{"id":115948,"date":"2013-06-11T09:11:48","date_gmt":"2013-06-11T07:11:48","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=115948"},"modified":"2013-06-11T09:11:48","modified_gmt":"2013-06-11T07:11:48","slug":"akutna-potreba-za-izlazom-iz-postojeceg-sistema","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2013\/06\/11\/akutna-potreba-za-izlazom-iz-postojeceg-sistema\/","title":{"rendered":"Akutna potreba za izlazom iz postoje\u0107eg sistema"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Pi\u0161e: Serge Halimi<\/a><\/strong><\/p>\n

Svakoga dana svjedo\u010dimo fenomenima narodnog odbijanja nelegitimnih vlasti \u2013 na glasa\u010dkim mjestima, na ulicama, u poduze\u0107ima. No unato\u010d razmjerima krize, ti protesti tapkaju u mraku, u potrazi za prijedlozima alternativa, napola uvjereni da one ne postoje ili da je njihova cijena prevelika. Otuda rastu\u0107e bezna\u0111e i o\u010daj, ali i sve akutnija potreba za izlazom.<\/p>\n

\u017delim znati odakle polazim<\/em><\/p>\n

Kako bih sa\u010duvao ne\u0161to nade<\/em><\/p>\n

Paul Eluard, Neprekinuta poezija<\/p>\n

Izvjesne objave u medijima govore nam stvari koje ve\u0107 znamo. Jesmo li tek sada nau\u010dili da politi\u010dari mogu voljeti novac i dru\u017eiti se s onima koji ga imaju? Da se svi zajedno ponekad pona\u0161aju poput kaste koja je iznad zakona? Da porezna politika teto\u0161i najimu\u0107nije porezne obveznike? Da im slobodna cirkulacija kapitala omogu\u0107uje da svoje bogatstvo sklone u porezne oaze?<\/p>\n

Razotkrivanje pojedina\u010dnih prijestupa moralo bi voditi do preispitivanja samog sustava koji ih je stvorio. No posljednjih desetlje\u0107a transformacija svijeta bila je toliko brza da je nadi\u0161la na\u0161u sposobnost analize. Pad Berlinskog zida, uspon BRICS-a (Brazil, Rusija, Indija, Kina i Ju\u017ena Afrika), nove tehnologije, financijske krize, arapske pobune, slabljenje Europe: svaki put nova vojska stru\u010dnjaka iznova nam najavljuje kraj povijesti ili ra\u0111anje novog svjetskog poretka.<\/p>\n

S onu stranu svih tih preuranjenih pokapanja i neizvjesnih poro\u0111aja pojavile su se tri velike, vi\u0161e ili manje univerzalne tendencije i upravo je njih va\u017eno najprije razmotriti: rast dru\u0161tvene nejednakosti, raspad politi\u010dke demokracije i ograni\u010davanje nacionalne suverenosti. Poput \u010dira na velikom, bolesnom tijelu, svaki nam \u201cskandal\u201d u\u010dini vidljivim elemente tog triptiha kako se zasebno javljaju, a potom isprepli\u0107u. Stanje stvari mogli bismo sa\u017eeti na sljede\u0107i na\u010din: kako zavise prvenstveno od arbitra\u017ee favorizirane manjine (one koja ula\u017ee, \u0161pekulira, zapo\u0161ljava, otpu\u0161ta, pozajmljuje), vlade svijeta pristaju na navigiranje politi\u010dkih sustava kojima rukovode prema oligarhiji, a ako zbog pritiska naroda na takav kurs ipak ne pristanu, me\u0111unarodni pritisak organiziranog novca pouzdano \u0107e ih nastojati smijeniti.<\/p>\n

\u201cLjudi se ra\u0111aju i \u017eive slobodni i jednaki u pravima. Dru\u0161tvene razlike mogu biti zasnovane samo na zajedni\u010dkoj koristi.\u201d Op\u0107e je poznato da prvi \u010dlanak Op\u0107e deklaracije o pravima \u010dovjeka nikada nije u potpunosti ispo\u0161tovan. Razlike su oduvijek proizlazile iz ne\u010dega \u0161to nije zajedni\u010dka korist: mjesta gdje smo se imali (ne)sre\u0107u roditi, \u017eivotnih prilika na\u0161ih roditelja, pristupa obrazovanju i zdravstvenoj za\u0161titi itd. No te\u017eina tih razlika ponekad bi bila ubla\u017eena vjerovanjem da bi dru\u0161tvena mobilnost mogla poni\u0161titi nejednakosti koje su nam dodijeljene ro\u0111enjem. Za Alexisa de Tocquevillea, nada tog tipa, ra\u0161irenija u SAD-u nego u Europi, pomogla je Amerikancima da se prilagode razlikama u pla\u0107ama koje su ve\u0107e no drugdje. Sitni knjigovo\u0111a iz Clevelanda ili mladi Kalifornijac bez diplome mogu sanjati o tome kako \u0107e ih njihov talent i ustrajnost lansirati na mjesto koje su prije njih zauzimali John Rockefeller ili Steve Jobs.<\/p>\n

\u201cNejednakost sama po sebi nikada nije bila velik problem u ameri\u010dkoj politi\u010dkoj kulturi, koja insistira na jednakosti \u0161ansi prije nego na jednakosti rezultata\u201d, podsje\u0107a konzervativni intelektualac Francis Fukuyama. \u201cNo sustav je legitiman samo ako ljudi nastave vjerovati da, ako marljivo rade i daju sve od sebe, oni i njihova djeca imaju dobre izglede za uspjeh te ako imaju dobre razloge vjerovati da su se bogati obogatili po\u0161tuju\u0107i pravila igre.\u201d[1] Bilo da je umiruju\u0107a ili umrtvljuju\u0107a, ova svjetovna vjera \u0161iri se danas cijelim svijetom. Upitan \u0161est mjeseci prije stupanja na mjesto predsjednika Republike o na\u010dinima \u201cmoralne obnove\u201d koju pri\u017eeljkuje, Fran\u00e7ois Hollande je podsjetio na \u201cfrancuski san: on se podudara s republikanskom pri\u010dom koja nam je omogu\u0107ila da napredujemo unato\u010d ratovima, krizama i podjelama. Sve do posljednjih nekoliko godina bili smo uvjereni da \u0107e na\u0161a djeca \u017eivjeti bolje od nas\u201d. No socijalisti\u010dki kandidat je dodao: \u201cTo uvjerenje je nestalo.\u201d[2]<\/p>\n

Asimetrije raspodjele<\/strong><\/p>\n

Mit o dru\u0161tvenoj mobilnosti ustupa mjesto strahu od deklasacije. Radnik vi\u0161e nema izgleda da postane poslodavac, novinar, bankar, sveu\u010dili\u0161ni profesor ili politi\u010dar. Velike \u0161kole danas su jo\u0161 manje pristupa\u010dne narodnim masama nego 1964. godine, kada je Pierre Bourdieu objavo knjigu Les H\u00e9ritiers (Nasljednici). Isto vrijedi za najbolja svjetska sveu\u010dili\u0161ta, \u010dije su \u0161kolarine drasti\u010dno porasle.[3] Kada si vi\u0161e nije mogla pla\u0107ati visoko obrazovanje, mlada \u017eena u Manili se ubila. Prije dvije godine, jedan ameri\u010dki student je objasnio: \u201cDu\u017ean sam 75.000 dolara, a svoj dug uskoro vi\u0161e ne\u0107u mo\u0107i redovito otpla\u0107ivati. Kako mi je otac jamac, on \u0107e ga morati otplatiti i pritom \u0107e bankrotirati. Dakle upropastit \u0107u svoju obitelj jer sam se \u017eelio izdi\u0107i iznad svoje klase.\u201d[4] On je \u017eelio \u017eivjeti ameri\u010dki san, do\u0107i \u201cod dronjaka do bogatstva\u201d, no njegova \u0107e obitelj zbog toga prije\u0107i put u suprotnom smjeru.<\/p>\n

Kada \u201cpobjednik odnosi sve\u201d[5], nejednakost primanja ponekad poti\u010de dru\u0161tvenu patologiju. Vlasnik divovskog prodajnog lanca Walmart, obitelj Walton, imala je prije trideset godina imetak 61.992 puta ve\u0107i od prosje\u010dnog ameri\u010dkog imetka. To im vjerojatno nije bilo dosta, jer danas posjeduju 1.157.827 puta vi\u0161e od prosjeka. Waltoni su dakle sami zgrnuli jednako novca koliko i 48.800.000 najsiroma\u0161nijih ameri\u010dkih obitelji.[6] Domovina Silvija Berlusconija dodu\u0161e pone\u0161to kasni za ameri\u010dkim podvizima, no pro\u0161le je godine Talijanska banka objavila da \u201cdeset najbogatijih Talijana ima jednako novca kao i tri milijuna najsiroma\u0161nijih\u201d.[7]<\/p>\n

Danas se Kina, Indija, Rusija i zaljevske zemlje probijaju u klub milijardera. Iako zapadnjake nemaju \u010demu nau\u010diti po pitanju zgrtanja profita i eksploatacije radnika, drage im volje daju lekcije iz divljeg liberalizma.[8] Indijski milijarderi, koji su jo\u0161 2003. posjedovali 1,8 posto nacionalnog bogatstva, pet godina kasnije prigrabili su \u010dak 22 posto.[9] U me\u0111uvremenu se ta grupica dodu\u0161e ne\u0161to pove\u0107ala, ali da 22 posto bogatstva dr\u017ei skupina od svega 61 pojedinca, nije li to pozama\u0161no za zemlju s vi\u0161e od milijarde stanovnika? Mukesh Ambani, najbogatiji \u010dovjek Indije, mo\u017eda si postavlja upravo to pitanje, u salonu svoje blistave ku\u0107e od 27 katova koja nadvisuje Mumbai \u2013 grad u kojemu vi\u0161e od polovice ljudi i dalje \u017eivi u potleu\u0161icama.<\/p>\n

\u010cak je i Me\u0111unarodni monetarni fond (MMF) odjednom zabrinut\u2026 Nakon \u0161to je dugo proklamirao da \u201cdispariteti u dohocima\u201d predstavljaju faktor koji poticajno djeluje na natjecanje, u\u010dinkovitost i dinami\u010dnost, sada primje\u0107uje da se 93 posto prihoda od rasta ostvarenih u SAD-u u prvoj godini ekonomske obnove odnosilo na samo jedan posto najbogatijih Amerikanaca. To se \u010dak i MMF-u \u010dini previ\u0161e. Jer, ostavimo li po strani pitanje morala, kako osigurati razvitak zemlje od \u010dijeg napretka sve vi\u0161e profitira isklju\u010divo mala skupina koja vi\u0161e ni\u0161ta ni ne kupuje jer ve\u0107 sve posjeduje? I koja, posljedi\u010dno, na novcu sjedi ili njime \u0161pekulira, dodatno hrane\u0107i financijsku ekonomiju koja ionako ve\u0107 poprima parazitski karakter. U studiji koju je izradio prije dvije godine MMF je kapitulirao: priznao je da pogodovanje ekonomskom napretku i smanjenje nejednakosti predstavljaju \u201cdvije strane iste medalje\u201d.[10] Uostalom, ekonomisti primje\u0107uju da industrijski sektori koji ovise o konzumaciji srednjih klasa ostaju bez tr\u017ei\u0161ta u svijetu u kojemu globalna potra\u017enja, kada je ne gu\u0161i politika mjera \u0161tednje, privilegira ili luksuzne ili najjeftinije proizvode.<\/p>\n

Prema zagovornicima globalizacije, produbljivanje dru\u0161tvenih nejednakosti proizlazi, prije svega, iz uzleta tehnologija koji je toliko brz da penalizira najmanje obrazovane, najmanje mobilne, najmanje fleksibilne i najmanje okretne stanovnike. Odgovor na problem bio bi dakle o\u010dit: obrazovanje i obuka (zaostalih). U velja\u010di je The Economist, tjednik za me\u0111unarodne \u201celite\u201d, ukratko izlo\u017eio sljede\u0107u legitimacijsku pri\u010du, u kojoj podjednako izostaju i politika i korupcija: \u201cJedan posto najbogatijih svjedo\u010dilo je naglom porastu svojih prihoda zbog premije koju globalizacija ekonomije temeljena na visokim tehnologijama dodjeljuje inteligentnim ljudima. Aristokraciju koja je nekada svoj novac tro\u0161ila na \u2018vino, \u017eene i glazbu\u2019 smijenila je elita \u0161kolovana u poslovnim \u0161kolama, elita \u010diji se pripadnici me\u0111usobno \u017eene, a svoj novac tro\u0161e razborito, pla\u0107aju\u0107i svojoj djeci satove kineskog jezika i pretplatu na The Economist.\u201d[11]<\/p>\n

Aran\u017emani s politikom<\/strong><\/p>\n

Umjerenost, skromnost i razboritost pa\u017eljivih roditelja, koji svoje potomstvo oblikuju \u010ditanjem (jednog i jedinog) \u010dasopisa koji \u0107e ih u\u010diniti boljima i sposobnijima, trebale bi tako objasniti sve povoljniju sudbinu superbogatih. Nije me\u0111utim naodmet postaviti i druge hipoteze, primjerice sljede\u0107u: kapital, koji se oporezuje manje od rada, dio zarade do koje je do\u0161ao pomo\u0107u politi\u010dkih odluka namjenjuje konsolidaciji svoje politi\u010dke potpore i tako osigurava dono\u0161enje istih \u2013 od povoljne porezne politike do spa\u0161avanja velikih banaka koje su male \u0161tedi\u0161e u\u010dinile taocima, vr\u0161enja pritiska na stanovni\u0161tvo kako bi vjerovnici bili ispla\u0107eni ili javnog duga koji za bogato stanovni\u0161tvo predstavlja dodatan predmet plasiranja kapitala (i instrument pritiska)\u2026 Takvi aran\u017emani s politikom kapitalu jam\u010de da \u0107e se i dalje oporezivati manje od rada. Godine 2009. \u0161est od 400 najimu\u0107nijih ameri\u010dkih poreznih obveznika nije platilo nikakav porez, njih 27 platilo je manje od deset posto, dok vi\u0161e od 35 posto nije platio \u2013 nitko\u2026 Sve u svemu, bogati koriste svoje bogatstvo da bi pove\u0107ali svoj utjecaj, a potom i svoj utjecaj da bi pove\u0107ali svoje bogatstvo. \u201cS vremenom\u201d, zaklju\u010duje Fukuyama, \u201celite mogu \u0161tititi svoje pozicije manipuliranjem politi\u010dkog sustava, pohranjivanjem svog novca u inozemstvu radi izbjegavanja poreza te preno\u0161enjem ovih prednosti na svoju djecu zahvaljuju\u0107i privilegiranom pristupu elitnim institucijama.\u201d[12] Poga\u0111amo dakle da bi eventualni lijek za ovakvo stanje stvari iziskivao vi\u0161e od ustavnih popravaka\u2026<\/p>\n

Globalizirana ekonomija ili igra u kojoj \u201cpobjednik odnosi sve\u201d, pora\u017eeni nacionalni sindikati, porezna politika koja pogoduje onima s najve\u0107im primanjima \u2013 ma\u0161ina diskriminacije prekraja \u010ditav planet. \u0160ezdeset i tri tisu\u0107e ljudi (od \u010dega 18.000 u Aziji, 17.000 u SAD-u i 14.000 u Europi), \u010diji je kapital ve\u0107i od 100 milijuna dolara, posjeduje zajedno 39.900 milijardi dolara.[13] \u201cPrisiliti bogate da plate\u201d trebalo bi i moglo zna\u010diti vi\u0161e od puke izreke.<\/p>\n

Problem demokracije<\/strong><\/p>\n

Ekonomske politike koje su do te mjere udovoljavale interesima manjine ipak su vrlo rijetko kr\u0161ile demokratske oblike nominalne vladavine ve\u0107ine. Tu je a priori rije\u010d o paradoksu. Jedan od najpoznatijih ameri\u010dkih sudaca u povijesti Vrhovnog suda, Louis Brandeis, izjavio je da \u201cmoramo odabrati: mo\u017eemo imati demokraciju ili koncentraciju bogatstva u rukama nekolicine, ali ne mo\u017eemo imati oboje\u201d. Istinska demokracija ipak se ne da svesti na po\u0161tivanje forme (pluralisti\u010dki izbori, za\u0161ti\u0107eno glasa\u010dko mjesto, glasa\u010dka kutija). Ona podrazumijeva da participacija ustupa mjesto izborima koji ne mijenjaju ni\u0161ta: aktivnost, narodno obrazovanje, politi\u010dku kulturu, pravo da se zahtijeva podastiranje ra\u010duna, da se smijene izabrani koji su nas u izvr\u0161enju svog mandata iznevjerili. Nije slu\u010dajno da je 1975., u razdoblju politi\u010dkog vrenja, kolektivnog optimizma, me\u0111unarodne solidarnosti i dru\u0161tvene utopije, konzervativni intelektualac Samuel Huntington priznao da je zabrinut. On je u slavnom izvje\u0161\u0107u koje je objavila Trilateralna komisija procijenio da \u201cu\u010dinkovito provo\u0111enje demokratskog sistema obi\u010dno zahtijeva odre\u0111eni nivo apatije i neparticipacije od odre\u0111enih pojedinaca i grupa\u201d.[14]<\/p>\n

Misija je izvr\u0161ena. Trilateralna komisija nedavno je proslavila 40. obljetnicu, pro\u0161iriv\u0161i krug svojih uzvanika na biv\u0161e europske ministre socijaliste (Peter Mandelson, Elisabeth Guigou, David Miliband) te na kineske i indijske \u010dlanove. Ne treba se stidjeti postignutog. Dvojicu njezinih \u010dlanova, biv\u0161e bankare Marija Montija i Lucasa Papademosa, Trojka neizabranih instanci (MMF, Europska komisija i Europska centralna banka) pogurala je 2011. na \u010delo talijanske i gr\u010dke vlade. Ali jo\u0161 uvijek se de\u0161ava da narod, \u010dija je \u201crazina apatije\u201d ponekad i dalje nedostatna, pomalo negoduje. Tako je Monti, kada je svoje imenovanje od strane Trojke poku\u0161ao potvrditi na izborima, do\u017eivio velik neuspjeh. Francuski filozof Luc Ferry izrazio je \u017ealjenje: \u201cOno \u0161to me rastu\u017euje, jer sam u du\u0161i demokrat, ustrajnost je kojom narod u doba krize nepogre\u0161ivo bira ako ne najgore, onda u najmanju ruku one koji mu najvje\u0161tije i u najve\u0107oj mjeri prikrivaju istinu.\u201d[15]<\/p>\n

Kako bismo se za\u0161titili od tog tipa prevare, najjednostavnije je ne obra\u0107ati nikakvu pa\u017enju na izborne rezultate. Europska unija, koja dijeli lekcije iz demokracije cijelom svijetu, to je umije\u0107e negiranja pretvorila u svoju specijalnu vrlinu. To nije slu\u010dajnost. Jer ultraliberali koji vode ideolo\u0161ku igru u SAD-u i na Starom kontinentu ve\u0107 se trideset godina nadahnjuju \u201cteorijom javnog izbora\u201d ekonomista Jamesa Buchanana. Fundamentalno sumnji\u010dava prema demokraciji, toj tiraniji ve\u0107ine, ova intelektualna \u0161kola smatra da su politi\u010dki rukovoditelji \u2013 ba\u0161 kao upravitelji neke firme \u2013 skloni \u017ertvovati op\u0107i interes u ime zadovoljenja svoje klijentele i osiguranja vlastitog ponovnog izbora. Suverenitet takvih neodgovornih vo\u0111a posljedi\u010dno mora biti strogo ograni\u010den, a upravo tome slu\u017ee mehanizmi prisile koji trenutno nadahnjuju europski projekt (nezavisnost centralnih banki, pravilo od tri posto deficita, Pakt o stabilnosti) ili, u SAD-u, automatsko rezanje javnih kredita (\u201cprora\u010dunski sekvestar\u201d).<\/p>\n

No te\u0161ko je zamisliti da se neoliberali jo\u0161 uvijek imaju razloga bojati onih na vlasti, s obzirom na to s koliko pravilnosti ekonomske i dru\u0161tvene reforme koje potonji provode koincidiraju sa zahtjevima poslovnih krugova i financijskih tr\u017ei\u0161ta. Uostalom, tu uskla\u0111enost dodatno sna\u017ee disproporcionalna zastupljenost najbur\u017eujskijih dru\u0161tvenih krugova na \u010delu dr\u017eave i lako\u0107a kojom isti po svojoj volji prelaze iz javnog u privatni sektor i natrag. Kada u zemlji poput Kine, u kojoj prosje\u010dni godi\u0161nji dohodak jedva prelazi 2.500 dolara, parlament broji 83 milijardera, shva\u0107amo da bogatim Kinezima ne manjka dobrih za\u0161titnika u dr\u017eavnom vrhu. Ameri\u010dki je model u tom pogledu kona\u010dno prona\u0161ao svog u\u010ditelja, premda, budu\u0107i da nema pravih izbora, Peking jo\u0161 uvijek ne dijeli po\u017eeljna ambasadorska mjesta najvelikodu\u0161nijim donatorima pobjedni\u010dkih izbornih kampanja, kao \u0161to to obi\u010dava \u010diniti Washington.<\/p>\n

Rotiraju\u0107a vrata izme\u0111u politike i ekonomske oligarhije<\/strong><\/p>\n

\u0160urovanje \u2013 i sukobi interesa \u2013 dr\u017eavnih rukovoditelja i milijardera sada prelaze sve granice suzdr\u017eanosti. Nicolas Sarkozy, koji je za vrijeme svog predsjedni\u010dkog mandata dijelio povlastice Kataru, uklju\u010duju\u0107i osloba\u0111anje od poreza na vi\u0161ak vrijednosti pri nekretninskim poslovima, sada se planira upustiti u financijsko \u0161pekuliranje uz potporu Dohe. \u201c\u010cinjenica da je rije\u010d o biv\u0161em predsjedniku ne zna\u010di da on mora postati trapisti\u010dki redovnik\u201d, brani ga njegov biv\u0161i ministar unutarnjih poslova Claude Gu\u00e9ant.[16] Kako zavjet siroma\u0161tva nije nametnut ni nekada\u0161njim premijerima Tonyju Blairu, Jean-Lucu Dehaeneu ni Giulianu Amatu, Britanac danas zara\u0111uje savjetuju\u0107i JP Morgan, Belgijanac Dexiu, a Talijan Deutsche Bank. No mo\u017eemo li doista braniti javno dobro ako pritom moramo paziti da se ne zamjerimo stranim feudalnim re\u017eimima ili financijskim institucijama za koje ra\u010dunamo da bi nam u budu\u0107nosti mogli postati poslodavci? Kada su, kao \u0161to je slu\u010daj u sve ve\u0107em broju zemalja, za taku koristoljubivu okladu zainteresirane obje glavne stranke na politi\u010dkoj sceni, one za narod postaju ono \u0161to je romanopisac Upton Sinclair nazvao \u201cdvama krilima iste ptice grabljivice\u201d.<\/p>\n

Institut Demos zadao si je izmjeriti u\u010dinke bliskosti odgovornih u vladi s ekonomskom oligarhijom. Rezultat toga je prije dva mjeseca objavljeno istra\u017eivanje koje potanko pokazuje \u201ckako \u010dinjenica da bogati i svijet biznisa dominiraju svijetom politike ko\u010di socijalnu mobilnost u Americi\u201d.[17] Njihov zaklju\u010dak: u pitanjima socijalne i ekonomske politike te radnog prava najuspje\u0161niji gra\u0111ani sla\u017eu se oko prioriteta, koji se me\u0111utim u velikoj mjeri razlikuju od prioriteta ve\u0107ine njihovih sugra\u0111ana. No za razliku od potonjih, ovi prvi raspola\u017eu natprosje\u010dnim sredstvima pomo\u0107u kojih mogu ostvariti svoje aspiracije.<\/p>\n

Dok 78 posto Amerikanaca misli da bi iznos minimalne pla\u0107e trebao biti odre\u0111en prema tro\u0161kovima \u017eivota i biti dostatan da onaj tko je prima ne padne u siroma\u0161tvo, to mi\u0161ljenje dijeli samo 40 posto najimu\u0107nijih poreznih obveznika. Potonji su tako\u0111er manje skloni sindikalnom organiziranju i zakonima koji \u0107e pogodovati aktivnostima sindikata. \u0160to se ti\u010de ve\u0107ine gra\u0111ana, oni bi htjeli da se kapital oporezuje u jednakoj mjeri kao i rad te smatraju da borba protiv nezaposlenosti predstavlja mnogo ve\u0107i prioritet (33 posto) od borbe protiv deficita (15 posto).<\/p>\n

Kakav je ishod te razlike u mi\u0161ljenjima? Minimalna pla\u0107a se od 1968. smanjila za 30 posto, niti jedan zakon (suprotno predizbornim obe\u0107anjima Baracka Obame) nije ubla\u017eio kri\u017eni put osnivanja sindikata u nekom poduze\u0107u, a kapital se i dalje oporezuje dva puta manje od rada (20 naprema 39,6 posto). Naposljetku, Kongres i Bijela ku\u0107a u ovom se trenutku natje\u010du na polju prora\u010dunskih rezova i to u zemlji u kojoj je postotak zaposlenosti radno aktivnog stanovni\u0161tva dosegnuo historijski niske razine.<\/p>\n

Postoji li bolji na\u010din da ka\u017eemo da interesi bogatih sna\u017eno obilje\u017eavaju politi\u010dki sustav? Oni \u010de\u0161\u0107e glasuju, financiraju predizborne kampanje vi\u0161e od ostalih i, prije svega, vr\u0161e stalan pritisak na izabrane predstavnike vlasti. Rast nejednakosti u SAD-u mnogo duguje vrlo niskoj razini oporezivanja bogatstva i kapitala. To je posljedica trajnog lobiranja u Kongresu, iako 71 posto tro\u0161ka nejednakosti snose svi porezni obveznici zajedno, dok od nje profitira tek jedan posto najbogatijih Amerikanaca.<\/p>\n

Odbijanje proaktivne politike zapo\u0161ljavanja proizlazi iz istog klasnog izbora, \u0161to vodi do oligarhijskog sistema. U sije\u010dnju 2013., stopa nezaposlenosti Amerikanaca koji imaju najmanje jednu diplomu (a \u010desto je rije\u010d o bur\u017eujima) iznosila je samo 3,7 posto. U isto vrijeme ona je dosegnula 12 posto kada je rije\u010d o onima bez diplome, ujedno mnogo siroma\u0161nijima. Dakle onima \u010dije mi\u0161ljenje Washingtonu vrijedi mnogo manje od mi\u0161ljenja poslovnih krugova ili od mi\u0161ljenja Sheldona i Miriam Adelson, republikanskog milijarderskog para koji je financirao lanjske izbore iznosom ve\u0107im od onoga koji su izdvojili stanovnici dvanaest ameri\u010dkih saveznih dr\u017eava. \u201cU ve\u0107ini slu\u010dajeva\u201d, pi\u0161e u zaklju\u010dku Demosove studije, \u201c\u010dini se da preferencije goleme ve\u0107ine populacije nemaju nikakvog utjecaja na narav politike koja se provodi.\u201d<\/p>\n

Iluzorni suverenitet i diktati<\/p>\n

\u201c\u017delite da dam ostavku? Ako je tako, recite mi!\u201d Ciparski predsjednik Nicos Anastasiades tako je ukorio Christine Lagarde, generalnu direktoricu MMF-a, kada je ova izrazila zahtjev da on smjesta zatvori jednu od najve\u0107ih banaka na otoku, koja je osiguravala velik broj radnih mjesta i velike prihode.[18] I francuski je ministar Beno\u00eet Hamon, \u010dini se, prihvatio \u010dinjenicu da je suverenost (ili utjecaj) njegove vlade ograni\u010den, jer \u201cpod pritiskom njema\u010dke desnice name\u0107emo politiku \u0161tednje koja se posvuda u Europi o\u010dituje kroz pove\u0107anje nezaposlenosti\u201d.[19]<\/p>\n

Pri provo\u0111enju mjera koje sna\u017ee mo\u0107 kapitala i rentijera, vlade su se uvijek znale koristiti upu\u0107ivanjem na pritisak izvanjskih \u201cbira\u010da\u201d \u010dija im je mo\u0107 neodoljiva: Trojke, rejting agencija i financijskih tr\u017ei\u0161ta. Jednom kada je nacionalni izborni ceremonijal zavr\u0161en, Bruxelles, ECB i MMF \u0161alju svoje naputke novim vo\u0111ama kako bi ovi po brzom postupku napustili ovo ili ono predizborno obe\u0107anje. U velja\u010di je reagirao \u010dak i Wall Street Journal: \u201cOd po\u010detka krize prije tri godine, Francuzi, \u0160panjolci, Irci, Nizozemci, Portugalci, Grci, Slovenci, Slovaci i Ciprani glasali su, na ovaj ili onaj na\u010din, protiv ekonomskog modela eurozone. No ni poslije tih izbornih nepogoda ekonomska politika nije se promijenila. Ljevica je zamijenila desnicu, desnica je istisnula ljevicu, desni centar je pregazio komuniste (na Cipru), ali dr\u017eave i dalje re\u017eu tro\u0161kove i povisuju poreze. (\u2026) Problem novih vlada je da su prisiljene djelovati u okvirima institucija eurozone i slijediti makroekonomske direktive koje odre\u0111uje Europska komisija. (\u2026) Sve u svemu, to zna\u010di da je, nakon \u0161to se smiri buka i bijes izbornog procesa, njihov stvarni ekonomski manevarski prostor vrlo ograni\u010den.\u201d[20] \u201cImamo dojam\u201d, primje\u0107uje tu\u017eno Hamon, \u201cda lijeva i desna politika samo razli\u010dito doziraju iste sastojke.\u201d[21]<\/p>\n

Jedan visoki funkcionar Europske komisije prisustvovao je susretu svojih kolega s francuskim ministarstvom financija: \u201cBilo je nevjerojatno: pona\u0161ali su se poput \u0161kolskog u\u010ditelja koji lo\u0161em u\u010deniku obja\u0161njava \u0161to treba raditi. Jako sam se divio ministru koji je ostao pribran.\u201d[22] Prizor podsje\u0107a na sudbinu Etiopije ili Indonezije u doba kada su vo\u0111e tih dr\u017eava bili svedeni na provoditelje kazni koje bi MMF dosudio njihovim zemljama.[23] S tom se situacijom sada susre\u0107e Europa. U sije\u010dnju 2012., Europska je komisija zatra\u017eila od gr\u010dke vlade da skre\u0161e gotovo dvije milijarde eura javnih izdataka u roku od svega pet dana, pod prijetnjom globe.<\/p>\n

Nasuprot tome, predsjedniku Azerbajd\u017eana, biv\u0161em mongolskom ministru financija, premijeru Gruzije, \u017eeni ruskog vicepremijera ili sinu nekada\u0161njeg kolumbijskog predsjednika ne prijete nikakve sankcije. Svi su oni dio svog bogatstva \u2013 ilegalno ste\u010denog ili evidentno ukradenog \u2013 prijavili u poreznim oazama poput britanskih Djevi\u010danskih otoka, gdje je registrirano dvadeset puta vi\u0161e kompanija nego stanovnika, ili na Kajmanskim otocima koji imaju jednak broj hedge fondova kao i SAD. Nemojmo zaboraviti, u samom srcu Europe, \u0160vicarsku, Austriju i Luksemburg, zahvaljuju\u0107i kojima je Stari kontinent obilje\u017een eksplozivnim koktelom vrlo okrutnih politika prora\u010dunskih \u0161tednji i industrije izbjegavanja poreza.<\/p>\n

No ne \u017eale se svi na tu propusnost granica. Vlasnik luksuzne multinacionalke i dvadeseti najimu\u0107niji \u010dovjek na planetu, Bernard Arnault, jednoga se dana \u010dak obradovao gubitku utjecaja demokratskih vlada: \u201cKompanije, osobito me\u0111unarodne, raspola\u017eu sve ve\u0107im i ve\u0107im sredstvima te su u Europi stekle mo\u0107 konkuriranja dr\u017eavama. (\u2026) Stvarni utjecaj politi\u010dara na ekonomski \u017eivot neke zemlje sve je ograni\u010deniji. Na sre\u0107u.\u201d[24]<\/p>\n

Zauzvrat, pritisak na dr\u017eave raste i provodi se istovremeno posredstvom zemalja vjerovnica, ECB-a, MMF-a, patrola rejting agencija i financijskih tr\u017ei\u0161ta. Jean-Pierre Jouyet, predsjednik Javne investicijske banke (Banque publique d\u2019investissement, BPI), priznao je da su financijska tr\u017ei\u0161ta i drugi navedeni akteri prije dvije godine u Italiji \u201cizvr\u0161ili pritisak na demokratski proces. To je tre\u0107a vlada koja se zbog njihove inicijative raspala, zbog prevelikog duga. (\u2026) Porast kamatne stope talijanskog duga bila je glasa\u010dki listi\u0107 tr\u017ei\u0161ta. (\u2026) Kada bude vrijeme za to, gra\u0111ani \u0107e se pobuniti protiv te fakti\u010dke diktature\u201d.<\/p>\n

No ta \u201cfakti\u010dka diktatura\u201d mo\u017ee ra\u010dunati na to da \u0107e krupni mediji izvoditi diverzije i posvetiti pa\u017enju temama koje \u0107e usporiti, a potom i izobli\u010diti kolektivne pobune, i to tako \u0161to \u0107e personalizirati, a to zna\u010di i depolitizirati najve\u0107e skandale. Razotkrivanje stvarnih pokreta\u010da onoga \u0161to se kuha i mehanizama zahvaljuju\u0107i kojima je bogatstvo i mo\u0107 zgrabila manjina koja kontrolira i tr\u017ei\u0161ta i dr\u017eave, zahtijeva kontinuirani rad na edukaciji javnosti. Takva bi nas edukacija morala podsjetiti da svaka vlada prestaje biti legitimna u trenutku u kojemu dopu\u0161ta rast dru\u0161tvenih nejednakosti, prihva\u0107a slabljenje politi\u010dke demokracije i pristaje na podre\u0111ivanje nacionalne suverenosti izvanjskim instancama.<\/p>\n

Svakoga dana svjedo\u010dimo fenomenima narodnog odbijanja nelegitimnih vlasti \u2013 na glasa\u010dkim mjestima, na ulicama, u poduze\u0107ima. No unato\u010d razmjerima krize, ti protesti tapkaju u mraku, u potrazi za prijedlozima alternativa, napola uvjereni da one ne postoje ili da je njihova cijena prevelika. Otuda rastu\u0107e bezna\u0111e i o\u010daj, ali i sve akutnija potreba za izlazom.<\/p>\n

S francuskog prevela: Sana Peri\u0107<\/p>\n

* Tekst preuzet iz hrvatskog izdanja Le Monde Diplomatique<\/p>\n

****<\/p>\n

[1] Francis Fukuyama, Le D\u00e9but de l\u2019histoire. Des origines de la politique \u00e0 nos jours, Saint-Simon, Pariz, 2012.<\/em><\/p>\n

[2] La Vie, Pariz, 15. prosinca 2011.<\/em><\/p>\n

[3] Vidi Christoher Newfield, \u201cLa dette \u00e9tudiante, une bombe \u00e0 retardement\u201d, Le Monde diplomatique, rujan 2012.<\/em><\/p>\n

[4] Tim Mak, \u201cUnpaid student loans top $1 trillion\u201d, 19. listopada 2011., www.politico.com<\/em><\/p>\n

[5] Robert Frank i Philip Cook, The Winner-Take-All Society, Free Press, New York, 1995.<\/em><\/p>\n

[6] \u201cInequality, exhibit A: Walmart and the wealth of American families\u201d, Economic Policy Institute, 17. srpnja 2012.<\/em><\/p>\n

[7] Guillaume Delacroix, \u201cL\u2019Italie de Monti, laboratoire des \u2018mesures Attali\u2019\u201d, Les Echos, Pariz, 6.-7. travnja 2012.<\/em><\/p>\n

[8] Vidi \u201cProtunarodna fronta\u201d, Le Monde diplomatique, hrvatsko izdanje, sije\u010danj 2013.<\/em><\/p>\n

[9] \u201cIndia\u2019s billionaires club\u201d, Financial Times, London, 17. novembra 2012.<\/em><\/p>\n

[10] \u201cIncome inequality may take toll on growth\u201d, The New York Times, 16. listopada 2012.<\/em><\/p>\n

[11] \u201cRepairing the rungs on the ladder\u201d, The Economist, London, 9. velja\u010de 2013.<\/em><\/p>\n

[12] Francis Fukuyama, Le D\u00e9but de l\u2019histoire, op. cit.<\/em><\/p>\n

[13] Godine 2011. svjetski BDP iznosio je oko 70.000 milijardi dolara. Knight Frank i Citi Private Bank, \u201cThe Wealth Report 2012\u2033.<\/em><\/p>\n

[14] Samuel Huntington, The Crisis of Democracy, New York University Press, New York, 1975.<\/em><\/p>\n

[15] Luc Ferry, Le Figaro, Pariz, 7. o\u017eujka 2013.<\/em><\/p>\n

[16] Anne-Sylvaine Chassany i Camilla Hall, \u201cNicolas Sarkozy\u2019s road from the Elys\u00e9e to private equity\u201d, Financial Times, London, 28. o\u017eujka 2013.<\/em><\/p>\n

[17] David Callahan i J. Mijin Cha, \u201cStacked deck: How the dominance of politics by the affluent & business undermines economic mobility in America\u201d, Demos. Informacije koje slijede potje\u010du iz ove studije.<\/em><\/p>\n

[18] \u201cLe FMI et Berlin imposent leur loi \u00e0 Chypre\u201d, Le Monde, 26. o\u017eujka 2013.<\/em><\/p>\n

[19] RMC, 10. travnja 2013.<\/em><\/p>\n

[20] Matthew Dalton, \u201cEurope\u2019s institutions pose counterweight to voters\u2019 wishes\u201d, The Wall Street Journal, 28. velja\u010de 2013.<\/em><\/p>\n

[21] RTL, 8. travnja 2013.<\/em><\/p>\n

[22] \u201cA Bruxelles, la grande d\u00e9prime des eurocrates\u201d, Lib\u00e9ration, Pariz, 7. velja\u010de 2013.<\/em><\/p>\n

[23] Vidi Joseph Stiglitz, \u201cLa preuve par l\u2019Ethiopie\u201d, Le Monde diplomatique, travanj 2002.<\/em><\/p>\n

[24] Bernard Arnault, La Passion cr\u00e9ative. Entretiens avec Yves Messarovitch, Plon, Pariz, 2000.<\/em><\/p>\n

Kontrapress<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Svakoga dana svjedo\u010dimo fenomenima narodnog odbijanja nelegitimnih vlasti \u2013 na glasa\u010dkim mjestima, na ulicama, u poduze\u0107ima. No unato\u010d razmjerima krize, ti protesti tapkaju u mraku, u potrazi za prijedlozima alternativa, napola uvjereni da one ne postoje ili da je njihova cijena prevelika. Otuda rastu\u0107e bezna\u0111e i o\u010daj, ali i sve akutnija potreba za izlazom. <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-115948","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/115948","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=115948"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/115948\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=115948"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=115948"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=115948"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}