{"id":113641,"date":"2013-05-15T08:12:02","date_gmt":"2013-05-15T06:12:02","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=113641"},"modified":"2013-05-14T23:18:17","modified_gmt":"2013-05-14T21:18:17","slug":"istine-i-mitovi-o-blajburgu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2013\/05\/15\/istine-i-mitovi-o-blajburgu\/","title":{"rendered":"Istine i mitovi o Blajburgu"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Pi\u0161e: Daniel Ivin<\/strong><\/p>\n

Rano ujutro, u subotu 5. svibnja 1945, avion kojim je upravljao par zarobljenih ameri\u010dkih pilota poletio je iz Zagreba prema jugu, Jadranu i Italiji: u njemu su i dvojica usta\u0161kih \u010dasnika, koji tek sastavljeni Memorandum vlade NDH, s potpisima svih ministara, nose u Kasertu pored Napulja glavnom komandantu savezni\u010dkih snaga na Sredozemlju, engleskom mar\u0161alu Aleksanderu. Za svaku sigurnost, dva do tri sata kasnije polije\u0107e i drugi avion, kojim isti dokument osobno nosi i jedan od njegovih potpisnika, ministar Vjekoslav Vran\u010di\u0107\u2026<\/p>\n

U Memorandumu usta\u0161ka vlada izjavljuje da \u201cslobodno podru\u010dje Hrvatske\u201d stavlja pod za\u0161titu zapovjednika savezni\u010dke vojske u Sredozemlju i predla\u017ee da se onamo uputi vojska pod njegovom komandom \u201ckojoj \u0107e se pridru\u017eiti hrvatske oru\u017eane snage\u201d. Vjerovali ili ne, u njemu pi\u0161e da \u0107e se usta\u0161e pridru\u017eiti (a ne predati!) saveznicima, i to na slobodnom podru\u010dju Hrvatske, dakle slobodnom od partizana, koji su ina\u010de komunisti, pa kao takvi, valjda, pravi neprijatelji zapadnjaka, za razliku od usta\u0161a koji su, valjda zbog \u201csli\u010dnog na\u010dina razmi\u0161ljanja\u201d, njihovi pravi saveznici\u2026 Doista pi\u0161e tako, pa zato ve\u0107 i Beki\u0107 u svom prikazu Memoranduma osje\u0107a potrebu komentirati: \u201cNakon \u0161to su \u010detiri godine bili najvjerniji sluge Hitlerove Njema\u010dke, i kao takvi objavili rat zapadnim silama, nakon \u0161to su u vlastitoj zemlji po\u010dinili besprimjerne zlo\u010dine i osramotili hrvatski narod, usta\u0161ki su kvislinzi smatrali da se mogu pozivati na Atlantsku povelju zapadnih demokracija, i to u ime hrvatskog naroda!\u201d<\/p>\n

Odmah po\u0161to je taj jadni Memorandum odaslan, usta\u0161ka vlada donosi odluku (kao da je ve\u0107 samim slanjem ponude sve sre\u0111eno!) da sljede\u0107eg dana zapo\u010dne sveop\u0107i odlazak vojske i civila prema austrijskoj granici. Vinko Nikoli\u0107 zapisuje u svoj dnevnik kako \u0107e ih \u201cna granici prihvatiti Anglo-Amerikanci. Tamo \u0107emo biti preure\u0111eni i naoru\u017eani, opskrbljeni svim potrebnim sredstvima modernog rata, pa onda krenuti natrag u borbu za oslobo\u0111enje, \u0161to bi imalo uslijediti za nekoliko dana, dapa\u010de, neki misle, da bi Englezi mogli u Hrvatsku sti\u0107i i prije\u201d. Da je to uvjerenje, posijano od strane usta\u0161kih predvodnika, bilo ra\u0161ireno, svjedo\u010di i pjesnik Sre\u0107ko Karaman, koji u knjizi \u201cBlajbur\u0161ka tragedija hrvatskog naroda\u201d ka\u017ee: \u201c\u010cim pre\u0111emo granicu Austrije opasnost je minula. Tamo su saveznici, nema komunista ni Titovih partizana. Dolazimo svijetu koji misli kao i mi.\u201d Zna\u010di, u tom mno\u0161tvu tisu\u0107a i tisu\u0107a vojnih, politi\u010dkih i civilnih bjegunaca, koje je dva dana prije svr\u0161etka Drugoga svjetskog rata napu\u0161talo Zagreb pred Titovom vojskom, postojalo je uvjerenje da bje\u017ee ususret onima \u201ckoji misle kao i mi\u201d. Kao da su Amerikanci i Englezi njihovi saveznici jer su im razmi\u0161ljanja sli\u010dnija nego ona \u201cpartizanska\u201d, pa \u0107e ih stoga do\u010dekati ra\u0161irenih ruku\u2026<\/p>\n

Da to mi\u0161ljenje nije bilo pojedina\u010dno svjedo\u010di i tada 16-godi\u0161nji bjegunac Drago Truhli, koji poslije u knjizi \u201cOtvoreni dosje Blajburg\u201d iznosi kako se \u201cnekakva pri\u010da \u0161irila, da je to, zapravo ugovoreno, da je ugovoreno da \u0107emo se mi predati Englezima\u201d. U pedesetak kilometara dugoj koloni bila je i 19-godi\u0161nja Vukovarka Slavica Kumpf, koja u istoj knjizi potvr\u0111uje kako im je re\u010deno da su \u201ckrenuli u susret Englezima\u201d. Da to nije bila nekakva ma\u0161tarija mladih ili neupu\u0107enih svjedo\u010di opet Vinko Nikoli\u0107 koji, opisuju\u0107i u knjizi \u201cTragedija se dogodila u svibnju\u201d tre\u0107i dan svoga bijega prema Blajburgu, ka\u017ee kako \u201cjedino \u0161to je u tom na\u0161em stanju djelovalo utje\u0161no bile su glasine: Englezi su ve\u0107 tu blizu, pa \u0107emo mo\u017eda ve\u0107 i danas natrag u Zagreb\u201d. Nikoli\u0107 je tada bio poznato ime kulturnog \u017eivota Hrvatske, prili\u010dno upu\u0107en u namjere dr\u017eavnog vodstva, koje \u010dini pravi zlo\u010din prema vlastitom narodu i prevarom ga odvodi iz domovine.<\/p>\n

Jo\u0161 upu\u0107eniji od njega je usta\u0161ki pukovnik Danijel Crljen, tada u samom komandnom vodstvu kolone od oko 150.000 o\u010dajnika, me\u0111u kojima su, za za\u0161titu, i \u017eene i djeca (\u0161to pokazuje sramotni kukavi\u010dluk zlo\u010dinaca). U svom je dnevniku, objavljenom 1966. u \u201cHrvatskoj reviji\u201d, zapisao da \u201cmoramo sebi prokr\u010diti put do Engleza ili Amerikanaca, makar i uz cijenu o\u010dajni\u010dkih okr\u0161aja\u201d. U nastavku navodi kako su ih partizanske jedinice zaustavile na granici kod Dravskog mosta i postavile ultimatum bezuvjetne predaje; iz kolone u \u017eurbi okupljeni dijelovi usta\u0161ke legije odgovaraju \u017eestokim napadom, odbacuju partizansku ili jugoslavensku vojsku, uz te\u0161ke gubitke u mrtvima i ranjenima, kako bi se \u2013 nekoliko dana nakon svr\u0161etka Drugoga svjetskog rata u Europi \u2013 borbeno\u0161\u0107u o\u010dajnika probili preko granice, do austrijskog Blajburga. Istog dana, 14. svibnja, Tito (shva\u0107aju\u0107i valjda kakvi sve neobuzdani bjesovi mogu biti izazvani takvim pogibijama) ponavlja svoje upozorenje upu\u0107eno desetak dana ranije: \u201cPoduzmite najenergi\u010dnije mjere da se po svaku cijenu sprije\u010di ubijanje ratnih zarobljenika\u2026\u201d Sljede\u0107i dan u podne, u utorak 15. svibnja, Crljen napokon sti\u017ee do engleskog generala Patrika Skota \u201ckoji ka\u017ee hladno i kratko da nas engleska vojska ne mo\u017ee primiti, da bi s nama trebalo postupati kao s ilegalnim bandama, jer smo po ugovoru o primirju trebali ve\u0107 prije osam dana polo\u017eiti oru\u017eje pred partizanskim jedinicama, a mi smo nastavili s borbom\u201d. Zaprepa\u0161ten neo\u010dekivanom Skotovom hladno\u0107om i odbojno\u0161\u0107u, Crljen \u2013 nesvjestan dalekose\u017enog zna\u010denja svojih rije\u010di! \u2013 dodaje: \u201cZa\u010dudilo me je da nitko nije vodio nikakav zapisnik.\u201d<\/p>\n

No \u0161okiranost hladnim Skotovim prijemom nije jedini razlog Crljenovog nerazumijevanja za\u0161to nema slu\u017ebenog zapisni\u010dara: on, naime, nije mogao znati da je Memorandum usta\u0161ke vlade do mar\u0161ala Aleksandera stigao istog dana kada je i poletio, nakon \u010dega ga komandant Sredozemlja, u dogovoru s ministrom britanske vlade Haroldom Mekmilanom, iz Kaserte \u0161alje u Beograd britanskom ambasadoru Stivensonu, koji ga hitno treba uru\u010diti osobno Titu. Na taj su na\u010din, \u010dine\u0107i presedan u diplomaciji, partizanskom vo\u0111i \u017eeljeli pokazati ne toliko samu hitnost ili va\u017enost dokumenta koliko svoje odbijanje da ga uop\u0107e prime na razmatranje! Dakle, Stivenson ve\u0107 5. svibnja, ne\u0161to poslije 18 sati, stavlja Memorandum pred vrhovnog zapovjednika Narodnooslobodila\u010dke vojske Jugoslavije, koji je s usta\u0161kom ponudom britanskoj armiji tako bio upoznat i prije nego \u0161to \u0107e kolona predvo\u0111ena Maksom Luburi\u0107em, zapovjednikom logora Jasenovac, desetak dana kasnije krenuti na put.<\/p>\n

Da je i nepostojanje zapisnika trebalo biti znak odbijanja bilo kakvih pregovora o predaji, osim po Crljenovom dnevniku postalo je jasno i po sje\u0107anjima potpukovnika Milana Baste, pregovara\u010da NOV-a koji je bio prisutan kada je general Skot naglo prekinuo svaki daljnji razgovor s usta\u0161ko-domobranskim izaslanicima, uz upu\u0107ene mu rije\u010di: \u201cGospodine potpukovni\u010de, moji tenkovi su vam na raspolaganju!\u201d Basta se Skotu na ponudi zahvalio, rekav\u0161i da mu tenkovi nisu potrebni. Ni sat vremena nakon toga, negdje oko \u010detiri poslijepodne 15. svibnja, posvuda po Blajbur\u0161kom polju (na koje je dotad prispjela tek tre\u0107ina kolone koja je krenula iz Zagreba) po\u010dele su se pojavljivati bijele zastave, odnosno svijetle krpe, ko\u0161ulje, majice. Jedna grupa usta\u0161a, u namjeri da pobjegne, sukobila se s grupom koja se tome protivila, nakon \u010dega je izbrojeno 16 poginulih. Neki smatraju da tom broju treba pridodati jo\u0161 desetak ubijenih u stra\u017earskom pripucavanju prilikom poku\u0161aja bijega (no od njega je svakako ve\u0107i broj onih koji su se \u017eivi i zdravi uspjeli domo\u0107i Ju\u017ene Amerike i ondje zapo\u010deti snove i pri\u010de o tome kako se ginulo za domovinu). Dakle, prema svim mogu\u0107im podacima o svim zbivanjima pred Blajburgom tog 15. svibnja 1945. broj mrtvih nije mogao biti ve\u0107i od 40. O nekakvom masovnom ubijanju u nijednom vjerodostojnom dokumentu nema ni slova. Ostaju samo pri\u010de, proizvedene u dalekoj Latinskoj Americi.<\/p>\n

Predaja raznih usta\u0161kih jedinica odvijala se i dalje ubrzano \u2013 nikom drugom nego onima kojima se o\u010dajni\u010dki uporno nisu htjeli predati, pa se i danas tvrdi kako to nikada nisu u\u010dinili. Pre\u017eivjeli civili, \u017eene i djeca svjedoci su da su odatle potjerani ku\u0107ama, a ne\u0161to vi\u0161e od 35.000 zarobljenika odvedeno je preko Celja u Maribor, gdje su, koji dan poslije, u pobjedni\u010dkoj euforiji po\u010dinjeni i brojni osvetni\u010dki zlo\u010dini.<\/p>\n

\u010citava literatura o tzv. blajbur\u0161koj mitologiji ve\u0107 godinama kao glavnu krivnju za hrvatsku sudbinu na Blajburgu na stotine na\u010dina varira izdaju britanske vojske, odnosno britanske politike prema Hrvatima; zna\u010di, ne samo da je krivac onaj koji je po\u010dinio djelo izdaje nego, \u0161to je jo\u0161 va\u017enije, onaj nad kojim je po\u010dinjeno djelo izdaje je \u017ertva, zato i nevin. Me\u0111utim, da bi se taj smisao mogao odr\u017eati, potrebno je spomenute neistine poslo\u017eiti u konstrukciju cijelog niza kauzalnih neistina, po\u010dev\u0161i od usta\u0161ko-domobranske predaje engleskoj vojsci, pa se onda \u010dinjenica njihove stvarne predaje Jugoslavenskoj armiji mo\u017ee nazivati izru\u010denjem, \u0161to je tako\u0111er neistina, nakon koje slijedi da je takvo izru\u010denje ustvari izdaja, \u0161to je dodatna neistina, iz koje slijedi da su oni koji su na taj na\u010din izdani nevini, \u0161to je jo\u0161 jedna neistina\u2026 Budu\u0107i da su, je li, tako nevini izru\u010deni progoniteljima, to je onda jo\u0161 i zlo\u010din. A onaj nad kojim se vr\u0161i zlo\u010din je \u017ertva i zato ne mo\u017ee biti zlo\u010dinac, pa je tom logikom valjda i amnestiran od svih zlo\u010dina po\u010dinjenih u prethodne \u010detiri godine! Ostaje tako na Blajbur\u0161kom polju za budu\u0107nost duh \u010dasne i slavne usta\u0161ke vojske Nezavisne Dr\u017eave Hrvatske, koja se zapravo nikome nikada nije predala, a zlo\u010dinci su jedino oni koji su je tamo izdali i zarobili.<\/p>\n

Eto, to je smisao mitologije o Blajburgu. Ako je ondje izvr\u0161eno tek jedno sramotno zarobljavanje kojim je, zapravo, zavr\u0161io Drugi svjetski rat u Europi, Jasenovac postaje ono \u0161to je i bio \u2013 stravi\u010dno osamljen i neusporediv zlo\u010din u povijesti naroda Hrvatske. Suo\u010diti se s tom istinom nije lako, ali je \u010dasno i korisno zbog zdravlja onih kojima je tzv. blajbur\u0161ka mitologija zna\u010dila \u010ditavo njihovo hrvatstvo.<\/p>\n

Novossti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

\u010citava literatura o tzv. blajbur\u0161koj mitologiji ve\u0107 godinama kao glavnu krivnju za hrvatsku sudbinu na Blajburgu na stotine na\u010dina varira izdaju britanske vojske, odnosno britanske politike prema Hrvatima; zna\u010di, ne samo da je krivac onaj koji je po\u010dinio djelo izdaje nego, \u0161to je jo\u0161 va\u017enije, onaj nad kojim je po\u010dinjeno djelo izdaje je \u017ertva, zato i nevin<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":113642,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-113641","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/113641","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=113641"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/113641\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/113642"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=113641"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=113641"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=113641"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}