{"id":115819,"date":"2013-06-09T11:42:36","date_gmt":"2013-06-09T09:42:36","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=115819"},"modified":"2013-06-09T11:42:36","modified_gmt":"2013-06-09T09:42:36","slug":"sazrelo-je-vrijeme-za-promjene","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2013\/06\/09\/sazrelo-je-vrijeme-za-promjene\/","title":{"rendered":"Sazrelo je vrijeme za promjene"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Dugogodi\u0161nja mirovna aktivistica, jedna od osniva\u010dica Centra za mir, nenasilje i ljudska prava u Osijeku te \u010dlanica REKOM-a, Katarina Kruhonja u razgovoru za na\u0161 portal govori o nedavno odr\u017eanom Me\u0111unarodnom forumu za tranzicijsku pravdu, o isprikama dr\u017eavnih \u010delnika za po\u010dinjene zlo\u010dine, mogu\u0107em povla\u010denju tu\u017ebe za genocid kao i drugim temama i problema proisteklim iz ratnih stradanja \u010dije posljedice i danas mnogi osjete.<\/p>\n

* Sredinom svibnja odr\u017ean je Me\u0111unarodni forum za tranzicijsku pravdu, a bio je posve\u0107en pomirenju na prostorima zemalja biv\u0161e Jugoslavije. Je li zaista sazrela dru\u0161tvena potreba za javnim priznanjem svih \u017ertava i izgradnjom nove kulture sje\u0107anja sa svih strana? Do kakvih se zaklju\u010daka do\u0161lo na forumu?<\/em><\/p>\n

Bila sam sprije\u010dena sudjelovati na tom skupu, no imala sam prilike \u010duti od mojih kolega i kolegica te \u010ditati o raspravi i naglascima. Va\u017eno je re\u0107i kako se radi o IX. Me\u0111unarodnom forumu za tranzicijsku pravdu i pomirenje, dakle o vi\u0161egodi\u0161njem naporu u organizaciji Koalicije za REKOM, mre\u017ee organizacija i pojedinaca koje zagovaraju uspostavljanje \u201eRegionalne komisije za utvr\u0111ivanje \u010dinjenica o ratnim zlo\u010dinima i drugim te\u0161kim kr\u0161enjima ljudskih prava na prostoru biv\u0161e SFRJ 1991.-2001\u201c. Taj Forum pridonosi stvaranju dijalo\u0161kog prostora oko pitanja kako dosizati pravdu i pomirenje iza rata \u2013 na Forumu sudjeluju politi\u010dari, predstavnici dr\u017eavnih institucija, pravosu\u0111a, organizacija civilnoga dru\u0161tva, predstavnici vjerskih zajednica, umjetnici, kulturolozi i znanstvenici. U prethodnim godinama Forum je jednim svojim dijelom uvijek bio posve\u0107en i kazivanjima \u017ertava, odnosno pre\u017eivjelih. Kao i prijenosu iskustava iz sli\u010dnih situacija – ove se je godine, primjerice, iz iskustva Sjeverne Irske moglo dobiti ideje za odgovore na vrlo prakti\u010dna pitanja. I ono \u0161to je na Forumu izneseno \u2013 ono \u0161to pojedine dr\u017eave, MKSJ, nacionalna pravosu\u0111a, organizacije civilnoga dru\u0161tva i \u017ertava, kultura, obrazovanje, vjerske institucije \u010dine (ili ne \u010dine) u podru\u010dju pravde iza rata, kao i razgovor o pomirenju, mi\u0161ljeni su kao doprinos stvaranju ozra\u010dja uva\u017eavanja i suosje\u0107anja sa svim \u017ertvama.<\/p>\n

Bu\u0111enje s ratnim sje\u0107anjima<\/strong><\/p>\n

Meni se \u010dini va\u017enim izdvojiti sljede\u0107e.<\/p>\n

Prvo, iako govorimo o suo\u010davanju s pro\u0161lo\u0161\u0107u i mogu se \u010duti stavovi da pro\u0161lost treba ostaviti na miru, a usredoto\u010diti se na budu\u0107nost; \u010dak da oni koji \u201ekopaju\u201c po pro\u0161losti zapravo potkopavaju budu\u0107nost vlastitog naroda i dr\u017eave, radi se, zapravo, o potrebi prorade sada\u0161njosti. Zoran Paji\u0107 iz Centra za interdisciplinarne postdiplomske studije iz Sarajeva navodi da prema ovogodi\u0161njem istra\u017eivanju 80% gra\u0111ana BiH \u017eivi u pro\u0161losti, odnosno “lije\u017ee i budi se s ratnim sje\u0107anjima\u201d. Ono \u0161to se je dogodilo ne mo\u017ee biti izmijenjeno. Postupno preoblikovanje vlastitih sje\u0107anja, politi\u010dke i ideolo\u0161ke interpretacije ratnih zbivanja, poku\u0161aji pisanja \u201epovijest\u201c, ni\u0161ta od toga ne mo\u017ee izmijeniti ono \u0161to se doista dogodilo \u2013 ono je dio na\u0161ih individualnih i nacionalnih biografija. Ono \u0161to mo\u017eemo a, o\u010dito za to postoji potreba, je stvarati ozra\u010dje za kulturu sje\u0107anja na ratna stradanja koja \u0107e biti ozdravljuju\u0107a, osloba\u0111aju\u0107a i mirotvorna.<\/p>\n

Drugo, postoji razumijevanje da je pomirenje potrebno \u2013 da se trajni mir, dakle budu\u0107nost bez ponovne eskalacije nasilja ne mo\u017ee ostvariti bez volje i napora da se obnove dru\u0161tvene veze razorene ratom, nasiljem i nepravdom. Jednostavno, ako se mi ne pozabavimo ratom i njegovim posljedicama u duhu te\u017enje za istinom i za \u017eivotom bez me\u0111usobnog nasilja, rat \u0107e se ponovo pozabaviti nama ili na\u0161om djecom ili unucima!<\/p>\n

Tre\u0107e, da se pomirenje (odnosno uspostava odnosa utemeljenih na povjerenju i uva\u017eavanju) razumijeva kao rezultat, kao plod, kao finalna preobrazba razli\u010ditih komplementarnih nastojanja koje jednim imenom zovemo tranzicijska pravda.<\/p>\n

Produ\u017eena viktimizacija \u017ertava<\/strong><\/p>\n

* Na \u0161to se misli kada se govori o potrebi prekidanja s nepravdama?<\/em><\/p>\n

Dakle, postoji slaganje oko toga da je potrebno prekinuti s nepravdama, a tu se prvenstveno misli na produ\u017eenu viktimizaciju \u017ertava i stradalnika \u2013 na obavezu dr\u017eavnih institucija, ali i odgovornost pojedinaca\/ki i zajednice, da u\u010dine sve \u0161to mogu da se rije\u0161i sudbina nestalih; na ostvarivanje prava na povratak i \u017eivot u sigurnosti i dostojanstvu; na prestanak negiranja, pre\u0161u\u0107ivanja i diskriminiranja \u017ertava izvan vlastite etni\u010dke zajednice. Nadalje, potrebno je utvr\u0111ivanje kaznene odgovornosti za po\u010dinjene zlo\u010dine, potrebno je dokumentirati \u010dinjenice o svim nestalima, ubijenima, \u017ertvama zlo\u010dina i okolnostima pod kojim su se zlo\u010dini dogodili, potrebno je dati javno priznanje i reparacije \u017ertvama za njihova pretrpljena stradanja, potrebno je generacijama koje dolaze prenijeti cjelovite \u010dinjenice o ratu. Ima mi\u0161ljenja kako pomirenje ni ne treba forsirati dok ti uvjeti ne budu ostvareni, dok se ne utvrde \u010dinjenice, osude ratni zlo\u010dinci i vrati dignitet i dostojanstvo \u017ertvama.<\/p>\n

Obnova pokidanih veza<\/strong><\/p>\n

Moje je razumijevanje da se radi o me\u0111usobno povezanim, interaktivnim procesima. Pomirenje doista ne treba forsirati, niti je to, zapravo, mogu\u0107e. No, \u010dini mi se da je sazrelo vrijeme, da se u javni prostor uvede pojam pomirenja i obnove pokidanih dru\u0161tvenih veza. Naime, va\u017eno je da mjesto na kojem stojimo definiramo kao mjesto iz kojega \u017eelimo zakora\u010diti prema obnovi povjerenja – pomirenom dru\u0161tvu. Takav stav je nu\u017ean kako bi s postignu\u0107ima dosada\u0161njih mjera tranzicijske pravde, a posebno u podru\u010dju odre\u0111ivanja kaznene odgovornosti za zlo\u010dine i onih koje \u017eelimo uspostaviti (izvansudske komisije poput REKOM-a) mogli odnositi u duhu te\u017enje za istinom i \u017eivotom bez me\u0111usobnog nasilja. A ne da ih vidimo i u njima sudjelujemo kao da se radi o nastavku rata \u2013 ali drugim sredstvima. Ulazimo u Europu. Kako god danas to izgledalo, no kamen temeljac EU je sporazum izme\u0111u Francuske i Njema\u010dke o me\u0111usobnom prijateljstvu. On nije abolirao Njema\u010dku od obaveze da prihvati odgovornost i da popravi \u0161tetu koje je u\u010dinila ljudima i dr\u017eavama u ratu. Taj je sporazum bio sporazum o zajedni\u010dkoj pri\u017eeljkivanoj budu\u0107nosti koja se, znamo ve\u0107 tog dana po\u010dela ostvarivati. A procesi obnove povjerenja, pomirenja, u\u010denja iz zajedni\u010dke nasilne pro\u0161losti i dan danas traju, nisu ni jednostavni niti bezbolni.<\/p>\n

Kultura sje\u0107anja koja podr\u017eava preobrazbu odnosa od neprijateljstva ka povjerenju temelji se, po mom mi\u0161ljenju, na te\u017enji za istinom gdje trebamo govoriti istinito i suosje\u0107ajnosti te pa\u017eljivom postupanju sa svojim i tu\u0111im ranama. Vjerujem da su hrabrost i mudrost i suosje\u0107ajnost prema patnji prirodna nagnu\u0107a koja posjeduje svako ljudsko bi\u0107e (za kr\u0161\u0107ane\/ke slika bo\u017eanskog karaktera koji je \u010dovjeku darovan). Ta nagnu\u0107a valja u nama i na\u0161im zajednicama osloba\u0111ati i odjelotvoriti.<\/p>\n

Snaga isprike<\/strong><\/p>\n

* Srbijanski predsjednik Tomislav Nikoli\u0107 rekao je u travnju u intervju TV BHT da se ispri\u010dava zbog svih zlo\u010dina koje je u BiH u ime srbijanske dr\u017eave i naroda u\u010dinio bilo koji pojedinac. Koja je te\u017eina ove poruke? \u010cije javno priznanje se jo\u0161 uvijek \u010deka?<\/em><\/p>\n

Najradije bih zaobi\u0161la ovo pitanje jer je te\u0161ko i nema jednostavnog odgovora. Poku\u0161ati \u0107u iz, iskustva osobne reakcije na davanje\/primanje isprika, poslo\u017eiti \u0161to prihva\u0107am a \u0161to mi je odbojno.<\/p>\n

Isprika je isprika jedino ako je vjerodostojna. Ostalo se ne ra\u010duna. Svaka vjerodostojna isprika \u2013 bilo da dolazi od obi\u010dnog \u010dovjeka, gra\u0111ana, osobe od ugleda u vlastitoj zajednici ili od politi\u010dara je uvijek dobrodo\u0161la. Vjerodostojna isprika je osobna i iskrena. Ako i ne bi bila prihva\u0107ena od onih kojima je upu\u0107ena, ona je svoj u\u010dinak ve\u0107 u\u010dinila. Naime, osoba koja se iskreno ispri\u010dava doista shva\u0107a u\u010dinjenu nepravdu, mo\u017eda je pro\u0161la osobni proces katarze \u2013 dubinski je promijenila svoj odnos prema doga\u0111aju priznavaju\u0107i da je nepravda u\u010dinjena i da prihva\u0107a dio odgovornosti da tu nepravdu popravi.<\/p>\n

Ne mogu drugo re\u0107i, niti misliti, osim da bih voljela da je isprika koju je dao predsjednik Tomislav Nikoli\u0107 osobna i iskrena. U tom slu\u010daju sigurno ne\u0107e nanijeti nikomu dodatnu povredu; njoj je morao prethoditi proces i za o\u010dekivati je da \u0107e nakon nje uslijediti vidljiva promjena u pona\u0161anju i djelovanju.<\/p>\n

Kada isprika dolazi od predsjednika dr\u017eave, trebala bi biti, po mom mi\u0161ljenju, pripremljena s pa\u017enjom na formu, rije\u010di, mjesto iskazivanja kako bi time dao svjedo\u010danstvo da se duboko klanja onima kojima se ispri\u010dava. Odbojne su mi isprike politi\u010dkih du\u017enosnika koje su \u201eizvu\u010dene\u201c od strane novinara.<\/p>\n

Isprika koju je predsjednik Josipovi\u0107 izrekao pred \u010dlanovima parlamenta BiH bila je planirana, pripremljena, konkretna i izre\u010dena pred onima koji predstavljaju gra\u0111ane BiH. Davanje po\u010dasti \u017ertvama na mjestu njihova stradanja ili ukopa u ime dr\u017eave \u010diji su pripadnici odgovorni za njihovu smrt imaju snagu isprike.<\/p>\n

Do sada smo, uglavnom, imali prilike \u010duti isprike za po\u010dinjene zlo\u010dine. Voljela bih \u010duti ispriku za rat. Kao vjernica \u017eelim od svojih vjerskih vo\u0111a biti pozvana na zajedni\u010dke molitve (ekumenske i me\u0111ureligijske) za sve \u017ertve, posebno na mjestima njihova stradanja. To bi za mene bila isprika za pomankanje djelatnog suosje\u0107anja za patnju \u201eonih drugih\u201c .<\/p>\n

Povla\u010denje tu\u017ebe za genocid<\/strong><\/p>\n

* Po\u010detkom svibnja je ministrica vanjskih poslova, Vesna Pusi\u0107 najavila kako se “otvara prostor za razgovor o povla\u010denju me\u0111usobnih tu\u017ebi Hrvatske i Srbije za genocid jer su po prvi put napravljeni ozbiljni koraci u rje\u0161avanju pitanja nestalih”. Smatrate li to dobrom odlukom koja u sebi nosi pozitivnu poruku?<\/em><\/p>\n

Za\u010du\u0111uje me obrazlo\u017eenje koje je ministrica Pusi\u0107 navela kao neposredan poticaj otvaranju prostora za razgovor o povla\u010denju me\u0111usobnih tu\u017ebi Hrvatske i Srbije za genocid jer da su \u201epo prvi put napravljeni ozbiljni koraci u rje\u0161avanju pitanja nestalih\u201c. Te\u0161ko da se otkrivanje masovne grobnice u Sotinu mo\u017ee smatrati politi\u010dkim doprinosom Srbije u tra\u017eenju nestalih. Ono je rezultat upornog nastojanja obitelji \u017ertava koji su Tu\u017eiteljstvu za ratne zlo\u010dine Republike Srbije predali svu prikupljenu dokumentaciju i podatke, Tu\u017eiteljstvo je pokrenulo istragu, jedan od okrivljenih je pristao re\u0107i \u0161to je znao o masovnoj grobnici, DORH i Tu\u017eiteljstvo iz Srbije su sura\u0111ivali na realizaciji toga. Radi se, po mom mi\u0161ljenju, o korektnost koja se o\u010dekuje u ovoj fazi me\u0111udr\u017eavnih odnosa. Stoga se mo\u017ee dobiti dojam kako se sudbina nestalih, na koju smo svi osjetljivi, politi\u010dki iskori\u0161tava. A to nije dobra poruka. Javnosti treba razlo\u017eiti logiku i argumentaciju i za samo otvaranje razgovora a, pogotovo, za eventualnu odluku o povla\u010denju tu\u017ebe za genocid. Ne radi se tu samo o politi\u010dkim interesima, o vanjskoj politici, ure\u0111ivanju me\u0111udr\u017eavnih odnosa. Radi se o potrebi ljudi i zajednice za priznanjem njihova stradanja. To pitanje itekako tangira i mobilizira na\u0161a dru\u0161tva. Zato je i prilika za pozitivne dru\u0161tvene promjene. Predsjednik Josipovi\u0107 je vi\u0161e puta u javnosti govorio o nagodbi. Dakle, odlu\u010dujemo se poku\u0161ati drugim putem, dogovorno, popravljati \u0161tetu koju su pretrpjeli ljudi zbog rata i u ratu. Osobno bih podr\u017eala takav poku\u0161aj jer se njime mijenja fokus, od dokazivanja krivnje na preuzimanje odgovornosti. No neka nama gra\u0111anima bude jasno da je bit tog poku\u0161aja nagodba o popravljanju pretrpljene\/po\u010dinjene \u0161tete u smislu \u0161irem od materijalnog obe\u0161te\u0107enja. Neka mi gra\u0111ani Hrvatske i gra\u0111ani Srbije znamo za \u0161to i na koji na\u010din primamo, odnosno, dajemo od\u0161tetu ili je se odri\u010demo i da nam to bude prihvatljivo. Tada bi to bio i doprinos ubla\u017eavanju posljedica rata i obnovi povjerenja, a to je ono \u0161to nam treba. Me\u0111udr\u017eavni odnosi su i sada, i dok su tu\u017ebe za genocid jo\u0161 aktivne, dovoljno normalizirani.<\/p>\n

Idu\u0107i korak je na dr\u017eavi<\/strong><\/p>\n

* Koalicija za REKOM predla\u017ee da vlade (ili dr\u017eave) osnuju REKOM, nezavisnu, me\u0111udr\u017eavnu Regionalnu komisiju za utvr\u0111ivanje \u010dinjenica o svim \u017ertvama ratnih zlo\u010dina i drugih te\u0161kih kr\u0161enja ljudskih prava po\u010dinjenih na teritoriju biv\u0161e SFRJ u razdoblju od 1991.-2001. Ho\u0107e li REKOM nastaviti tamo gdje je su vlade tih zemalja stale? \u010cija bi to trebao biti posao?<\/em><\/p>\n

Upravo obrnuto od onog \u0161to bi Va\u0161e pitanje moglo sugerirati \u2013 i kako se, pogre\u0161no, percipira ili interpretira od dijela javnosti \u2013 da je REKOM osmi\u0161ljen da preuzme posao umjesto dr\u017eava.<\/p>\n

Mi iz inicijative za REKOM tra\u017eimo upravo od dr\u017eava da u\u010dine korak dalje: da nastave, odnosno intenziviraju suradnju na pitanjima utvr\u0111ivanja \u010dinjenica o ratnim zbivanjima i svim \u017ertvama ratnih zlo\u010dina i drugih te\u0161kih kr\u0161enja ljudskih prava na prostoru biv\u0161e SFRJ po\u010dinjenih u periodu od 1991.do 2001.g. Vlade su (s vi\u0161e ili manje otpora) sura\u0111ivale sa sudom u Haagu, zapo\u010dele su procesuiranje ratnih zlo\u010dina pred nacionalnim sudovima i suradnju na tome, stalno su pod pritiskom da osiguraju pravo na povratak i privatno vlasni\u0161tvo te ste\u010dena prava prognanima i izbjeglima. Inicijativa za REKOM poziva vlade da se odlu\u010de za korak vi\u0161e: da osnuju nezavisnu me\u0111udr\u017eavnu komisiju koja bi u roku od nekoliko godina prikupljala i sistematizirala \u010dinjenice, predo\u010dila ih svojim parlamentima i u\u010dinila ih dostupnima javnosti, a na temelju utvr\u0111enih \u010dinjenica dala preporuke kako bi dr\u017eave mogle donijeti mjere kojim bi se u\u010dinjena \u0161teta i nepravda bar ubla\u017eila, popravila. Popis svih nestalih i okolnosti koje mogu pomo\u0107i u traganju za njima, ostvarenje prava \u017ertava na istinu tako \u0161to \u0107e biti zabilje\u017eena njihova stradanja i okolnosti kako su stradali i \u0161to \u0107e imati priliku da javno i to pred vjerodostojnom me\u0111udr\u017eavnom komisijom svjedo\u010de o pretrpljenim zlodjelima, popis svih \u017ertava ratnih zlo\u010dina i svih ljudskih gubitaka. Time bi se u relativno kratkom vremenu dao ogroman doprinos procesima otpu\u0161tanja povreda iz pro\u0161losti koje ljudi i zajednice jo\u0161 uvijek nose. Ujedno, ve\u0107 sama voljnost da se zajedni\u010dki radi na utvr\u0111ivanju svih stradalih i okolnost pod kojima su stradali konkretan je doprinos pomirenju, govori o spremnosti da se iska\u017ee suosje\u0107anje sa svim \u017ertvama i da se preuzme odgovornost za ona stradanja koje su po\u010dinili pripadnici vlastitih vojski. Ako se postigne politi\u010dki dogovor o osnivanju REKOM-a, bit \u0107e to postignu\u0107e vi\u0161egodi\u0161njeg konzultativnog proces koji je krenuo od gra\u0111anskih inicijativa a koji je u javni prostor uveo raspravu o potrebi regionalne suradnje na pitanjima pravde i pomirenja koja \u0107e u fokusu imati sve \u017ertve. Tu ideju podupire ogroman broj organizacija i pojedinaca\/ki iz regije, njih oko 1800, podr\u0161ku je putem peticije dalo preko 500.000 gra\u0111ana. Ove godine su inicijativu podr\u017eali i predsjednici ve\u0107ine dr\u017eava nastalih iz SFRJ. Dogovorili su se da \u0107e osnovati ekspertnu skupinu koja \u0107e prou\u010diti kakve su mogu\u0107nosti osnivanja REKOM-a s obzirom na nacionalna zakonodavstva. U tijeku su razgovori s predstavnicima vjerskih zajednica kako bi i oni podr\u017eali inicijativu i uklju\u010dili se u njenu realizaciju.<\/p>\n

\u201eRepovi\u201c lo\u0161e odra\u0111enog posla<\/strong><\/p>\n

* Slu\u010daj Vjere Solar tek je jedan od slu\u010dajeva gdje pravda nikako ne mo\u017ee iza\u0107i na pravi put. Zbog iskaza o saznanjima u vezi okolnosti ubojstva njezine k\u0107eri koji je dala na sudu u svojstvu svjedokinje u procesu za zlo\u010dine po\u010dinjene nad srpskim civilima u Sisku protiv nje je podignuta privatna tu\u017eba za klevetu. Gube li pojedinci vjeru i nadu u procesuiranje ratnih zlo\u010dina po\u010dinjenih na prostorima biv\u0161e Jugoslavije?<\/em><\/p>\n

Ako ovim pitanjem \u017eelite indirektno povezati inicijativu za osnivanje REKOM-a s odustajanjem od procesuiranja ratnih zlo\u010dina \u2013 odgovor je NE. Ratne zlo\u010dine treba nastaviti procesuirati, oni ne zastarijevaju i va\u017eno je da pravosu\u0111a rade svoj posao. REKOM nije nadomjestak za procesuiranje ratnih zlo\u010dina.<\/p>\n

Pravosu\u0111e u Hrvatskoj devedesetih taj posao nije radilo, i nije ga radilo dobro. Jo\u0161 se uvijek vuku \u201erepovi\u201c – veliki je broj neistra\u017eenih i neprocesuiranih zlo\u010dina. Mnoge \u017ertve ili njihove obitelji su s pravom obeshrabreni i razo\u010darani. Posebno oni koji su neuspjelo poku\u0161ali da, kada to pravosu\u0111e nije odradilo, privatnim tu\u017ebama postignu priznanje svog stradanja ili stradanje \u010dlanova svoje obitelji. I kako su im privatne tu\u017ebe odbijene, odba\u010dene ili su ih izgubili \u2013 dr\u017eava od njih jo\u0161 potra\u017euje pla\u0107anje sudskih tro\u0161kova. Ta nov\u010dana potra\u017eivanja nisu simboli\u010dna nego takva da im ugro\u017eavaju egzistenciju. Osim toga, do\u017eivljavaju se kao ponovni udarac: pravni put koji ste odabrali da bi dokazali svoje stradanje okrenuo se protiv vas a dr\u017eava odbija priznati da te konkretne ljudske sudbine u posebnim ratnim uvjetima tra\u017ee da se postoje\u0107i zakoni ako treba promijene ili dopune kako bi \u017ertva mogla dobiti \u0161ansu da pravni put koristi u ostvarivanju svog prava na istinu i reparaciju.<\/p>\n

Slu\u010daj Vjere Solar je jedan od takvih. Ne znam kako je ona danas jer ve\u0107 vi\u0161e od godinu dana nisam bila u osobnom kontaktu s njom. Donekle sebe umirujem u vezi toga \u010dinjenicom da znam da joj podr\u0161ku daju kolege i kolegice iz Documente, na \u010demu sam im od srca zahvalna. No, Vjera Solar je jedna od onih rijetkih pojedinaca i pojedinki koji su imali hrabrost potaknuti svoje pitanje i pred pravosu\u0111em i pred javno\u0161\u0107u kada se to \u010dinilo suludim. K\u0107erka Vjere Solar je ubijena u stanu u Sisku 1991. godine snajperskim metkom. Istraga, ako je istrage i bilo, nije rezultirala optu\u017enicom, pro\u0161lo je 21 godina. Izgubila je parni\u010dni postupak za naknadu \u0161tete zbog smrti svoje k\u0107eri kojim je, prvenstveno, htjela pravosudno i javno priznanje istine \u2013 da se nije radilo o stradanju civila tijekom rata za koje nitko nije odgovoran, odnosno predstavlja ratnu \u0161tetu, nego da se radi o ubojstvu \u2013 ratnom zlo\u010dinu. Mo\u017eda je nekada \u010dinila stvari koje nisu izgledale razlo\u017ene, gdje se unaprijed moglo o\u010dekivati samo uzaludne te\u0161ko\u0107e i neuspjeh i koje joj nisu donijele \u017eu\u0111eno priznanje patnje. Mo\u017eda bi tu njezinu upornu borbu netko mogao razumjeti kao odga\u0111anje \u017ealovanja. Mo\u017eda je danas Vjera Solar izgubila snagu ili nadu. Mo\u017eda bi danas, i ako bi kona\u010dno uspjela, rekla \u2013 a \u010demu sve to! Je li dvadesetak godina suo\u010davanja s brojnim negodovanjima, uvredama, prijetnjama smr\u0107u, tu\u017ebama, odbijenim od\u0161tetnim zahtjevima i obvezom pla\u0107anja parni\u010dnih tro\u0161kova vrijedilo? Je li ostavio traga u mojoj zajednici? Jesam li i jesmo li bolji?<\/p>\n

Vjera Solar je svojom gra\u0111anskom hrabro\u0161\u0107u razotkrila sustavnu nepravdu, odnosno nepravdu kroz sustav i protiv nje se digla. Do sada je Documenta prikupila podatke o 121 sli\u010dnih slu\u010dajeva i zajedno s drugim organizacijama zagovara da se ta nepravda zaustavi, sprije\u010di i popravi. Da zlo\u010dini ne ostanu u potpunosti zata\u0161kani i neistra\u017eeni, a \u017ertve zaboravljene Vjera je osnovala je udrugu Protiv nasilja koja je sakupila podatke o preko stotinu civila koji su u Sisku ranih devedesetih likvidirani. Danas se provodi sudski postupak protiv okrivljenih da su po\u010dinili neke od tih ubojstava.<\/p>\n

Valja iskazati zahvalnost Vjeri Solar za to, \u0161to ovom prilikom i \u010dinim.<\/p>\n

Ohrabruju\u0107a odluka Vrhovnog suda RH<\/strong><\/p>\n

* Koliko je reparacija kao svojevrsnih satisfakcija i pravdi za \u017ertve do sada ostvareno? \u0160to bi dr\u017eavne institucije trebale u\u010diniti po tom pitanju?<\/em><\/p>\n

Documenta je prikupila i analizirala 121 sudski predmet u kojima su tu\u017eitelji u parnicama zahtijevali naknadu nematerijalne \u0161tete zbog usmr\u0107enja bliske osobe. Do sada je 15 tu\u017ebenih zahtjeva usvojeno \u0161to je manje od 10 posto, a 86 tu\u017ebena zahtjeva su odbijena. \u010clanovi obitelji usmr\u0107enih su uglavnom uspijevali u parnicama ukoliko su prethodno po\u010dinitelji zlo\u010dina pravomo\u0107no osu\u0111eni za ratni zlo\u010din, dakle ukoliko je kaznenim postupkom dokazan zlo\u010din. No kako to uglavnom nije slu\u010daj, \u010dlanovi obitelji koji su tra\u017eili od\u0161tete uglavnom su gubili parnice, a pored toga su naj\u010de\u0161\u0107e bili du\u017eni i platiti tro\u0161kove parni\u010dnog postupka Tu\u017ebeni zahtjevi naj\u010de\u0161\u0107e su odbijani zbog prigovora zastare – primjenom kra\u0107ih zastarnih rokova, a ne onih predvi\u0111enih za pojedino kazneno djelo, nedostatka dokaza ili stava da stradavanje civila predstavlja ratnu \u0161tetu \u2013 za koju nitko nije odgovoran.<\/p>\n

U sije\u010dnju ove godine je VSRH u predmetu tu\u017eitelja Jovana Beri\u0107a, Branke Kova\u010d i Nevenke Stipi\u0161i\u0107, sukladno Zakonu o odgovornosti za \u0161tetu nastalu uslijed teroristi\u010dkih akata i javnih demonstracija, donio odluku da u slu\u010dajevima teroristi\u010dkih akata, za koje odgovara Republika Hrvatska, postoji obveza naknade \u0161tete neovisno o tome je li po\u010dinitelj zlo\u010dina utvr\u0111en, kazneno progonjen ili ogla\u0161en krivim. Ohrabruje \u0161to je ova odluka VSRH potakla promjenu dosada\u0161nje pravosudne prakse. Tijekom prvog tromjese\u010dja 2013. prvostupanjski sudovi u dva postupka usvojili tu\u017ebene zahtjeve u kojima su djeca usmr\u0107enih civila iz Varivoda tu\u017eila Republiku Hrvatsku. No u tim su postupcima tu\u017eitelji uspjeli jer su podnijeli tu\u017ebe unutar op\u0107eg zastarnog roka, a to na\u017ealost kod brojnih tu\u017eitelja nije slu\u010daj, i vjerojatno je da \u0107e njihove tu\u017ebene zahtjeve hrvatski sudovi odbiti.<\/p>\n

Mislim da je va\u017eno po\u0107i od priznavanja prava i potrebe da \u017ertve dobiju obe\u0161te\u0107enje uzimaju\u0107i u obzir da je veliki broj neprocesuiranih zlo\u010dina ili neadekvatno provedenih kaznenih postupaka, zbog \u010dega \u017ertve mogu o\u010dekivati uspjeh u postupcima pred Europskim sudom za ljudska prava. Dobar na\u010din rje\u0161avanja ovog dijela tereta pro\u0161losti koji, ujedno, vratio povjerenje svojih gra\u0111ana u pravni sustav, su nagodbe izme\u0111u o\u0161te\u0107enika\/tu\u017eitelja i tu\u017eene Republike Hrvatske prekinula.<\/p>\n

Institucionalne reforme<\/strong><\/p>\n

* Organizacije civilnog dru\u0161tva koje se bave ovom problematikom tra\u017ee i institucionalne reforme. Koje su to reforme potrebne kako bi \u017ertve ostvarile svoja prava?<\/em><\/p>\n

Jedan od institucionalnih poduhvata bio bi osnivanje REKOM-a. Druga, je vezana uz zahtjev otpisa parni\u010dnih tro\u0161kova za parnice u vezi tu\u017ebi za nematerijalne \u0161tete (smrti) \u010dlanova obitelji o \u010demu je prethodno bila rije\u010d.<\/p>\n

Osim toga u Hrvatskoj je va\u017eno da se \u0161to prije donese najavljeni zakon kojim bi se regulirala prava \u017ertava silovanja ali i da se donese novi ili pobolj\u0161a postoje\u0107i zakon kojim bi se dodatno i pravednije regulirala prava svih civilnih \u017ertava rata u skladu s Temeljnim na\u010delima i smjernicama o pravu na pravni lijek i reparaciju za \u017ertve te\u0161kih kr\u0161enja me\u0111unarodnih ljudskih prava i ozbiljnih povreda me\u0111unarodnog humanitarnog prava UN-a. Za\u0161to je to va\u017eno? Prvenstveno da bi se iskazala dru\u0161tvena solidarnost i ubla\u017eile posljedice stradanja koji \u017ertve ili njihove obitelji trajno nose. No, po mom je mi\u0161ljenju, na civilizacijskoj razini va\u017eno posti\u0107i da civilne \u017ertve rata prestanu biti tek brojevi pri navo\u0111enju ratne \u0161tete. Civili su u ovim zadnjim ratovima bili ciljevi, a to je karakteristika modernih ratova i oru\u017eanih sukoba u cijelom svijetu. Te\u0161ka masovna kr\u0161enja ljudskih prava, etni\u010dko \u010di\u0161\u0107enje i genocid bila su sredstva postizanja ratnih ciljeva. Nadam se, \u017eelim, da se osna\u017ei civilna \u201efronta\u201c pa da oni koji zapo\u010dinju i vode ratove i oru\u017eane sukobe znaju da ne pi\u0161u samo nacionalne i vojne povijesti nego i ratne biografije svakog pojedinog \u010dovjeka i djeteta i da \u0107e ih civili, obi\u010dni gra\u0111ani pitati o odgovornosti za svoja stradanja. To je, po mom mi\u0161ljenju, jedan od va\u017enih, potencijalno mo\u0107nih glasova protiv rata koji se, za sada, i ne \u010duje dovoljno, niti ih se uva\u017eava.<\/p>\n

Maja Celing Celi\u0107<\/p>\n

Civilnodru\u0161tvo.hr<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Katarina Kruhonja: Civilna \u201efronta\u201c se mora osna\u017eiti pa da oni koji zapo\u010dinju i vode ratove znaju da \u0107e ih gra\u0111ani pitati o odgovornosti za svoja stradanja, nagla\u0161ava Katarina Kruhonja iz Centra za mir, nenasilje i ljudska prava.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-115819","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/115819","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=115819"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/115819\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=115819"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=115819"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=115819"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}