{"id":114506,"date":"2013-05-25T10:12:54","date_gmt":"2013-05-25T08:12:54","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=114506"},"modified":"2013-05-25T10:13:34","modified_gmt":"2013-05-25T08:13:34","slug":"nisam-kontroverzna-samo-imam-dovoljno-smjelosti-da-izrazim-svoje-misljenje","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2013\/05\/25\/nisam-kontroverzna-samo-imam-dovoljno-smjelosti-da-izrazim-svoje-misljenje\/","title":{"rendered":"Nisam kontroverzna, samo imam dovoljno smjelosti da izrazim svoje mi\u0161ljenje"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Pi\u0161e, komentari\u0161e, raspravlja, daje izjave i intervjue. Profesorka filozofije u Skoplju, Biljana Vankovska je jedan od najaktivnijih makedonskih intelektualaca. Osim toga, i jedan od najhrabrijih, budu\u0107i da zna iznijeti stav koji se ne podudara s ve\u0107inskim, a \u010desto je na meti protivnika, \u0161to se mo\u017ee dobro vidjeti na dru\u0161tvenim mre\u017eama u posljednjih nekoliko mjeseci.Vankovska prati i pi\u0161e o politi\u010dkim i dru\u0161tvenim zbivanjima u zemlji, regiji i svijetu …<\/p>\n

Ovaj razgovor \u017eelim zapo\u010deti ne\u010dim \u0161to ste pomenuli u Va\u0161oj posljednjoj kolumni – ekonomskim imperijalizmom. \u010cesto se mo\u017ee \u010duti da danas nije vi\u0161e ni potrebno da vas bombarduju da bi vas prinudili da u\u010dinite ne\u0161to, jer su dovoljne ekonomske sankcije. Da li Vas brine na\u010din na koji se vodi sv etska politika?<\/em><\/p>\n

– Kada sam pisala kolumnu nisam imala na umu ekonomske sankcije, ali kada ih ve\u0107 pominjete samo \u0107u re\u0107i da je ogroman broj istra\u017eivanja pokazao da one imaju kontroverzni efekat: ja\u010daju diktatorske re\u017eime, a poga\u0111aju nevine. Kada govorim o ekonomskom imperijalizmu, mislim, prije svega, na savremeni oblik turbo-kapitalizma, koji je odavno prema\u0161io granice nacionalnih dr\u017eava, a globalizacija stvara najpovoljniji kontekst da bi multinacionalne kompanije i mala \u0161aka bogatih imala ogromnu mo\u0107 i ve\u0107i bud\u017eet od mnogih saverenih dr\u017eava. U pogledu vo\u0111enja svjetske politike, imam dilemu. Ne znam \u0161to je gore: to da svjetska politika bude vo\u0111ena ili, modernije re\u010deno,- upravljana svjesno, ili da znamo da je spontana i stihijna? Moja se razmi\u0161ljanja kre\u0107u negdje izme\u0111u, jer ukoliko je ta\u010dno jedno ili drugo, zaklju\u010dak bi bio da je \u010dovjek nemo\u0107an ispred kartela i tajnih dru\u0161tva ili da je dana\u0161nji ekonomski poredak vis major. Ono \u0161to me zaista brine je \u0161to mnogi u svijetu ostaju indiferentni pred pogubnih efekata globalizacije siro\u0161atva (kako to imenuje Michael Chossudovsky). Danas se \u010dini normalnim liti suze zbog \u017ertava tornada, saobra\u0107ajne nesre\u0107e ili teroristi\u010dkog napada usred maratona, dok se o \u017ertvama strukturnog nasilja koje vlada u svijetu razmi\u0161lja kao o statistici, pa \u010dak i kao o dijelu \u010dovje\u010danstva koji je osu\u0111en na propast.<\/p>\n

Kada govorimo o svijetu, posljednjih 10-15 godina su se pojavile nove ekonomske sile. Kako ocjenjujete njihovu mo\u0107 i da li smatrate da ona mo\u017ee prerasti u nekakav politi\u010dki oblik na globalnom nivou? Kina, Indija, Brazil su odavno postali va\u017ean faktor u svom regionu, ali da li mogu postati on o \u0161to su Amerika i Rusija u svijetu, ili je \u0107e \u201drok upotrebe\u201c ovih zemalja iste\u0107i kada se budu iscrpila njihova prirodna bogatstva i nove tehnologije budu eliminisale sada\u0161nju potrebu za jeftinom radnom snagom?<\/em><\/p>\n

– Me\u0111unarodni poredak je u fazi tranzicije i transformacije: prvo je od bipolarnog pre\u0161ao u unipolaran, pa se sada klacka izme\u0111u novog bipolarizma (nakon oporavka Rusije) i nastaju\u0107eg multipolarizma. Istorijski primjeri pokazuju da je nasuprot prvom utisku da se multipolarizam odlikuje pravi\u010dnijom distribucijom mo\u0107i na nekoliko centara ipak rije\u010d o nestabilnom poretku, koji \u010desto stvara tzv. shifting coalitions i sklon je sukobima. Novi ekonomski d\u017einovi su se usavr\u0161ili u disciplini nazvanoj \u201dkapitalizam\u201c u vi\u0161e ili manje demokratskom obliku, i sada osvajaju svijet. Drugim rije\u010dima, nau\u010dili su da kapital tra\u017ei slobodu da putuje tamo gdje se mo\u017ee lak\u0161e oploditi, a da se ekonomska mo\u0107 ne mora stvarati samo na osnovu vlastitih resursa ili na svojoj teritoriji. Otuda dana\u0161nja borba za (ponovnu) dominaciju u Africi, na primjer. Ono \u0161to svijetu treba je poredak zasnovan na me\u0111unarodnom pravu i multilateralnoj saradnji na vi\u0161e nivoa, ali to su za sada wishful thinking, puste \u017eelje. Kapital ne zna za dosta, u njegovoj je prirodi da se oplo\u0111uje, da juri \u0161to ve\u0107i profit, a to se danas radi \u010dak i po cijenu zaga\u0111ivanja \u017eivotne sredine i ugro\u017eavanja budu\u0107nosti \u010dovje\u010danstav i planete. Zbog toga, \u0161ahovske igre izme\u0111u SAD, Rusije, EU, BRICK itd. se trebaju posmatrati kao igre dr\u017eava koje su u savezu s krupnim kapitalom, pa na kraju krajeva postaje svejedno ko \u0107e biti \u201dpobjednik\u201c. Kontrate\u017ea ovakvim tendencijama je (jo\u0161 uvijen nedovoljno organizovano) globalno civilno dru\u0161tvo, alterglobalisti\u010dki pokreti, ali sve je to daleko od neke osmi\u0161ljene artikulacije. \u010covje\u010danstvo kao da je izgubilo mo\u0107 imaginacije, tj. sposobnost da bar zamisli druga\u010diji svijet! Zbog ove nemo\u0107i, ljevica na globalnom planu je u cerebralnoj komi, a desnica samo mijenja oblike i stepen (ne)demokrati\u010dnosti.<\/p>\n

Kako se Evropa, tj. EU, snalazi u ovoj globalnoj igri na relaciji: Istok – Zapad, stare vs. nove demokratije, \u017eivotniog standarda vs. prezadu\u017eenost, itd.? Koji su najve\u0107i evropski problemi (ili izazovi) u periodu koji slijedi?<\/em><\/p>\n

– Problem s EU (koju mi sasvim pogre\u0161no i iz milo\u0161te nazivamno Evropom) je u tome \u0161to je od kraja 90-tih u\u0161la u zamku i po\u010dela da se natje\u010de sa SAD i to na bezbjednosnom (i pomalo na vojnom) planu. U tenziji koja je vladala izme\u0111u Marsa i Venere dominantniji i ubjedljiviji je bio Mars, pa je Venera po\u010dela dobijati odlike \u201dmu\u0161ke Danke\u201c. Na globalnom planu je po\u010dela gubiti svoju mo\u0107 ubje\u0111ivanja pa i privla\u010dnost, a kriza kapitalizma je udarila i na njenu ja\u010du stranu u pogledu unutra\u0161njih odnosa – socijalna dr\u017eava je po\u010dela slabiti, kao i principi jednakosti i solidarnosti. Time Unija sada rizikuje \u010dak i svoj skupo ste\u010deni kapital kao najve\u0107i mirovni projekat. EU se otu\u0111ila i od vlastitih gra\u0111ana, \u0161to se mo\u017ee vidjeti na ulicama od Plovdiva do Ljubljane i Madrida. Produbljivanje krize je pokazalo – kako ka\u017eu neki teoreti\u010dari – da demokratija ne mo\u017ee bez kapitalizma, ali da kapitalizmu ide sasvim dobro i bez demokratije. Unija strada od jedne boljke koja se zove demokratski deficit, a i legitimitet se ubrzano tro\u0161i. Iz Brisela (ili ta\u010dnije, Berlina) menad\u017eiraju se vlade, kontroli\u0161u bud\u017eeti, reguli\u0161e se sve i sva\u0161ta, uklju\u010duju\u0107i i upotrebu maslinovog ulja – a sve to \u0161titi prije svega bogate, a tek onda siroma\u0161ne. Dakle, i pored krize (a ponekad i zbog krize) dobitnici su bogati, bankari i korporacije, dok ceh za neuspje\u0161ne politike pla\u0107aju naj\u010de\u0161\u0107e mlade generacije. U ovom trenutku najvi\u0161e zabrinjava ja\u010danje krajnje desnice, koja se ne libi javnih manifestacija, pa ponegde \u010dak ima i parlamentarno pretstavni\u0161tvo… Neke slike vra\u0107aju sje\u0107anja na scene poput onih iz Bergmanovog filma \u201eZmijsko jaje\u201c.<\/p>\n

Za\u0161to je nama potrebna EU? Da li u makedonskoj javnosti postoji razumijevanje za to?<\/em><\/p>\n

– Umjesto direktnog odgovora na ovo pitanje, ispri\u010da\u0107u vam \u0161ta sam nedavno \u010dula od ambasadorke jedne velike zemlje-\u010dlanice EU. Na moj komentar da EU gubi privla\u010dnu mo\u0107 i zbog svoje unutra\u0161nje krize (koju mi lako vidimo i shva\u0107amo da to nije ta Unija koju pri\u017eeljujemo), ali i zbog bizarnih zahtjeva da Makedonija promijeni ime, \u0161to nema nikakve veze sa evropskim vrijednostima i kriterijumima, ona je uskliknula: Ali, to je va\u0161a iluzija o EU! Mi nismo idealni, imamo mnogo problema, ali smo projekat koji garantuje mir na kontinentu! Poku\u0161ala sam da objasnim da upravo stranci, ali i doma\u0107e elite, ve\u0107 dvije decenije njeguju tu propagandisti\u010dku i idealizovanu sliku o Uniji, da se sada na nju gleda kao na Obe\u0107anu zemlju, posebeno kada su ljudi osiroma\u0161eni i bez nade zbog tranzicije bez kraja. Zahvaljuju\u0107i svojoj normativnoj mo\u0107i, Unija je odigrala veoma pozitivnu ulogu u stabilizaciji regiona, koji je bio razru\u0161en od ratova, ali sada ta mo\u0107 blijedi. Sada se ona pretvara u svoju suprotnost, jer od slijepo zaljubljenih sada mo\u017ee stvoriti razo\u010darane i gnjevne ljubavnike, ljude koji nisu dobili ono \u010demu su se nadali i \u0161to su im obe\u0107avali. Ja li\u010dno nemam nikakvih iluzija o boljem \u017eivotu u Uniji: \u010dak i da se u\u010dlanimo, i dalje \u0107emo \u017eivjeti ovjde, sa istim elitama, sa istim navikama, stepenom (ne)razvijenosti. Da bi se neke stvari pobolj\u0161ale, uklju\u010duju\u0107i i podizanje demokratske politi\u010dke kulture, potrebno je dugo vremena. Ali, makedonska javnost to ne vidi, niti joj neko govori istinu. \u010cak i oni koji su navodno euroskeptici su ustvari ljuti \u0161to se od Makedonaca tra\u017ei prevelika cijena za po\u010detak pregovora (promjena imena), a ne zato \u0161to ne\u0161to zamjeraju evropskom projektu. S druge strane, u albanskoj zajednici je sve prisutnija nacionalisti\u010dka verzija EU, gdje je evropska integracija samo drugo ime za ujednjinje svih Albanaca \u201dod Stokholma do Atine\u201c, kako je nedavno rekao Ali Ahmeti u svom predavanju na John Hopkins University. Sve to ostavlja gorki okus, nakon svih reformi i pri\u010da, sve se svodi na to da tra\u017eimo da nas bogati \u201dusvoje\u201c jer nismo sposobni da vodimo ra\u010duna o sebi ili se svodi na Veliku dr\u017eavu koja ujedinjuje \u201dsve iz istog roda\u201c.<\/p>\n

Pratite doga\u0111aje u regionu, i posebno u Srbiji. Tamo desni\u010darska vlast sa problemati\u010dnom pro\u0161lo\u0161\u0107u danas priznaje \u201drealnost na terenu\u201c da bi dobila datum za po\u010detak pregovora, zbog \u010dega je podr\u017eavaju \u010dak i najve\u0107i protivnici. Na primjer, pisac Vladimir Arsenijevi\u0107, koji je ve\u0107 dvije decenije \u017eestopki kriti\u010dar radikala, socijalista i njihove politike, prije neki dan je izjavio: \u201cPo prvi put sada nemam apokalipti\u010dnu viziju Srbije\u201c. Da li smatrate da se kod na\u0161eg sjevernog susjeda zaista de\u0161avaju prave promene?<\/em><\/p>\n

– Voljela bih da sam optimista, ali kada \u010dujem kako se s lako\u0107om opra\u0161taju grijehovi iz pro\u0161losti, sve u nade da \u0107e vuk promijeniti i \u0107ud, meni to izgleda kao samozavaravanje. Srbiji treba prava katarza, suo\u010davanje s pro\u0161lo\u0161\u0107u – tj. svime \u0161to je ura\u0111eno na Kosovu i zbog Kosova ali i ostalih srpskih zemalja. Na vlasti je, umjesto toga, elita podr\u017eana od Brisela ne zbog demokratskog kapaciteta, nego zato \u0161to ovi politi\u010dari znaju da nema vi\u0161e m,esta za manevar i da zbog ekonomske krize moraju uraditi ustupke (koje su ionako morali kad-tad da urade). Pratim intelektualnu debatu u Srbiji i \u010dudim se kada najve\u0107i kriti\u010dari radikala i socijalista sada odjednom postaju nje\u017eniji i pa\u017eljiviji kada govore o njima, jer se pla\u0161e da ovi ne otstupe od sporazuma sa Pri\u0161tinom. Na\u010din na koji je Ketrin E\u0161ton postigla ovaj sporazum (koji se i dalje suo\u010dava sa velikim problemima u implementaciji) je upravo ilustracija toga kako Evropljani kopiraju ameri\u010dku politiku \u0161tapa i \u0161argarepe, pa i buldo\u017eer-diplomatiju. Promjene u dru\u0161tvu mogu biti istinske i trajne samo ako proiza\u0111u iznutra; spoljni uticaj mo\u017ee pomo\u0107i, ali samo donekle. Ovdje ne vidim promjene, osim deklarativne i kao rezultat ucjene, a umjesto suo\u010davanje s pro\u0161lo\u0161\u0107u imamo suo\u010davanje sa sada\u0161njim te\u0161ko\u0107ama, najvi\u0161e na planu ekonomije i socijale. Osim toga, ne zaboravite da Srbija i dalje nema sna\u017enu demokratsku opoziciju. Osim toga, niko u EU nema dilemu da novih pro\u0161irenja ne\u0107e biti u narednih 10 godina, \u0161to \u0107e biti test i za ove navodne pomake. Ostaje da vidimo kako \u0107e stvari u regionu i\u0107i, a ja \u017eelim da me stvarnost demantuje. Mo\u017eda se moje srpske kolege ne\u0107e slo\u017eiti s mojom skepsom, ali, s druge strane, ja se sla\u017eem s onima koji ka\u017eu da se neke stvari mogu pokrenuti i zbog ne\u010diste savjesti nekih aktera, kao \u0161to je to sada slu\u010daj u Srbiji.<\/p>\n

Sla\u017eete li se s tezom da neka pitanja mo\u017ee rije\u0161iti samo desni\u010darska vlast? Ili se mo\u017eda radi o pravdanju ljevice koja ne \u017eeli da preuzme istorijsku odgovornost i rije\u0161i najte\u017ee probleme?<\/em><\/p>\n

– Praktika u mnogim zemljama potvr\u0111uje tu tezu, jer desni\u010dari se obi\u010dno smatraju dokazanim patriotama, a imaju opoziciju koja se smatra umjerenijom i koja prihva\u0107a internacionalne (a ne tradicionalne) vrijednosti. Ono \u0161to me u na\u0161em slu\u010daju brine je \u0161to mi, u stvari, nemamo ni desnicu ni ljevicu, a dva zara\u0107ena strana\u010dka bloka su nesposobna da postignu minimum nacionalnog konsenzusa u definisanju op\u0161tih vrijednosti. Ako pod \u201dnajte\u017eim problemima\u201c mislite na spor s Gr\u010dkom u vezi imena i blokada na putu ka EU, onda moram odmah naglasiti da ono \u0161to Brisel tra\u017ei od Makedonije, nema nikakvu sli\u010dnost sa stanjem u Srbiji (gdje je desni\u010darska vlada zaista u\u010dinila ustupak). U Makedoniji, u odnosu na ovo pitanje, ne mo\u017ee se tra\u017eiti ne\u010dista savjest ni kod ljevice ni kod desnice, jer je spor generisan spolja, a samo gnoji unutar dru\u0161tva. Ako je ideolo\u0161ka provenijencija vlasti onaj odlu\u010duju\u0107i faktor, onda moram podsjetiti na to da smo imali razli\u010dite situacije, a nitu jedna vlada se nije usudila da izvr\u0161i istorijsko i politi\u010dko samoubistvo prihvataju\u0107i promjenu imena.<\/p>\n

Kada je 2006. godine na izborima po prvi put pobijedio Nikola Gruevski, da li ste vjerovali da \u0107e Makedonija izgledati ovako i da \u0107e se na\u0107i u ovakvoj me\u0111unarodnoj poziciji?<\/em><\/p>\n

– Za razliku od mnogih koji smatraju da se stvari mijenjaju na izborima, ja ne vjerujem u to. Ta\u010dnije, sla\u017eem se sa onom izrekom da ukoliko su se stvari mogle promijeniti na izborima, oni bi odavno bili ukinuti (i to ne u Makedoniji nego tamo odakle poti\u010de izborna demokratija). Ali, ispri\u010da\u0107u vam jednu epizodu iz 2005, kada smo o\u010dekivali a onda i dobili status kandidata. Na dan prije samita EU u decembru te godine, bila sam pozvana da, posredstvom telefona, u\u010destvujem u debati na Makedonskom radiju. To je bio dan kada je pred tv-kamerama, za vrijeme dok je ima pres-konferenciju, preminuo radnik koji je ostao bez posla (ste\u010dajac, kako ka\u017eemo). To je bio direktan prenos jedne smrti, slu\u010dajan zaista. Kada kasnije u emisiji nisam pokazala dovoljno euforije u vezi statusa kandidata i rekla da se dekretom, pa makar on bio i iz Brisela i o kandidatskom statusu, stvari ne\u0107e promijeniti preko no\u0107i, to je postao moj najkra\u0107i intervju koji sam ikada dala – novinarka se brzo zahvalila i spustila mi slu\u0161alicu. Ho\u0107i re\u0107i da sam bila politi\u010dki nekorektna zato \u0161to sam glasno rekla ono \u0161to sam znala da ne\u0107e biti razlog za euforiju. Ispostavilo se da je ta vlast izgubila na sljede\u0107im izborima, a ono \u0161to je slijedelo i \u0161to nam se sada de\u0161ava u vidu nacionalisti\u010dke euforije, spomeni\u010dke manije, populizma i naru\u0161ene me\u0111unarodne pozicije, u tome su Gruevskom najvi\u0161e pomogli Grci, ali i Evropljani. \u0160amar sa NATO samita u Bukure\u0161tu, kada je Makedonija dobila veto iza koga su stali svi solidarno (a \u0161to smo mi morali dokazivati u Hagu) je bila ta\u010dka preokreta, koju je VMRO DPMNE vje\u0161to iskoristio u svoju korist.<\/p>\n

Za\u0161to su premijer i VMRO DPMNE tako dominantni na izborima? \u0160to je ono \u0161to je Gruevski shvatio, a ne shva\u0107aju socijaldemokrati? Da li se radi o zloupotrebi dr\u017eavnih resursa i nacionalisti\u010dke retorike ili postoji jo\u0161 ne\u0161to?<\/em><\/p>\n

– Ja mislim da socijaldemokrati i to kako dobro razumiju VMRO DPMNE, najvi\u0161e zbog sli\u010dnosti vladanja. Sada\u0161nja vladaju\u0107a stranka nije unijela mnogo novina u tehnologiji vladanja, nego je samo usavr\u0161ila ono \u0161to su ranije radili i socijaldemokrate. Uklju\u010duju\u0107i i koaliciju s Ahmetijem. Radi se o mje\u0161avini populizma i nacionalizma (i kod Makedonaca i kod Albanaca), vladavina zasnovana na obe\u0107anjima, na klijentelizmu, fingiranju reformi i dubokoj partizaciji dr\u017eavne strukture, korumpiranje medijuma preko pla\u0107enih vladinih reklama, itd. Storena je ogromna masa ljudi koji se pla\u0161e da im opstanak zavisi od onoga \u0161to im vlast dobaci … Interesantno je \u0161to i sa opoziciske pozicije SDSM poku\u0161ava da se nate\u010de u disciplinama u kojima je VMRO DPMNE \u201cdoktorirao\u201c, kao \u0161to je povremena upotreba iste nacionalisti\u010dke retorike ili zahtjeva za jo\u0161 slobodnijim tr\u017ei\u0161tem kao lijekom za izlazak iz krize. Nedavni \u201dOtpor\u201c je bio potez o\u010dajnika \u017eeljnih vlasti, i zato ga gra\u0111ani nisu prihvatili kao autenti\u010dni gra\u0111anski pokret. Problem je u tome \u0161to mi nemamo gra\u0111ane, a za to veliku krivicu ima i dana\u0161nja opozicija od vremena kada je bila na vlasti. Imamo gra\u0111anina pokornog ili sumnji\u010davog prema svakoj politi\u010dkoj opciji. Procenat neopredijeljenih ostaje visok, ali i politi\u010dki neartikulisan i bez uticaja.<\/p>\n

Da li o\u010dekujete da se oppozicija konsoliduje nakon 2. juna, tj. nakon Kongresa SDSM na kome \u0107e se birati nasljednik Crvenkovskog?<\/em><\/p>\n

– Od onoga \u0161to se mo\u017ee vidjeti, i to u du\u017eem periodu, ne mogu zaklju\u010diti da su socijaldemokrati nau\u010dili ne\u0161to iz svojih gre\u0161aka. Sada u susret kongresu sva se bitka svodi na li\u010dnosti kandidata, koji o\u010dito nemaju kapaciteta (zato \u0161to se kapaciteti i kadrovi nisu njegovali u proteklim godinama samo da bi lider ostao neprikosnoven), niti harizmu (a \u010dlanstvo je naviknuto da harizmu smatra najve\u0107im adutom svog lidera). Baza, opet, nije mobilisana oko preispitivanja svojih ideja i obnove, najmanje oko ja\u010danje svoje ideolo\u0161ke matrice, nego oko trivijalnih i kozmeti\u010dkih predloga, a najvi\u0161e sa vjerom da je, ipak, Crvenkovski jedini spasilac. Po\u0161to je SDSM okosnica onoga \u0161to se sada zove udru\u017eenom opozicijom, jasno je da ako oni ne uspiju iza\u0107i iz ove krize, od drugih se mo\u017ee o\u010dekivati jo\u0161 manje. To je i razlog za\u0161to Makedonija do\u017eivljava regres, a to \u0107e se de\u0161avati i u godinama koje dolaze; alternativu ne vidim, ljevicu jo\u0161 manje, a ova \u0107e vlast svakako pasti u jednom trenutku, ali pla\u0161im se da \u0107e tada biti prekasno za spas od pretstoje\u0107e ekonomske i socijalen propasti.<\/p>\n

Da li Vas pla\u0161e odnosi unutar vladaju\u0107e koalicije (VMRO DPMNE i DUI), koji se mo\u017ee okarakterizirati kao licemjeran? Naizgled, to je \u010dvrsta koalicija, koja se nosi sa svim \u201cisku\u0161enjima\u201c, a u isto vrijeme stranke se uzajamno provociraju (izbor Talata D\u017eaferija za ministra odbrane, do\u010dek Johana Tar\u010dulovskog, itd.). Pla\u0161ite li se da \u0107e ta ljubav pu\u0107i u jednom trenutku i da to ne\u0107e biti samo unutar vlade?<\/em><\/p>\n

– Ne pla\u0161im se toga, nego tz. okvirne demokratije, koja je uspostavila tribalne odnose izme\u0111u dva etni\u010dka plemena. Ovo je savez u kome kolo vode etni\u010dki lideri. Ja pri\u017eeljkujem da taj brak od nu\u017ede pukne, ali principijelno, a ne samo u odnosu na sada\u0161nju koaliciju. Ako \u017eelimo da Makedonija opstane i kao dr\u017eava i kao demokratija, prvi je uslov povratak ka gra\u0111anskom principu, nasuprot sada\u0161njem sakrivanju dva nacionalizma iza navodne multietni\u010dnosti, \u0161to vodi ka segregaciji i federalizaciji. Stvar je u tome da \u010dak i ako se raskine \u201cljubav\u201c izme\u0111u VMRO DPMNE i DUI, sistem zahtijeva stvaranje nove (ili \u010dak i stare) koalicione vlade izme\u0111u pobjednika iz dva etni\u010dka tabora. Realno, govore\u0107i, s kapitalom iz 2001, DUI jo\u0161 uvijk ima superiorni polo\u017eaj u albanskom elektoratu, pa tako mo\u017ee da igra simultanku sa makedonskim strankama. Pri tome, od jednog do drugog izbornog ciklusa, ja\u010daju nacionalisti\u010dke ucjene i zahtjevi koji su odavno prevazi\u0161li originalni Ohridski sporazum.<\/p>\n

Koliko je sada\u0161nja vladaju\u0107a koalicija promijenila svijest obi\u010dnog gra\u0111anina? Jesmo li kao dru\u0161tvo postali tolerantniji ili ne?<\/em><\/p>\n

– Ova je tema tragikomi\u010dna – nikada se ranije nije toliko novca potro\u0161ilo na kampanje o su\u017eivotu, razumijevanju i toleranciji, a kao nikada ranije djeca nam se tuku po ulicama, \u0161kolama i autobusima. Lideri nisu nikada u\u010dinili niti jedan simboli\u010dan \u010din, tako \u0161to bi, recimo, iza\u0161li zajedno u javnost da upute poruku ili osude nasilje, a \u010dak i kada to urade – obra\u0107aju se samo svojoj zajednici, i to deklarativno. Postoje spekulacije da iza nekih incidenata stoje strana\u010dki centri (kao u slu\u010daju tu\u010dnjave na tvr\u0111avi Kale), \u0161to ukazuje na to da se raspirivanjem mr\u017enje i netrpeljivosti, koja sada nije samo etni\u010dka nego i religiozna, jo\u0161 uvijek dobijaju politi\u010dki poeni. To je tako! Ako ne mogu isporu\u010diti kvalitetniji \u017eivot, zaposlenja, razvoj, bolje usluge, onda \u010dine sve da bi defokusirali javnost od bijede i zadu\u017eivanja, od neuspjeha na drugim poljima. To je stara isprobana taktika slabih dr\u017eava; uostalom, tako je i po\u010deo kraj Jugoslavije, a znamo kako se sve zavr\u0161ilo.<\/p>\n

Jako ste aktivna sa napisima, u medijumima i na socijalnim mre\u017eama. Pri tome, vi ste vi\u0111eni i kao dosta kontroverzni, u smislu da Va\u0161i stavovi izazivaju velike reakcije. Pretpostavljam da ste, prije nego \u0161to objavite ne\u0161to, svjesna da \u0107e to izazvati veliki broj komentara. Za\u0161to mislite da to trebate raditi, tj. smatrate li sebe kontroverznom li\u010dno\u0161\u0107u?<\/em><\/p>\n

– Kada ka\u017eete \u201cjako aktivna\u201c ne znam da li da to shvatim kao kompliment ili kao kritiku? Postoje i takva mi\u0161ljenja – da me ima previ\u0161e u medijima, da sam hiperaktivna, i sl. Ja na takve kritike odgovaram sljede\u0107im argumentima: neko mora i da govori! Ja nisam u stanju da tra\u017eim medije, pa radim ono \u0161to mogu. Ako sam i kontroverzna, onda to zna\u010di da sam uspjela da zatalasam \u017eabokre\u010dinu. To je ono \u0161to \u017eeli svaki u\u010desnik u javnoj debati. Ina\u010de, ko bi htio da govori ili pi\u0161e, a da to niko i ne primijeti? Kada bih se po\u010dela premi\u0161ljati ho\u0107u li ne\u0161to re\u0107i glasno ili ne, to bi bio prvi znak da se povla\u010dim isz straha ili da popu\u0161tam samocenzuri. Ono \u0161to me, mo\u017eda, \u010dini kontroverznom u o\u010dima drugih je navike stvorene u crno-bijelom svetu, i \u017eelja da mi se na\u0111e mjesto u nekoj \u201dbandi\u201c. Kada im to ne uspije, onda su mnogu zbunjeni, jer taman \u0107e pomisliti da su me \u201drazotkrili\u201c, a ja ih iznenadim. Na kraju, najlak\u0161e im je re\u0107i da im nisam jasna i da ne znam \u0161to ho\u0107u. Ti ljudi jednostavno ne mogu shvatiti da neko mo\u017ee biti svoj i da se ne pla\u0161i da ga svojataju, ili obrnuto – da mu prijete.<\/p>\n

Zbog nekih stavova dobijate i li\u010dne pretnje. Da li Vam se nekada desilo ne\u0161to neprijatno, a da nije samo verbalne prirode?<\/em><\/p>\n

– Ako me pitate da li sam bila fizi\u010dki ugro\u017eena, re\u0107i \u0107u Vam da mi se to nije desilo. Oni koji su najglasniji i najvulgarniji su obi\u010dno kukavice ili igraju na kartu zastra\u0161ivanja da bi me u\u0107utkali. Ali, osim primitivnih ataka verbalne prirode, svakako da sam bila izlo\u017eena svakojakim pritiscima, dobijala prijetnje tu\u017ebama ili otstranjivana iz nekih projekata (obi\u010dno kada bih naljutila strance). Vjerovatno najru\u017eniji period iz mog javnog \u017eivota je bio onaj nakon povratka Johana Tar\u010dulovskog, nakon izdr\u017eavanja zatvorske kazne izre\u010dene od strane Ha\u0161kog tribunala. Bilo je poziva na ku\u0107ni telefon, dobijala sam pisane prijetnje upu\u0107ene meni i mojoj djeci; moja stara majka nije danima mogla spavati otkako je vidjela kako je jedan TV voditelj u svojoj emisiji otvorio \u201dlov\u201c zbog iskazanog stava na TV Al Jazeera Balkan. No, nema se \u0161ta raditi – pored mene, sna\u017eni moraju biti i oni oko mene. Nakon izvjesnog vremena, bura se sti\u0161a, jer \u017ertva javnog li\u010dna postaje neko drugi.<\/p>\n

Da li su Vas vi\u0161e napadali kada ste kritikovali vlast ili zato \u0161to ste \u201cneutralna\u201c?<\/em><\/p>\n

– To \u0161to sam kriti\u010dki raspolo\u017eena prema vlasti (svakoj vlasti) je ne\u0161to \u0161to se podrazumijeva i o\u010dekuje od mene, ali interesantno je da je ta navodna neutralnost ono \u0161to ljuti one koji sebe percepiraju kao opozicione intelektualce. Oni koji su na vlasti su ve\u0107 digli ruke od mene ili su, mo\u017eda, shvatili da im \u010dinim uslugu – moja kriti\u010dnost i sloboda izra\u017eavanja je\u201cdokaz\u201c o postojanju slobode misli (mada zaboravljaju da svi nemaju ovakvu privilegovanu, profesorsku poziciju, ili nisu po prirodi odva\u017eni). Ali, oni iz opozicije znaju biti nemilosrdni, jer ako nisi s njima, mora da si protiv njih. Na primjer, onog 24. decembra, dok su se stvari jo\u0161 de\u0161avale, odgovarala sam na pitanja nekoliko medija (makedonski, albanski, provladini i opozicioni) i to dok su tenzije bile jo\u0161 visoke, a situacija nejasna. Ali, za neke borce za ljudska prava bilo je sramota \u0161to sam dala neku izjavu za \u201dVe\u010der\u201c samo zato \u0161to se smatra provladinim, mada je novinarka sasvim korektno prenijela sve \u0161to sam rekla, a ja i danas stojim na tim stavovima. Kasnije su mi pisali kolumne, pravili psiholo\u0161ke portrete, pa \u010dak i objavljivali najprimitivnije ad hominem tekstove. I sve to samo zato \u0161to sam rekla da je \u201dOtpor\u201c imitacija onog autenti\u010dnog iz Srbije, i da iza njega stoji politi\u010dka opozicija. Onda su ti isti intelektualci za\u0107utali kada se de\u0161avao cirkus sa do\u010dekom Tar\u010dulovskog, pa sam ja ostala jedina koja se usudila da ka\u017ee \u0161ta misli o tome. Zanijemeli su jer nisu htjeli priznati da sam imala hrabrosti re\u0107i ono \u0161to je trebalo re\u0107i i naljutiti ve\u0107insku javnost, a \u0107utali su i kasnije i nisu ni rije\u010d progovorili protiv javnog lin\u010da kome sam bila izlo\u017eena (vjerovatno smatraju\u0107i da mi \u201dtako i treba, kada im se nisam pridru\u017eila u \u201dOtporu\u201c).<\/p>\n

Vidite li bitnu razliku u demokratskoj svijesti izme\u0111u vlasti i opozicije?<\/em><\/p>\n

– Kod politi\u010dara ne vidim ni svijest ni savjest, jo\u0161 manje demokratski kapacitet ili moral. Sve su stranke uspostavljene po tz. sultanskom principu. Stranke koje nas uvjeravaju da \u0107e vladati demokratski, nemaju unutra\u0161nju strana\u010dku demokratiju. To je taj paradoks s kojim \u017eivimo. Ovo \u010dak nije ni samo karakteristika makedonskih stranaka. Ono \u0161to je stra\u0161no je \u0161to nemamo gra\u0111anstvo s demokratskom politi\u010dkom kulturom koje bi participiralo, zbog nestabilnog okru\u017eenja, ratova i starateljstva me\u0111unarodne zajednice. Od nas se zahtijeva da presko\u010dimo neke etape razvoja. Stranci izigravaju katalizatora, a sve zavr\u0161ava u sasvim obrnutim rezultatima tog me\u0111unarodnog statebuildinga.<\/p>\n

\u010cesto direktno ili indirektno polemi\u0161ete sa nekim kolegama, profesorima. Kokao ocjenjujete pona\u0161anje univerzitetskog kadra u javnosti? Mislite li da je ono ponekad ispod novoa njihove formalne pozicije u dru\u0161tvu?<\/em><\/p>\n

– Na\u017ealost, s kolegama veoma rijetko polemi\u0161em u svojstvu profesora ili poznavaoca neke materije. U Makedoniji nema prave debate, najmanje nau\u010dne. Zato ste u pravu kada ka\u017eete da je ovdje rije\u010d o indirektnoj polemici, i to glavno kroz kolumne. Kolumne dopu\u0161taju slobodniji stil izra\u017eavanja, ali su i previ\u0161e kratke, pa ne daju mogu\u0107nost dublje elaboracije problema. Nema ni\u0161ta lo\u0161e u nesaglasnosti, u konfrontacijama, u razli\u010ditim pogledima na stvari, ali nizak nivo razmjene epiteta, li\u010dna ili akademska devalvacija, sve je to nedoli\u010dno i tu se sla\u017eem s vama. Prije 7-8 godina reagovala sam u rubrici pisma u \u201dDnevniku\u201c, a progovorila sam potaknuta kolumnom u kojoj ja nisam bila ni pomenuta. Progovorila sam o \u201dso\u010dnom jeziku jednog profesora\u201c (Fr\u010dkoskog, razumije se) koji je bio objavio stra\u0161no uvredljivu i seksisti\u010dku kolumnu koju je uputio dvjema mla\u0111im koleginicama (interesantno je da je jedna od njih sada predlo\u017eena da bude pretstavnica SDSM u anketnoj komisiji koja treba da utvrdi \u010dinenjice u vezi 24. decembra). Jo\u0161 sam tada pitala kako je mogu\u0107e da pred svojom djecom budemo roditelji, pred studentima – profesori, a da se na javnoj sceni vrije\u0111amo. Pitanje je bilo, retoi\u010dko, svakako. Ta se praksa na\u0161alost prevorila i trade mark nekih li\u010dnosti.<\/p>\n

Da li biste popili kafu s profesorom Fr\u010dkoskim?<\/em><\/p>\n

– Moram priznati da su mi ovo pitanje postavljali i drugi, a da mi je ono \u010dak i zabavno. Nedavno, na tribini o lustraciji, kolega Fr\u010dkoski je sjo do mene, i odmah smo \u010duli kako \u0161kljocaju foto-aparati i blje\u0161te blicevi, pa smo se mi malo \u0161alili na ra\u010dun novinara koji to smatraju senzacijom. Onda smo ja i on bili u istom \u201etimu\u201c na debati u vezi religije. Ono \u0161to veliki dio javnosti ne zna je da, mada rijetko, da se ja i on susre\u0107emo raznim povodima (ulju\u010duju\u0107i i do\u010dek Nove godine u istom dru\u0161tvu), na tribinama, konferencijama u zemlji ili u inostranstvu. No, interesantno je da nas dvoje nije nikada raspravljalo u TV studiju, mada smo stalno po medijima. Ne znam da li je u pitanju slu\u010dajnost ili ne, ali vam mogu re\u0107i da ja nisam nikada odbila da razgovaram s njim. Lagala bih kada bih rekla da smo prijatelji, ali ja na njega ne gledam kao na neprijatelja, nego vi\u0161e kao na nepristojnog pa i zlonamjernog kolegu (koji se usu\u0111uje ne samo mene, nego i njegovu po\u0161tovanu i stariju koleginicu, da naziva \u201cseoskom u\u010diteljicom\u201c ili \u201cnevjestom koja bere tikve i sanja tvrde pendreke \u201c – \u0161to je na\u017ealost od nekih intelektualaca bilo do\u010dekano odu\u0161evljenjem). Da skratim, mi smo na\u0161u kafu popili, vjerovatno oboma nije prijala, ali to nije razlog da se ne pozdravljamo i polemi\u0161emo, makar i indirektno. Ono \u0161to nam je zajedni\u010dko je dugi sta\u017e i iskustvo na javnoj sceni, mada za razliku od njega ja sam politi\u010dka Djeva Marija, jer nikada nisam bila u politici nitu sam obavljala neku funkciju izvan univerziteta, \u0161to je velika olak\u0161ica kada se diskutuje u javnosti, bez optere\u0107enja, bez hipoteka.<\/p>\n

Intervjua.com<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Profesorka filozofije u Skoplju, Biljana Vankovska je jedan od najaktivnijih makedonskih intelektualaca. Osim toga, i jedan od najhrabrijih, budu\u0107i da zna iznijeti stav koji se ne podudara s ve\u0107inskim, a \u010desto je na meti protivnika, \u0161to se mo\u017ee dobro vidjeti na dru\u0161tvenim mre\u017eama u posljednjih nekoliko mjesec<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-114506","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/114506","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=114506"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/114506\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=114506"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=114506"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=114506"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}