{"id":115502,"date":"2013-06-05T07:48:28","date_gmt":"2013-06-05T05:48:28","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=115502"},"modified":"2013-06-04T22:55:43","modified_gmt":"2013-06-04T20:55:43","slug":"sive-ratne-nijanse","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2013\/06\/05\/sive-ratne-nijanse\/","title":{"rendered":"Sive ratne nijanse"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Autorka: Tamara Opa\u010di\u0107\u00a0<\/strong><\/p>\n

Me\u0111unarodni kazneni sud za biv\u0161u Jugoslaviju, koji je nedavno obilje\u017eio dvadesetu godi\u0161njicu od osnutka, pro\u0161log tjedna je donio dvije prvostupanjske presude. Nakon najdu\u017eeg su\u0111enja, koje je trajalo gotovo pet godina, Jadranko Prli\u0107 i drugi iz vojnog i politi\u010dkog vrha “Herceg-Bosne” progla\u0161eni su krivima. Ve\u0107 sljede\u0107eg dana, nepravomo\u0107nom odlukom suda oslobo\u0111eni su Jovica Stani\u0161i\u0107, biv\u0161i \u0161ef Dr\u017eavne bezbednosti Srbije, i Franko Simatovi\u0107, biv\u0161i komandant Jedinice za specijalne operacije. Tim povodom razgovarali smo s Vesnom Ter\u0161eli\u010d, voditeljicom Centra za suo\u010davanje s pro\u0161lo\u0161\u0107u – “Documenta”. U razgovoru za “H-Alter”, Ter\u0161eli\u010d govori o odgovornosti Slobodana Milo\u0161evi\u0107a i Franje Tu\u0111mana za po\u010dinjenje zlo\u010dine, o mogu\u0107nosti izmjene Deklaracije o Domovinskom ratu, odnosu aktualne Vlade prema politici devedesetih i civilnim \u017ertvama rata te o radu institucija kojima oficijelna politika dopu\u0161ta da budu glasnogovornice u prezentiranju doga\u0111aja iz rata.<\/p>\n

Nakon pu\u0161tanja na slobodu Ante Gotovine, Mladena Marka\u010da, Ramusha Haradinaja i Mom\u010dila Peri\u0161i\u0107a, Haa\u0161ki sud je najnovijom nepravomo\u0107nom presudom isto odlu\u010dio i u slu\u010daju Jovice Stani\u0161i\u0107a i Franka Simatovi\u0107a. Jeste li iznena\u0111eni takvom presudom?<\/em><\/p>\n

\u0160okirana sam presudom jer vjerujem da su Stani\u0161i\u0107 i Simatovi\u0107 bili vrlo va\u017eni u operativnoj realizaciji Milo\u0161evi\u0107eve ideje prekrajanja granica, kako Srbije i Hrvatske, tako i Bosne i Hercegovine te da su gradili infrastrukturu za izvr\u0161enje zlo\u010dinima po\u010dinjenih u to ime. Kao \u0161to je u izdvojenom mi\u0161ljenju naglasila sutkinja Michele Picard, \u010dak i ukoliko u pojedinim zlo\u010dinima iz dostupne dokumentacije nije bila razvidna namjera, kada se pogleda sveukupnost zlo\u010dina po\u010dinjenih u Hrvatskoj i BiH te stalna prisutnost Dr\u017eavne bezbednosti, u kojoj su klju\u010dni ljudi bili Stani\u0161i\u0107 i Simatovi\u0107, presuda me za\u010du\u0111uje. Ona je jo\u0161 uvijek prvostupanjska pa trebamo pri\u010dekati odluku \u017dalbenog vije\u0107a. No \u010dinjenica je da za zlo\u010dine po\u010dinjene u Hrvatskoj u BiH nije direktno progla\u0161en krivim nitko od onih koji su \u017eivi, a optu\u017eeni su i privedeni pred Me\u0111unarodni sud. Iako se u presudama Milanu Marti\u0107u i Milanu Babi\u0107u navodi postojanje udru\u017eenog zlo\u010dina\u010dkog poduhvata, gdje su kao sudionici izme\u0111u ostalih navedeni Blagoje Ad\u017ei\u0107, Veljko Kadijevi\u0107, Slobodan Milo\u0161evi\u0107, Vojislav \u0160e\u0161elj, \u010dudno je kako do sada nije utvr\u0111ena individualna odgovornost du\u017enosnika Dr\u017eavne bezbednosti, JNA i Vojske Jugoslavije iz Republike Srbije. Ta \u010dinjenica ima konkretne posljedice za izgradnju povjerenja i mira u regiji.<\/p>\n

U slu\u010daju bosanko-hercegova\u010dke \u0161estorke, sud je nepravomo\u0107nom presudom odlu\u010dio kazniti \u010delni\u0161tvo Herceg-Bosne. Ba\u0161 kao i u presudi Stani\u0161ti\u0107u i Simatovi\u0107u, u kojoj se \u010desto spominje ime Slobodna Milo\u0161evi\u0107a, u presudi Prli\u0107u i drugima spominju se Franjo Tu\u0111man, Gojko \u0160u\u0161ak i Janko Bobetko. Kako bi presude izgledale da su oni \u017eivi?<\/em><\/p>\n

Klju\u010dni akteri vladinih institucija su preminuli. Slobodan Milo\u0161evi\u0107 je onaj koji je prvi posegnuo za pravom na samoopredjeljenje naroda SFRJ. On je prvi dopustio ideju prekrajanja granica i najodgovorniji je jer je u ime dr\u017eavnih institucija odlu\u010dio i\u0107i u rat. Time je prihvatio da \u0107e takve odluke zna\u010diti smrt mnogih vojnika, ali i civila, zatvaranja, silovanja, torture i progone s ciljem stvaranja nacionalne ve\u0107ine na podru\u010djima na kojima su se odvijale bitke. Sljede\u0107i koji je pristao na sve bio je Franjo Tu\u0111man. U objavljenoj dokumentaciji mo\u017eemo pratiti kontinuitet njegovih govora o prekrajanju granica Hrvatske i BiH. Kroz djelovanje pripadnika HV-a i HVO-a, te su se namjere sprovo\u0111ene u djelo. Da je ostao \u017eiv, Milo\u0161evi\u0107 bi po mom mi\u0161ljenju bio osu\u0111en, a i Tu\u0111man bi vjerojatno odgovarao pred MKSJ. Milo\u0161evi\u0107eva je odgovornost za rat u Hrvatskoj i Bosni ve\u0107a, ali i Tu\u0111man nosi svoj dio. Osporavanjem prekrajanja granica ne \u017eelim dovoditi u pitanje te\u017enju za osamostaljenjem, koje je legitimna kad uklju\u010duje ostvarivanje prava svih gra\u0111ana, ve\u0107 \u017eelim odbaciti isklju\u010divi nacionalizam usmjeren na podjele i upozoriti na odgovornost klju\u010dnih politi\u010dara za posljedice rata. Dopustiv\u0161i prekrajanje granica morali su znati da je kombinacija isklju\u010divosti i prekrajanja granica pogubna podloga za po\u010dinjenje ratnih zlo\u010dina. \u010cak i ako nisu planirali zlodjela za koje su prvostupanjski osu\u0111eni Prli\u0107 i drugi, kao nadre\u0111eni su suodgovorni za njihovo nesprje\u010davanje i zata\u0161kavanje.<\/p>\n

Postane li prvostupanjska presuda Prli\u0107u i drugima pravomo\u0107na, Tu\u0111man i \u0160u\u0161ak \u0107e de facto biti progla\u0161eni ratnim zlo\u010dincima. Zaslu\u017euju li takve osobe spomenike, imena trgova i ulica?<\/em><\/p>\n

To je ne\u0161to o \u010demu treba razgovarati. Brojni gra\u0111ani Hrvatske prema njima osje\u0107aju zahvalnost zbog zasluga u osamostaljivanju i to se ne mo\u017ee zanemariti. Treba vrednovati sve dijelove ne\u010dije politi\u010dke karijere, pa i one najmra\u010dnije. U \u017eivotopisu Franje Tu\u0111mana i Gojka \u0160u\u0161ka svakako stoje zlo\u010dini koji su po\u010dinjeni u BiH. Nema jednostavnih definicija ni jednostavnih kvalifikacija. Hrvatska je doista i podr\u017eavala i napadala BiH. Istovremeno dok je predsjednik Tu\u0111man vodio politiku prekrajanja granica, tada\u0161nji Sabor RH je zastupao teritorijalnu cjelovitost BiH. Cijela situacija zahtijeva podrobnu analizu koja ne\u0107e biti zavr\u0161ena presudom \u017dalbenog vije\u0107a. Pravomo\u0107na presuda bit \u0107e tek jedan od dokumenata kojeg \u0107e povjesni\u010dari i istra\u017eiva\u010di koristiti u interpretaciji ratnih doga\u0111aja. Sli\u010dna stvar je i s Domovinskim ratom koji je u sebi zasigurno sadr\u017eavao i elemente gra\u0111anskog rata. Ne postoje crno bijele slike, ve\u0107 puno nijansi sive.<\/p>\n

Smatrate li da \u0107e ova presuda potaknuti hrvatski politi\u010dki vrh da se jasno postaviti prema Tu\u0111manovoj politici iz devedesetih?<\/em><\/p>\n

Ne mislim da je politi\u010dki vrh trebao \u010dekati presudu Prli\u0107u i drugima, jer su mnogi dokumenti, u kojima stoji isto ono \u0161to i u presudi, ve\u0107 davno objavljeni. Distanciranje od politike Franje Tu\u0111mana zapo\u010delo je 2000. godine zahvaljuju\u0107i dolasku na vlast koalicijske vlade i Stjepana Mesi\u0107a, koji se i sam devedesetih protivio pogre\u0161noj politici prema BiH. No, taj proces je, na\u017ealos, zaustavljen. Da bismo nastavili razvijanje dobrosusjedskih odnosa i izgradnju mira unutar granica Hrvatske, potrebno je sagledati \u010dinjenice i prestati negirati vlastitu odgovornost. Zlo\u010dini nabrojani u prvostupanjskoj presudi po\u010dinjeni su i u na\u0161e ime. \u010cinjenica je da su pripadnici HV-a sudjelovali ratu u BiH, a za to se znalo \u010dim su pre\u0161li granicu jer su o tome izvje\u0161tavali mediji i organizacije civilnog dru\u0161tva. Uostalom, velik broj vojnika je u to vrijeme napustio HV. Sve to ne treba kriti, ve\u0107 se prema takvoj politici treba jasno odrediti.<\/p>\n

Promjenom vlasti 2000. godine izglasana je i sporna saborska Deklaracija o Domovinskom ratu u kojoj stoji da je Hrvatska isklju\u010divo vodila obrambeni rat. Postoje li naznake da bi se ona usko mogla izmijeniti ili ukinuti?<\/em><\/p>\n

Ja ih ne vidim. Deklaracije te vrste nisu pravi na\u010din zauzimanja stava prema pro\u0161losti. Mogu razumjeti deklaracije koje staju na stranu \u017ertava, dapa\u010de, one mi se \u010dine jako va\u017ene. Ako Sabor odlu\u010di ponovno raspravljati o tom dokumentu, mislim da bi trebao zauzeti stav o stradalima od strane pripadnika HVO-a i HV-a u Bosni i Hercegovini.<\/p>\n

Me\u0111unarodni kazneni sud za biv\u0161u Jugoslaviju nedavno je obilje\u017eio dvadesetu godi\u0161njicu svog osnutka. Koliko je on doprinio izgradnji mira u regiji, budu\u0107i da ga se zbog posljednjih presuda u javnosti \u010desto etiketira politi\u010dkim?<\/em><\/p>\n

Po\u0161to ga je osnovalo Vije\u0107e sigurnosti UN-a, jasno je da je rije\u010d o me\u0111uvladinoj politi\u010dkoj instituciji, pa mi se taj komentar o politi\u010dnosti od po\u010detka \u010dini proma\u0161enim. Zajedno sa sudom za zlo\u010dine po\u010dinjene u Ruandi, on je dao velike doprinose u razvoju me\u0111unarodnog humanitarnog prava i sudske prakse te ustanovljenju stalnog Me\u0111unarodnog kaznenog suda. Ne mo\u017ee se pore\u0107i ni \u010dinjenica da je Me\u0111unarodni kazneni sud za biv\u0161u Jugoslaviju dao i pozitivan poticaj pravosu\u0111ima u regiji kako bi u\u010dinkovitije i nepristranije procesuirala po\u010dinitelje ratnih zlo\u010dina. S druge strane, smatram da je u osniva\u010dkim dokumentima Tribunala postavljen niz velikih o\u010dekivanja koja su proma\u0161ena, poput doprinosa pomirenja u regiji. Zabrinjavaju\u0107e se situacija po\u010dinju doga\u0111ati u drugoj polovici 2010. godine, kada je uslijedio niz osloba\u0111aju\u0107ih presuda. Za organizacije civilnog dru\u0161tva posebno je bio razo\u010daravaju\u0107i postupak preispitivanja presude \u0160ljivan\u010daninu, pri \u010demu mu je smanjena kazna. Nakon toga su uslijedile i osloba\u0111aju\u0107e presude Gotovini, Marka\u010du, Haradinaju i Peri\u0161i\u0107u, a na kraju su prvostupanjskom presudom oslobo\u0111eni Stani\u0161i\u0107 i Simatovi\u0107.<\/p>\n

Ako u obzir uzmemo postupke koji su se vodili ili se jo\u0161 uvijek vode pred hrvatskim sudovima, mo\u017eemo li zaista re\u0107i da je utjecaj Haa\u0161kog suda na doma\u0107e pravosu\u0111e u potpunosti bio pozitivan?<\/em><\/p>\n

Sama su\u0111enja nisu dovoljna. Ako se su\u0111enja pred sudovima u Hrvatskoj, Srbiji, BiH, Crnoj Gori, Kosovu, a nadajmo se i Makedoniji, nastave ovim tempom, sigurno je da ne\u0107e biti procesuirani svi zlo\u010dini. To je te\u0161ko prihvatljivo za obitelji \u017ertava, ali i dru\u0161tvo u cjelini. Jasno je da su nam uz 161 osobu optu\u017eenu pred Tribunalom i su\u0111enja u post-jugoslavenskim zemljama potrebni i komplementarni mehanizmi. U javnosti se najvi\u0161e o\u010dekuje od su\u0111enja za ratne zlo\u010dine, a pri tome se zaboravljaju neke druge mogu\u0107nosti, poput Inicijative za REKOM. U situaciji kada puno zlo\u010dina ne\u0107e biti sudski procesuirano, va\u017eno je da \u017ertve i pre\u017eivjeli dobiju priliku da javno govore o svojim stradanjima i da istra\u017eno tijelo uz pomo\u0107 jedinstvene metodologije dopuni postoje\u0107a istra\u017eivanja i pripremi izvje\u0161taj u kojem bi se sagledali svi zlo\u010dini i utvrdile \u010dinjenice o njima. Va\u017eno je i okon\u010dati rat uz pomo\u0107 sastavljanja popisa svih ubijenih i nestalih. Dobar primjer takve prakse prije nekoliko dana je prezentiran u Zagrebu kada je predstavljena Bosanska knjiga mrtvih koju su priredile na\u0161e kolege iz Istra\u017eiva\u010dko dokumentacionog centra iz Sarajeva, a u kojoj su imena i prezimena 95 940 ubijenih i nestalih u BiH. Prije toga je Fond za humanitarno pravo objavio prvi dio Kosovske knjige pam\u0107enja, a mi u Hrvatskoj ve\u0107 nekoliko godina radimo na istra\u017eivanju ljudskih gubitaka. Vjerujem da je utvr\u0111ivanje okolnosti stradanja ubijenih i nestalih podloga za stvaranje povijesti utemeljene na \u010dinjenicama. No, moramo biti svjesni da \u0107e interpretacije tih \u010dinjenica biti razli\u010dite. Ratna zbivanja su toliko kompleksna da u javnom prostoru treba njegovati vi\u0161eglasje i zalagati se za multiperspektivnost. Vrlo je va\u017eno u izgradnji budu\u0107ih koraka usmjerenih na pam\u0107enje \u017ertava s razli\u010ditih strana rata o\u010dekivati ve\u0107u proaktivnost vladinih institucije. Njihova zada\u0107a nije samo posjet organiziranim komemoracijama, ve\u0107 je nu\u017eno da i one poduzmu \u010ditav niz institucionalnih mjera.<\/p>\n

Spomenuli ste Koaliciju za REKOM. U hrvatskoj javnosti je stvoren dojam da Vlada ne podr\u017eava inicijativu, pogotovo nakon izjave ministrice Vesne Pusi\u0107 da aktualna vlada ne bi trebala podr\u017eati takav vid nastavka procesa pomirenja.<\/em><\/p>\n

Nedavno smo odr\u017eali skup\u0161tinu Koalicije za REKOM i Foruma o tranzicijskoj pravdi, pri \u010demu smo imali priliku razgovarati o daljnjim koracima. Ve\u0107 du\u017ee vrijeme o\u010dekujemo sastanak izaslanika predsjednika i Predsjedni\u0161tva BiH na kojem bi se okupljeni trebali izjasniti o prijedlogu statuta REKOM-a. \u0160to se ti\u010de Vlade, od vremena kada se Vesna Pusi\u0107 na predstavljanju zahtjeva Platforme 112 uo\u010di parlamentarnih izbora izjasnila o toj ideji, vi\u0161e ni\u0161ta nismo \u010duli od premijera ili ministara. Nadam se da \u0107e sastanak predsjednika izazvati interes u aktualnoj Vladi.<\/p>\n

Vlada je u srpnju pro\u0161le godine donijela Uredbu o kriterijima, mjerilima i postupku za odgodu pla\u0107anja, obro\u010dnu otplatu duga te prodaju, otpis ili djelomi\u010dan otpis potra\u017eivanja. Koliko taj dokument zna\u010di za civilne \u017ertve rata?<\/em><\/p>\n

Zadovoljna sam \u010dinjenicom da je, zahvaljuju\u0107i Uredbi, makar djelomi\u010dno do\u0161lo do otpisa parni\u010dnih tro\u0161kova, no posve je neprimjereno da se kao jedini temelj otpisa predvi\u0111a imovinski cenzus. To zna\u010di da Vlada nije zauzela stav prema nepravdama koje su uzastopno nanosile vladine institucije od trenutka po\u010dinjenja zlo\u010dina. Adekvatna reakcija na po\u010dinjene ratne zlo\u010dine bi trebala biti njihovo u\u010dinkovito procesuiranje, a mi u najboljem slu\u010daju govorimo o zaka\u0161njelom procesuiranju ratnih zlo\u010dina. O\u010dekujem od Vlade da kroz sinkroniziranu akciju vi\u0161e ministarstava izna\u0111e adekvatno rje\u0161enje za otpis parni\u010dnih tro\u0161kova civilnim \u017ertvama rata, povrat sredstava svima koji su ih ve\u0107 platili i njihovo obe\u0161te\u0107enje. U jednom trenutku smo iz Ministarstva branitelja \u010duli da su odustali od sveobuhvatnog zakona o civilnim \u017ertvama rata, a sada nas uvjeravaju da \u0107e ipak pripremiti nacrt za slijede\u0107u godinu, \u0161to za sada nije mogu\u0107e prona\u0107i me\u0111u informacijama objavljenim na njihovoj web stranici. Smatram da je prije svega potrebno ustanoviti poseban fond za obe\u0161te\u0107enja, posebice zbog \u010dinjenice da od 1. srpnja na snagu stupa novi Zakon o nov\u010danoj naknadi \u017ertvama kaznenih djela. Pri tome \u0107e civilne \u017ertve rata i dalje ostati neobe\u0161te\u0107ene i jo\u0161 jednom diskriminirane. Mada je od po\u010detka rata pro\u0161lo vi\u0161e od dvadeset godina, u Hrvatskoj jo\u0161 uvijek nema politi\u010dke volje za rje\u0161avanje statusa civilnih \u017ertava rata. Ova vlada zapravo naslje\u0111uje gre\u0161ke prija\u0161njih vlada, iako je zbog svih nas du\u017ena napraviti konstruktivne iskorake.<\/p>\n

\u0160to je napravila po pitanju naslje\u0111a rata, odnosno povratka izbjeglog stanovni\u0161tva i njegovog stambenog zbrinjavanja?<\/em><\/p>\n

Prilikom pregovora s Europskom unijom bilo je rije\u010di da Hrvatska ne\u0107e mo\u0107i u\u0107i u tu zajednicu ukoliko ne rije\u0161i slu\u010dajeve neovla\u0161tenog ulaganja u imovinu. Milica Miladinovi\u0107 jo\u0161 uvijek nije u svom domu. Ne znam kako je uop\u0107e mogu\u0107e da se takvo ne\u0161to doga\u0111a. Hrvatska ulazi u EU kao zemlja s puno gra\u0111ana \u010diji problemi nisu rije\u0161eni. Onog \u010dasa kada Hrvatska u\u0111e u EU, to \u0107e postati i dio europskog naslje\u0111a. EU je institucija koja je okrenuta prema budu\u0107nosti. I sama nema dobre mehanizme u pogledu priznavanja istine, pravi\u010dnog postupka, obe\u0161te\u0107enja i garancije neponavljanja zlo\u010dina. Mislim da je ulazak Hrvatske u EU prilika za razvijanje kvalitetnijih institucionalnih mehanizama. Ujedinjeni narodi su napravili iskorak 2012. godine kada su imenovali specijalnog izvjestitelja za promociju prava na istinu, pravdu, reparacije i garanciju neponavljanja zlo\u010dina. Mislim da bi sli\u010dan potez trebalo razmotriti i unutar EU. Posve je evidentno da su u zemljama koje se sada suo\u010davaju s velikim valom ksenofobije, kao \u0161to su Ma\u0111arska i Gr\u010dka, isklju\u010divosti djelomi\u010dno naslije\u0111ene jo\u0161 iz vremena Drugog svjetskog rata. U Hrvatskoj se te\u0161ko nosimo s teretom tri nasilna povijesna razdoblja – Drugog svjetskog rata, post-ratnog politi\u010dkog nasilja, odnosno Kri\u017enog puta i nasilja za vrijeme jugoslavenskog socijalizma, i nasilja u vrijeme rata devedesetih. Ne smijemo zabijati glavu u pijesak i misliti da \u0107e se ti problemi rije\u0161iti sami od sebe.<\/p>\n

Mo\u017eemo li za takvu situaciju kriviti i samu EU koja je, primjerice, Hrvatskoj i Rumunjskoj, unato\u010d nizu problema, dopustila da zatvore pregovara\u010dko poglavlje koje se ticalo za\u0161tite ljudskih prava?<\/em><\/p>\n

Ne mo\u017eemo je kriviti. Sigurno je da EU nije odgovorna za ono \u0161to je Hrvatska propustila napraviti kroz vladine institucije. Postoji cijeli niz pitanja koja ostaju problemati\u010dna, a koja ni u Uniji nisu jako dobro rije\u0161ena. EU treba stvoriti bolje mehanizme koji \u0107e poticati dru\u0161tveno suo\u010davanje s pro\u0161lo\u0161\u0107u i postati brana rastu\u0107oj ksenofobiji. U vrijeme gospodarske krize koja proizvodi dramati\u010dne valove nezadovoljstva netrpeljivost i isklju\u010divost prema nacionalnim manjinama i imigrantima lako mo\u017ee eskalirati u nove sukobe. Iskustvo koje Hrvatska ima u tom pogledu je izuzetno vrijedno pa smatram da bismo trebali krenuti u zajedni\u010dku akciju s organizacijama iz ostalih zemalja kako bi unaprijedili standarde koji mogu pomo\u0107i kako samim \u010dlanicama EU, tako i zemljama zahva\u0107enim ratom na ostalim kontinentima.<\/p>\n

U suzbijanju ksenofobije veliku ulogu ima i obrazovni sustav. Zahvaljuju\u0107i Ministarstvu branitelja, od idu\u0107e \u0161kolske godine u razredne programe se uvodi tzv. Sat istine tijekom kojeg \u0107e branitelji u\u010diti djecu o Domovinskom ratu. S tim ciljem vlada je nedavno donijela i Uredbu o osnivanju javne ustanove Memorijalni centar Domovinskog rata Vukovar. Koji je va\u0161 stav o tom projektu?<\/em><\/p>\n

Po onome \u0161to se da i\u0161\u010ditati iz medija, \u010dini se da \u0107e biti rije\u010d o pojednostavljenom i jednostranom pristupu ratu. Potreban nam je vi\u0161eslojan program koji \u0107e uklju\u010diti svjedo\u010danstva o stradalima s razli\u010ditih strana rata. Po mom bi mi\u0161ljenju u prikazivanju stradanja Vukovara uz granatiranje grada od strane JNA, patnjama ubijenih na Ov\u010dari, torturi na Veleprometu trebalo biti mjesta i za sudbinu ubijenih srpskih civila. Kada se planira prezentiranje ratnih zbivanja mladim generacijama koje nisu svjedo\u010dile tom vremenu, treba ulo\u017eiti napor kako bi im se pokazalo da je rat bio kompleksan, da on nije bio samo obrambeni, ve\u0107 da je sadr\u017eavao i elemente gra\u0111anskog rata. U obzir treba uzeti i dru\u0161tvene prijepore s kojima se sada nosimo, pa vidjeti kako govoriti o inicijativi koja se protivi uvo\u0111enju \u0107irilice u Vukovaru i koja je naru\u0161ila odnose izme\u0111u Hrvata i Srba. Svaka isklju\u010divost je opasna, a zami\u0161ljeni nastavni programi ne bi smjeli produbljivati podjele. Trebamo izna\u0107i na\u010din kako zajedni\u010dki prezentirati pro\u0161lost i sada\u0161njost svih koji \u017eive u Hrvatskoj, kao i sje\u0107anja na one koji su stradali nasilnom smr\u0107u.<\/p>\n

Na Forumu kulture sje\u0107anja koji je nedavno odr\u017eanu Vukovaru, kritizirali ste postav izlo\u017ebe o Domovinskom ratu Hrvatskog povijesnog muzeja, zamjeriv\u0161i mu da u obzir nije uzeo gra\u0111ansku dimenziju rata. Kako ocjenjujete rad institucija, poput spomenutog muzeja, kojima oficijelna politika zapravo dopu\u0161ta da budu glasnogovornici u predstavljanju ratnih doga\u0111anja?<\/em><\/p>\n

Razumljivo je da muzeji imaju primarnu zada\u0107u u prezentiranju nedavne pro\u0161losti, ali o\u010dekujem da Ministarstvo kulture uz Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta po\u010dne u svojoj politici kreirati segment koji \u0107e se baviti kulturom pam\u0107enja, vezano uz tri traumati\u010dna razdoblja iz na\u0161e pro\u0161losti. Svjesna sam da fizi\u010dka realizacija muzejskih postava jako puno ko\u0161ta, ali oni se mogu realizirati i u virtualnom prostoru, kao \u0161to je to nedavno u\u010dinjeno sa spomen parkom Dotr\u0161\u010dina. Ni jedna susjedna zemlja, izuzev Slovenije, nije uspjela kroz muzejski postav prezentirati cijelu svoju povijest. S druge strane, u Europi je u tijeku val izgradnje i otvaranja muzeja i memorijala. U Njema\u010dkoj su, primjerice, u zadnjih petnaest godina postavljeni memorijali za europske \u017didove, homoseksualne osobe i Rome ubijene u Holokaustu. Umjesto vi\u0161e od 100 muzeja i spomen podru\u010dja posve\u0107enih sje\u0107anju na zlo\u010dine od 1933. – 1945. u Njema\u010dkoj, u Hrvatskoj posjetitelji mogu obi\u0107i samo JUSP Jasenovac. Unato\u010d vi\u0161egodi\u0161njim pozivima jo\u0161 uvijek nije vra\u0107eno ime Spomen domu u Glini, postavljenom na mjestu nekada\u0161nje pravoslavne crkve u kojoj su 1941. ubijeni Srbi iz okolnih mjesta. Po mom mi\u0161ljenju iz prora\u010duna bi se trebala financirati i obnova najva\u017enijih me\u0111u vi\u0161e od 3000 sru\u0161enih i o\u0161te\u0107enih antifa\u0161isti\u010dkih spomenika. Uostalom, Hrvatska, koja je imala sna\u017ean pokret otpora, sada nema ni jednu spomen sobicu u \u010dast antifa\u0161isti\u010dkih boraca. Vrijeme je da pitanja, koja su trenutno relevantna u europskoj kulturi pam\u0107enja, postanu zanimljiva i hrvatskim institucijama.<\/p>\n

Na koji na\u010din institucije, poput, primjerice, Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata pod ravnateljstvom Ante Nazora, doprinose stvaranju crno-bijele slike o ratnim zbivanjima?<\/em><\/p>\n

Ve\u0107 se iz na\u010dina na koji se vodstvo Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centar, a koji je objavio cijeli niz vrlo vrijednih publikacija, postavilo u vrijeme su\u0111enja Gotovini, Marka\u010du i \u010cermaku vidjelo da je ono percipiralo svoju zada\u0107u samo u pru\u017eanju podr\u0161ke timu obrane generala. Po mom mi\u0161ljenju njihova zada\u0107a treba biti i dokumentiranje sudbine svih \u017ertava. Mislim da je problemati\u010dno \u0161to se okre\u0107u samo dokumentiranju sudbine stradalih iz perspektive Deklaracije o Domovinskom ratu koja isklju\u010duje veliku grupu stradalih civila. S jedne strane stvarno jesu anga\u017eirani u istra\u017eiva\u010dkom i izdava\u010dkom radu, a s druge strane neka od stradanja potpuno zanemaruju.<\/p>\n

H-alter<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ve\u0107 du\u017ee vrijeme o\u010dekujemo sastanak izaslanika predsjednika i Predsjedni\u0161tva BiH na kojem bi se okupljeni trebali izjasniti o prijedlogu statuta REKOM-a.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-115502","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/115502","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=115502"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/115502\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=115502"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=115502"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=115502"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}