{"id":114081,"date":"2013-05-20T08:14:23","date_gmt":"2013-05-20T06:14:23","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=114081"},"modified":"2013-05-20T13:13:19","modified_gmt":"2013-05-20T11:13:19","slug":"okupirane-teritorije","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2013\/05\/20\/okupirane-teritorije\/","title":{"rendered":"Okupirane teritorije"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Pi\u0161e: Biljana Vankovska<\/strong><\/p>\n

Pro\u010ditala sam nedavno intervju D\u017eonija \u0160tuli\u0107a, muzi\u010dke i pjesni\u010dke legende moje mladosti, slu\u010dajno ro\u0111ene u Skopju. Ve\u0107 \u010detvrt stolje\u0107a daleko od ovih prostora, ali nezaboravljen od mnogih. Pitaju ga pod kojim bi se uslovima vratio da nastupi na prostoru biv\u0161e Jugoslavije, a on odgovara: ta zemlja nije slobodna, a ja ne sviram na okupiranim teritorijama!<\/p>\n

Prije mjesec dana sam bila na koncertu \u0110oleta Bala\u0161evi\u0107a, druge muzi\u010dke legende. On nije napustio region, i dvadeset godina obra\u0107a se starim i nekim novim klincima, i \u010dudesno je kako se i dalje razumijemo, uprkos granicama, ratovima i zlu. Naziv ovogodi\u0161njeg koncerta je bio \u201eOsmjeh se vratio u grad\u201c, a mnogi od prisutnih, sasvim obrnuto, uprkos svim njegovim naporima da nas dr\u017ei vedre, su se rasplakali.<\/p>\n

Ok, mo\u017eda ja postajem jo\u0161 emotivnija otkako se aktivno bavim ratnim zlo\u010dinima, pomirenjem i REKOM-om, ali \u0161to je bilo ono \u0161to je dirnulo sve one ljude oko mene? Bala\u0161evi\u0107 ostario, kao i D\u017eoni i mnogi od nas, a godine \u0161to su proletjele i ostavile traga gledamo na njegovom licu, ali jo\u0161 vi\u0161e u umornom i neubjedljivom osmjehu. U gr\u010du je i gorak taj osmjeh koji se \u201evratio\u201c u sve gradove \u0161irom regiona.<\/p>\n

Ne, ne radi se ovdje o toj u\u017easnoj dijagnozi koju \u0107e mi mnogu odmah zalijepiti; nije ovo jugonostalgija, nego razo\u010darenje od svega onoga \u201e\u0161to je nama na\u0161a borba dala\u201c (kako je glasio stih jedne druge stare pjesme iz onih vremena). Nemojte ni poku\u0161avati da me tje\u0161ite uspje\u0161nim pri\u010dama, kao \u0161to su Slovenija i Hrvatska! I to su \u201eokupirane teritorije\u201c pune istro\u0161enih ljudi i izgubljenih generacija od ratova, heroja, oplja\u010dkanih od tajkuna i politi\u010dkih hijena. EU je zaista \u201enjihova\u201c (ili su oni njeni?), ali je problem u tome \u0161to se \u0161e\u0107erna vuna otopila, a od slasti je ostalo malo.<\/p>\n

Na ovim primjerima, a da ne govorim o Bugarskoj ili Rumuniji, vidimo jasno da ulazak u EU ne zna\u010di po difoltu demokratski procvat, nitu blagostanje. U Makedoniji, opet, \u0161e\u0107u karavani kroz sela i gradove, u kojima ambasadori obja\u0161njavaju ljudima koje \u0107e biti prednosti od ulaska u Uniju. To rade u zemlji koja nakon Kosova ima najve\u0107i procenat javne podr\u0161ke?! \u010cemu sve ovo? Da li je ovo samo dio cirkusa povodom Dana Evrope, ne\u0161to rutinsko ili ima i drugog smisla u sada\u0161njem politi\u010dkom kontekstu? Oni bi htjeli da ih \u017eelimo jo\u0161 strasnije? Pa koliko im je to procenata dovoljno? Da li bi htjeli da od sada\u0161njih 95% podr\u0161ke sko\u010dimo na famoznih 102, 3% (kako obi\u010dno ka\u017ee na\u0161 poslanik Amdi Bajram)?<\/p>\n

Zar nije \u010dista perverzija zavoditi i uvjeravati nekoga da te voli, a da ga pri tome ne prima\u0161 u svoje dru\u0161tvo, i to ne radi ne\u010dega \u0161to ima veze sa evropskom idejom nego je i suprotno njoj!? Osim toga, kada insistiranje da se \u0161to prije rije\u0161i \u201espor oko imena\u201c u etni\u010dki podijeljenom dru\u0161tvu izaziva sasvim suprotne reakcije, da ovo nije i stavljanje soli na \u017eivu ranu i potsticanje razdora umjesto zajedni\u010dke \u017eelje za reforme? Ili, mo\u017eda stimulans treba da do\u0111e iznutra, kada ve\u0107 spolja\u0161ni pritisak ne daje vidljive rezultate? Pa makar Ali Ahmeti poru\u010divao da EU razuijme kao zajednicu svih Albanaca od Stokholma do Atine, kako je nedavno rekao na svom predavanju na John Hopkins University… Razumeju to stranci, tu nacionalisti\u010dku verziju EU, jer on je ipak za EU, kako ka\u017eu \u0161apatom.<\/p>\n

Da se vratim na po\u010detak, na okupaciju. Ne, ne mislim da je EU neka okupaciona sila. Ustvari, uop\u0161te ne mislim da je EU nekakva sila kakva ona sebe \u010desto zami\u0161lja. \u010cak i njena normativna mo\u0107 slabi. Onaj \u0161to mar\u0161ira i pored svih te\u0161ko\u0107a je njegovo viso\u010danstvo – kapital. Radi se o mo\u0107nima, koji ne moraju uvijek koristiti oru\u017eje da bi osvajali (ba\u0161 mi napamet pada jedna re\u010denica Naomi Klein da think tankove sa\u010dinjavaju ljudi koji su pla\u0107eni da misle od onih koji proizvode tenkove). Ovih dana na\u0161i progresivni krugovi su jako potreseni. Vijest dana je zatvaranje svih sedam prodavnica Mekdonaldsa u Makedoniji! Kakav u\u017eas! Apologeti globalizacije su jo\u0161 prije vi\u0161e godina okretali tezu o tome kako je lo\u0161 znak za zemlju u kojoj nema Makdonaldsa i u kojoj ne gostuju Rolingstounsi (ovaj bend sada mo\u017eete slobodno zamijeniti s nekim aktuelnijim muzi\u010darima, ali Mekdonalds ostaje). Ponekad se pitam kakva je ta progresivna javnost, borci za ljudska prava i demokratiju, koji pla\u010du na svaku vijest o opadanju vojnog bud\u017eeta, a sada o\u010dajavaju nad zatvaranjem jednog lanca za brzu hranu, poznatog po nesumnjivom doprinosu zdravlju populacije, \u0161to se najbolje mo\u017ee vidjeti u Americi? Ka\u017eu oni da im je \u017eao onih 200 zaposlenih koji \u0107e sada izgubiti i onu crkavicu od 130 eura. Ovo je lo\u0161 znak, definitivno – pretskazanje i finalni dokaz da zapadamo u totalitarizam i ostajemo dio svjetske\/evropske periferije, a ima prognoza o novom konfliktu. To je ono papagajsko ponavljanje teze o prevenciji konflikta a-la Tomas Fridman: Mekdonalds je simbol mira i prosperiteta, a dvije dr\u017eave koje imaju Mekdonalds ne ratuju izme\u0111u sebe.<\/p>\n

Ne sje\u0107am se ta\u010dno godine kada je prvi Mekdonalds bio otvoren u Jugoslaviji, ali znam da je bilo ne\u0161to prije raspada (i naravno, prije bombardovanja 1999-te kada je Fridmanu pobijena teza o miroljubivom efektu hamburgera). U prolje\u0107e 1991. godine, u Beogradu me je do\u010dekao ujak. Presre\u0107an \u0161to me vidi nakon du\u017eeg vremena i \u0161to nas mo\u017ee ugostiti, odmah je predlo\u017eio da posjetimo najpopularniji lokal u gradu. Tada sam prvi puta u\u0161la u \u201csvetili\u0161te\u201d ispod zlatnih lukova i probala Big Mac. Samo tri mjeseca kasnije po\u010dela se liti krv. Kada je godinama kasnije Mekdonalds stigao u Skopje, prijateljica sa Kosova mi je pri\u010dala kako je najve\u0107a \u017eelje njene dje\u010dice bila do\u0107i kod nas na \u201ehappy meal\u201c. Razumljivo, ne govorim ovjde samo o jednoj konkretnoj kompaniji, nego na umu imam sve ono \u0161to podrazumijeva Mekdonaldizacija, posebno u njenoj kulturnoj verziji: racionalizacija i homogenizacija na\u010dina \u017eivota, navika, ukusa. To je ono \u0161to Ritzer obja\u0161njava kao proces u kome principi fast food restorana po\u010dinju da se uvla\u010de u sve ve\u0107i broj sektora u dru\u0161tvu, ali i \u0161irom svijeta. Kod nas se ove promjene vide u stidu od toga biti Balkanac i jesti \u0107evape i burek.<\/p>\n

Nije Mekdonalds kriv za ratove u Jugoslaviji, ali nije ih ni sprije\u010dio. Pored sjemena raspada koje je decenijama klijalo u toj zemlji, po\u010detak kraja ili prvo poglavlje \u201eBalkanske tragedije\u201c, kako je to maestralno opisala Susan Woodward, povezano je s prodorom neoliberalnih vjetrova sa Zapada i s poku\u0161ajem doma\u0107e ekonomije da se natje\u010de u trci u kojoj je bila luzer od samog po\u010detka. Ekonomska propast je stvorila izazov kod prezadu\u017eenih elita, koje su komunisti\u010dku ideologiju zamijenile nacionalizmom i krivicu za stanje povezale s imid\u017eom neprijatelja u liku susjedne republike, pa i samog susjeda, Drugog. Pusto\u0161 koja je zavladala ovim prostorima je rezultat u\u017easnih ratova pra\u0107enih jo\u0161 jednim talasom osiroma\u0161enja, uz istovremeno sprovo\u0111enje neoliberalnih reformi zapakovanih u oblandu demokratizacije i evropeizacije.<\/p>\n

Svakako, jeres je ovo \u0161to mislim, a jo\u0161 gora \u0161to to i javno pi\u0161em. EU treba da simbolizuje mir i prosperitet, a nikako ekonomski imperijalizam, koji je i u dubokoj krizi pa ne zna \u0161ta \u0107e sa sobom. To \u0161to je na\u0161a vlada rastr\u010dana po tzv. road shows po svijetu ne zna\u010di ni\u0161ta, jer se i ona, kao i ostale vlade u regionu, pona\u0161a kao makro koji nudi jeftinu \u201erobu\u201c – radnu snagu, resurse, zaga\u0111ivanje \u017eivotne sredine, pa i zdravlje ljudi. Dovoljno je samo pogledati slu\u010daj Velesa.<\/p>\n

Nova Makedonija<\/a><\/p>\n

Prevod je autorkin<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ne, ne mislim da je EU neka okupaciona sila. Ustvari, uop\u0161te ne mislim da je EU nekakva sila kakva ona sebe \u010desto zami\u0161lja. \u010cak i njena normativna mo\u0107 slabi. Onaj \u0161to mar\u0161ira i pored svih te\u0161ko\u0107a je njegovo viso\u010danstvo – kapital.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-114081","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/114081","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=114081"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/114081\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=114081"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=114081"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=114081"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}