{"id":116037,"date":"2013-06-12T08:57:52","date_gmt":"2013-06-12T06:57:52","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=116037"},"modified":"2013-06-12T08:57:52","modified_gmt":"2013-06-12T06:57:52","slug":"za-pravo-gradana-da-ureduju-medije","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2013\/06\/12\/za-pravo-gradana-da-ureduju-medije\/","title":{"rendered":"Za pravo gra\u0111ana da ure\u0111uju medije"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Autor: Rade Dragojevi\u0107<\/strong><\/p>\n

Dan Hind je londonski medijski istra\u017eiva\u010d i autor vi\u0161e knjiga o \u017eurnalizmu. Trenuta\u010dno je koncentriran na ideju public commissioninga (javna nabava novinarskih radova), koja bi \u010ditateljima dala bitno ve\u0107e ovlasti pri biranju i nadgledanju tema koje se plasiraju u medijima. Autor je recentno iza\u0161le knjige \u201cPovratak javnosti\u201d na temu javne direktne participacije u ure\u0111iva\u010dkim poslovima u medijima. Ukratko, rije\u010d bi bila o formiranju javnog fonda iz kojeg bi se pokrivali tro\u0161kovi za istra\u017eiva\u010dko novinarstvo, ali pod budnim okom i svojevrsnom kolektivnom ure\u0111iva\u010dkom palicom aktivne \u010ditala\u010dke javnosti. S Hindom smo razgovarali za trajanja \u0161estog Subversive Festivala u Zagrebu, na kojemu je bio participant.<\/p>\n

Za po\u010detak, recite nam ne\u0161to o ideologiji profesionalnog novinarstva. Kako se ono legitimira i kad je puklo izme\u0111u takvog tipa medija i javnosti?<\/em><\/p>\n

Postoje dvije tradicije legitimiranja, dva na\u010dina opravdavanja sistema profesionalnog novinarstva o kojemu govorite. Jedna tradicija govori o tr\u017ei\u0161tu kao onom mehanizmu koji determinira prirodu javnog interesa. Ta je ideja skop\u010dana s idejom populizma, koja je u mojoj zemlji jednim dijelom povezana s Rupertom Murdochom. Novinarstvo shva\u0107eno na Murdochov na\u010din pode\u0161eno je prema popularnim sentimentima kao \u0161to su kultura selebritija, sport, skandali i sli\u010dno. Iako u tom tipu medija postoji eksplicitnih politi\u010dkih diskusija i politi\u010dkog sadr\u017eaja, te teme ipak nisu one koje dominantno odre\u0111uje odnos ponude i potra\u017enje. Klju\u010d je, dakako, u tr\u017ei\u0161nom uspjehu. Druga vrsta legitimiranja profesionalnog novinarstva podrazumijeva postojanje odre\u0111enog pojma javnog interesa. Taj koncept pretpostavlja da postoje grupacije ljudi koje posjeduju neku posebnu kvalitetu rezoniranja. Oni su na pozicijama za koje se smatra da se s njih mo\u017ee vidjeti jasnije i dalje nego \u0161to to mogu oni koji nisu u toj grupi ili nisu eksperti. U partnerstvu s drugim javnim akterima, oni su odgovorni za situiranje, za pozicioniranje diskusije u zadanim granicama i za postizanje potrebne razine balansa u toj diskusiji. Ukratko, njihov bi posao bio otkriti javni interes. Novinari iz medija u javnom sektoru \u010desto ka\u017eu da upravo oni zaslu\u017euju takav specijalni status, kako zbog svoje vje\u0161tine tako i zbog iskustva koje drugi nemaju. Tako\u0111er, smatraju da upravo oni imaju onaj presudni uvid u ono \u0161to ljudi \u017eele znati. Pojam javnog servisa vrlo je blizak konceptu profesionalizma i, ako ba\u0161 ho\u0107ete, u Sjedinjenim Ameri\u010dkim Dr\u017eavama pojam javnog servisa zapravo je preformuliran u profesionalizam.<\/p>\n

Javnost pla\u0107a, pa neka i odlu\u010duje<\/strong><\/p>\n

Dakle, imamo ta dva tipa legitimiranja medijskog sistema. Ideja javnog servisa \u010dini mi se usko vezana uz ideju kejnzijanizma prema kojoj racionalni autoritet usmjerava op\u0107e i javno dobro. Ovakav pristup obi\u010dno je kontrastiran prema neoliberalnom, hajekijanskom konceptu, u kojemu tr\u017ei\u0161te odre\u0111uje kona\u010dne ishode. Kao prakti\u010dni urednik shvatio sam da u svakoj diskusiji o medijima nedostaje jedna grupa \u2013 publika. Sami konzumenti obi\u010dno nemaju na\u010dina da se uklju\u010de u tu diskusiju, da kroz produkcijski proces izraze svoje preferencije, da dadu neke naznake \u0161to bi oni htjeli vidjeti u informacijskom polju. Dva se vladaju\u0107a pristupa na dva razli\u010dita na\u010dina vrlo neprijateljski odnose prema ideji javne participacije u proizvodnji medija. S jedne strane, tzv. liberalni eksperti, oni koji profesionalno slu\u017ee javnom interesu, smatraju da publika nikada ne mo\u017ee znati ono \u0161to je potrebno da bi uop\u0107e mogla sudjelovati u proizvodnji. Ona nikada nije spremna za tako ne\u0161to, zapravo prema tom stajali\u0161tu, nikada ni ne mo\u017ee biti spremna. Posao novinara u javnom sektoru jest posao koji se obavlja u ime javnosti, dakle novinari postavljaju pitanja jer javnost ne mo\u017ee do\u0107i u studio da ih sama postavi. Njihov zahtjev za priznanjem gore opisanog statusa sadr\u017ean je u ideji da su oni ti koji rade za i u ime javnosti. Stoga nije iznena\u0111uju\u0107e da im se ne svi\u0111a ideja da njihova uloga ubudu\u0107e bude neobvezuju\u0107a. Prema tr\u017ei\u0161nom tipu legitimiranja, ljudi sami slobodno biraju iz velikog dijapazona ponu\u0111enih stvari. Nema potrebe da budu uklju\u010deni u ure\u0111iva\u010dki proces jer je tr\u017ei\u0161te to koje vr\u0161i alokaciju resursa na valjan na\u010din. Evo i primjera kako se te dvije ideje sukobljavaju. Naime, komercijalni novinar vrlo \u010desto u novinaru iz javnog sektora vidi obi\u010dnog snoba, liberalnog elitista koji se pravi da sve zna bolje. S druge strane, javni novinar za komercijalnog kolegu smatra da podilazi najni\u017eem ukusu, koristi ljudske slabosti da u medije plasira tra\u010deve i skandale i sl. Bilo kako bilo, ovaj nas spor ne smije zaslijepiti da ne vidimo da obje strane publiku \u017eele vidjeti izvan procesa proizvodnje sadr\u017eaja. Valja znati da taj izostanak same publike iz spomenutog procesa zna\u010di prebacivanje tereta odgovornosti i svakog drugog tipa pritiska na le\u0111a novinarske klase. Bilo da govorimo o tr\u017ei\u0161no orijentiranim medijima, bilo o javno sufinanciranim medijima, u kriznim se situacijama obi\u010dno susre\u0107emo s medijskim pre\u0161u\u0107ivanjem. Primjerice, prije napada na Irak 2003. ve\u0107ina britanskih medija nije uop\u0107e bila u stanju da to\u010dno pokrije i opi\u0161e same doga\u0111aje, ali ne zato \u0161to je istina bila nedoku\u010diva ili zato \u0161to su stru\u010dnjaci za rat pogrije\u0161ili. To je bilo zato \u0161to su mediji, uslijed dr\u017eavne odluke da se ide u rat u koaliciji s Amerikom, bili nemo\u0107ni da odole pritisku da govore i\u0161ta drugo osim onoga \u0161to dr\u017eava u tom trenutku zahtijeva od njih. Jo\u0161 jedan primjer. Prije krize bilo je zanemarivo malo javnih diskusija u medijima o stanju na financijskim tr\u017ei\u0161tima, a ako ih je i bilo, sve su manje-vi\u0161e bile pozitivno intonirane, iako su sami ljudi koji su se time bavili ve\u0107 tada uvi\u0111ali da problemi postoje, da je ne\u0161to krenulo po zlu. Dakle, jedini na\u010din da se odoli takvim pritiscima, odnosno da javnost po\u010dne donositi kvalificirane odluke, jest da se stvori takav mehanizam u kojemu \u0107emo svi imati odre\u0111ene mogu\u0107nosti da odredimo pravce kretanja u \u017eurnalizmu i utje\u010demo na novinarstvo. Valja re\u0107i i da nijedan medijski sistem ne mo\u017ee pre\u017eivjeti bez javnih subvencija. Besmisleno je tvrditi da tr\u017ei\u0161te dnevnih novina mo\u017ee pre\u017eivjeti bez vrlo visokih subvencija. Tako je u Velikoj Britaniji, a tako je i u vas, to znam. Koliko god biznis tra\u017eio da se svaki oblik javnosti isklju\u010di iz medijskog odlu\u010divanja, pa \u010dak i da nema javnih medija, istovremeno taj medijski biznis zapravo nikada ne odustaje od subvencioniranja, na ovaj ili onaj na\u010din. Ni javni novinari ne mogu negirati dr\u017eavno sufinanciranje, ali onda to opravdavaju ili padom kvalitete novinarstva ili disfunkcionalno\u0161\u0107u tr\u017ei\u0161ta i sl. Dakako, nije nerazumno da javnost pla\u0107a za novinarstvo kroz poreze i licence, ali bilo bi fer da se toj istoj javnosti onda dopusti i da ka\u017ee kako da se taj novac utro\u0161i.<\/p>\n

Nije zahva\u0107eno srce problema<\/strong><\/p>\n

\u0160to se doga\u0111a u Velikoj Britaniji u vezi reforme medija?<\/em><\/p>\n

Debata koja se odvijala unazad dvije godine bila je pokrenuta skandalom u kojemu je sudjelovao Murdochov popularni tabloid \u201cNews of the World\u201d. Izme\u0111u ostalog, bili su umije\u0161ani u ilegalno presretanje govornih poruka i prislu\u0161kivanje telefonskih poziva te jo\u0161 mnogo toga. Skandal je izbio u julu 2011. i vlada je pokrenula \u0161iroku istragu. Debata je dobrim dijelom bila odre\u0111ena upravo tom istragom. Istra\u017eni su zaklju\u010dci doveli do prijedloga da se poo\u0161tri regulacija u novinstvu, \u0161to je i bio cilj mnogih koji se ve\u0107 dugo zala\u017eu za tako ne\u0161to. Me\u0111utim, sad bi neki da se s time nastavi dalje, jer da se novinarstvo ionako otelo kontroli, da nam ionako ne trebaju slobodni mediji i sl. Osobno, nemam nekih posebnih prigovora novoj regulativi. Ionako mislim da novinarska sloboda ne treba biti apsolutna i da se treba izbalansirati s drugim slobodama. Me\u0111utim, kako sam ve\u0107 ranije objasnio, mislim da regulacija nije usmjerena na pravu vrstu problema. Ina\u010de, cijela se stvar odnosi uglavnom na pisane medije, tako da nedostaje onaj dio rasprave koji bi se odnosio na velike promjene u medijima u ovo na\u0161e digitalno doba.<\/p>\n

Jeste li vi osobno uklju\u010deni u debatu?<\/em><\/p>\n

Jesam, ovo ljeto radim na projektu openDemocracy, u sklopu kojeg istra\u017eujemo implikacije digitalne tehnologije u medijskom polju. Na tom se podru\u010dju ionako vrlo sporo napreduje jer smo i dalje pod dojmom uvrije\u017eenih pri\u010da velikih kompanija o velikim emancipacijskim potencijalima interneta i sl. Vrijeme je da prestanemo na to obra\u0107ati pa\u017enju i biti fascinirani te da u cijelu stvar u\u0111emo s novim eksplanatornim aparatom.<\/p>\n

Koji bi mogao biti kona\u010dan rezultat debate vezane uz Levesonovu reformu?<\/em><\/p>\n

Formirano je novo regulatorno tijelo, a koliko \u0107e se ono razlikovati od staroga, nisam siguran. Samo sam siguran da se u ulasku medija u sferu ljudske intime oti\u0161lo predaleko. Vjerojatno \u0107e mediji sada biti ne\u0161to suzdr\u017eaniji, barem neko vrijeme. Ali, kako rekoh, reformom lorda Briana Levesona nismo u\u0161li u srce problema.<\/p>\n

Protute\u017ea pravu urednika<\/strong><\/p>\n

Koji bi bio glavni cilj i namjera va\u0161e ideje public commissioninga (javna nabava novinarskih radova) i je li ona primjenljiva u dana\u0161njim uvjetima u novinarstvu?<\/em><\/p>\n

Ideja je da se promijene odnosi izme\u0111u urednika, vlasnika i javnosti. To, naravno, ne zna\u010di ukidanje pozicije urednika ili nepostojanje vlasnika. Ono \u0161to me zanima jest sistem u kojemu bi svatko od nas dobio eksplicitnu mo\u0107 da oblikuje polje generalno prihvatljivih opisa situacije. U sistemu public commissioninga svaki bi gra\u0111anin trebao dobiti jednako pravo glasa u odlu\u010divanju kako da se distribuiraju javni resursi za \u017eurnalizam. I dalje bi postojala podjela rada izme\u0111u izdava\u010da, urednika i novinara. Ali ideja je da se ponudi izazov ili dopuna diskrecijskom pravu urednika i da se napravi pomak od sistema gdje su odluke bile isklju\u010divo rezultat birokratsko-uredni\u010dke hijerarhije. U ovom bi se sistemu novinari za podr\u0161ku mogli obratiti samoj javnosti. Svi bismo mogli u\u010destvovati u tome \u0161to se istra\u017euje i kako rezultate istra\u017eivanja kasnije plasirati. Ukoliko ljudi odlu\u010de da se ne\u0161to treba istra\u017eiti detaljnije, onda se i to mo\u017ee zajedni\u010dki iskombinirati i u\u010diniti, a ako se u istrazi \u017eeli posti\u0107i dodatna uvjerljivost, onda se u nju mo\u017ee uklju\u010diti \u0161iri auditorij. U svakom slu\u010daju, posrijedi nije gra\u0111ansko novinarstvo, nego gra\u0111ansko ure\u0111ivanje. Pritom valja imati na umu da ne sugeriram da s ovakvim konceptom treba krenuti, barem ne odmah, u komercijalnim ili javnim medijima.<\/p>\n

Znate li za neku primjenu tog koncepta?<\/em><\/p>\n

Eksperiment u Hrvatskoj bio bi prvi koji bi do kraja godine implementirao neke od ovih ideja. Ne\u0161to sli\u010dno postoji u Kanadi i Irskoj, ali u Hrvatskoj bi se prvi put ove ideje testirale u praksi.<\/p>\n

\u0160to bi se dogodilo s novinarima u tom modelu? Bi li se ne\u0161to promijenilo po pitanju njihove prekarnosti?<\/em><\/p>\n

Nema sumnje da ovaj koncept mijenja odnose u podjeli rada i da stvara odre\u0111enu prijetnju klasi\u010dnoj poziciji novinara, pogotovo ako na to gledamo s obzirom na radne uvjete. Ali prekarnost je u tom sektoru ionako stvarnost. U Americi i Velikoj Britaniji brojni novinari masovno prelaze sa svojih novinarskih poslova na poslove odnosa s javno\u0161\u0107u i sl. Posao je odavno postao nesiguran, \u0161to sve ima nemale implikacije po novinarsku nezavisnost i povjerenje javnosti u njihov rad. Ni o jednom od ovih problema ne mo\u017ee se diskutirati u trenuta\u010dno postoje\u0107im medijima. Nitko to ne \u017eeli. Jedino dokle diskusija dose\u017ee jest debata o novinarstvu kao javnom dobru. Me\u0111utim, ideja javne nabave novinarskih radova ne \u017eeli re\u0107i da je sve u dana\u0161njim medijima lo\u0161e. Ona \u017eeli stvoriti takav mehanizam u sklopu kojeg bi se sve, uklju\u010duju\u0107i i samu strukturu medija, moglo propitati. Uostalom, ba\u0161 se na taj na\u010din, javnom debatom dakle, mogu propitati i uvjeti rada samih novinara i siguran sam da bi javnost prepoznala potrebu da se ti uvjeti pobolj\u0161aju, kao i novinarska infrastruktura, jer je u javnom interesu stabilno organizirano novinarstvo. Glavna stvar u javnoj kontroli novca i subvencija jest da se \u0161iri dijapazon tema koje treba prodiskutirati, ali problem prekarnosti ostaje. Koncept javne nabave zahva\u0107a ipak manji dio novinarske prakse, on bi se trebao odnositi na polje potencijalno problemati\u010dnih pitanja, na podru\u010dje u kojemu se informacije mogu potencijalno omesti, odnosi se na ono \u0161to se ponekad naziva istra\u017eiva\u010dkim novinarstvom. U svakom slu\u010daju, to nije podru\u010dje gdje nu\u017eno trebate imati identi\u010dne radne uvjete kao na desku, u televizijskoj produkciji i sli\u010dno.<\/p>\n

Novossti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Dan Hind: Ideja je da se promijene odnosi izme\u0111u urednika, vlasnika i javnosti. To, naravno, ne zna\u010di ukidanje pozicije urednika ili nepostojanje vlasnika. Ono \u0161to me zanima jest sistem u kojemu bi svatko od nas dobio eksplicitnu mo\u0107 da oblikuje polje generalno prihvatljivih opisa situacije.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":116038,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-116037","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/116037","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=116037"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/116037\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/116038"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=116037"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=116037"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=116037"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}