{"id":116544,"date":"2013-06-18T10:00:47","date_gmt":"2013-06-18T08:00:47","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=116544"},"modified":"2013-06-18T10:00:47","modified_gmt":"2013-06-18T08:00:47","slug":"marksistickim-feminizmom-protiv-dogmatske-tradicije","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2013\/06\/18\/marksistickim-feminizmom-protiv-dogmatske-tradicije\/","title":{"rendered":"Marksisti\u010dkim feminizmom protiv dogmatske tradicije"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Autor: Sre\u0107ko Pulig<\/strong><\/p>\n

U sklopu protekloga Subversive Film Festivala \u2013 u radu Foruma i predavanjem \u2013 predstavila nam se Silvia Federici, autorica koju najkra\u0107e mo\u017eemo opisati kao aktivisticu, spisateljicu i profesoricu u tradiciji radikalnog, autonomisti\u010dkog, marksisti\u010dkog feminizma. Njujor\u010danka, jedna od osniva\u010dica Me\u0111unarodnoga feministi\u010dkoga kolektiva koji je 1970-ih pokrenuo kampanju \u201cNadnice za ku\u0107ne poslove\u201d, ali i dugogodi\u0161nja nastavnica u Nigeriji i suosniva\u010dica Komiteta za akademske slobode u Africi, odr\u017eala je pregledno predavanje na temu \u201cRod i demokracija u neoliberalnoj agendi i feministi\u010dke politike u pro\u0161losti i danas\u201d; rije\u010d je o svojevrsnom presjeku njezina vi\u0161edecenijskog rada. Tako je protekao i ovaj razgovor, odr\u017ean nakon panela \u201cSpol i klasna jednakost\u201d, a prije spomenutog predavanja.<\/p>\n

\u0160to se ti\u010de odnosa marksizma i feminizma, ve\u0107 dugo postoji problem njihove me\u0111usobne separacije, za \u0161to su zaslu\u017ene obje strane \u2013 zapravo, tih je strana i vi\u0161e od dvije. Ostavimo li po strani najzanimljiviji revolucionarni period do 1970-ih, kada je nekakav slu\u017ebeni marksizam bio vladaju\u0107a ideologija u Jugoslaviji, feminizam se razvijao u opoziciji spram njega. Mo\u017eemo re\u0107i i da je neko vrijeme bio na strani stvarala\u010dkoga nasuprot dogmatskom marksizmu, no ubrzo je, zajedno s dekadencijom socijalizma i naro\u010dito nastupanjem nacija-dr\u017eava, postao liberalna opozicija svakom marksizmu. Naravno, i sam je marksizam s razaranjem Jugoslavije, pa jo\u0161 i u njoj, do\u017eivio veliku devastaciju. Sada se, potaknuta krizom kapitalizma, doga\u0111a obnova marksizma i uo\u010dava potreba za ponovnim promi\u0161ljanjem feminizma te propitivanjem prirode njihove veze. U novim okolnostima obnavlja se kritika liberalnog feminizma kao bur\u017eoaskog, ali i \u017eelja za izgradnjom nekakvoga marksisti\u010dkog feminizma. \u0160to mislite o tim podjelama?<\/em><\/p>\n

Mislim da mogu\u0107i marksisti\u010dki feminizam \u2013 a on ve\u0107 dugo postoji \u2013 danas mora zapo\u010deti sa (samo)kritikom marksisti\u010dke i socijalisti\u010dke tradicije. Nije tu rije\u010d samo o notornom \u017eenskom pitanju nego i pitanju reprodukcije i, posebno, pitanju rada kao takvog. Kritika kakvu smo \u2013 ja i \u017eenske mre\u017ee s kojima sam radila 1970-ih i nakon toga \u2013 postavile pitaju\u0107i se i ponovno definiraju\u0107i \u0161to je to kapitalisti\u010dka organizacija rada. Trebalo je pokazati za\u0161to, historijski i dru\u0161tveno-ekonomski, \u017eene u kapitalizmu imaju toliko manje mo\u0107i od mu\u0161karaca, pa i me\u0111u proletarijatom. Bile smo kriti\u010dne ne samo spram lenjinista nego i spram marksista, npr. spram Engelsove teze da je \u017eenska slabost njihova isklju\u010denost iz dru\u0161tveno-produktivnog rada. A ta se teorija beskona\u010dno ponavlja, do danas, u nekim oblicima ortodoksnog marksizma. Cijelo 20. stolje\u0107e slu\u0161ale smo od marksista i socijalista kako \u0107e se \u017eene emancipirati kada se pridru\u017ee dru\u0161tveno-produktivnom radu. A mi smo rekle da je to potpuno nerazumijevanje kapitalisti\u010dke organizacije rada, koja se zasniva na reproduktivnom radu. Ono \u0161to marksisti\u010dka tradicija vidi kao neproduktivni rad zapravo je ne\u0161to sasvim drugo, najzna\u010dajniji oblik rada u kapitalisti\u010dkom dru\u0161tvu, jer on proizvodi radnu snagu. Zato smo zapo\u010dele svoj rad u feminizmu i marksizmu ponovnim definiranjem ku\u0107nog rada. Ponovno smo definirale \u201crad u ku\u0107anstvu\u201d kao rad koji producira i reproducira, dnevno i generacijski, radnu snagu. Daleko od toga da bude neproduktivan, on je bio stup kapitalisti\u010dke organizacije rada, jer bez proizvodnje radnika ne bi postojao nijedan drugi oblik proizvodnje. Tako smo po\u010dele demistificirati shva\u0107anje \u0161to je rad, kritiziraju\u0107i socijalisti\u010dko mi\u0161ljenje po kojem je rad samo proizvodnja roba, samo rad za nadnicu. Startaju\u0107i od toga, mogle smo druga\u010dije razumjeti \u0161to je kapitalizam, to da je on utemeljen na golemoj koli\u010dini nepla\u0107enog rada, puno ve\u0107oj no \u0161to je to Marx ikada zami\u0161ljao. Isto tako, po\u010dele smo uvi\u0111ati kontinuitet koji postoji izme\u0111u rada \u017eene u kuhinji i spava\u0107oj sobi i onoga ljudi u kolonijama. Shvatile smo da kapitalizam kreira mnogo razli\u010ditih tipova pokretnih traka, mnogo tipova planta\u017ea. Ideologija seksizma i rasizma razvijena je da opravda, oprirodi sve te vrste eksploatacije. Tek otuda mo\u017eemo pristupiti analizi nadnice.<\/p>\n

Kapitalizam nije nu\u017eni stupanj<\/strong><\/p>\n

Za vas je zamjena feudalizma kapitalizmom duboko ambivalentna, a ne jasno progresivna pojava, kako je to uobi\u010dajeno u marksisti\u010dkom shva\u0107anju smjena progresivnih epoha ekonomske dru\u0161tvene formacije?<\/em><\/p>\n

Apsolutno. Potpuno odbacujem ideju da postoji neki osloba\u0111aju\u0107i element u tranziciji iz feudalizma u kapitalizam. Svjesna sam da je to u suprotnosti s Marxovim vi\u0111enjem nu\u017enosti kapitalisti\u010dkog razvoja.<\/p>\n

Ve\u0107ina marksista opisuje nastanak kapitalizma kroz prvobitnu akumulaciju kao mra\u010dan, ali mra\u010dno-progresivan?<\/em><\/p>\n

Potpuno odbacujem ideju da je kapitalizam nu\u017eni stupanj na putu u komunizam, da nam je potrebna industrijalizacija rada i sli\u010dno. Takav stav ignorira sve one borbe koje je kapitalisti\u010dka klasa morala uni\u0161titi, ignorira razmjere destrukcije potrebne za uvo\u0111enje i opravdanje kolonijalnih poredaka, za nasilno prisvajanje bogatstava. Marxova ideja da je predkapitalisti\u010dki svijet bio svijet malih proizvo\u0111a\u010da nije to\u010dna: to je bio i svijet velikih poljoprivrednih proizvo\u0111a\u010da. U Srednjoj Americi svijet je bio organiziran oko farmera. Postojali su imperiji, ali i velika podru\u010dja gdje su ljudi bili organizirani u lokalne zajednice. Pa i u samoj Evropi nisu postojali samo mali farmeri i kapitalisti\u2026 To je duga pri\u010da, koja zahtijeva i puno historiografske gra\u0111e, ali i dalje tvrdim kako ideja da su industrijalizacija i kapitalisti\u010dka tehnologija instrument osloba\u0111anja rada ne stoji. Nisam protiv tehnologije, ona postoji ve\u0107 pet tisu\u0107a godina i uvijek je postojala. Ali kapitalisti\u010dka tehnologija, kao \u0161to je Marx i sam dobro vidio, uvijek je bila tehnologija koja smjera na razaranje radnika i njegovih vje\u0161tina, na njihovo inkorporiranje ma\u0161inama te, i na taj na\u010din, uni\u0161tavanje radni\u010dkog organiziranja. Ne mo\u017eemo samo prisvojiti tehnologiju, kao \u0161to ne mo\u017eemo samo prisvojiti dr\u017eavu, i onda ih naprosto promijeniti. Isto je s industrijalizacijom. Ne mo\u017eete industrijalizirati hijerarhije, industrijalizirati reproduktivni rad. Ne\u0161to mo\u017eete, ali ve\u0107inu stvari ne mo\u017eete. Mo\u017eete primjerice industrijalizirati pranje odje\u0107e, ali ne i skrb o bolesnima, djeci i starijim ljudima. Gledate li na kapitalizam i nastajanje novog dru\u0161tva s to\u010dke reproduktivnog rada, vidite druga\u010diju panoramu.<\/p>\n

To je va\u017eno za ponovno promi\u0161ljanje i definiranje mnogih marksisti\u010dkih pojmova, pa tako i klasne borbe?<\/em><\/p>\n

Apsolutno. Moramo ponovno definirati klasnu borbu. Prou\u010davaju\u0107i reproduktivni rad, uo\u010dile smo da je ono \u0161to ga \u010dini nevidljivim \u010dinjenica da za taj rad \u017eena ne postoji nadnica. A ta je li\u0161enost nadnice uzrok ovisnosti i pod\u010dinjavanja \u017eena mu\u0161karcima. U svome radu govorim o patrijarhalnosti nadnice, o patrijarhalnom kapitalizmu koji podupire sistem nadnica te razlikovanje pla\u0107enog i nepla\u0107enog rada. Gledaju\u0107i to, uvi\u0111amo da su i oblici klasne borbe vrlo razli\u010diti, pa se vrlo \u010desto u svojoj borbi protiv kapitala \u017eene moraju boriti protiv mu\u0161karaca; ne mo\u017eete i\u0107i na politi\u010dki skup ako vam to mu\u017e zabrani. Zato je mijenjanje odnosa u obitelji, s mu\u017eem, djecom, klju\u010dno da bismo uop\u0107e bile sposobne za politi\u010dku borbu. Oblike klasne borbe vidim druga\u010dije od Marxa: on nikada nije govorio o podjelama unutar radni\u010dke klase, to\u010dnije govorio je, ali nedovoljno. Uo\u010dio je primjerice da su o\u010devi prodavali vlastitu djecu za vrijeme industrijske revolucije. Na isti se na\u010din crni ljudi moraju boriti protiv rasizma da bi uop\u0107e mogli imati prava. Tako da klasna borba poprima puno vi\u0161e slo\u017eenih oblika no \u0161to su joj namijenili o\u010devi socijalizma.<\/p>\n

Institucionalizacija i en\u0111ioizacija<\/strong><\/p>\n

Prije\u0111imo na drugu temu, na problem institucionalizacije i en\u0111ioizacije (prevlasti nevladinih organizacija) u dana\u0161njem feminizmu. To je posebno izra\u017eeno u maloj, postsocijalisti\u010dkoj tranziciji, no ona je samo podvrsta velike tranzicije globalnoga kapitalizma. Na\u0161u posebnu situaciju karakterizira postojanje feministi\u010dkih institucija izraslih iz autenti\u010dne socijalisti\u010dke revolucije, koje s vremenom zapadaju u dekadenciju. Pojava liberalnog feminizma jo\u0161 za nominalno socijalisti\u010dke vlasti dovodi do \u017eelje za autonomijom i gra\u0111enjem vlastitih \u017eenskih kontrainstitucija, koje nisu bile antikomunisti\u010dke, ali su brzo pristale na normalizaciju gra\u0111anskih nacija-dr\u017eava, razlikuju\u0107i se zna\u010dajno u odnosu spram izvedbe. Uni\u0161tenjem Jugoslavije stvara se dakle kontekst najprije izvana, a kasnije i od nacije-dr\u017eave financiranoga civilnog dru\u0161tva. No narasla nevladina scena ne mo\u017ee supstituirati lo\u0161e stanje dr\u017eavnih institucija, koje bi ponajprije trebale brinuti o polo\u017eaju \u017eena?<\/p>\n

Bila sam vrlo frustrirana diskusijom na Subversive Forumu (su\u010deljavanjem dviju generacija na\u0161ih feministkinja, onih aktivnih ve\u0107 vi\u0161e desetlje\u0107a i onih mla\u0111ih, op. a.), jer je razgovor tekao u suvi\u0161e uskogrudnom tonu. En\u0111ioizacija je globalni fenomen. Pogledamo li \u0161to su nevladine organizacije u\u010dinile \u0161irom svijeta svojim administriranjem, na\u0107i \u0107emo puno groznih primjera. Recimo sva ta problematika mikrokredita, mikrofinancija\u2026 Nevladine organizacije postale su instrumenti usmjeravanja mnogih \u017eena koje su izgradile sisteme zajedni\u010dkih dobara (commons) izvan dr\u017eave i tr\u017ei\u0161ta natrag u monetarni sistem. Za mene su nevladine organizacije pravi \u0161ok-odredi neoliberalnog poretka. No to ne zna\u010di da ne mo\u017eete imati neke progresivne nevladine organizacije, koje bi organizirale \u017eene protiv vlasti svijeta novca.<\/p>\n

Sada imamo fenomen \u201cosna\u017eivanja\u201d radnica i radnika, uglavnom u sindikalnoj borbi, ali i edukacijom za neke od direktnodemokratskih metoda, od strane novih proradni\u010dkih, ali i nekih starih, nevladinih organizacija, koje na neki na\u010din zamjenjuju zabranjene, slabe ili korumpirane sindikate i uni\u0161teno samoupravljanje na radnom mjestu?<\/em><\/p>\n

Nevladine organizacije o\u010dito mogu slu\u017eiti mnogim svrhama. Mogu zamjenjivati druge nepostoje\u0107e oblike organiziranja u situaciji ekonomske krize. A pod izrazom \u201cekonomska kriza\u201d ne mislim samo na ono \u0161to se dogodilo 2008., nego na ekonomsku krizu koja traje posljednjih 50 godina. Jer mi smo u stanju permanentne krize. Obitelji se raspadaju, sistem nadnica se raspada. Broj \u017eena koje \u017eive same s djecom enormno raste. I dr\u017eava se na neki na\u010din raspada, jer sada je to dr\u017eava totalnih mjera stezanja, koja vam ni\u0161ta ne daje. Tako da nevladine organizacije u toj situaciji uglavnom imaju zadatak prevencije, primanja udara, da otpor ljudi ne ode predaleko, da siroma\u0161tvo ne dostigne nivo kada postaje eksplozivno.<\/p>\n

U na\u0161im tzv. postkonfliktnim dru\u0161tvima \u2013 pacificiraju\u0107i civilni izraz! \u2013 nevladin sektor ne samo da obavlja \u0161to dr\u017eava ne\u0107e, nego nudi i nadomjesnu interpretaciju konfliktnih, recimo ratnih doga\u0111aja, \u0161to dr\u017eavu osloba\u0111a suo\u010denja s odgovorno\u0161\u0107u?<\/em><\/p>\n

Njihove interpretacije u globalnom kontekstu svode se na to da novac pokre\u0107e svijet i da uspje\u0161no poslovanje osloba\u0111a. Bazi\u010dna je interpretacija da se samo preko poslovanja i nov\u010danih transakcija svatko mo\u017ee sam osloboditi. Tako se i cijela politika osna\u017eivanja svodi na ulazak u ekonomiju novca. To oni rade: osna\u017eiti \u017eenu za njih nema veze sa \u017eenama koje obra\u0111uju zemlju ili na drugi na\u010din organiziraju odr\u017eavanje opstanka, nego s upu\u0107ivanjem u malo poduzetni\u0161tvo i menad\u017eerstvo. U to su uvukli tisu\u0107e i tisu\u0107e \u017eena, koje su se kreditno zadu\u017eile i sada ne mogu vra\u0107ati kredite. Neke nevladine organizacije sada su doslovno tamni\u010dari, jer krivi\u010dno progone takve nevoljnice. Postaju dijelom sistema porobljavanja i ideolo\u0161ke mistifikacije, prodaju\u0107i ideologiju ekonomije novca kao podru\u010dja osloba\u0111anja.<\/p>\n

Kada govorimo o primitivnoj akumulaciji, to nije samo jedan po\u010detni doga\u0111aj, to je permanentna akumulacija s jedne i eksploatacija s druge strane, pomo\u0107u izvla\u0161tenja. Sada stojimo pred novim krugom privatizacije javnih dobara?<\/em><\/p>\n

Mislim da je vrlo zanimljivo, ali i razumljivo za\u0161to se u diskusiju vratio koncept primitivne akumulacije u opisu restrukturiranja globalne ekonomije. To zasigurno ima veze s neoliberalnim napadom na sredstva za proizvodnju. Godinama sam radila s \u010dasopisom i kolektivom Midnight Notes; 1990. objavili smo broj na temu \u201cnovih ogra\u0111ivanja\u201d. Rekli smo da je to \u0161to se sada doga\u0111a primitivna akumulacija. Bili smo u Africi i vidjeli to na djelu. To nije usporedivo s po\u010detkom kapitalizma, ali sada, naro\u010dito s procesom financijalizacije, stvorili su instrumente za proces permanentne primitivne akumulacije. Najzanimljiviji mi je politi\u010dki zaklju\u010dak koji iz toga proizlazi: shvatite da nakon 500 godina eksploatacije, kolonijalizacije, masakra i imperijalizma, tolikih masovnih aproprijacija, kapitalizam jo\u0161 treba kontinuiranu eksproprijaciju, kojom tjera svijet u bijedu.<\/p>\n

Znamo to, od Polanyijevih analiza proizvodnih ciklusa kapitalizma do Schumpeterove teze o \u201ckreativnoj destrukciji\u201d\u2026<\/em><\/p>\n

Zato je definitivno potrebno zauzeti antikapitalisti\u010dku perspektivu. Danas je antikapitalizam nu\u017ean zahtjev u svakoj dnevnoj borbi! To \u010dini veliku, fundamentalnu razliku \u2013 vidite li svoje borbe u tom horizontu ili ne.<\/p>\n

Dr\u017eava nije nestala<\/strong><\/p>\n

Potreban nam je, staromodno re\u010deno, povratak politikama emancipacije. Novonastaju\u0107a ljevica u na\u0161oj nasilno, pa utoliko i umjetno rascjepkanoj regiji, najavljuje borbu za demokratski socijalizam, no shva\u0107a je ponajprije kao \u010duvanje tekovina dr\u017eave blagostanja. Je li to dostatno i je li uop\u0107e realno?<\/em><\/p>\n

\u017divimo u trenutku kada si ne mo\u017eemo priu\u0161titi da ne budemo anga\u017eirani u borbama obrane javnih dobara. Ona su na\u0161e bogatstvo i mi ga moramo aproprirati. Dr\u017eava sada uzima na\u0161e bogatstvo za svog taoca. Tako da ne mo\u017eemo re\u0107i da \u0107emo naprosto iza\u0107i i stvoriti zajedni\u010dka dobra a da istovremeno ne organiziramo borbu oko javnosti. Jedna od glavnih diskusija u koju sam uklju\u010dena vodi se o tome kako povezati borbu za zajedni\u010dka dobra s borbom za obranu i promjenu javnosti. Istovremeno, vrlo je jasno da ne vjerujem kako se mo\u017eemo vratiti u dr\u017eavu blagostanja. Brojni su razlozi tome. Prvi je da se danas susre\u0107emo sa zidom. Kapitalisti\u010dki nas sistem istiskuje na nebrojene na\u010dine. Te\u0161ko je sada \u017eeljeti ne\u0161to od dr\u017eave, usprkos svim na\u0161im borbama. Zato se moramo organizirati i na drugom nivou.<\/p>\n

Pogledajte \u0161to se doga\u0111a u \u0160panjolskoj \u2013 demonstrira pola milijuna ljudi, a rezovi se ipak nastavljaju. Moramo se po\u010deti organizirati i na druge na\u010dine. Zato toliko mislim na problematiku zajedni\u010dkih dobara. Trebamo se ponovno zapitati \u0161to je bila dr\u017eava blagostanja i kako smo do nje do\u0161li. Uvijek smo pretpostavljali da je ona posljedica pobjeda radni\u010dke klase. No po\u010dinjemo uvi\u0111ati da se zapravo dogodilo ne\u0161to drugo. Pogledate li borbe koje su se odvijale u isto\u010dnoj i zapadnoj Evropi i SAD-u od po\u010detka 20. stolje\u0107a do 1940-ih, vidite da su u prva dva-tri desetlje\u0107a sami radnici i njihove organizacije, naj\u010de\u0161\u0107e sindikati, brinuli o vlastitoj reprodukciji. O mirovinama, posljedicama nesre\u0107a na radu, zdravstvenoj skrbi i sli\u010dnom brinuo je sindikat, jer nije postojala dr\u017eava blagostanja. Uvi\u0111amo da su sindikati tada bili jedan bitno druga\u010diji oblik organizacije, puno vi\u0161e ukorijenjen u zajednici. Kada su ljudi krenuli u \u0161trajk, svi su i\u0161li u \u0161trajk, nije bilo razdvajanja izme\u0111u radnog mjesta i doma. U tome se krila velika snaga. A onda je do\u0161la dr\u017eava blagostanja, do\u017eivljena, zbog svojih garancija, kao velika pobjeda. No s njom je po\u010delo i potkopavanje i gubljenje starih veza. Sindikati su izgubili funkcije kontrole reprodukcije. Dolazi do odvajanja javnog i privatnog, ve\u0107eg no \u0161to je ikada prije postojalo. Sami sindikati radije postaju dio dr\u017eavne birokracije nego da budu pripojeni i odgovorni zajednici. U dana\u0161njem SAD-u vidimo kako uspijevaju samo one radni\u010dke borbe koje imaju podr\u0161ku zajednice, recimo nedavni \u0161trajk u\u010ditelja u Chicagu. Bila je to vrlo te\u0161ka borba, koja je imala izgleda zato \u0161to u\u010ditelji godinama odr\u017eavaju tijesne veze s razli\u010ditim zajednicama. \u0160to se vi\u0161e pove\u0107avaju napadi na prekarne radnike i na nadnice, uloga zajednice \u0107e rasti. A to se znalo ve\u0107 u pokretima Black Power i za civilna prava, da je njihova snaga u zajednici. I mo\u0107 \u017eenskog pokreta izvorno je bila u zajednici. Tako da danas puno kriti\u010dnije gledamo na dr\u017eavu blagostanja. \u0160to se ti\u010de reproduktivnih zajedni\u010dkih dobara, jasno je da trebamo prostore otpora i instrumente za pre\u017eivljavanje, ali jednako tako moramo ponovno promisliti \u0161to je predmet na\u0161e brige. Dr\u017eava definira na\u0161u bri\u017enost i sigurnost na odre\u0111eni na\u010din, na\u0161e obrazovanje na sebi odgovaraju\u0107i na\u010din. Moramo redefinirati \u0161to je nama obrazovanje, \u0161to je osiguranje, da bismo zadovoljili vlastite potrebe, a ne one tr\u017ei\u0161ta rada.<\/p>\n

Gdje je onda mjesto dr\u017eavi?<\/em><\/p>\n

Mnogi od nas ne vjeruju u dr\u017eavu, u revoluciju kao osvajanje dr\u017eavne mo\u0107i. S time imam problem, sa zna\u010denjem dr\u017eave. Iako mislim da je i Marx bio kriti\u010dan spram dr\u017eave.<\/p>\n

U njega je rije\u010d o dijalektici osvajanja i transformacije dr\u017eavne vlasti, preko diktature proletarijata u ne-vlast\u2026<\/em><\/p>\n

Dr\u017eava je jo\u0161 ovdje. No ona danas samo ka\u017enjava ljude, proizvodi ratove, policiju i zatvore. U njoj postoje farmaceutske kompanije koje djeci daju sedative\u2026<\/p>\n

Zar \u0107emo potpuno odustati od strana\u010dke borbe kroz parlament?<\/em><\/p>\n

Mo\u017eda je u vas, zbog druga\u010dije pozicije, situacija druga\u010dija. Kako da mi u SAD-u mislimo o ameri\u010dkoj dr\u017eavi kao svojoj?<\/p>\n

Ni ja ne osje\u0107am Hrvatsku, Srbiju ili BIH kao \u201csvoje\u201d, prije kao sablasti Jugoslavije\u2026<\/em><\/p>\n

Ljudi rade s lokalnim zajednicama, op\u0107inama\u2026 A s velikom dr\u017eavom? Pa ona je svjetski opresor u rukama korporativnih sila!<\/p>\n

Novossti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Silvia Federici: Potpuno odbacujem ideju da je kapitalizam nu\u017eni stupanj na putu u komunizam, da nam je potrebna industrijalizacija rada i sli\u010dno. Takav stav ignorira sve one borbe koje je kapitalisti\u010dka klasa morala uni\u0161titi, ignorira razmjere destrukcije potrebne za uvo\u0111enje i opravdanje kolonijalnih poredaka, za nasilno prisvajanje bogatstava.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-116544","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/116544","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=116544"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/116544\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=116544"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=116544"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=116544"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}