{"id":117519,"date":"2013-06-30T12:52:45","date_gmt":"2013-06-30T10:52:45","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=117519"},"modified":"2013-06-30T12:53:28","modified_gmt":"2013-06-30T10:53:28","slug":"dobrodosli-u-bescutni-birokratski-moloh","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2013\/06\/30\/dobrodosli-u-bescutni-birokratski-moloh\/","title":{"rendered":"Dobrodo\u0161li u be\u0161\u0107utni birokratski Moloh"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Autorka: Tamara Opa\u010di\u0107<\/strong><\/p>\n

Nakon maratonskog pregovara\u010dkog razdoblja, Hrvatska \u0107e 1. srpnja postati 28. \u010dlanica Europske unije. Tim povodom razgovarali smo s Hrvojem Juri\u0107em, docentom na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu te \u010dlanom Sindikata “Akademska solidarnost” i grupe “Direktna demokracija u \u0161koli”. U razgovoru za “H-Alter”, Juri\u0107 govori o budu\u0107nosti Hrvatske u EU, crnim scenarijima koje Hrvatskoj prognoziraju europski mediji, polo\u017eaju radnika i ulozi sindikata unutar europske zajednice te mogu\u0107nostima za izvanparlamentarno dru\u0161tveno-politi\u010dko djelovanje.<\/p>\n

Prvog srpnja Hrvatska \u0107e postati najnovija \u010dlanica Europske unije. Kakva je budu\u0107nost Hrvatske u Uniji?<\/em><\/p>\n

Dovoljno je re\u0107i da je budu\u0107nost Hrvatske u Uniji – europska. Me\u0111utim, ne radi se o romantiziranoj Europi, o kojoj Hrvati ma\u0161taju “od stolje\u0107a sedmog” ili od 1990, jer Europska unija nema veze s kulturom, politi\u010dkom kulturom i socijalnim blagostanjem, \u0161to se, protivno stvarnosti, i dalje upisuje u pojam Europe. EU je hladni i be\u0161\u0107utni birokratski Moloh koji pro\u017edire upravo sve ono \u0161to na\u0161i naivni “europejci” smatraju Europom. EU nije niti “jedinstvo u razli\u010ditosti”, niti jezgra neke alternativne, nadnacionalne politike budu\u0107nosti, nego je ona primarno ekonomska unija, tj. servis krupnog kapitala i mehanizam ekonomskog pod\u010dinjavanja politi\u010dkih zajednica i pojedinaca. A hrvatska politi\u010dka oligarhija, nakon \u0161to je na lokalnoj burzi uspje\u0161no provela rasprodaju dru\u0161tvene imovine i zajedni\u010dkih dobara, odlu\u010dila je prodati na europskoj burzi i cijelu Hrvatsku, njene ljudske i prirodne resurse, odnosno ono \u0161to je preostalo, reliquiae reliquiarum. Mo\u017eda nekima jo\u0161 nije jasno, pa treba istaknuti o\u010diglednu stvar: EU ne \u017eeli Hrvatsku iz neke ljubavi. Radi se o ugovorenom braku koji je, kao i svaki ugovoreni brak, samo legalizirana prostitucija, u kojoj dakako strada subjekt kojeg se podvodi. U toj promi\u0161ljenoj i pomno kalkuliranoj vezi uop\u0107e nije rije\u010d o na\u0161oj “slavnoj povijesti i kulturi” nego o antidemokratskoj geopolitici i kapitalisti\u010dkoj ekonomiji.<\/p>\n

Kako izgleda Europa kojoj se Hrvatska pridru\u017euje?<\/em><\/p>\n

Europa, kojoj se Hrvatska sada pridru\u017euje, Europa je kojom tumaraju mase eksploatiranih radnika i nezaposlenih, mase obesna\u017eenih i obesmi\u0161ljenih gra\u0111ana, mase neregistriranih ne-europljana koji ne\u0107e biti prognani jer su itekako korisni za europsku ekonomiju, kao i europski sweat shopovi u jugoisto\u010dnoj Aziji. To je Europa u kojoj \u0107e razne bugarske, rumunjske, gr\u010dke, cipri i hrvatske biti kolonije “stare Europe”. Nadalje, EU nisu samo hrvatski politi\u010dari koji ponosno \u0161e\u0107u ula\u0161tenim hodnicima briselskih institucija, nego i radnice DTR-a i radnici u razminiranju, koji su ovih dana prosvjedovali na zagreba\u010dkim ulicama i na Jela\u010di\u0107 placu, gdje se, sasvim perverzno, 30. lipnja odr\u017eava neukusni “EU prajd”.<\/p>\n

Nakon 1. srpnja, gra\u0111ani Hrvatske, barem isprva, vjerojatno ne\u0107e primijetiti velike promjene, jer ve\u0107 godinama, da ne ka\u017eem desetlje\u0107ima, Hrvatska se pravi da je u EU, “di\u0161e europski” i radi europski. To je takozvana Prilagodba: od folklorne prilagodbe, tj. apsurdnog vje\u0161anja zastava EU na dr\u017eavne ustanove u Hrvatskoj i papagajskog usvajanja europskog novogovora, preko u\u017eurbanog i \u0161lampavog uskla\u0111ivanja hrvatskog zakonodavstva s onim europskim, do odnosa prema radni\u0161tvu i prema javnom dobru. Ba\u0161 ovo posljednje treba naglasiti. Na primjer, u na\u0161im je medijima skoro neopa\u017eeno pro\u0161la vijest da su u o\u017eujku 2013. predsjednik Europske komisije, Barroso, i predsjednik Izraela, Peres, raspravljali o projektu golfa na Sr\u0111u, nakon \u010dega je Barroso malo pritisnuo hrvatskog premijera da se taj problem \u0161to prije rije\u0161i, naravno, u korist izraelskog poduzetnika Frenkela. Kakvi topni\u010dki dnevnici, kakve trice! “Uklanjanje prepreka” hrvatskom pridru\u017eivanju Uniji najbolje se vidi u ovom detalju. Osim toga, europsku perspektivu Hrvatske treba sagledavati i u kontekstu perspektiva demokracije u EU. A one uop\u0107e nisu svijetle. “Demokratski deficit”, o kojem se jo\u0161 uvijek stidljivo govori, eufemizam je za ne-demokratske i anti-demokratske tendencije kojima je obilje\u017eena EU. Bojim se da je, s obzirom na to, gra\u0111anima Hrvatske demokracija dalje nego ikada, jer \u0107e europsko-unijska verzija demokracije samo potencirati one tendencije koje su nam ve\u0107 dobro poznate, a koje se ti\u010du partitokratske vlasti i politike koju zapravo vode krupni kapitalisti, ukratko, anti-demokratskog demokratizma ili pseudodemokracije.<\/p>\n

Je li Hrvatska sljede\u0107a Gr\u010dka, kako to tvrde europski mediji?<\/em><\/p>\n

Nisam sklon takvoj vrsti prognoza, pogotovo zato \u0161to ti europski mediji izri\u010du samo bojazni europskih ekonomsko-politi\u010dkih centara mo\u0107i, tj. govore\u0107i o Hrvatskoj kao “sljede\u0107oj Gr\u010dkoj” govore jedino o ugro\u017eenosti financijskog sektora, valute, poduzetni\u010dke klime, interesa europskih turista i sli\u010dno, a sve ono \u0161to bismo mi zapravo trebali nau\u010diti iz slu\u010daja Gr\u010dke nije predmet njihove brige. Mislim na socijalno-ekonomsku situaciju u Gr\u010dkoj, na eroziju javnih dobara, uklju\u010duju\u0107i javni medijski servis, na poku\u0161aje instaliranja pro-europske i nedemokratske politi\u010dke oligarhije, i tako dalje.<\/p>\n

Mo\u017eda \u0107e zaista stanje u Hrvatskoj uskoro biti kao u Gr\u010dkoj, iako ni sada nije mnogo druga\u010dije, ali sigurno je da postoji jedna bitna razlika izme\u0111u Hrvatske i Gr\u010dke, a ona se ti\u010de narodnog, gra\u0111anskog otpora. Iz hrvatske perspektive mo\u017eemo biti zavidni Grcima na masovnosti tamo\u0161njih protesta, na razini mobiliziranosti i organiziranosti gr\u010dkih radnika i gra\u0111ana op\u0107enito, pa i na nekim reakcijama na krizu u sferi takozvane visoke politike. U tom smislu, u cijeloj toj gr\u010dkoj depresiji, ima razloga za optimizam. Kod nas ba\u0161 i nema. Ali ako taj otpor u Gr\u010dkoj s vremenom bude popu\u0161tao pred EU kapitalisti\u010dkim buldo\u017eerom, onda bi se, s obzirom na va\u0161e pitanje, moglo re\u0107i obrnuto: mo\u017eda \u0107e Gr\u010dka postati “sljede\u0107a Hrvatska”, odnosno mo\u017eda \u0107e se situacija pogor\u0161avati, a otpor tom buldo\u017eeru bit \u0107e slaba\u0161an i sve slabiji.<\/p>\n

Hrvatska ve\u0107 odavno u mnogo\u010demu “prati” europske trendove. Po nezaposlenosti mladih nalazi se odmah iza spomenute Gr\u010dke i \u0160panjolske. Nedavno je najavljeno da \u0107e Hrvatska prva u EU primjenjivati nove mjere za poticanje zapo\u0161ljavanja mladih. Kako ih ocjenjujete?<\/em><\/p>\n

Nagledali smo se i naslu\u0161ali raznih “mjera” koje ve\u0107inom nisu donijele ni\u0161ta novo, korisno i uspje\u0161no, tako da sam a priori skepti\u010dan i prema ovim mjerama. Lijepo je da se misli na mlade, ali isti taj ministar rada i ista ta Vlada nekako su \u0161utljivi kad im pod prozorom vi\u010du stariji radnici, oni radnici kojima je usred njihovog radnog vijeka ili na njegovom zalasku izmaknuto tlo ispod nogu. Ukratko, ne vjerujem onim mjerama koje su zapravo palijativna rje\u0161enja i koje ne po\u010divaju na nekoj \u0161iroj slici i dugoro\u010dnijoj strategiji, nego se donose tek tako, za Europu ili za CV nekog ministra koji \u0107e se ve\u0107 sutra posvetiti ne\u010demu drugom. Pored toga, ve\u0107ina tih mjera za mlade bazira se na varavoj nadi u EU-fondove, odnosno na famoznom “povla\u010denju novca iz EU-fondova”, a spram toga treba biti skepti\u010dan, jer se uglavnom radi o kratkoro\u010dnim spinovima.<\/p>\n

Unato\u010d ogromnoj nezaposlenosti koja ve\u0107 godinama mu\u010di Hrvatsku, sindikati su nakon godina \u0161utnje ove godine organizirali prvomajski prosvjed. Nakon toga su ubrzo sklopili pakt o nenapadanju s Vladom. Kako ocjenjujete djelovanje birokratskih sindikata u Hrvatskoj?<\/em><\/p>\n

Djelovanje sindikata u Hrvatskoj ocjenjujem kao nedovoljno. Mislim na ocjenu – nedovoljan. Muka mi je uop\u0107e analizirati njihovo djelovanje jer je valjda ve\u0107 jasno i radnicima i svim drugima da je u tim mainstream sindikatima i kod tih sindikalnih vo\u0111a ostao samo naziv “sindikat”, a da su zapravo puka ispostava politi\u010dke vlasti i poslodavaca. U najboljem su slu\u010daju “tampon-zona” izme\u0111u vlasti i poslodavaca, subjekt koji se cjenka s jednima i drugima ili, bolje re\u010deno, objekt s kojim se cjenkaju jedni i drugi. Jo\u0161 uvijek se sje\u0107amo nesretnog referenduma o radnom zakonodavstvu, kao i prvomajskog protesta ove godine. Sindikati su i tu i u drugim prilikama iznevjerili radnike, propustili su \u0161ansu da iznesu odre\u0111ene zahtjeve bez kalkulacija, da ih zao\u0161tre, i da ih smjeste u \u0161iri dru\u0161tveni kontekst. Ali to nije ni\u0161ta novo, ve\u0107 smo se navikli. Paradigmatski i tragikomi\u010dni lik sindikalnog vo\u0111e Vilima Ribi\u0107a vjerno je zabilje\u017een u dokumentarcu Blokada Igora Bezinovi\u0107a.<\/p>\n

Ove birokratske sindikate jo\u0161 uvijek uzimamo za ozbiljno samo zato \u0161to se nadamo da \u0107e ipak, mo\u017eda, jednom, nekako, ti sindikati u\u010diniti ne\u0161to \u0161to bi trebali u\u010diniti. Na primjer, boriti se za prava radnika. I da \u0107e biti istinska, a ne politikantska opozicija vlasti i kapitalistima, tj. Vladi i Hrvatskoj udruzi poslodavaca. Naravno, treba re\u0107i “\u010dast izuzecima”, jer ima jo\u0161 izuzetaka koji nastoje sa\u010duvati izvorni smisao sindikalizma, kao \u0161to su direktnodemokratska Akademska solidarnost, anarhisti\u010dka MASA ili Novi sindikat, koji se ra\u010duna me\u0111u “\u017eute sindikate”, ali ima aktivisti\u010dko-sindikalnu “\u017eicu”, uvijek je na izvoru doga\u0111anja, nastoje\u0107i doista pomo\u0107i radnicima u bazi. No, problem takvih sindikata je to \u0161to ne mogu ostvariti zna\u010dajniji utjecaj me\u0111u borniranim radni\u0161tvom, prvenstveno zato \u0161to imaju stigmu radikala ili idealista, a to se nikako ne uklapa u na\u0161 “vrli novi svijet”.<\/p>\n

Smatrate li da \u0107e sindikati ikada imati mobilizacijskih faktor kao spomenuti sindikati u Gr\u010dkoj ili, primjerice, u Engleskoj?<\/em><\/p>\n

Mo\u017eda, ali samo ako se reformiraju, odnosno ako se radikaliziraju, \u0161to zna\u010di – ako se vrate korijenima i ako se podsjete kako i za\u0161to su sindikati nastali i kako su djelovali, ako se podsjete na svoje zada\u0107e i ako kontekstualiziraju ili re-kontekstualiziraju svoje djelovanje. Na\u017ealost, moram re\u0107i i ovo: sindikati \u0107e biti mobilizacijski faktor ako budu imali bilo kakve ideje, jer najgore je to \u0161to dana\u0161nji sindikati i dana\u0161nje radni\u0161tvo, proletarijat, nemaju nikakvih ideja, tako da u najboljem slu\u010daju samo blebe\u0107u o socijaldemokraciji, misle\u0107i na dana\u0161nju, la\u017enu i izdajni\u010dku socijaldemokraciju. Nepostojanje kontinuiteta, tj. isprekidana i krivudava povijest sindikalizma kod nas – za razliku od Engleske, Gr\u010dke, \u0160panjolske ili Italije – sasvim su sigurno lo\u0161a osnova za stvaranje jednog sna\u017enog sindikalnog pokreta koji bi trebao biti klju\u010dni faktor gra\u0111anske mobilizacije ili, oprostite mi na izrazu, op\u0107enarodne obrane i dru\u0161tvene samoza\u0161tite. Vjerujem da bi ne\u0161to mogao promijeniti rad u sindikatima, koji podrazumijeva samoorganiziranje misle\u0107ih i aktivisti\u010dki orijentiranih ljudi unutar postoje\u0107ih sindikata, kao i rad sa sindikatima, tj. aktivna suradnja progresivnih nevladinih udruga i civilnih inicijativa s temeljito uni\u0161tenim sindikatima.<\/p>\n

Nedavno ste u kolumni Ve\u010dernjeg lista napisali: “Zna\u010daj radni\u010dkog otpora osobito dobro vidimo u slu\u010daju onih slu\u017ebi koje se mo\u017ee nazvati vitalnima za jedno dru\u0161tvo. Zamislite – u generalnom ili sektorskom \u0161trajku – obustavu rada komunalnih slu\u017ebi, lije\u010dnika, policajaca, prodava\u010da u trgovinama, osnovno\u0161kolskih i srednjo\u0161kolskih profesora.” Koliko je takav scenarij mogu\u0107 u Hrvatskoj, budu\u0107i da su se na primjeru Croatia Airlinesa ekonomske i politi\u010dke elite pokazale itekako sposobnima u razbijanju radni\u010dke solidarnosti, a samim time i otpora?<\/p>\n

Uglavnom sam ve\u0107 odgovorio na to pitanje govore\u0107i o stanju sindikalne scene u Hrvatskoj, jer na\u0161i su sindikalci me\u0111u glavnim krivcima za to \u0161to nam se generalni \u0161trajk \u010dini kao utopija. No, usprkos izra\u017eenoj malodu\u0161nosti, mislim da tu opciju treba dr\u017eati na pameti kao realnu opciju i da treba raditi na tome, jer op\u0107a obustava rada, blokiranje sistema, najja\u010da je, ako ne i jedina opcija koja jo\u0161 stoji na raspolaganju onemo\u0107alim radnicima i gra\u0111anima. I to nam je sredstvo nadohvat ruke. Na mikro-primjerima vidjeli smo da se sistem itekako boji takvih incidenata, a to treba iskoristiti. Mo\u017eda za to treba jo\u0161 malo vremena. Prije svega treba pri\u010dekati da se slegne ova EU-forija i da se realno dimenzioniraju trenutno pretjerane nade radni\u0161tva i gra\u0111anstva da \u0107e se ne\u0161to promijeniti nabolje s ulaskom Hrvatske u EU.<\/p>\n

Kao vid gra\u0111anskog bunta, u Hrvatskoj se u posljednje vrijeme sve \u010de\u0161\u0107e javljaju inicijative za raspisivanje referenduma. Na lokalnoj razini taj primjer smo imali u Dubrovniku, Fu\u017einama i Zapre\u0161i\u0107u, a na dr\u017eavnom nivou, uz diskriminatorne te\u017enje inicijative U ime obitelji, i Cestarski sindikat je nedavno najavio raspisivanje referenduma zbog mogu\u0107eg izdavanja autocesta u koncesiju. Kako ocjenjujete taj fenomen?<\/em><\/p>\n

Kao zagovornik direktne demokracije, koju smatram jedinom alternativom vladaju\u0107em antidemokratskom demokratizmu, podr\u017eavam sve metode koje doprinose vra\u0107anju demokracije njezinom izvornom smislu, a to je neposredna demokracija. Referendum je, u postoje\u0107im okolnostima, jedna od glavnih direktnodemokratskih metoda, ali pogre\u0161no je svoditi direktnu demokraciju i te\u017enje za direktnom demokracijom samo na referendum, osobito u Hrvatskoj, gdje je referendumsko zakonodavstvo dizajnirano tako da ekstremno ote\u017eava raspisivanje referenduma, kao i provedbu odluka o kojima su se gra\u0111ani izjasnili na referendumu. Bez obzira na to svi\u0111aju li mi se teme referenduma i ciljevi koji se pritom isti\u010du, inicijative za raspisivanje referenduma koje smo imali u posljednje vrijeme smatram signalom da su gra\u0111ani, odre\u0111ene socijalne grupe ili zajednice nezadovoljni vladaju\u0107im ekonomsko-politi\u010dkim sistemom, a i ohrabruju\u0107im znakom da ipak postoji \u017eelja za ve\u0107om participacijom gra\u0111ana u politi\u010dkom \u017eivotu, pa i snaga za samoorganiziranje gra\u0111ana.<\/p>\n

Za razliku od referendumskih inicijativa, hrvatski gra\u0111ani jo\u0161 uvijek nisu iskazali inicijativu za masovniji izlazak na ulice. Smatrate li da \u0107e se ta praksa u skorijoj budu\u0107nosti promijeniti?<\/p>\n

Prije bih rekao da se nadam takvim promjenama negoli da smatram kako \u0107e se one ubrzo dogoditi. “Prosvjedna kultura” bazira se na izgra\u0111enoj politi\u010dkoj kulturi. Ona se bazira na politi\u010dkoj osvije\u0161tenosti, a te osvije\u0161tenosti nema bez dugotrajnog, “krvavog” rada u zajednicama, me\u0111u gra\u0111anima i pogotovo me\u0111u radnicima. Va\u017ean element je i kontinuitet gra\u0111anskog otpora, kojeg kod nas nema, za razliku, primjerice, od \u0160panjolske, Italije i Gr\u010dke. Prevelika je apatija u koju su gra\u0111ani kod nas zapali, a koju sistem planski poti\u010de, prvenstveno putem medija. A \u0161to se ti\u010de radni\u0161tva, koje jo\u0161 uvijek smatram klju\u010dnim “revolucionarnim subjektom”, iako in spe, moramo uzeti u obzir da su radnici pasivni prije svega zato \u0161to su vi\u0161e nego ikada ucijenjeni, pa se u strahu od gubitka radnog mjesta radije odlu\u010duju na \u0161utnju i trpljenje negoli za organiziranje i akciju. Usto, razo\u010darani su sindikatima koji su klju\u010dni mehanizam organiziranja radnika. No, svima koji su nezadovoljni vlastitom ili op\u0107om dru\u0161tvenom situacijom treba biti jasno da se ni\u0161ta ne\u0107e pomaknuti dok ne podignu glas i ne istaknu svoje zahtjeve, dok se ne izlo\u017ee i pritom, dakako, ne\u0161to ne riskiraju. Me\u0111utim, lak\u0161e je izlo\u017eiti se i riskirati kad je prosvjed ili bilo koji drugi oblik direktne akcije masovniji. Kako god bilo, protesti su, jednako kao i referendum, ograni\u010denog dosega. Zato nam je potrebno, ponavljam, gra\u0111ansko organiziranje u bazi, dugotrajan rad u zajednici, rad na o\u017eivljavanju zajednica, a zatim postepeno preuzimanje vlasti nad funkcijama dru\u0161tva i nad vlastitim \u017eivotima.<\/p>\n

Spomenuli smo izdavanje autocesta u koncesiju, \u0161to je samo jedan od nagovje\u0161taja mogu\u0107e daljnje rasprodaje javnih dobara. Vjerujete li da \u0107e se taj trend intenzivirati prilikom ulaska Hrvatske u EU, pogotovo zbog zahtjeva Troike, koji su, primjerice, u Gr\u010dkoj nedavno umalo rezultirali ga\u0161enjem javnog medijskog servisa?<\/em><\/p>\n

Sasvim je sigurno da \u0107e se taj trend intenzivirati, jer tko god prati \u0161to se zbiva na europskom planu mo\u017ee vidjeti da rasprodaja, tj. privatizacija javnih, zajedni\u010dkih dobara nije hrvatski izum nego upravo preslikavanje europskog i svjetskog neoliberalno-kapitalisti\u010dkog modela u hrvatski kontekst. To se zbiva ne samo u europskim predgra\u0111ima, kao \u0161to su Rumunjska i Bugarska, nego i u staroeuropskim zemljama kao \u0161to su Francuska i Italija. Ako bacimo pogled na podru\u010dje znanosti i visokog obrazovanja, vidjet \u0107emo da su trendovi komodifikacije, komercijalizacije i privatizacije javnih dobara itekako uznapredovali \u010dak i u onim zemljama koje su se donedavno di\u010dile svojim socijalnim modelom, kao \u0161to su Njema\u010dka i skandinavske zemlje. S obzirom na to, Hrvatska nema razloga da se nada i\u010demu dobrom, a onda ni o\u010duvanju javnih dobara. Javno dobro postaje – jadno dobro. Na nekim primjerima – dovoljno je da pogledamo dubrova\u010dko podru\u010dje – ve\u0107 smo vidjeli kako to funkcionira. Mo\u017eda se nekima jo\u0161 uvijek \u010dini da su to specifi\u010dno hrvatske devijacije, te da \u0107e nas EU spasiti od presezanja kapitala i profita na sve aspekte na\u0161ih individualnih i kolektivnih \u017eivota, ali pobogu, i EU i SAD i drugi ekonomsko-politi\u010dki monstrumi Hrvatsku vide tek kao izvor geopoliti\u010dkog i ekonomskog pogonskog goriva, kao svje\u017eu krv i jo\u0161 svje\u017eije tlo, a sve hrvatsko, \u010dime se europejski Hrvati toliko ponose, vrijedi samo ako se mo\u017ee unov\u010diti na europskoj i svjetskoj burzi kapitala.<\/p>\n

Kao u EU zemljama, tako i u Hrvatskoj, u posljednje vrijeme zamjetan je trend porasta ksenofobije i nacionalizma. Koliko svakodnevnica, obilje\u017eena bu\u0111enjem fa\u0161isti\u010dkih tendencija, zapravo podsje\u0107a na 1930-e?<\/em><\/p>\n

Ne bih pretjerivao s takvim usporedbama, jer daleko je dana\u0161nja situacija od one tridesetih godina, koliko god bilo zabrinjavaju\u0107ih desni\u010darskih tendencija protiv kojih se svakako treba permanentno boriti. Ekstremna desnica je opskurna i ne vjerujem da ima perspektivu omasovljavanja, a ona manje ekstremna desnica, koja je, naravno, tako\u0111er problemati\u010dna, “umivena” je i utopljena u glavnu struju EU-politike, gdje je ipak kapital va\u017eniji od nacije i rase. Ba\u0161 zato smatram kratkovidnim opsesivno bavljenje ljevice kritikom desnice dok istovremeno ona tre\u0107a snaga, neoliberalni kapitalizam, u miru radi svoj posao. Neoliberalna EU politika tolerira desnicu, jer desnica uspostavlja po\u017eeljan balans. Naime, desnica na neki na\u010din amortizira nezadovoljstvo gra\u0111ana, usisava neartikulirano nezadovoljstvo na koje jedino radikalna ljevica ima odgovore, i time marginalizira ljevicu. Pitanja nacije i rase s jedne se strane koriste za skretanje pa\u017enje s fundamentalnih, klasnih problema, a s druge strane, ti “drugi”, Arapi, Turci, Afrikanci, Balkanci i sli\u010dni, u perspektivi europske politike, i trebaju biti predmetom napada desnice, jer na taj se na\u010din spre\u010dava da postanu punopravni subjekti, odnosno omogu\u0107ava se da ostanu puka radna snaga bez koje Europa ipak ne mo\u017ee.<\/p>\n

Desne opcije ostvaruju sve zapa\u017eenije rezultate u europskom parlamentarnom sustavu. S druge strane, na posljednjim izborima u Gr\u010dkoj zapa\u017een rezultat ostvarila je lijeva Syriza. Mnogi ljevi\u010dari u Hrvatskoj simpatiziraju tu stranku. Treba li Hrvatskoj doma\u0107a ina\u010dica Syrize?<\/em><\/p>\n

Simpatije koje neki na\u0161i ljevi\u010dari i ljevi\u010darski krugovi imaju za Syrizu \u010desto su folklorne naravi, kao \u0161to mnogi, zbog crvenih zastava, srpa i \u010deki\u0107a ili socijalisti\u010dke retorike, simpatiziraju \u010davezizam, pa i kastrizam. Nemam problem s tim ako je simpatija potkrijepljena kriti\u010dkom analizom okolnosti, \u010dinjenica i implikacija povezanih s tim pokretima. Tako\u0111er, smatram da su, u na\u010delu, pozitivna sva gibanja koja se artikulirano i odlu\u010dno protive vladaju\u0107em ekonomsko-politi\u010dkom sistemu, kao \u0161to je Syriza, pa i neka potencijalna hrvatska ina\u010dica tog pokreta ili partije. No, ne smijemo zaboraviti da je Syriza nastala odozdo, da je rezultat dugotrajnog “kuhanja” unutar gr\u010dke ljevice, odnosno da se ni narodni pokret ni partija koja bi ga artikulirala ne mo\u017ee naprosto inaugurirati. Drugi dio pri\u010de je nedavna najava zastupnika Hrvatskih laburista u Europskom parlamentu da \u0107e se on priklju\u010diti Konfederalnoj grupi ujedinjene europske ljevice i nordijske zelene ljevice, gdje je i Syriza. Svaka mu \u010dast \u0161to se u Europskom parlamentu nije priklju\u010dio bezubim europskim socijaldemokratima, koji su zapravo slabo prikriveni neoliberali, ali volio bih vidjeti da to “syriziranje” Laburista nije samo za europsku, nego i za ku\u0107nu upotrebu, tj. da \u0107e Syriza ponukati na\u0161e Laburiste da isko\u010de iz partitokratske matrice \u010diji su protagonisti u Hrvatskoj.<\/p>\n

Simpatizer ste izvanparlementarnog dru\u0161tveno-politi\u010dkog djelovanja. Nedavno ste napisali da su okolnosti za takvo djelovanje ekstremno nepovoljne te da je najprije potrebno osvijestiti tu \u010dinjenicu. Kako navodite, za to je potreban mukotrpan rad. Postoji li trenutno u Hrvatskoj dovoljan broj pojedinaca i inicijativa koji su spremni za taj rad?<\/em><\/p>\n

Kao prvo, promjene su nu\u017ene. Bez obzira na masovnost i organiziranost, anti-sistemsko djelovanje nema alternative. Upravo zato, i sve takve individualne akcije i sva takva kolektivna ali nedovoljno masovna gibanja treba podr\u017eavati. Kao \u0161to nikad nije previ\u0161e ljudi za neku akciju, tako nikad nije ni premalo ljudi da bi se neka akcija pokrenula, ako ti malobrojni znaju \u0161to \u017eele i ako su dobro organizirani, predani borbi i uporni. Naravno, treba te\u017eiti omasovljavanju, ali pretpostavka toga je osvje\u0161tavanje gra\u0111ana, stvaranje \u0161ire slike o situaciji u kojoj se nalazimo, zatim gra\u0111ansko samooorganiziranje, artikuliranje zahtjeva i upornost u njihovom ostvarivanju. Tako\u0111er, treba te\u017eiti stvaranju \u0161ire platforme za obranu javnog dobra. No, dug je put do toga. Zadr\u017eimo li se samo na osvje\u0161tavanju gra\u0111ana, treba mnogo energije da bi se usprotivilo kompetitivnom, vulgarno-darvinisti\u010dkom shva\u0107anju dru\u0161tvenih odnosa, gdje za zajedni\u0161tvo, suosje\u0107anje i solidarnost nema mjesta. Treba nam novo prosvjetiteljstvo. I povratak tradicionalnim vrijednostima kao \u0161to su sloboda, jednakost i pravednost. Chomsky je nedavno rekao da je ta vrsta konzervativizma, odnosno povratka tradicionalnim vrijednostima, najsubverzivnija stvar za vladaju\u0107e sisteme mo\u0107i. Ja, kao pesimist na kratke i optimist na duge staze, mislim da je uloga nezadovoljnika – onih koji su osvijestili svoje nezadovoljstvo, a pogotovo onih misle\u0107ih i djeluju\u0107ih – dr\u017eati nogu u vratima da se ne zatvore. Ili, da budem jo\u0161 pateti\u010dniji, mislim da je na\u0161a zada\u0107a pronijeti lu\u010d otpora kroz trenutnu oluju do nekog smiraja, kad \u0107e ona mo\u0107i postati plamen promjene.<\/p>\n

H-alter<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Hrvoje Juri\u0107, docent na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu: Europska unija ne \u017eeli Hrvatsku iz ljubavi. Radi se o ugovorenom braku koji je, kao i svaki ugovoreni brak, samo legalizirana prostitucija, u kojoj strada subjekt kojeg se podvodi. U toj promi\u0161ljenoj i pomno kalkuliranoj vezi uop\u0107e nije rije\u010d o na\u0161oj “slavnoj povijesti i kulturi” nego o antidemokratskoj geopolitici i kapitalisti\u010dkoj ekonomiji.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-117519","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/117519","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=117519"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/117519\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=117519"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=117519"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=117519"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}