug":"jugoslavija-se-raspala-zbog-mjera-mmf-a-nacionalizmi-su-tek-posljedica","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2013\/07\/03\/jugoslavija-se-raspala-zbog-mjera-mmf-a-nacionalizmi-su-tek-posljedica\/","title":{"rendered":"Jugoslavija se raspala zbog mjera MMF-a, nacionalizmi su tek posljedica"},"content":{"rendered":"<p><strong><a href=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2013\/07\/Lowinger.jpg\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignleft size-medium wp-image-117744\" title=\"Lowinger\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2013\/07\/Lowinger-300x230.jpg\" alt=\"\" width=\"300\" height=\"230\" \/><\/a>Autor: Jerko Bakotin<\/strong><\/p>\n<p>Na temelju analize 1.500 \u010dlanaka objavljenih tijekom osamdesetih u jugoslavenskom tisku (pri \u010demu se koristio \u201cVjesnikovom\u201d arhivom), ameri\u010dki sociolog Jake Lowinger napisao je disertaciju \u201cEkonomska reforma i \u2018dvostruki pokret\u2019 u Jugoslaviji: analiza radni\u010dkih nemira i etnonacionalizma 1980-ih\u201d, koja \u0107e uskoro, na engleskom jeziku, biti dostupna i kao knjiga. Koncentriraju\u0107i se na golemi val \u0161trajkova i prosvjeda u Hrvatskoj, Makedoniji, Bosni i Hercegovini te na Kosovu, primijenio je tezu velikoga sociologa i politi\u010dkog ekonomista Karla Polanyija \u2013 koji je u svom klju\u010dnom djelu \u201cVelika preobrazba\u201d iz 1944. ustvrdio da fa\u0161izam, kao i socijalizam, nastaje kao posljedica izdvajanja tr\u017ei\u0161ta iz cjeline dru\u0161tvenih odnosa i njegovog osloba\u0111anja od dru\u0161tvenih ograni\u010denja \u2013 na raspad Jugoslavije, a posebnu pozornost posve\u0107uje \u010dinjenici da su politi\u010dki vo\u0111e masovne radni\u010dke prosvjede usmjerili prema nacionalizmu. S obzirom na to da znanstveni, novinarski i publicisti\u010dki mainstream u ve\u0107ini slu\u010dajeva raspad biv\u0161e federacije tuma\u010di uglavnom nacionalizmom, zanemaruju\u0107i pozadinske ekonomske faktore, Lowingerovo postavljanje ekonomije u sredi\u0161te problema tim je zna\u010dajnije. S povijesne distance, posebno je zabavno \u010ditati (na \u0161to je ukazala i Susan Woodward) kako su me\u0111unarodne financijske institucije, uslijed njegove sklonosti reformama i \u0161tednji, toplo pozdravljale uspon direktora Beobanke Slobodana Milo\u0161evi\u0107a.<\/p>\n<p><strong>Od stand-bya do \u0161ok-terapije<\/strong><\/p>\n<p><em>SFRJ je izme\u0111u 1979. i 1988. sklopio \u0161est stand-by aran\u017emana s MMF-om. Dragomir Vojni\u0107, ekonomist uklju\u010den u tada\u0161nje procese odlu\u010divanja, rekao vam je da se Fond kladio na raspad Jugoslavije. Sredi\u0161nja teza va\u0161e disertacije je da je raspad direktna posljedica pokoravanja direktivama me\u0111unarodnih financijskih institucija, koje su bile zainteresirane isklju\u010divo za vra\u0107anje jugoslavenskog duga i posljedi\u010dnu \u0161tednju, ne obaziru\u0107i se na socijalne posljedice?<\/em><\/p>\n<p>Rekao bih da je pozivanje MMF-a, koji je provodio politiku \u0161tednje i postavio pravila jugoslavenskog pona\u0161anja prema vanjskim kreditorima, bio nu\u017ean, ali ne i dovoljan uvjet raspada. Ugovori s MMF-om izazvali su val radni\u010dkih prosvjeda izrazito neobi\u010dnih za komunisti\u010dko dru\u0161tvo, \u0161to je Neca Jovanov ve\u0107 dokumentirao u svom iscrpnom katalogu jugoslavenskih \u0161trajkova osamdesetih. Moje istra\u017eivanje daje uvjerljive dokaze da su ti \u0161trajkovi bili povezani s ekonomskim reformama i da su, zapravo, glavni razlog da reforme nisu provedene tako glatko kao \u0161to su to MMF i niz \u010delnika federacije \u2013 Milka Planinc, Branko Mikuli\u0107 i Ante Markovi\u0107 \u2013 planirali.<\/p>\n<p>Mnogo dugujem doktoru Dragomiru Vojni\u0107u, koji je desetlje\u0107ima bio insajder \u0161to se federalne ekonomske politike ti\u010de i jo\u0161 je intelektualno aktivan, iako se bli\u017ei devedesetoj. Razgovaraju\u0107i s njim, shvatio sam da je MMF oklijevao intervenirati u Jugoslaviji, jer po njihovom razumijevanju Jugoslavija nije mogla pre\u017eivjeti bez Tita ili jednako sna\u017enog federalnog vodstva. Kroz \u010ditave osamdesete, izazov za federalnu vladu sastojao se u dokazivanju financijskim institucijama da je u stanju obuzdati ekonomsku politiku pojedinih republika te, naro\u010dito, republi\u010dkih politi\u010dkih klasa koje su navikle pla\u0107ati socijalni mir ekonomskim ustupcima radnicima. Nategnut odnos centra dr\u017eave i pojedinih republika djelomi\u010dno je bio posljedica federalnih napora da se prekinu takve isplate, kako bi se dokazalo pridr\u017eavanje ugovora sklopljenih s MMF-om. Kako je opadala profitabilnost samoupravnog sustava, u opasnost je do\u0161ao i distribucijski mehanizam koji je odr\u017eavao politi\u010dku stabilnost. Mnogi pripadnici starije generacije jugoslavenskih ekonomista \u017eeljeli su barem u nekoj formi sa\u010duvati samoupravljanje. MMF je zapravo pozvan s idejom da se samoupravljanje \u201cpopravi\u201d; umjesto toga, ono je dodatno napadnuto.<\/p>\n<p>No natjecali su se s Milo\u0161evi\u0107em, koji se ve\u0107 koristio ekonomskim problemima izazvanim reformama ne bi li potpirio \u201cantibirokratsku revoluciju\u201d. U posljednjoj rundi, reforma provo\u0111ena uz pomo\u0107 Jeffreyja Sachsa bila je \u0161ok-terapija, koja nije toliko odgovorna za nastajanje krize koliko je bila neuspje\u0161na u njenom otklanjanju \u2013 a mogu\u0107e je da je pritom pomogla i ujedno oja\u010dala Milo\u0161evi\u0107a.<\/p>\n<p><em>Slijede\u0107i Polanyijevu teoriju, tvrdite da postoji analogija izme\u0111u uspona fa\u0161izma tridesetih godina i jugoslavenske situacije osamdesetih? U oba slu\u010daja nacionalizam je bio \u201ctakti\u010dko oru\u017eje\u201d onih koji su i doveli do rasapa te potom \u017eeljeli spasiti tr\u017ei\u0161te?<\/em><\/p>\n<p>Polanyi argumentira da je fa\u0161izam proizvod mrtve to\u010dke u koju je zapalo dru\u0161tvo zahvaljuju\u0107i sudaru snaga koje su nastojale liberalizirati ekonomiju i suprotstavljenih grupa koje su \u017eeljele tr\u017ei\u0161te ograni\u010diti dru\u0161tvenim interesima. Jasno sam napisao da ne preuzimam nu\u017eno Polanyijevo shva\u0107anje uspona fa\u0161izma, koje neki kritiziraju kao pretjerano pojednostavljivanje, ali s druge strane tvrdim da kolaps Jugoslavije zaista precizno prati \u201cdvostruki pokret\u201d opisan u Polanyijevoj \u201cVelikoj preobrazbi\u201d. Nemam \u0161to re\u0107i o tridesetim godinama, s obzirom na to da nisam stru\u010dnjak za to podru\u010dje.<\/p>\n<p><strong>Za razdvajanje je trebalo puno nasilja<\/strong><\/p>\n<p><em>Zanimljivo je da su hrvatski radnici koji su i\u0161li prosvjedovati u Beograd i tijekom druge polovice osamdesetih dobivali potporu lokalnoga srpskog stanovni\u0161tva. Va\u0161e istra\u017eivanje dodaje sna\u017ean argument tezi \u2013 suprotstavljenoj uobi\u010dajenim pristupima jugoslavenskim ratovima \u2013 da su nacionalizam i me\u0111uetni\u010dka mr\u017enja zapravo posljedice, a ne uzrok ratova te da su nacionalisti ulo\u017eili goleme napore u stvaranje te mr\u017enje?<\/em><\/p>\n<p>Radnici iz Vukovara u Beogradu su primljeni kao heroji, a slu\u010daj labinskih rudara galvanizirao je radnike u \u010ditavoj zemlji. Hrvatski radnici definitivno su bili avangarda radni\u010dkog pokreta u \u010ditavoj drugoj polovici osamdesetih. Vukovarski radnici do\u017eivljavani su kao tipi\u010dni Jugoslaveni i dobri titoisti, koji su predstavljali sveop\u0107e negodovanje zbog posvema\u0161njeg gubitka udobnosti i autonomije. Vi\u0161e iznena\u0111uje \u010dinjenica da su labinski rudari, mnogi od njih muslimani iz Bosne ili s Kosova, tako\u0111er prili\u010dno spektakularno uspjeli pridobiti javno mnijenje na svoju stranu. Sla\u017eem se s tvrdnjom da nacionalisti\u010dki projekt nije bilo lako sprovesti: bilo je potrebno izvr\u0161iti masovno nasilje da bi se postiglo razdvajanje. Vukovar je dobar primjer. Vojne organizacije s obje strane u tom su gradu, smje\u0161tenom u jugoslavenskoj \u017eitnici, bli\u017eem Beogradu negoli Zagrebu i s velikim udjelom mje\u0161ovitog stanovni\u0161tva, morale po\u010diniti niz zvjerstava ne bi li uvjerile javnost da je su\u017eivot nemogu\u0107. Ukazao sam da su upravo gradovi koji su bili \u010dvrsta upori\u0161ta multietni\u010dkog radni\u010dkog pokreta do\u017eivjeli disproporcionalno sna\u017eno me\u0111uetni\u010dko nasilje \u2013 Sarajevo, Mostar, Kosovska Mitrovica itd.<\/p>\n<p><em>Napisali ste da je upravo uspjeh radni\u010dkog protupokreta \u2013 zasnovanog na klasnoj i etni\u010dkoj solidarnosti \u2013 u suprotstavljanju politici \u0161tednje, tada poznatoj kao \u201cstabilizacija\u201d, bio preduvjet kasnijoj eksploziji nacionalizma. Nije li to paradoks?<\/em><\/p>\n<p>To\u010dno, protivno je intuiciji da se raspad dogodio u razdoblju u kojem je bio prisutan najve\u0107i potencijal za me\u0111uetni\u010dki savez radnika i obi\u010dnih \u010dlanova dru\u0161tva, s ciljem da se pred dr\u017eavu postave zahtjevi. Mislim da je radni\u010dki pokret osamdesetih samo nazna\u010dio taj potencijal, a federalni i drugi vo\u0111e bili su itekako svjesni toga. \u010cini se da je ne\u0161to od zamaha nacionalisti\u010dke eksplozije proizi\u0161lo iz eksplicitnog poku\u0161aja da se slomi potencijal preuzimanja dr\u017eave od strane onih koji su simpatizirali radni\u010dke interese. Na\u017ealost, to je te\u0161ko dokazati i u mom je radu tek implicirano. Naro\u010dito je te\u0161ko shvatiti Milo\u0161evi\u0107eve namjere. Njegov oportunizam u preokretanju ekonomskih neda\u0107a ljudi koji su slu\u010dajno bili Srbi u nacionalisti\u010dki izraz srpskih politi\u010dkih ambicija dobro je poznat, \u010demu je pripomogla i situacija na Kosovu. Vjerujem da je Milo\u0161evi\u0107 interes u rastu nacionalizma prona\u0161ao kao odgovor na dramati\u010dno mijenjanje raspolo\u017eenja prema federalnoj vladi u civilnom dru\u0161tvu i regionalnoj politici. Nu\u017eno je daljnje prou\u010davanje dinamike odnosa sna\u017enoga radni\u010dkog pokreta i nacionalisti\u010dke agitacije, naro\u010dito na Kosovu, kako bi se preciznije opisao spomenuti paradoks.<\/p>\n<p><strong>Milo\u0161evi\u0107eva uloga<\/strong><\/p>\n<p><em>Simultani napori vlade na provo\u0111enju liberalnih reformi (s posljedi\u010dnim padom \u017eivotnog standarda) i radni\u010dki protupokret doveli su dru\u0161tvo i dr\u017eavu u slijepu ulicu, a potom se kao izlaz ponudio nacionalizam; me\u0111utim, iako pi\u0161ete da \u0107ete pokazati kako su nacionalisti potkopali radni\u010dki pokret, zapravo tu kooptaciju nigdje ne obja\u0161njavate? Kako je, dakle, Milo\u0161evi\u0107 \u201cpretvorio radnike u Srbe\u201d?<\/em><\/p>\n<p>Da je Milo\u0161evi\u0107 prikazivao radni\u010dke pritu\u017ebe kao nacionalisti\u010dke sukobe te nakraju pretvorio neke od ve\u0107ih \u0161trajkova u nacionalisti\u010dke zborove, nije moje otkri\u0107e. Mihail Arandarenko (profesor beogradskog Ekonomskog fakulteta, op. a.) vrlo jasno opisuje kako se Milo\u0161evi\u0107 predstavljao kao spasitelj radnika i kako je prikazivao \u0161trajkove kao \u201cdoga\u0111anja naroda\u201d. Robert Miller je pisao koliko je truda Milo\u0161evi\u0107 ulo\u017eio da razdvoji srpske od albanskih radnika na Kosovu, a nije slu\u010dajno da je doga\u0111aj koji je, mogu\u0107e, srpsko-albanske odnose gurnuo preko ruba bio upravo \u0161trajk, mislim na Trep\u010du 1989. godine, koji je bio suprotstavljen dotada\u0161njim trendovima radni\u010dkih akcija. Albanski radnici su smatrali da odgovaraju na Milo\u0161evi\u0107eve provokacije, no istodobno su mu davali municiju potrebnu da od njih odvoji srpske radnike, spre\u010davaju\u0107i njihovu suradnju u istoj borbi. No stvar je u tome da su se i druge mogu\u0107nosti pokazivale mogu\u0107ima, poput me\u0111uetni\u010dke solidarnosti tijekom \u0161trajka u Trep\u010di 1985. Milo\u0161evi\u0107 se usredoto\u010dio na te slu\u010dajeve kako bi zapo\u010deo ve\u0107i projekt razgra\u0111ivanja srpskog osje\u0107aja sigurnosti i zajedni\u0161tva u krajevima u kojima nisu bili ve\u0107ina.<\/p>\n<p><em>Ipak, te\u0161ko je izbje\u0107i dojam da drasti\u010dno pojednostavljujete razloge koji su doveli do raspada dr\u017eave, a neke gotovo ni ne spominjete: od prisutnog nacionalizma, preko kraja Hladnog rata (koji je uvelike \u201cproizveo\u201d Jugoslaviju i samoupravljanje), do proma\u0161aja jugoslavenskog socijalizma. Primjerice, 1953. Slovenija je tri puta bila razvijenija od Kosova, a 1989. osam puta?<\/em><\/p>\n<p>Da se i ka\u017ee da je, zbog ekonomskih razlika izme\u0111u regija, odcjepljenje bilo neminovno, to ne obja\u0161njava za\u0161to mu se i stremilo i opiralo s takvom \u017eestinom. \u010cinjenica da je kriza do\u0161la s krajem Hladnog rata svakako jest zna\u010dajna, a nacionalisti\u010dke epizode (uklju\u010duju\u0107i maspok, albanske prosvjede, Memorandum SANU-a itd.) obra\u0111ujem i uva\u017eavam, ali ne dijelim entuzijazam mnogih koji smatraju da su ti doga\u0111aji nu\u017eno vodili masovnom nasilju. Predstavljali su mogu\u0107nosti, ba\u0161 kao i me\u0111uetni\u010dka solidarnost radni\u010dkog pokreta. Bez obzira na nacionalnost, radnici su kroz osamdesete iskazivali vjernost federaciji, paradiraju\u0107i s Titovim slikama i zastavama SFRJ te izbjegavaju\u0107i u\u017ee identitete, \u010dime su iskazivali nostalgiju za relativnom ekonomskom sigurno\u0161\u0107u iz Brozova vremena. Prisutna je tendencija da se povijest Jugoslavije interpretira od rata unatrag; umjesto toga, mene zanima totalitet mogu\u0107nosti koje su osamdesetih godina postojale te me motivira \u017eelja da razumijem za\u0161to su neke mogu\u0107nosti bile politi\u010dki forsirane, a druge potkopavane. Mogu\u0107e je da, u gorljivosti da iska\u017eem vrijednost radni\u010dkog pokreta, nisam toliko pa\u017enje posvetio materijalu koji su drugi vrlo opse\u017eno ve\u0107 obradili, no \u017eelio sam ukazati na va\u017enost uloge radnika u raspadu dr\u017eave, koja je malo poznata. Me\u0111utim, ne tvrdim da su \u0161trajkovi ili odgovor na njih sru\u0161ili federaciju, da se ona i mimo njih ne bi raspala. No radni\u010dki je pokret bio neugodni podsjetnik na postojanje potencijalne alternative odcjepljenju i ratu, alternative koju je premalo politi\u010dkih vo\u0111a htjelo ili moglo slijediti.<\/p>\n<p><strong>Tito je stvorio uvjete za primjenu samoupravljanja<\/strong><\/p>\n<p><em>Nije li va\u0161 opis Tita kao jedine osobe koja je, \u201csa svojim posebnim znanjem\u201d, mogla upravljati kompleksnom konstelacijom tr\u017ei\u0161ta i dru\u0161tva pretjeran? Naposljetku, samoupravljanje nije bila Titova ideja, nego je potekla od drugih \u010dlanova Partije.<\/em><\/p>\n<p>Tito mo\u017eda nije izmislio samoupravljanje, ali je vi\u0161e-manje samostalno stvorio uvjete za njegovu relativno mirnu primjenu u mjestima razli\u010ditima poput Ljubljane i Skoplja. Internacionalno se manipuliralo tr\u017ei\u0161tem, a bogatstvo je redistribuirano u nerazvijene krajeve. Samoupravljanje se u praksi jako razlikovalo od onog na papiru i ne mislim da je njime lako mogao upravljati bilo koji od Titovih nasljednika.<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.novossti.com\/2013\/06\/jake-lowinger-jugoslavija-se-raspala-zbog-mjera-mmf-a-nacionalizmi-su-tek-posljedica\/\" target=\"_blank\">Novossti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Jake Lowinger: Ugovori s MMF-om izazvali su val radni\u010dkih prosvjeda izrazito neobi\u010dnih za komunisti\u010dko dru\u0161tvo<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-117743","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/117743","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=117743"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/117743\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=117743"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=117743"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=117743"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}