{"id":117633,"date":"2013-07-02T08:13:47","date_gmt":"2013-07-02T06:13:47","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=117633"},"modified":"2013-07-01T21:21:02","modified_gmt":"2013-07-01T19:21:02","slug":"ne-glasati-za-politicare-koji-koriste-govor-mrznje","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2013\/07\/02\/ne-glasati-za-politicare-koji-koriste-govor-mrznje\/","title":{"rendered":"Ne glasati za politi\u010dare koji koriste govor mr\u017enje"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Autorka: Nid\u017eara Ahmeta\u0161evi\u0107<\/strong><\/p>\n

Centar za dru\u0161tvena istra\u017eivanja \u201cAnalitika\u201d je 21. juna u Sarajevu organizovao me\u0111unarodnu konferenciju na temu zlo\u010dina iz mr\u017enje na kojoj se govorilo i o jeziku mr\u017enji. Me\u0111u gostima je bio i Andrew Smith, pravni ekspert organizacije \u010clan 19 koja je zala\u017ee za slobodu govora u svijetu. Jedno od pitanja kojima se bave u ovoj organizaciji ve\u0107 du\u017ei niz godina je i na koji na\u010din sankcionisati jezik mr\u017enje, a da pri tome pravo na slobodu govora ne bude ugro\u017eeno. O tome, te o odgovornosti politi\u010dara, medija i gra\u0111ana u borbi protiv govora mr\u017enje, Smith govori za na\u0161 portal.<\/p>\n

NA: Na po\u010detku jedno naizgled vrlo jednostavno pitanje, na koje te\u0161ko da se mo\u017ee na\u0107i jedinstven odgovor – \u0161ta je to govor mr\u017enje?<\/em><\/p>\n

AS: Sam termin nije od velike pomo\u0107i za pravnike kao \u0161to sam i ja. Termin jezik mr\u017enje se \u010desto koristi i u razli\u010ditim kontekstima – u sudnici, ali i van nje – da se opi\u0161e bilo koji na\u010din izra\u017eavanja koji neki ljudi ne vole, koji je uvredljiv, poni\u017eavaju\u0107i, baziran na uvredama upu\u0107enim ka ne\u010dem \u0161to se naziva za\u0161ti\u0107enim kategorijama, kao \u0161to je religija, rasa, etni\u010dka pripadnost. Ujedno, to podrazumijeva i mnogo ekstremniji govor koji poti\u010de na nasilje ili diskriminaciju, kada jedna osoba poziva drugu da djeluje na negativan na\u010din protiv nekoga zbog religije, etni\u010dke pripadnosti ili sli\u010dno. Dakle, to je vrlo \u0161iroka definicija i zbog toga postoji tako puno konfuzije jer govorimo o puno razli\u010ditih vrsta govora, i dr\u017eava ne mo\u017ee odgovoriti na sve te forme na isti na\u010din. To podrazumijeva razli\u010dite odgovore u zavisnosti od problema.<\/p>\n

NA: Kako onda dru\u0161tvo mo\u017ee da se bori protiv govor mr\u017enje, kada ni pravnici nemaju jasne odgovore?<\/em><\/p>\n

AS: Generalno, moramo prebaciti fokus sa onog \u0161to dr\u017eava mo\u017ee uraditi na ono \u0161to mi kao pojedinci mo\u017eemo. Iskustvo pokazuje da je jedini na\u010din da se efikasno bori protiv govora mr\u017enje da se uti\u010de na na\u010din na koji ljudi razmi\u0161ljaju. A to se mo\u017ee uraditi ako pitamo ljude za\u0161to je OK tretirati nekoga na taj na\u010din, za\u0161to dozvoliti politi\u010darima da govore na taj na\u010din, medjima da koriste takav jezik, i za\u0161to ne izazivati takve poruke?<\/p>\n

Odgovor bi mogao biti da trebamo policiju i dr\u017eavu koji \u0107e uraditi ne\u0161to, ali naj\u010de\u0161\u0107e moramo misliti kako da gra\u0111ansko dru\u0161tvo, gra\u0111ani sami i mediji, reaguju na takav govor, da uka\u017eu na njegov negativan uticaj na dru\u0161tvo. I umjesto da gledamo kako \u0107e se tu\u017eila\u0161tva i policija nositi sa tim problemom, trebamo prona\u0107i na\u010dine da objasnimo za\u0161to je tolerancija bitna i koliko netolerancija mo\u017ee uticati na sve. Mislim da tu gra\u0111ansko dru\u0161tvo mora preuzeti lidersku poziciju i biti najefikasnija snaga, a ne oslanjati se na dr\u017eavu da ne\u0161to uradi.<\/p>\n

NA: Kako odrediti tu granicu kada dr\u017eava treba da preuzme odgovornost, a \u0161ta svakog od nas kada je u pitanju sprje\u010davanje jezika mr\u017enje?<\/em><\/p>\n

AS: Da, to je jako komplikovano pitanje. Dr\u017eava ima ulogu u najekstremnijim oblicima koji trebaju biti zabranjeni. Da bi ih identificirali, razvili smo test koji ima \u0161est dijelova. Ovaj test pita brojna pitanja koja poma\u017eu u odre\u0111ivanju toga da li je neki govor tako lo\u0161 da ga dr\u017eava treba zabraniti umjesto da za\u0161titi pravo odre\u0111enog pojedinca na slobodu govora.<\/p>\n

\u0160est koraka testa podrazumijevaju: kontekst u kojem se govor koristi, \u0161to uklju\u010duje pitanja kao \u0161to su politi\u010dki kontekst ili postojanje nekog historijskog konteksta u odre\u0111enom dru\u0161tvu. Drugi dio testa je namjera, odnosno otkriti koja je bila namjera govornika kada je ne\u0161to rekao, i odvojiti izraz koji je uvredljiv i pono\u017eavaju\u0107i od izraza koji neka osoba koristi da promovira netoleranciju i nasilje, a nije direktan poziv na netoleranciju i nasilje. Bitno je ispitati namjeru jer je to ono poku\u0161avamo sprije\u010diti. Tako\u0111er je bitno razmotriti identitet govornika. Dakle, moramo razlikovati one koji imaju uticaj na dru\u0161tvo od onih koji imaju manju publiku. U tom kontekstu, mediji i politi\u010dari imaju ve\u0107u odgovornost da izbjegnu kori\u0161tenje govora mr\u017enje od pojedinaca, obi\u010dnih ljudi da tako ka\u017eem, koji mogu slobodnije govoriti. Politi\u010dari i mediji moraju biti svjesni da kada govore, ljudi ih slu\u0161aju i o\u010dekuju da snose odgovornost za ono \u0161to ka\u017eu jer njihove rije\u010di dolaze uz odgovornost. Jo\u0161 jedan faktor je na\u010din na koji se prenosi taj govor. Dakle, kanal kojim neko prenosi jezik mr\u017enje je tako\u0111er relevantan, da li je to kroz medije koji imaju veliku publiku, ili je rije\u010d o pojedincu koji govori me\u0111u svojim prijateljima. To je bitna razlika. Druga\u010dije je ono \u0161to recimo politi\u010dar govori javno, pred puno ljudi, ili recimo sa ministrima iza zatvorenih vrata. Zadnji dio testa je realna mogu\u0107nost da se odre\u0111enim govorom nanese \u0161teta, odnosno moramo procjeniti da li postoji realna mogu\u0107nost izazivanja nasilja govorom odre\u0111ene osobe. Naprimjer, ako sam ja tinejd\u017eer koji online ostavlja budalaste i nezrele rasisti\u010dke poruke, komentare, te\u0161ko da \u0107e to stvarno nekoga natjerati da djeluje i dr\u017eava ni ne treba to sankcionisati. To je uvredljiv govor sa kojim se svi trebamo nositi. Naspram toga su politi\u010dari koji koriste politi\u010dku situaciju, trenutak u kojem su tenzije visoke, kada ljudi osje\u0107aju da su \u017ertve nepravde, a oni ba\u0161 tada javno koriste jako precizan jezik da ljude nagovore, potaknu, na nasilje. To je bitno razmotriti i tu su kategorije koje bi dr\u017eava trebala zabraniti.<\/p>\n

Sve to je prili\u010dno komplikovano, ali mislim da se na kraju svodi na procjenu koliko je neki pojedinac imao namjeru da nanese \u0161tetu, i da li je neki govor tako negativan da ga \u017eelimo zabraniti umjesto da ga u\u010dinimo problemati\u010dnim koriste\u0107i druga sredstva. <\/em><\/p>\n

NA: U slu\u010daju BiH danas, ponekada se \u010dini da je civilni sektor spremniji baviti se tinejd\u017eerima koji ostvaljaju komentare na online medijima nego politi\u010darima koji \u0161ire govor mr\u017enje. Uz to, politi\u010dari su nekada za\u0161ti\u0107eni sistemom kakav jeste. Kako to promjeniti?<\/em><\/p>\n

AS: Interesantno mi je da saznam vi\u0161e o tome kako imunitet za politi\u010dare u Bosni zaista djeluje. Ali, \u010dini mi se da nema razloga da ako se neki politi\u010dar izra\u017eava na na\u010din koji ljude poziva na nasilje on ili ona ne snosi odgovornost za to. A puno je na\u010dina na koji nekome mo\u017eete nametnutni odgovornost za ono \u0161to govore. Ne mora se to uvijek raditi kroz zakon. To ustvari do\u0111e tek na kraju.<\/p>\n

Na prvom mjestu, kada govorimo o politi\u010darima koji koriste retoriku mr\u017enje, je uloga medija. Oni trebaju da konfrontiraju tu osobu, da uka\u017eu na to da koristi govor mr\u017enje, a ne samo da ponavljaju ono \u0161to je re\u010deno. Treba postavljati pitanja tim politi\u010darima, pitati ih za\u0161to su ne\u0161to rekli, na koji na\u010din pravdaju svoje stavove, misle li na posljedice toga \u0161to govore. Istovremeno, treba da pozovu \u017ertve jezika mr\u017enje i s njima da govore o posljedicama a kako bi ljudi moglu razumjeti negativne efekte jezika mr\u017enje na \u017eivot svih. Samo u najekstremnijim okolnostima krivi\u010dni zakon treba biti kori\u0161ten. Ali, u svakom slu\u010daju za takva djela ne bi trebao postojati imunitet. No, nepravedno je sancionisati obi\u010dne ljude, koji govore na ulici, a ne politi\u010dare koji govore u medijima gdje to sigurno mo\u017ee imati puno vi\u0161e uticaja.<\/p>\n

NA: Vi ste iz UK, gdje je i sjedi\u0161te \u010clana 19. Kako se tamo dru\u0161tvo bori protiv jezika mr\u017enje koji \u0161ire politi\u010dari?<\/em><\/p>\n

AS: Pod jedan, demokratija pru\u017ea mogu\u0107nost da ne glasate za ljude koji koriste govor mr\u017enje. Konktetno, u UK politi\u010dari imaju imunitet za ono \u0161to ka\u017eu u Parlamentu, ali taj imunitet ne postoji za ono \u0161to govore van te institucije. Ali u UK imamo zakone koji tretiraju pozivanje na rasnu mr\u017enju i pojedinci mogu biti procesuirani. No, to se de\u0161ava samo u ekstremnim situacijama. Ono \u0161to bi se najvjerovatnije desilo politi\u010darima koji koriste jezik mr\u017enje je da bi mediji izvijestili o tome, stavili ih pred javnost i tra\u017eili izvinjenje, opravdanje… Za tako ne\u0161to morate imati profesionalne medije, neovisne od politike. Ako su mediji upla\u0161eni ili se oslanjaju na politi\u010dare za bilo \u0161ta, onda se to ne\u0107e desiti. Ali mislim da su mediji najbolji na\u010din da se jezik mr\u017enje stavi pod lupu.<\/p>\n

NA: Dakle, ovdje govorimo o odgovornom dru\u0161tvu.<\/em><\/p>\n

AS: Da. to je su\u0161tina. Odgovornosti i samoregulacija, koja podrazumijeva odgovornost i politi\u010dku volju institucija. Ali to nije mogu\u0107e posti\u0107i preko no\u0107i, i treba puno razli\u010ditih pristupa da se izlije\u010di dru\u0161tvo, a sigurno to nije samo pravosu\u0111e.<\/p>\n

NA: Vi ukazujete na probleme u zakonima koji defini\u0161u ova pitanja u BiH. Koji su to?<\/em><\/p>\n

AS: Dio problema sa bosanskim krivi\u010dni zakonima – ustvari, to je prvi jer govorimo o zakonima a ne zakonu. Ali govore\u0107i vrlo generalno, dio problema je da su u Bosni zlo\u010dini iz mr\u017enje, dakle kada neko po\u010dini nasilni \u010din protiv nekog drugog iz recimo rasne mr\u017enje, to se sada tretira kao podsticanje na diskriminaciju i nasilje. Postoje\u0107i zakoni na nejasan na\u010din razlikuju nasilni \u010din i jezik mr\u017enje. Zato mislim da postoji potreba da se u Bosni sagleda zakonodavstvo, reform\u0161e tako da poticanje, zagovaranje mr\u017enje, koje je dio poticanja na nasilje i kako je formulisano u me\u0111unarodnom zakonu, bude odvojeno od nasilja. I mislim da bi to u\u010dnilo da bude puno lak\u0161e procesuirati jezik mr\u017enje. Ali ponovo, to nije nije samo stvar zakona. Moramo se sjetiti da nije sve u ka\u017enjavanju stavova koji nam se ne svi\u0111aju i da cenzurisanje stavova rijetko mo\u017ee ujediniti zajednice. Uti\u0161ati ne\u010diji glas ili procesuirati nekoga zbog onog \u0161to ka\u017ee \u0107e ustvari pogor\u0161ati stvari. Po\u0161tovanje prava na pravo govora je bitno za \u0161irenje tolerancije i dio toga mora biti u\u010denje o odgovornom pona\u0161anju i govoru, radije nego da se name\u0107u krivi\u010dne sankcije.<\/p>\n

NA: Mo\u017ee li \u010clan 19. dati neke preporuke o tome, i da li planirate to?<\/em><\/p>\n

AS: Kao dio ovog doga\u0111aja sa Analitikom planiramo izdati publikaciju u kojoj \u0107e biti objadinjen test sa \u0161est dijelova i u kojem \u0107emo pojasniti krivi\u010dne zakone i \u0161ta je u njima problemati\u010dno i nije u skladu sa me\u0111unarodnim stanadrdima. Dat \u0107emo i preporuke kako to popraviti. To \u0107e naglasiti potrebu za pravnim obja\u0161njenjem koje jasnije defini\u0161e kada korisiti odre\u0111ene mjere, a kako pokazati po\u0161tovanje prema slobodi izra\u017eavanja, te da li je korisno \u0161titi pravo govora u okolnostima kada postoji potreba za limitiranjem. Ali te situacije su rijetke i moraju biti u skladu sa me\u0111unarodnim principima.<\/p>\n

Mediacentar.ba<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Mediji su najbolji na\u010din da se jezik mr\u017enje stavi pod lupu, ka\u017ee Andrew Smith, pravni ekspert ogranizacije \u010clan 19.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-117633","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/117633","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=117633"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/117633\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=117633"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=117633"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=117633"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}