{"id":113468,"date":"2013-05-13T08:38:40","date_gmt":"2013-05-13T06:38:40","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=113468"},"modified":"2013-05-12T23:41:39","modified_gmt":"2013-05-12T21:41:39","slug":"o-zivotu-i-smrti","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2013\/05\/13\/o-zivotu-i-smrti\/","title":{"rendered":"O \u017eivotu i smrti"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Pi\u0161e: Biljana Vankovska<\/strong><\/p>\n

Znate li koja je najve\u0107a no\u0107na mora za redovnog kolumnistu? Ne, ne radi se o nedostatku tema ili inspiracije. Problem je suo\u010davanje s \u010dinjenicom da bukvalno ne postoji tema o kojoj niste pisali, nema pitanje od javnog interesa o kome se niste izjasnili, nema odgovornih kojima niste uputili kritike – a opet, efekti su nikakvi, ako ih uop\u0161te i ima. I ovo je jedan od onih dana kada trebam napisati kolumnu, a od ranog jutra prebrojavam teme o kojima sam ve\u0107 ne\u0161to rekla, a po niti jednoj nemam \u0161ta novo dodati, osim ako se ne upustim u sitne dnevno-politi\u010dke kalkulacije i \u201eobra\u010dune\u201c! Zarobljeni u za\u010daranom krugu, sve \u0161to govorimo vidimo kako ide u vjetar ili postaje neproduktivno pre\u017evakavanje. Sve je uzalud, \u0161apu\u0107e mi glasi\u0107 iznutra. A prijatelj dodaje glasno i duhovito: pi\u0161i o vremenu, bar se ono mijenja i to tri puta na dan, od sunca, do nevremena, pa sve do ponovnog razvedravanja. Drugi me kore \u0161to (po ko zna koji put) ne pi\u0161em o tzv. velikim temama, o metafori o bici izme\u0111u Dobra i Zla (svakako, u o\u010dekivanju da \u0107e i u mojoj bajci sve zavr\u0161iti hepiendom). No, u ovom trenu, mo\u017eda potaknuta od nekoliko stvari u nizu, \u017eelim pisati o onome \u0161to je mnogo va\u017enije od Makedonaca i Albanaca, od vlasti i opozicije, o izboru novog lidera Socijaldemokrata, o imenu, o EU i NATO… \u017delim pisati o \u017eivotu i smrti.<\/p>\n

Nedavno smo u porodici obilje\u017eili dan kada mi je preminuo otac, a odmah nakon toga su po\u010deli Uskr\u0161nji praznici sa uobi\u010dajenim porukama o pobjedi \u017eivota nad smrti, o vaskresenju, i sve u tom stilu. Meni ostaje \u010dudno to \u0161to oni isti o\u010dajnici ostaju apati\u010dni i gluhi kada ih pozivate da bar simboli\u010dki protestiraju u ime socijalne pravde, protiv nezaposlenosti, bijede i ukidanja radni\u010dkih prava, a gledate ih kako ozarenih lica hrle ka crkvama za Uskrs. No, bilo to meni neshvatljivo ili sasvim razumljivo, svejedno, o\u010dito je u koga se ovi ljudi \u201ekrste\u201c i od koga o\u010dekuju spas. Tre\u0107a stvar koja me je navela da razmi\u0161ljam o \u201emalim\u201c temama kao \u0161to su \u017eivot i smrt je bila vijest da je nizozemski nau\u010dnik i Nobelovac (usput, i ateista) preminuo i to onako kako je \u017eelio, eutanazijom. To me je podsjetilo koliko malo, mi kao zajednica, uop\u0161te i govorimo o pitanjima koja su aktuelna u savremenim dru\u0161tvima.<\/p>\n

Sude\u0107i po obi\u010dajima i na\u010dinu na koje oplakujemo preminule, izgleda da smo nenadma\u0161ni, a uvijek kada pro\u0161etam po groblju da bih stigla do skromnog i skoro neprimjetnog groba mog oca, gledam zbunjeno oko sebe na onaj kult smrti koji je tako va\u017ean u ovom dru\u0161tvu. Pod uticajem vjerskih, ali i dr\u017eavnih lidera, glorificira se smrt \u201evelikana\u201c, dok mali ljudi umiru tiho u bijedi i siroma\u0161tvu (sve do stupnja na koji je ukazao nedavni bizarni slu\u010daj kada je sin sahranio staru majku, umrlu priorodnom smr\u0107u, negdje u dvori\u0161tu i tajno, jer nije imao novca da je isprati sa ovog svijeta kako valja i dolikuje; naravno njegovi susjedi su se zgra\u017eavali, a da se nisu ni pitali kako to da nisu vidjeli tu golu bijedu koja se odvijala ispred njihovih o\u010diju). Istini za volju, glorifikacija \u201esvetosti \u017eivota\u201c je daleko glasnija i vidljivija. Nju \u0107ete sresti u svim apelima da je najve\u0107a patriotska du\u017enost \u017eena da ra\u0111aju, da od njene utrobe i onoga \u0161to donese na svijet zavisi i nacija i spas dr\u017eave. A u vrijeme praznika, vladika Petar je maltene \u017eene proglasio za vje\u0161tice, koje – zamislite, bezobraznice – sve se vi\u0161e razvode.<\/p>\n

Ovdje sam htjela da otvorim pitanje eutanazije, koje je neprisutno, skoro tabu tema, a koje pokazuje koliko je siroma\u0161na javna debata u Makedoniji, u kojoj alfa i omega su politika i EU-NATO. Svakako, u zemlji koja kora\u010da unatrag, pa na jedvite jade \u010duvamo pravo na abortus, tj. pravo na izbor roditelja da li \u0107e imati djece i koliko, mnogo je te\u017ee govoriti o pravu na dostojanstvenu smrt, odnosno o pravu \u010dovjeka da odlu\u010di o na\u010dinu na koji \u0107e okon\u010dati \u017eivot. Ovo pitanje je toliko va\u017eno pa ne \u017eelim da se ikako politizira ili ironizira primjedbama da je ve\u0107ini dosta od nedostojanstvenog \u017eivota na koji je osu\u0111ena. (Ne)dostojanstveni \u017eivot je legitimna i aktuelna tema, i to ne samo sada i ne samo u Makedoniji. Ali, dopustite mi da bar jednom razmi\u0161ljam glasno o slobodi pojedinca da odlu\u010duje o kraju svog \u017eivota. U pro\u0161losti samoubistvo je bilo kriminalizovano (naravno, u slu\u010daju da ostane na poku\u0161aju), jer je dominiralo shvatanje (ili floskula) da je \u017eivot svetinja, a da je dr\u017eava du\u017ena da ga \u0161titi \u010dak i od nas samih. Postupno je ova odredba iz krivi\u010dnih zakona po\u010dela nestajati, mada ostaje krivi\u010dna odgovornost onih koji druge potsti\u010du na samoubistvo. Eutanazija, koja se u makedonskom krivi\u010dnom zakonodavstvu naziva \u201eubistvo iz blagorodnih pobuda\u201c, \u0161to je oksimoron svoje vrste, sankcioni\u0161e se kao i ubistvo iz nehata (zatvorska kazna je ista, od \u0161est mjeseci do pet godina). Dakle, dr\u017eava \u0107e mi oprostiti ako poku\u0161am sebi oduzeti \u017eivot, ali \u0107e proglasiti ubicama one koji bi mi na moj zahtjev pomogli da u\u010dinim to, da bih se spasila od nedostojanstvenog i polaganog vegetiranja, od muka i boli. Sve\u0161tena lica su tako predvidljiva i jasno je \u0161ta \u0107e re\u0107i na zahtjev legalizacije eutanazije: spas nas \u010deka na onom svijetu, a oduzimanje \u017eivota je grijeh – osim ako se to radi u ratu. Ljekari se i dalje dr\u017ee frazeologije o \u201eborbi za \u017eivot do posljednjeg trena\u201c, i to usred bolnica koje izgledaju kao da su predvorje pakla.<\/p>\n

Problem je u tome \u0161to se o mom \u017eivotu, ali i o mojoj smrti, pitaju svi osim onoga koji je nositelj tog \u017eivota. Ta\u010dno je da niko od nas nije odgovoran, pa ni zaslu\u017ean, \u0161to je ro\u0111en, ali je istina i to da jedino mi raspola\u017eem svojim \u017eivotima. \u017divotna iskra mi nije data na zajam, niti je ne\u0161to \u0161to moram prenijeti na drugoga. Ona se gasi u meni, u mom tijelu, \u010dak i kada iza sebe ostavljam djecu koju sam stvorila. O \u017eivotu se mo\u017ee pisati poezija, izgovarati apstraktne i mudre fraze, ali je on uvijek zadat, konkretan i odvija se u realnim, a ne zami\u0161ljenim okolnostima.<\/p>\n

Da nema dilema: ja volim \u017eivot, strastveni! I trudim se da ga \u017eivim maksimalno vo\u0111ena blagorodnim idejama. Divim se ljudima koji se hrabro i vedro nose sa svojim bolestima i hendikepima. Ali, oni oko mene bi trebali znati da, u slu\u010daju da do toga do\u0111e, ne bih \u017eeljela da budem odr\u017eavana u \u017eivotu aparatima, da me silom odr\u017eavaju u \u017eivot koji je to ve\u0107 prestao da bude, a koji se pretvorio u teret i u stradanje, i to morfijumom zbog koga vi\u0161e ne\u0107u ni znati ko sam. Ne \u017eelim da budem zarobljenik ili talac vlastitog izmu\u010denog tijela. Ne\u0107u propovijedi da je svaki tren vrijedan i da moram izdr\u017eati. Evo, ovo je na\u010din da napi\u0161em svoj \u201etestament\u201c, mada imam namjeru da po\u017eivim bar koliko i moja stara i vitalna majka. (Iz milo\u0161te je nazivamo \u201eatomski mrav\u201c i jako smo ponosni \u0161to u svojoj 82 godini sama putuje u Dubai da bi posjetila unuka i praunuka, \u0161to ne gleda turske serije nego Discovery, \u0161to \u010dita i rje\u0161ava ukr\u0161tene rije\u010di, i \u0161to joj nikada nije dosadno). \u010cesto mi zna re\u0107i da pri\u017eeljkuje da nas napusti dostojanstveno, tj. da samo ne legne u postelju, da ne postane teret i sebi i drugima, da bi je to stra\u0161no mu\u010dilo. Isto \u017eelim i ja sebi. \u017delim do samog kraja da JA budem subjekt svog \u017eivota, da se JA pitam koliko \u0107u \u017eivjeti i koliko \u0107u stradati, i koliko dugo \u0107u voljenim osobama nanositi bol. O tome ne \u017eelim da odlu\u010duju ni najeminentniji ljekari, ni dr\u017eava sa njenim zakonima, a kao ateista ne samo da ne o\u010dekujem zadgrobni \u017eivot, nego taj scenario smatram neslanom \u201ebo\u017ejom\u201c \u0161alom.<\/p>\n

Ma kako bilo, od ove javnosti o\u010dekujem da bar postavi ovo pitanje i stavi ga na javnu agendu. Nisam Nobelovka, ne \u017eivim u Holandiji, ali i mi ovdje u Makedoniji mo\u017eemo i moramo razgovarati i o ovakvim temama, bez iskonskog straha da time \u201eprizivamo zlu sudbinu\u201c.<\/p>\n

Nova Makedonija<\/a><\/p>\n

Prevod je autorkin<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ovdje sam htjela da otvorim pitanje eutanazije, koje je neprisutno, skoro tabu tema, a koje pokazuje koliko je siroma\u0161na javna debata u Makedoniji, u kojoj alfa i omega su politika i EU-NATO.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-113468","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/113468","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=113468"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/113468\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=113468"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=113468"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=113468"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}