{"id":115898,"date":"2013-06-10T10:43:57","date_gmt":"2013-06-10T08:43:57","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=115898"},"modified":"2013-06-10T10:43:57","modified_gmt":"2013-06-10T08:43:57","slug":"uzarena-kugla-bunta","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2013\/06\/10\/uzarena-kugla-bunta\/","title":{"rendered":"U\u017earena kugla bunta"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Autor: Nikolina Rajkovi\u0107<\/strong><\/p>\n

Po\u010detkom lipnja u glavnom gradu Turske, Ankari, i tre\u0107em najve\u0107em gradu Izmiru zapo\u010deli su \u017eestoki anti-vladini prosvjedi u kojima sudjeluju stotine tisu\u0107a gra\u0111ana na koje, kako navodi Halk TV, policija ispaljuje plasti\u010dne metke s prozora zgrada dok vodeni topovi rastjeruju prosvjednike me\u0111u kojima je vi\u0161e od stotinjak ozlije\u0111enih zbog udisanja enormne koli\u010dine ispaljenih suzavaca.<\/p>\n

Uvertira u vi\u0161ednevne prosvjede koje neki komentatori po\u010dinju nazivati narodnom pobunom protiv vlade premijera Recepa Tayyipa Erdo\u011fana dogodila se 27. svibnja. Tog je datuma zapo\u010delo mirno okupljanje gra\u0111ana protiv uni\u0161tenja drve\u0107a u istambulskom parku Gezi, koje je u me\u0111uvremenu nadraslo dimenzije lokaliziranog gra\u0111anskog otpora dijelu programa urbanog restrukturiranja Taksima u sklopu kojega se nalazi i sporni park. Naime, po\u010detkom ove 2013. godine visoko povjerenstvo Ministarstva kulture i turizma je dalo zeleno svjetlo transformaciji jedine preostale zelene zone u centru grada u tzv. Top\u00e7u K\u0131\u015flas\u0131 projekt unutar kojeg bi se trebao izgraditi \u0161oping centar, podzemna gara\u017ea i izlazne rampe koje bi vodile na ostale gradske prometnice. Projekt implicira konstrukciju replike historijskog osmanskog vojnog zdanja, Top\u00e7u barake od 35 000 m\u00b2 koja je sru\u0161ena 1940. godine, tako\u0111er u svrhu urbane regeneracije centra. Iako je prije dva dana 6. Upravni sud u Istambulu slu\u017ebeno suspendirao odluku o implementaciji spornog projekta, premijer Erdo\u011fan je u maniri politi\u010dke servilnosti financijskom kapitalu u lokalnoj varijanti sultanskog pravorijeka izjavio: “\u010cinite \u0161to vas je volja, mi smo svoju odluku donijeli.” Uputnije je ovu izjavu \u0161ire kontekstualizirati nego ad hoc prionuti tuma\u010denju nekih medija koji premijera percipiraju kao bahatog populista autoritarnih tendencija koji je tek nedavno iz pripisane mu uloge pedagoga bliskoisto\u010dne islamske demokracije posrnuo u neoosmanskog arhitekta turskog dru\u0161tva za vi\u0161u srednju klasu.<\/p>\n

Gangrena urbanog krajolika<\/strong><\/p>\n

Erdo\u011fan, kojeg buntom natopljene turske ulice ovih dana pozivaju na ostavku, predvodi stranku Pravda i razvoj (Adalet ve Kalk\u0131nma Partisi) koja je u posljednjem desetlje\u0107u koliko je na vlasti, izdala niz pravnih regulativa vezanih uz projekte urbane obnove Istambula i ostalih ve\u0107ih gradove Turske. Turski autori Erdem Elbas, Tansel Erbin i \u00c7a\u011flar Keyder navode da su u ve\u0107ini slu\u010dajeva te regulative poslu\u017eile kao legalno pokri\u0107e dr\u017eavnim agencijama TOKI (Turska administracija za stambeno planiranje) i OIB (Agencija za privatizaciju) za dominantan utjecaj nad privatizacijom i komodifikacijom javnog zemlji\u0161ta[i], i \u0161to je va\u017enije, da stvore novi zemlji\u0161ni re\u017eima koji ni\u010de iz devastacije gecekondusa \u2013 Mike Davis ih tuma\u010di kao tursku varijantu slama, iako je koncept problemati\u010dniji \u2013 \u0161to vodi otvaranju prostora spekulaciji tr\u017ei\u0161ta nekretninama i gentrifikaciji koja metastazira nau\u0161trb radni\u010dke sirotinje.<\/p>\n

Jedan od ekstremnijih primjera je istambulski kvart Sulukule u historijskoj jezgri grada, nastanjen prete\u017eno Romima, koji se na\u0161ao na putu AKP-ovim urbano-strukturalnim prilagodbama za Europsku prijestolnicu kulture 2010. \u010ci\u0161\u0107enje Sulukule zavr\u0161eno je tako da je 3400 Roma bilo prisiljeno prodati svoje ku\u0107e za 175 funti po m\u00b2 privatno-javnom partnerstvu AKP-a i investitorima u nove stambene prostore u “osmanskom stilu” \u010dija se cijena kre\u0107e od 1 224 do1573 funti po kvadratnom metru. Jasno je da je u ovakvoj konstelaciji nemogu\u0107e povratiti domicilno stanovni\u0161tvo \u017eivotu u centru grada. Sli\u010dan primjer je recentno uni\u0161tavanje Tarlaba\u015fe, kvarta tek par minuta hoda udaljenog od Taksima. Stanovni\u0161tvo Tarlaba\u015fe dugi niz godina \u010dine prete\u017eno anatolijski migranti koji uslijed implementacije Marshallova plana 1950-ih i mehanizacije poljoprivrede u valovima naseljavaju opusto\u0161ene ku\u0107e istambulskih Grka u potrazi za radni\u010dkim kruhom u tada industrijski tek procvalom Istambulu. Kasnije se u velikom broju doseljavaju i Kurdi koji uslijed deportacije i gubitka radnih mjesta, bje\u017ee u Istambul gdje u Tarlaba\u015fi pronalaze pogodno mjesto za \u017eivot zbog niskih stambenih renti.<\/p>\n

Pomo\u0107u agresivnih marketin\u0161kih kampanja i “neoliberalnog newspeaka” kojima tvrde da lije\u010de gangrenu dru\u0161tva \u010dije tkivo nagriza kriminal, prostitucija i teroristi\u010dke, mahom kurdske \u0107elije, gradske vlasti, premijer i poduzetnici trenutno nepovratno razaraju mikrodru\u0161tveno tkivo Tarlaba\u015fe ustupaju\u0107i prostor urbanoj estetizaciji, odnosno, eksproprijaciji javnog zemlji\u0161ta. Privr\u017eenost neoliberalnoj politici zasnovanoj na privatizaciji i liberalizaciji tr\u017ei\u0161ta je klju\u010dna determinanta u politi\u010dkoj putanji AKP-a. Priljevi stranog kapitala podigli su godi\u0161nju stopu rasta na 5 posto pri \u010demu je Turska uspjela otplatiti sve dugove MMF-a kojemu sada nudi 5 milijardi dolara pomo\u0107i za mjere \u0161tednje. Cemal Burak Tansel navodi da su kratkoro\u010dni u\u010dinci neoliberalizacije Turske rezultirali malenim padom u trendu siroma\u0161tva i fluktuacijama u Gini koeficijentu. AKP je zajahao val neoliberalizacije koju je turska administracija po\u010dela implementirati 1980-ih, uve\u0107avaju\u0107i postoje\u0107i neoliberalni zamah na dotada neslu\u0107ene razmjere. Privatizacijom se godi\u0161nje uprihodilo 380 milijuna dolara prije 2003. godine, a u trogodi\u0161njem mandatu AKP-a brojka je porasla na zaprepa\u0161\u0107uju\u0107ih 6 milijardi dolara. Gotovo sve \u0161to je preostalo od dr\u017eave u razvoju privatizirano je ili stavljeno na bubanj: od mostova[ii] preko monopola nad duhanskom industrijom (TEKEL) sve do elektrana i banaka u dr\u017eavnom vlasni\u0161tvu. Iako su radnici TEKEL-a dugo pru\u017eali otpor kao i grassroot aktivisti koji su ustali protiv izgradnje hidroelektrane, AKP neumoljivo nastavlja sakatiti javna poduze\u0107a i okoli\u0161.[iii]<\/p>\n

Opresija kao konstanta<\/strong><\/p>\n

Kotrljanje u\u017earene kugle prosvjeda ve\u017ee se i uz AKP-ove politi\u010dke prilagodbe posljednjih godina, osiguravane policijskom represijom, discipliniranjem i kontroliranjem kemalisti\u010dkih, socijalisti\u010dkih i kurdskih opozicijskih snaga. Pro\u0161lo desetlje\u0107e obilje\u017eila su uhi\u0107enja vojnog vrha, studenata, aktivista, novinara pa \u010dak i djece. Izvje\u0161\u0107e platforme za solidarnost s uhi\u0107enim studentima navodi da se u turskim zatvorima trenutno nalazi 771 student optu\u017een da \u0161iri ilegalne aktivnosti u koje spadaju i zahtjevi za besplatnim obrazovanjem, a koje se utvr\u0111uju arbitrarnim primjenama Zakona o terorizmu, ina\u010de primjenjivanog na gerilce Kurdske radni\u010dke partije (PKK) koji predvi\u0111a ekstremne zatvorske kazne. Prema izvje\u0161\u0107u Udru\u017eenja turskih novinara iz 2012. godine Turska je imala najve\u0107i broj novinara u zatvoru na svijetu.[iv] Policijska represija svakako nije inovacija AKP-a. Represivni je ideolo\u0161ki aparat AKP naslijedio od svojih oponenata, kemalista (Republikanska narodna stranka, CHP), koji su kroz povijest Turske, dodu\u0161e, vojnim pu\u010devima uspje\u0161no slamali ljevi\u010darske i kurdske ustanke. Trenutno turska diplomacija uz SAD i NATO vodi hu\u0161ka\u010dki rat u Siriji potpoma\u017eu\u0107i teroristi\u010dke grupe s ciljem osiguravanja novih tr\u017ei\u0161nih pobjeda. Pored toga \u0161to su gra\u0111ani Turske u vi\u0161e navrata ove godine prosvjedovali protiv uloge Turske u Siriji, nedavni incident u gradu Reyhanli na granici sa Sirijom u kojem je poginulo 43 civila, a 140 ih je ranjeno, samo je dolio ulje na vatru nezadovoljstva politikom AKP-a. Tu su i udari na sekularisti\u010dku tradiciju Turske koji se o\u010dituju u poku\u0161ajima ustavnog kr\u0161enja \u017eenskih reproduktivnih prava, zakonu o restrikciji prodaje alkohola, zabrani no\u0161enja ru\u017ea za usne stjuardesa Turkish Airlinesa i ljubljenja na cesti. Stoga malo \u010dudi da se vi\u0161egodi\u0161nja strukturalna represija u javnom dru\u0161tvenom prostoru Turske materijalizirala u pobuni \u010diji \u0107e razmjeri tek narednih dana poprimiti opipljive obrise. Nakon \u0161to je policija danima pred jutro tjerala prosvjednike iz parka Gezi suzavcem i paljenjem \u0161atora, dotada mirno pru\u017eanje otpora ru\u0161enju stabala eskaliralo je na ulice oko Taksima i Istiklal avenije \u2013 \u017eile kucavice grada, najve\u0107e turisti\u010dke i \u0161oping zone Istambula u koju se dnevno slijeva milijun ljudi. Misle\u0107i da pod kontrolom dr\u017ei tek \u0161a\u010dicu prosvjednika, policija nije ra\u010dunala da \u0107e primjena nasilja u parku generirati lan\u010dani gnjev pa je ve\u0107 u jutarnjim satima 31. svibnja dezorijentirano batinala koga je stigla: prosvjednike, turiste i djecu, bacaju\u0107i suzavce \u010dak u podzemnu \u017eeljeznicu i ugostiteljske obrte uzaludno nastoje\u0107i minimalizirati daljnju eskalaciju otpora. Nedugo zatim, dru\u0161tvene su mre\u017ee bile bombardirane prizorima ulica posve zagu\u0161enih dimnim bombama, suzavcima, scenama policijske brutalnosti, prosvjednika u krvi i ranjenih turista koji su se tamo zatekli. Usprkos potpunoj medijskoj \u0161utnji, ponajprije vode\u0107ih televizijskih kanala (NTV, CNN T\u00fcrk, Haber T\u00fcrk, Kanal D, TRT itd.) i tiskovina, prosvjedi su ve\u0107 u petak zahvatili gotovo sve vi\u0161emilijunske gradove Turske pretvaraju\u0107i ulice i kvartove u popri\u0161ta sukoba nalik atenskim ili barcelonskim naj\u017ee\u0161\u0107im obra\u010dunima s policijom protiv mjera \u0161tednje.<\/p>\n

Solidarnost s otporom<\/strong><\/p>\n

Prema svjedo\u010danstvima prosvjednika i gra\u0111ana, Turska se u svojoj recentnijoj povijesti nije susrela s mobilizacijom takvih razmjera na svojim ulicama. Petak 31. svibnja je bio klju\u010dan za mobilizaciju stanovni\u0161tva Istambula i kreiranje \u0161ire baze za solidarnost. Prosvjedima koji su po\u010deli ujutro uskoro se pridru\u017eila i Sindikalna konfederacija revolucionarnih radni\u010dkih sindikata (DISK), jedna od \u010detiri najve\u0107e u Turskoj. Prosvjedima je dao potporu i Kemal K\u0131l\u0131\u00e7daro\u011flu, vo\u0111a stranke CHP-a, glavne AKP-ove opozicije, \u0161to nije izazvalo pretjerano odu\u0161evljenje prosvjednika. S druge strane S\u0131rr\u0131 S\u00fcreya \u00d6nder iz socijalisti\u010dko kurdske stranke BDP (Stranka mira i demokracije) koji je prisustvovao prosvjedima otpo\u010detka kao glavni pravnik inicijative za park Gezi, zavr\u0161io je u bolnici s ozljedama od limenke suzavca koje je policija ispalila u njega. S prosvjednicima su se solidarizirali i Red Hack, maoisti\u010dka hakerska grupacija koja je hakirala slu\u017ebene internetske stranice policijske uprave Beyo\u011flu, administrativne jednice pod koju spada i Taksim. Studenti medicine su na licu mjesta pomagali ozlije\u0111enima, vojna bolnica je dijelila gas maske i lijekove, pekare su dijelile svoje proizvode, du\u0107ani vodu, a hoteli, restorani i d\u017eamije su pretvoreni u skloni\u0161ta i mjesta za pru\u017eanje prve pomo\u0107i. U no\u0107i s petka na subotu je policija opkolila park Gezi ne pu\u0161taju\u0107i nikoga dalje od Taksima pri \u010demu se najve\u0107i dio okr\u0161aja odvijao u sporednim uli\u010dicama Istiklal avenije gdje su bile postavljenje i barikade za suzbijanje proboja policije. Pristup Internetu i mobilnim mre\u017eama je ve\u0107inu no\u0107i bio blokiran, neki \u010dlanovi osoblja Turkcell, vode\u0107e GSM mre\u017ee su novinaru Halk TV-a potvrdili da su dobili nalog za blokadom nad odre\u0111enim podru\u010djima grada, dok je dio vremena Istiklal avenija bila u mraku jer je javna rasvjeta bila uga\u0161ena. Nakon \u0161to su u ranim jutarnjim satima navija\u010di Be\u015fikta\u015fa, Fenerbah\u00e7ea i Galatasaraya zajedno potisnuli policiju s Istiklal avenije, park Gezi je ponovno bio pod kontrolom prosvjednika kojima su se pridru\u017eivale rijeke ljudi, iz okolnih gradskih distrikata \u015ei\u015fli, Harbiye i Be\u015fikta\u015fa. Gra\u0111ani u udaljenijim kvartovima su se solidarizirali s prosvjednicima proizvode\u0107i cjelono\u0107nu buku lupanjem u bubnjeve i lonce te gase\u0107i i pale\u0107i svjetla u zgradama dok su pred zoru deseci tisu\u0107a ljudi prelazili Bosporski most s azijske strane da bi se pridru\u017eili prosvjednicima na Taksimu. Jedan dio njih je na Be\u015fikta\u015fu do\u010dekala policija nakon \u010dega su nastali krvavi sukobi koji traju ve\u0107 drugi dan zaredom.<\/p>\n

Baha Okar, ljevi\u010dar, politi\u010dki zatvorenik i urednik \u010dasopisa za politiku i kulturu Bilim ve Gelecek (Znanost i budu\u0107nost) tuma\u010di prosvjede kao narodnu pobunu koju neki komentatori opisuju kao ustanak mahom srednje klase. Mo\u017eda potonji komentari nisu za odbaciti, no projiciraju tek jednu stranu. Naime, nije isto analizirati prosvjede u prete\u017eno srednjoklasnom Be\u0161ikta\u0161u i u kurdskom, radni\u010dkom klasom napu\u010denom Okmeydanu; gotovo svaki gradski distrikt Istambula objedinjuje kvartove zna\u010dajnih razlika u socioekonomskoj strukturi stanovni\u0161tva koje se presijecaju uzdu\u017e religijskih i sekularnih svjetonazora. Tako\u0111er, prosvjedi se odvijaju i u ostalim turskim gradovima, a ve\u0107ina analiza bavi se isklju\u010divo Istambulom. Okar tvrdi da osim studenata, ekologa, aktivista Prava na grad, intelektualaca, nogometnih navija\u010da, ljevi\u010darskih i nacionalisti\u010dkih grupa, politi\u010dkih opozicijskih stranaka, celebrityja (ako ni\u0161ta, pojava “Sulejmana Veli\u010danstvenog” kako mar\u0161ira ruku pod ruku s gra\u0111anima dovela je prosvjede u Turskoj na stranice dnevnog tiska), prosvjeduju i sindikati, radnici i sirotinja. Premda je jo\u0161 uvijek te\u0161ko donijeti detaljniju procjenu socioekonomske strukture prosvjednika, Okar smatra da prosvjedne mase imaju zajedni\u010dku motivaciju koja se mo\u017ee i\u0161\u010ditati iz njihovih zahtjeva: antagonizam naspram AKP-a i \u017eelju za obranom sloboda koje je ta politika ugrozila. Prosvjednici naj\u010de\u0161\u0107e skandiraju da \u017eele vladinu ostavku, ru\u0161enje diktatorskog re\u017eima i smanjenje policijskih ovlasti, ostavke svih koji su gu\u0161ili otpor prosvjednika za park Gezi i u ostalim turskim gradovima, prestanak gradnji svih poduzetni\u010dkih projekata u centru, ukidanje zabrane prosvjedovanja na Taksimu i Istiklal aveniji, kao i pu\u0161tanje svih zatvorenih ljevi\u010dara i aktivista na slobodu.<\/p>\n

Politi\u010dki mozaik prosvjeda<\/strong><\/p>\n

Ono \u0161to ipak u ovom mozaiku izostaje jesu socioekonomski zahtjevi kakve mo\u017eemo vidjeti na ulicama europskih zemalja pogo\u0111enih mjerama \u0161tednje. Zasada se najve\u0107om pobjedom prosvjeda mo\u017ee smatrati otpor onomu \u0161to je dosada predstavljalo najve\u0107u pobjeda AKP-a: fragmentacija i oslabljivanje politi\u010dkih oporbenih snaga i okretanje glavnih dru\u0161tvenih blokova jednih protiv drugih. Prvu glavnu oporbenu snagu \u010dine kemalisti i nacionalisti dok drugu \u010dini blok socijalista i Kurda, historijski podjednako ugnjetavanih i od strane kemalista i liberalnih islamista okupljenih oko AKP-a. U politi\u010dko-demago\u0161kom diskursu AKP-a oba opozicijska bloka su smatrana neprijateljima dru\u0161tva koje se politi\u010dki progoni kroz vladine \u010distke. Trenutno oba prosvjeduju rame uz rame protiv AKP-a, solidarno i u odsutstvu me\u0111usobnih provokacija. Sude\u0107i po prvim javnim reakcijama, Erdo\u011fanu je iz ruku izbijen standardni denuncijacijski arsenal, pa se na prosvjednike okomio kao na “\u0161a\u010dicu marginalaca” da bi narednog dana povukao odluku o gradnji projekta Top\u00e7u barake, pozvav\u0161i “marginalce” da nastave prosvjedovati u svojim ku\u0107ama jer naru\u0161avaju poduzetni\u010dku klimu i srozavaju potro\u0161nju. Prosvjednici su o\u010dito imali jo\u0161 niz razloga ne maknuti se s ulica. Okar smatra da bi najgora opcija po AKP bila ujedinjenje kemalista i Kurda jer u Turskoj socijalisti na\u017ealost nemaju zna\u010dajniji utjecaj na mase. Izgradnja takve opozicije ipak predstavlja te\u017eak zadatak budu\u0107i da liberalni ogranak BDP-a trenutno vidi AKP kao politi\u010dkog partnera u rje\u0161avanju kurdskog problema i uspostavi mira. S druge strane postoji i socijalisti\u010dki ogranak BDP-a koji bi mogao poduprijeti socijalisti\u010dke grupe\u2026 Vjerojatnija opozicija AKP-u, ka\u017ee Okar, predstavljao bi raspad koalicije unutar samog AKP-a. Ni AKP nije unisona politi\u010dka stranka. Njezin najmo\u0107niji dio \u010dini ogranak \u010diji je dio i predsjednik Abdullah G\u00fcl, blizak Fetullah G\u00fclenu koji je kontroverzni biznismen, filantrop i islamist iz Pennsylvanije, iznimno sna\u017enih politi\u010dkih i poduzetni\u010dkih veza u cijelom svijetu. Osim \u0161to su financijski podigli anatolijsku bur\u017eoaziju, financirali privatne \u0161kole, sveu\u010dili\u0161ta, zaklade, i investiraju diljem biv\u0161eg osmanskog dominiona, G\u00fclenovi sljedbenici se nalaze i u AKP-u i odigrali su zna\u010dajnu ulogu u razra\u010dunavanju s “ancient regime” odnosno prevlasti vojske.<\/p>\n

Trenutno se izme\u0111u njih vodi borba za prevlast. Za predsjedni\u010dke izbore koji \u0107e se odr\u017eati sljede\u0107e godine planiraju pisanje novog ustava koji bi predsjedniku Turske dodijelio ve\u0107e ovlasti, po uzoru na ameri\u010dki predsjedni\u010dki sustav. Erdo\u011fan tako\u0111er cilja na predsjedni\u010dke izbore s \u010dim se ne sla\u017eu gulenisti i ako se dogodi raskol unutar AKP, to bi moglo zna\u010diti kolaps za Erdo\u011fana. U slu\u010daju da Erdo\u011fan dobije predsjedni\u010dke izbore, Okar predvi\u0111a, gulenisti mogli poduprijeti i CHP . Na koji na\u010din bi se narodni ustanak mogao preusmjeriti u konstruiranje \u0161ire socijalisti\u010dko lijeve opozicije? Izme\u0111u kojih je dru\u0161tvenih grupa mogu\u0107a takva koalicija? Okar navodi nekolicinu socijalisti\u010dkih grupa koje se podjednako distanciraju i od AKP-a i od kemalista. Ve\u0107ina njih smatra da je suradnja s kemalistima nemogu\u0107a, no iz trenutnih ustanaka ljevica bi morala nau\u010diti neke lekcije da bi napravila va\u017ean iskorak u tom pogledu. Turska komunisti\u010dka partija, Stranka slobode i solidarnosti, gra\u0111anska platforma Halk evleri, marksisti lenjinisti okupljeni oko Revolucionarne narodne oslobodila\u010dke partije-fronta (DHKP-C) i ostale grupe bi mogle odigrati ulogu u uspostavi relacije s pojedinim kemalisti\u010dkim i kurdskim krugovima. Korak u osna\u017eivanju zajedni\u010dke opozicije bila bi njihova potpora kurdskim odvjetnicima u sudskom procesu (KCK proces), koje se tereti kao teroriste, i kemalistima u Silivri procesu. Zasada je ustanak napravio izvrstan pomak pozvav\u0161i glavne sindikalne centrale da se uklju\u010de u generalni \u0161trajk. Najnovije vijesti ka\u017eu da se pozivu odazvala sindikalna centrala radnika iz javnog sektora (KESK) koja \u0107e odr\u017eati dvodnevni \u0161trajk. Zapo\u010dinjanje procesa osna\u017eivanja \u0161ire dru\u0161tveno-politi\u010dke lijeve koalicije bio bi tek prvi korak k pravom “turskom prolje\u0107u”. Ali na to \u0107emo jo\u0161 morati pri\u010dekati.<\/p>\n

Fusnote:<\/p>\n

[i] Erdem, Elbas. Tansel Erbin, “Neoliberal Challenges and Practices of Urban Regeneration Projects in Istanbul,”reviewed paper, 2013, (http:\/\/programm.corp.at\/cdrom2013\/papers2013\/CORP2013_167.pdf); \u00c7a\u011flar Keyder, “Istanbul In a Global Context\u201c, (November 2009), Urban Age<\/em><\/p>\n

(http:\/\/www.urban-age.net\/publications\/newspapers\/istanbul\/articles\/09_CaglarKeyder\/en_GB\/)<\/em><\/p>\n

[ii] Trenutno je u planu izgradnja tre\u0107eg mosta na Bosporu koji izaziva kontroverze zbog uni\u0161tavanja posljednje \u0161ume i poljoprivrednih dobara, koji \u0107e otvoriti jo\u0161 jedan prostor kompeticiji za tr\u017ei\u0161te nekretnina i socijalnom raslojavanju stanovni\u0161ta, op.a.<\/em><\/p>\n

[iii] Cemal Burak Tansel, “The Gezi Park Occupation: Confronting Authoritarian Neoliberalism”2 June 2013, (http:\/\/www.opendemocracy.net\/cemal-burak-tansel\/gezi-park-occupation-confronting-authoritarian-neoliberalism)<\/em><\/p>\n

[iv] http:\/\/www.gazetecileronline.com\/newsdetails\/4770-\/GazetecilerOnline\/iste-tutuklu-gazetecilerin-isim-isim-listesi<\/p>\n

Zarez<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Autor: Nikolina Rajkovi\u0107 Po\u010detkom lipnja u glavnom gradu Turske, Ankari, i tre\u0107em najve\u0107em gradu Izmiru zapo\u010deli su \u017eestoki anti-vladini prosvjedi u kojima sudjeluju stotine tisu\u0107a gra\u0111ana na koje, kako navodi Halk TV, policija ispaljuje plasti\u010dne metke s prozora zgrada dok vodeni topovi rastjeruju prosvjednike me\u0111u kojima je vi\u0161e od stotinjak ozlije\u0111enih zbog udisanja enormne koli\u010dine […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-115898","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/115898","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=115898"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/115898\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=115898"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=115898"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=115898"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}