{"id":116861,"date":"2013-06-22T07:48:48","date_gmt":"2013-06-22T05:48:48","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=116861"},"modified":"2013-06-22T07:48:48","modified_gmt":"2013-06-22T05:48:48","slug":"tudmanovske-balkanske-utvare-i-dalje-su-vitalne","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2013\/06\/22\/tudmanovske-balkanske-utvare-i-dalje-su-vitalne\/","title":{"rendered":"Tu\u0111manovske balkanske utvare i dalje su vitalne"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Autor: Hrvoje \u0160imi\u010devi\u0107<\/strong><\/p>\n

Katarina Luketi\u0107, autorica knjige “Balkan: od geografije do fantazije”: Franjo Tu\u0111man i njegove elite inzistirali su na \u010distom i rigidnom krovnom nacionalnom identitetu koji je mnogo vi\u0161e ljudi isklju\u010dio negoli uklju\u010dio, mnogo vi\u0161e nas kulturolo\u0161ki osiroma\u0161io, negoli obogatio. Tako konstruirani nacionalni identitet do danas se u mnogome odr\u017eao i nu\u017eno je da ga dekonstruiramo, otvorimo se prema Drugima.<\/p>\n

“Balkan je me\u0111u drugim ju\u017enim europskim rtovima – Apeninskim i Pirinejskim poluotocima s kojima \u010dini mediteranski trorog – bez sumnje ekonomski najzaostaliji, ali i ‘civilizacijski’ najprezreniji dio. Prezren je i od Europe, ali i od samog Balkana, i to zbog simboli\u010dkih potencijala i negativne semantike nakupljene u posljednja dva stolje\u0107a. Balkan u kolektivnoj svijesti i srednjostruja\u0161kome tipu promi\u0161ljanja jednostavno nema \u0161ansu u stvarnosti biti percipiran na na\u010din na koji se percipiraju druge europske regije, a to zna\u010di s odre\u0111enim, ali ne fatalnim zna\u010denjima”, konstantira knji\u017eevna teoreti\u010darka Katarina Luketi\u0107 u nedavno objavljenoj knjizi “Balkan: od geografije do fantazije” (“Algoritam”) u kojoj op\u0161irno analizira uzroke i posljedice dugotrajnog simboli\u010dkog oblikovanja Balkana, s naglaskom na hrvatsku balkansku traumu. Rije\u010d je, prema navodima nakladnika, o knjizi koja je “ne samo utemeljuju\u0107a za disciplinu balkanizma u Hrvatskoj, nego i potencijalno iscjeliteljska u suo\u010davanju nacije s proizvedenom traumom, svakako jedna od najva\u017enijih knjiga objavljenih zadnjih godina”. Na koji na\u010din Balkan slu\u017ei kao jedno od temeljnih distinktivnih obilje\u017eja u konstruiranju kolektivnog europskog identiteta, kako je po\u010detkom devedesetih godina isti pojam, uz brojne izvedenice, slu\u017eio kao gorivo za potpaljivanje ovda\u0161njih nacionalizama i “etni\u010dkog \u010di\u0161\u0107enja” kultura, za\u0161to je isklju\u010diva i jednodimenzionalna percepcija Balkana i dalje aktualna, te kako su se kroz stolje\u0107a ovi prostori kroz metafore i fantazije demonizirali i idealizirali od strane inozemnih i tuzemnih autora, razgovaramo u intervjuu s autoricom knjige Katarinom Luketi\u0107.<\/p>\n

Naziv knjige je “Balkan – od geografije do fantazije”. Je li dominantni odnos prema Balkanu, simboli\u010dkom i politi\u010dkom, sukus ovih dvaju pojmova?<\/em><\/p>\n

Specifi\u010dnost Balkana, za razliku od drugih prostora, jest u tome \u0161to se on ne mo\u017ee sagledavati uop\u0107e kao geografski, pa \u010dak niti kao kulturni prostor, jer je obilje\u017een, “dekontaminiran” mno\u0161tvom stereotipa i metafora, grozdovima predod\u017ebi nastalih u protekla dva stolje\u0107a. Te predod\u017ebe variraju od vrlo pozitivnih (romantiziranja prostora) do negativnih poput onih da je Balkan prostor vjekovne mr\u017enje i nasilja, osu\u0111en na stalno prebivanje u predmodernitetu, na stagnaciju, retardaciju, primitivnost, barbarstvo. Dakle, o prostoru periferije i Drugosti u odnosu na ono \u0161to se zami\u0161lja da Europa jest. Za dana\u0161nje poimanje Balkana klju\u010dan je imaginarij stvoren na binarnostima, stereotipima i fantazijama koje ne odgovaraju realitetu i stvarnim hibridnim identitetima na ovome prostoru.<\/p>\n

Ova je knjiga, kako i sam izdava\u010d navodi, prva takve vrste kada je rije\u010d o analizi balkanizma. \u0160to vas je potaknulo na istra\u017eivanje ove teme?<\/em><\/p>\n

Najprije su me zanimale devedesete godine i odnosi izme\u0111u politike i kulture, ideologije i knji\u017eevnosti te na\u010dini na koji su tada brojni inozemni autori\/ice opisivali Balkan i koliko su u tome slijedili slu\u017ebene (geo)politike svojih zemalja i odra\u017eavali u tekstu stajali\u0161ta o manje i vi\u0161e vrijednim kulturama i prostorima. Zanimao me potom i na\u0161, balkanski odnos prema Balkanu, pitanje \u0161to je nama Balkan danas, kakav je odnos izme\u0111u Europe i Balkana i koliko su jo\u0161 aktualne konstrukcije nacionalnih identiteta iz devedesetih godina i koliko je u njima upravo Balkan bio \u017eari\u0161na to\u010dka prijepora. Ne vjerujem u nevinost i apoliti\u010dnost kulture, ve\u0107 naprotiv mislim da su se raspad Jugoslavije, rat, politike nacionalizma i identitetska neuroza iz devedesetih u kojoj je bilo klju\u010dno uspostaviti razliku u odnosu na mrski, nasilni i barbarski Balkan i pokazati svoju pripadnost Europi, odra\u017eavali ili pak proizvodili u tzv. velikom tekstu kulture. Naracije o Europi i Balkanu kao nepomirljivim krajnostima i naracije o na\u0161em identitetu kao po svemu razli\u010ditom od identiteta Drugih na Balkanu stvarale su ve\u0107inom ovda\u0161nje kulturne elite, i upravo je zato pitanje odgovornosti kulture za dru\u0161tvenu stvarnost devedesetih toliko va\u017eno i, sude\u0107i po njegovu izbjegavanju, toliko traumati\u010dno.<\/p>\n

U knjizi navodite kako su stvaranju imaginativne slike Balkana, koji je u zadnjih 200 godina prevalio put od zadnje egzoti\u010dne oaze u Europi do omra\u017eenog dijela kontinenta, veliki doprinos dali zapadni autori i putopisci.<\/em><\/p>\n

Iste ili sli\u010dne metafore o ovome prostoru postoje du\u017ee vrijeme i formiraju se po\u010dev\u0161i od sredine 19. stolje\u0107a nadalje, kad su razni putopisci, diplomati i drugi putnici Balkan intenzivno opisivali kao egzoti\u010dni prostor, bilo da su ga idealizirali kao prostor plemenitih divljaka, bilo demonizirali kao prostor krvopija, razbojnika, nasilnika… Balkan u to vrijeme, naime, postaje \u010desta destinacija Europljana i idealno mjesto za zami\u0161ljanje u literaturi; kao “dovoljno nepoznat a opet dovoljno blizak prostor”, kao privla\u010dna zabit Europe, kako ka\u017ee jedna putnica “europski Sibir”. Jednom stvorene predod\u017ebe o Balkanu se upisuju u veliki imaginativni arhiv o ovome prostoru pa se prema potrebi i prilici iznova koriste i reafirmiraju. Metafore o Balkanu aktualne u devedesetim godinama, kao o buretu baruta, grotlu mr\u017enje, prostoru nasilja i atavisti\u010dkih mr\u017enji, djetinjstvu civilizacije i sl., formirane su zapravo jo\u0161 od vremena Prvog svjetskog rata, pa i ranije, a u mnogome povezano s prijelomnim doga\u0111ajima i politikama mo\u0107nih zapadnih dr\u017eava na ovome prostoru.<\/p>\n

Kad je rije\u010d o imaginativnom dijelu cjelokupne pri\u010de, op\u0161irno razla\u017eete tezu da su stereotipni prikazi Balkana od zapadnih autora zapravo ve\u0107im dijelom stvoreni kroz ponavljanje stavova njihovih prethodnika koji su posje\u0107ivali ove prostore.<\/em><\/p>\n

To dobro ilustrira pisanje i recepcija britanske autorice Rebecce West. Njezin \u010duveni putopis “Crno janje, sivi sokol” u cijelom drugoj polovini 20. stolje\u0107a, pa i danas, smatra se najutjecajnijom i najva\u017enijom knjigom o Balkanu. Taj je putopis, dug otprilike tisu\u0107u stranica napisan nakon samo tri njezina kratka boravka na ovim prostorima. U njemu West narode i kulture Balkana svodi na jednoobrazne i uniformne mentalitetske tipove iz kojih onda odabire svoje “nacionalne ljubimce”; Srbe je prikazala kao stereotipne pozitivne Balkance, dok su muslimanski stanovnici Bosne i Hrvati prikazani, iznova u totalu, kao nositelji svega negativnoga, kao prora\u010dunati, zadrti, vjerski fanatici ili nacionalisti, germanofili, prijetvorni, la\u017eni Slaveni (u slu\u010daju Hrvata). Na putopis Rebecce West se pozivaju mnogi kasniji autori, npr. Robert Kaplan koji je po\u010detkom 90-tih u putopisu “Duhovi Balkana” napisao da su ljudi na Balkanu zarobljeni u vremenu, u ahistorijskom vrtlogu mr\u017enje, pa i da je sam Hitler u “\u0107umezima Be\u010da, koji su obilje\u017eeni ju\u017enoslavenskim identitetom”, nau\u010dio mrziti na tako zarazan na\u010din. Misha Glenny, tako\u0111er jedan od razvikanih stru\u010dnjaka za Balkan, napisao je da je vampirizam najbolja metafora za ono \u0161to se doga\u0111alo devedesetih na Balkanu. Rebeccu West posebno uva\u017eava i David Owen u svojoj “Balkanskoj Odiseji”.<\/p>\n

Ukratko, iste predod\u017ebe, iste slike i amblemi prenose se iz teksta u tekst, novi putnici se pozivaju na prethodnike, ne provjeravaju neke tzv. op\u0107e istine, pa metafore o Balkancima kao divljacima nesposobnim za miran su\u017eivot, demokraciju, razvoj, ukratko civilizacijski retardirane ljude, na taj na\u010din osiguravaju svoje dugo trajanje. To je posebno pogubno kada je rije\u010d o devedesetim godinama, jer se kori\u0161tenjem ahistorijskog govora i pribjegavanjem metaforici ne samo ocrnilo sve narode na Balkanu, nego i amnestiralo stvarne krivce za rat i konkretne politike neprijateljstva. Naravno, nisu svi autori sa Zapada bili takvi, ali dobar dio literarnog mainstreama (publicista, novinara, putopisaca) manje-vi\u0161e slijedi te naslije\u0111ene obrasce u opisivanju balkanskih Drugih.<\/p>\n

Najve\u0107i dio knjige posve\u0107ujete hrvatskim traumama nasuprot Balkana, uz tezu kako je zapravo dana\u0161nja percepcija plod politika iz devedesetih godina, \u0161to nije bio slu\u010daj u prija\u0161njim razdobljima, kao na primjer u diskursu Star\u010devi\u0107a ili Radi\u0107a. \u0160to je bio Balkan Tu\u0111manovom re\u017eimu?<\/em><\/p>\n

Devedesete godine su klju\u010dne za razumijevanje na\u0161eg dana\u0161njeg identiteta i onoga \u0161to se ve\u0107inski danas pretpostavlja da nacionalni identitet jest. U formiranju toga identiteta je upravo binarnost Europa-Balkan kao civilizacija-barbarstvo bila klju\u010dna. Balkan se tu poistovje\u0107ivao sa Srbijom, Jugoslavijom, nasiljem, primitivizmom i svim onim poznatim negativnostima koje su navodno imanentne Balkanu. Takvo inzistiranje na razlici, na dualnim i nepomirljivim kategorijama i konstruiranje identiteta kao rigidnih, \u010distih kategorija su pogubne za sve ljude na ovim prostorima, jer su oni obilje\u017eeni, mo\u017eda i vi\u0161e no drugi prostori, heterogenostima i identitetskim mije\u0161anjima. Tu je naravno i period zajedni\u010dkog \u017eivota u biv\u0161oj Jugoslaviji u kojemu su, bez ikakve idealizacije, postojale veze, mije\u0161anja, dinamika i prepletanja kultura te stvaranje transnacionalnih identitetskih pri\u010da. Nasuprot stvarnosti, Franjo Tu\u0111man i njegove elite inzistirali su na \u010distom i rigidnom krovnom nacionalnom identitetu koji je kao takav mnogo vi\u0161e ljudi isklju\u010dio negoli uklju\u010dio, mnogo vi\u0161e nas kulturolo\u0161ki osiroma\u0161io, negoli obogatio. Tako konstruirani nacionalni identitet do danas se u mnogome odr\u017eao i nu\u017eno je da ga dekonstruiramo, otvorimo se prema Drugima i svoj identitet osmislimo tako da on odra\u017eava stvarnu kulturnu mnogolikost prostora. Jedna od va\u017enih to\u010daka u tome je odustajanje od mi\u0161ljenja koje se temelji na binarnostima Mi i Oni, Europa i Balkan, civilizacija i barbarstvo.<\/p>\n

U dana\u0161nje doba politi\u010dke korektnosti zamjetno je da se o sva\u010demu oprezno i umiveno govori, osim kada je rije\u010d o imaginariju i stereotipima ovih podru\u010dja, pa je tako premijer Milanovi\u0107 govorio o Bizantincima i Balkancima kao negativnoj opreci onoga \u0161to tobo\u017ee predstavljaju njegovi bira\u010di.<\/em><\/p>\n

U slu\u010daju koji spominjete dobro se pokazuje kako je Balkan istodobno i prazan i pun pojam, sve i ni\u0161ta, iskoristiv u svakoj prilici i po \u017eeljama govornika. Balkan se \u010desto koristi upravo kao demago\u0161ki trik, krupni argument, u politi\u010dkom diskursu i me\u0111usobnom razra\u010dunavanju elita u javnoj sferi. Primjerice, biv\u0161a premijerka Jadranka Kosor je 2011. godine na predizbornom skupu HDZ-a uzvikivala “Ne\u0107emo Jugosferu” i time zazivala iznova tu\u0111manovske utvare balkanskih integracija, premda Jugosfera nema veze s politi\u010dkim integracijama i prema takve integracije nitko ne zagovara. Drugi primjer pla\u0161enja Balkanom je jedan od TV-spotova uo\u010di referenduma za primanje Hrvatske u Europsku uniju u kojemu se eksplicitno poru\u010divalo: ako hrvatski gra\u0111ani ka\u017eu Ne! Uniji otvara se mogu\u0107nost za nove balkanske saveze, a ako pak odaberu Uniju onda se takvo \u0161to zauvijek otklanja. U slu\u010daju Milanovi\u0107eve izjave “Mi ho\u0107emo Skandinaviju” i poziva svima onima koji “ho\u0107e i\u0107i u Bizant neka ide u Bizant”, radi se o jo\u0161 jednoj reprodukciji orijentalizama, kroz pojmove Orijent\/Balkan\/Bizant\/biv\u0161a Jugoslavija\/Isto\u010dna Europa. Porazno je da netko tko predstavlja politi\u010dku elitu u 21. stolje\u0107u spominje Bizant u ovakvom kontekstu, kao i da u istoj re\u010denici uspore\u0111uje tako razli\u010dite historijske trenutke sadr\u017eane u pojmovima Skandinavija i Bizant. Sve dok imate reprodukciju takvog govora kod kulturnih i politi\u010dkih elita, nije ni \u010dudno da “obi\u010dni ljudi”, ili npr. srednjo\u0161kolci koji su sudjelovali u jednom istra\u017eivanju u predrasudama prema Drugima koje spominjem u svojoj knjizi, Balkan vide kao mjesto na kojemu ne \u017eele \u017eivjeti, a Balkance odre\u0111uju kao “barbare”, “zaostale”, “nepristojne”, “sumnjiva morala”, “pokvarene”, “prljave”, “sklone satima ljen\u010dariti i ispijati kavu” itd.<\/p>\n

Milanovi\u0107 u kontekstu navedene tipizacije paradoksalno slijedi rigidne teze nastale prije stotinjak godina, od strane “nacionalno” raspolo\u017eenih sociologa i intelektualaca u Srbiji i Hrvatskoj.<\/em><\/p>\n

U podlozi njegova govora i drugih sli\u010dnih govora je iznova jedan dualizam i nepomirljivost, onaj o balkanskom i europskom u Hrvatskoj i uop\u0107e na samome Balkanu. Jedan od najpoznatijih srpskih geografa i balkanologa s po\u010detka 20. stolje\u0107a Jovan Cviji\u0107 je postavio, izme\u0111u ostalih, binarnu teoriju o dvama mentalitetskim tipovima na Balkanu, “dinarskome” i “panonskome”, i za njega su dinarski tipovi (ve\u0107ina podrijetlom Srbi) bili nositelji svega pozitivnog, vitalnosti i autenti\u010dnosti Balkana, dok ove druge vidi kao previ\u0161e slabe i podlo\u017ene tu\u0111inskim utjecajima. Desetak godina nakon njega, u Hrvatskoj svoju mentalitetsku teoriju ispisuje sociolog Dinko Toma\u0161i\u0107, i kod njega se, uop\u0107eno govore\u0107i, radi o dva nepomirljiva tipa kulture na Balkanu, pri \u010demu je, obratno od Cviji\u0107a, za njega plemenski (dinarski, balkanski) tip nositelj svega negativnoga i razornog za Hrvatsku. Toma\u0161i\u0107ev rad je pre\u0161u\u0107ivan za vrijeme Jugoslavije da bi ga u 90-ima rehabilitirali i obilato parafrazirali hrvatski sociolozi poput Slavena Letice. Odjeke tih binarnih i pogubnih teorija npr. opa\u017eaju se i u nebuloznim tezama Denisa Kulji\u0161a od prije nekoliko godina o dvije Hrvatske: Sjevernoj\/Zapadnoj i Ju\u017enoj\/Isto\u010dnoj, prema kojima je prva civilizirana, glasa za ljevicu i radi, dok je druga divlja\u010dka, desni\u010darska, lijena i \u017eivi na ra\u010dun ove prve.<\/p>\n

U tom kontekstu spominjete fabriciranje slike Mediterana, nasuprot kojeg se povla\u010di granica s Balkanom i isklju\u010duje bilo kakve utjecaje, ponajprije one Dalmatinske zagore temeljem koje Mediteran stvara poziciju civiliziranosti. Tu su, dakako, i Hercegovci.<\/em><\/p>\n

U slu\u010daju Hercegovaca i Vlaja rije\u010d je o reproduciranju unutarnjih balkanizama, o “rasizmu malih razlika” i tra\u017eenju neprijateljskog Drugog unutar jednog nacionalnog korpusa, a na \u0161to su prije mene ukazali jo\u0161 neki autori poput Nine Raspudi\u0107a ili jo\u0161 ranije Dunje Rihtman Augu\u0161tin. \u0160to se ti\u010de Mediterana i Srednje Europe, na njima se inzistiralo devedesetih kao na na\u0161im “\u017eu\u0111enim identitetima”, iako realno tu\u0111manovske elite nisu prihva\u0107ale njihove kulturolo\u0161ke posebnosti, jer bi to moglo ukazivati na postojanje odre\u0111enih transnacionalnih, ne-autenti\u010dno hrvatskih elemenata u ovoj kulturi. Mediteranska je pri\u010da pak dobrano fabricirana, Mediteran se tako\u0111er i danas ovdje, uglavnom zbog diktata turizma, reproducira kao imaginacija, fantazija, pa ga se u tekstovima kulture ne prikazuje onakvim kakav jest nego u nekim zami\u0161ljenim, ahistorijskim i idealisti\u010dnim slikama. Tako\u0111er, Mediteran je u stvarnosti uvijek i svugdje odre\u0111en odnosom obale i zale\u0111a, dinamikom i dramatikom tih kultura pa Mediteran bez Balkana zapravo ne postoji.<\/p>\n

U knjizi je i op\u0107enito dominantna analiza binarnosti i binarnog gledanja svijeta, odnosno pojma Drugih te baziranja vlastitog identiteta na Drugosti; pritom analizirate na\u0161u poziciju prema Balkanu, kao i binarnu konstrukciju izme\u0111u Europe i Balkana.<\/em><\/p>\n

Europa je uvijek gradila identitet u odnosu naspram Drugoga, najvi\u0161e naspram Istoka i svoje isto\u010dne\/ju\u017ene periferije. Balkan je u devedesetima, pa i ranije bio taj najfrekventniji, ekskluzivni europski Drugi; slovenski filozof Mladen Dolar je jo\u0161 krajem osamdesetih rekao da je “druga Jugoslavija” pravo nesvjesno Europe, neukrotiva unutra\u0161njost europskog bi\u0107a koja prijeti iznenadnom erupcijom.<\/p>\n

I dalje se stje\u010de dojam kako gra\u0111anstvo, predvo\u0111eno retorikom politi\u010dke elite i medijskim napisima, misli da \u0107e ulaskom u EU do\u0107i do kona\u010dnog bijega iz prostora Balkana i da smo od 1. srpnja i slu\u017ebeno “europejci”. Kako to, me\u0111utim, po va\u0161em mi\u0161ljenju, zami\u0161ljaju u Uniji?<\/em><\/p>\n

Europska percepcija Balkana se od devedesetih godina izmijenila, ali dualnost, odnosno podjela na Prve i Druge nije i\u0161\u010deznula. Doju\u010dera\u0161nje binarnosti na podru\u010dju politi\u010dkih ure\u0111enja i ideologije – komunizam naspram kapitalizma – zamijenile su nove binarnosti temeljene na ekonomiji i tome tko uspijeva a tko ne uspijeva slijediti neoliberalne zakonitosti i logiku kapitala. Danas Jug Europe predstavlja tog neposlu\u0161nog europskog Drugog, tu \u017eive ljudi koji su lijeni, nesposobni pridr\u017eavati se europskih regula, rastro\u0161ni, pobunjenici itd. Vjerujem da \u0107e i Hrvatska, vrlo brzo nakon bu\u0111enja u Europskoj uniji, postati za europski sredi\u0161nji hegemonijski diskurs koji stvara najve\u0107im dijelom slu\u017ebena Njema\u010dka, tako\u0111er taj simboli\u010dki, ne-normalni, opasni i necivilizirani Jug koji treba ukrotiti.<\/p>\n

Paradoksalno, kako pi\u0161ete, diskurs podjele na prve i druge preuzimaju i balkanske dr\u017eave, odnosno Drugi, me\u0111u ostalim i preko me\u0111usobnog natjecanja tko \u0107e predvoditi regiju u kontekstu EU integracija.<\/em><\/p>\n

Radi se o diskurzivnoj “borbi” koja \u0107e od balkanskih dr\u017eava biti predvodnica u regiji i koja \u0107e od njih druge “neposlu\u0161ne” balkanske dr\u017eave privesti europskim pravilima. Jedno vrijeme je slu\u017ebena Slovenija sebi dodjeljivala takvu ulogu; sada vidimo i Hrvatska preuzima taj diskurs o tome “kako \u0107emo pomo\u0107i drugim da u\u0111u u EU”. Samo po sebi to nije lo\u0161e, ali je problem \u0161to se ovdje slu\u017ebeno uop\u0107e ne promi\u0161lja o tome \u0161to bi ta zajednica europskih dr\u017eava u koju mi ulazimo i na koju druge \u017eelimo pripremati uop\u0107e trebala biti. Evidentno, Europa je u krizi, ne samo ekonomskoj nego i krizi zajedni\u0161tva i krizi europejstva, a na\u0161a dr\u017eavna politika ide slijepo i samozadovoljno upravo u tu kriznu zonu bez ikakve ideje \u0161to s tom krizom \u010diniti. Europska unija je prisvojila i zaposjela europski identitet, i za odr\u017eavanje tog identiteta su joj potrebni oni Drugi – Balkan\/Jug\/Gr\u010dka – u razlici s kojima \u0107e se on formirati. Osobno smatram da bi se ideja europejstva trebala redefinirati, kako to predla\u017ee npr. sociolog Ulrich Beck, i da bi Hrvatska uz neke druge zemlje periferije trebala poticati raspravu o tome \u0161to zna\u010di biti pripadnikom Unije i inzistirati na pro\u0161irenju koncepta europejstva. Va\u017eno je da se prepozna kako Europa nije ono \u0161to pod time podrazumijeva Angela Merkel i da se u reprezentiranju i prepoznavanju Europe mora uklju\u010diti i ta tzv. periferija.<\/p>\n

\u010cini se kako se stereotipi o Balkanu ponajvi\u0161e i s namjerom reproduciraju u pop-kulturi, kao sredstvo za unosno utr\u017eivanje tobo\u017enjih balkanskih specifi\u010dnosti<\/em><\/p>\n

Rije\u010d je tu o autoegzotizaciji u kojoj se proizvode amblemi, slike i predod\u017ebe koje se prihva\u0107aju na Zapadu kao ono autenti\u010dno balkansko, \u0161to je dakako iznova samo fantazija. Emir Kusturica je taj stereotipni pozitivni Balkan vrlo vje\u0161to upakirao i prodao na Zapadu, jednako kao i Goran Bregovi\u0107. Primjer, jedan njegov album nosi naslov “\u0160ampanjac i \u0161ljivovica” i u vezi s njim Bregovi\u0107 je vi\u0161e puta isticao da se na Balkanu muzika stvara prvenstveno da bi se moglo piti, pa ovda\u0161nje kulture odre\u0111uje upravo kao neke pozitivne, strastvene, rakija\u0161ke kulture. I turbofolk glazba tako\u0111er proizvodi stereotip o tom pozitivnom, ludom i emotivnom Balkanu, gdje se ban\u010di do zore, gdje sve frca od strasti i emotivnosti i gdje se mo\u017ee do\u017eivjeti ne\u0161to “iskonsko” \u0161to na Zapadu vi\u0161e ne postoji. Takvi pozitivni stereotipi tako\u0111er osiroma\u0161uju i daju sasvim la\u017enu sliku o ovda\u0161njim kulturama.<\/p>\n

\u010cini mi se i kako je va\u0161 klju\u010dni cilj bio dekonstruirati skup imaginarija koji su uvjetovali dana\u0161nju percepciju Balkana koja nikoga ne ostavlja ravnodu\u0161nim, bez da se pritom cilja na nu\u0111enje neke alternative.<\/em><\/p>\n

Knjigu nisam pisala s \u017eeljom da afirmiram Balkan, ve\u0107 sam nastojala prvenstveno analizirati i dekonstruirati neke postoje\u0107e percepcije i imaginacije te poku\u0161ati dokinuti tu \u010desto spominjanu dualnost u mi\u0161ljenju, taj stalno nametnuti izbor ili Europa ili Balkan. Nastojala sam detektirati neke frekventne to\u010dke imaginarija o Balkanu, neke u\u010destale argumentacije, mjesta metafori\u010dkoga grananja i sl. Iz toga sam nastojala pokazati da se identitet treba promi\u0161ljati otvorenije i hibridnije i da moramo ra\u010dunati s na\u0161im mno\u017einama i razli\u010ditostima koje, ukoliko ih je uop\u0107e potrebno zajedno predstavljati u jednom kolektivnom identitetu, onda taj identitet mora biti dovoljno \u0161irok, rastezljiv i prilagodljiv promjenama da uklju\u010di sve na\u0161e posebnosti.<\/p>\n

Knjigu, umjesto zaklju\u010dkom, zavr\u0161avate esejom koji se bavi (zapadnom) medijskom vizualizacijom ratnih doga\u0111anja iz devedesetih godina, gdje se problematiziraju prizori tu\u0111ih patnji kroz binarni odnos Nas i Njih. Za\u0161to ste odabrali takav zavr\u0161etak?<\/em><\/p>\n

Knjiga nije pisana po strogo znanstvenim pravilima, i to iz nekoliko razloga. Najprije zato jer je, osim teme, analize, teorije itd, meni va\u017ean sam tekst, autorski glas, literarnost i \u010ditljivost, magija rije\u010di. Zatim, esejistika dopu\u0161ta i iskazivanje onoga “ja”, osobnog stava, iskustva i izravne kritike, \u0161to sve znanstveni diskurs nastoji zatomiti i prikriti. Tako\u0111er, knjiga nema zaklju\u010dak, jer bi bilo sasvim pretenciozno nakon svega napisanog jo\u0161 ne\u0161to sumirati na dvije-tri kartice i misliti da se tako ova slo\u017eena tema mo\u017ee zatvoriti. Rije\u010d je o otvorenoj formi; \u010ditav drugi dio knjige je napisan kao niz pojedina\u010dnih interpretacije koje se mogu i dalje dopisivati. To su interpretacije poznatih putopisa, avanturisti\u010dkih romana, turbofolka, pa do tog eseja “Ubijanje u\u017eivo” o slikama tu\u0111ih smrti koji spominjete. Zapravo, zavr\u0161ni tekst je vrlo osoban pa i samokriti\u010dan, jer nastojim pokazati da se ravnodu\u0161nost Drugih prema na\u0161im stradanjima lako i brzo mo\u017ee pretvoriti u na\u0161u ravnodu\u0161nost prema Drugima. Taj tekst govori, nasuprot metaforama i fantazijama, o stvarnosti i onome \u0161to se ovdje doista doga\u0111alo, o umiranjima, ubijanjima, pervertitskim ratnim ritualima i na\u0161im mogu\u0107im suodgovornostima, o svemu \u0161to jest stvarnost a ne fantazija Balkana.<\/p>\n

H-alter<\/a><\/p>\n

 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Katarina Luketi\u0107, autorica knjige “Balkan: od geografije do fantazije”: Franjo Tu\u0111man i njegove elite inzistirali su na \u010distom i rigidnom krovnom nacionalnom identitetu koji je mnogo vi\u0161e ljudi isklju\u010dio negoli uklju\u010dio, mnogo vi\u0161e nas kulturolo\u0161ki osiroma\u0161io, negoli obogatio<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-116861","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/116861","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=116861"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/116861\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=116861"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=116861"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=116861"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}