{"id":113242,"date":"2013-05-10T08:09:02","date_gmt":"2013-05-10T06:09:02","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=113242"},"modified":"2013-05-10T08:11:29","modified_gmt":"2013-05-10T06:11:29","slug":"covjecanstvo-na-psihijatrijskoj-klinici","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2013\/05\/10\/covjecanstvo-na-psihijatrijskoj-klinici\/","title":{"rendered":"\u010covje\u010danstvo na psihijatrijskoj klinici"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Autorka: Marina Kelava<\/strong><\/p>\n

Brian Davey, okoli\u0161ni ekonomist: U ekonomskim ud\u017ebenicima kvaliteta \u017eivota se izra\u017eava kroz posjedovanje konzumeristi\u010dkih dobara, ali kad odete terapeutu on vas ne\u0107e pitati je li vam automobil dovoljno velik, ve\u0107 \u0107e vas ispitivati o va\u0161im emocionalnim odnosima, jeste li zadovoljni poslom, jeste li kreativni.<\/p>\n

Era lako dostupnih fosilnih goriva je zavr\u0161ila, a upravo je sve ve\u0107i unos fosilnih goriva neophodan za ekonomski rast, prevladavaju\u0107e mjerilo blagostanja neke zemlje jo\u0161 od vremena otkri\u0107a fosilnih goriva. U svijetu se sve vi\u0161e promi\u0161ljaju alternativni pristupi ekonomiji koja se ne bi bazirala na rastu, takozvana “degrowth” ekonomija.<\/p>\n

Ideja degrowtha jest u tome da \u0107emo se suo\u010diti s ekonomskim i\/ili ekolo\u0161kim kolapsom, ili \u0107emo namjerno odlu\u010diti smanjiti proizvodnju i potro\u0161nju na kontrolirani na\u010din. Umjesto da te\u017eimo stalno rastu\u0107em BDP-u, mo\u017eemo se okrenuti prema politikama koje vode smanjivanju potro\u0161nje resursa i prema dru\u0161tvu koje ponovno gradi veze izme\u0111u ljudi i prirode umjesto do\u017eivljavanja potro\u0161nje kao postignu\u0107a.<\/p>\n

Iako se i kod nas \u0161ire razne inicijative koje su bazirane na solidarnosti i odr\u017eivijem odnosu prema okoli\u0161u, u Hrvatskoj se o ovome jako malo govorilo, pa se jo\u0161 nije udoma\u0107io ni prijevod za ovaj termin. U sklopu Festivala znanosti krajem travnja, nedavno pokrenuti zeleni think-tank “Grupa 22” organizirao je diskusiju o “degrowthu” u Zagrebu, na kojoj je gostovao okoli\u0161ni ekonomist Brian Davey. Davey \u017eivi u Nottinghamu, ali sudjeluje u radu irske Fondacije za ekonomiju odr\u017eivosti Faesta.<\/p>\n

I u Hrvatskoj postoji odre\u0111eni bum incijativa koje spadaju u lokalni degrowth, od urbanih vrtova, raznih razmjena vje\u0161tina i dobara, biciklisti\u010dkih inicijativa. S druge strane, vlast gura privatizaciju preostalih resursa i proizvodnje. Kakav uop\u0107e mo\u017ee biti utjecaj vrtova ili bicikala, ako se na drugom kraju \u010dini mnogo vi\u0161e \u0161tete?<\/em><\/p>\n

Politi\u010dari svugdje imaju samo jednu ideju, a to je privatizacija. To je vrlo nema\u0161tovito. Protiv toga je potrebno organizirati politi\u010dku borbu. Me\u0111utim, projekti o kojima govorimo nisu nu\u017eno dr\u017eavni, ve\u0107 dolaze iz zajednice, zajednica ih radi za sebe. Ako zajednica \u010dini neko mjesto boljim za \u017eivot, legitimno je da kasnije zatra\u017ei financijsku pomo\u0107 od dr\u017eave. Razni su na\u010dini na koje se mo\u017ee i politi\u010dare nagovoriti da podupiru ovakve stvari, jer kombiniranje raznih degrowth rje\u0161enja mo\u017ee pridonijeti rje\u0161avanju ozbiljnih zdravstvenih i socijalnih problema. Vrtne projekte mo\u017ee se koristiti za educiranje mladih ljudi koji su nezaposleni, kao mjesto gdje ljudi koji imaju mentalne probleme mogu integrirati svoje \u017eivote i povezati se s drugim ljudima ili vrt mo\u017eete koristiti da promovirate zdrave na\u010dine \u017eivota.<\/p>\n

Kada bi u Vladi RH postojala svijest kako u uvjetima kada proizvodnja fosilnih goriva vi\u0161e ne\u0107e rasti, ve\u0107 samo padati, ekonomski rast pogonjen fosilnim gorivima dugoro\u010dno nije mogu\u0107, \u0161to bi trebali u\u010diniti na makroekonomskoj razini da se dr\u017eava prilagodi novim okolnostima?<\/em><\/p>\n

Nu\u017eno je uvesti promjene na polju poreza, zatim unutar bankovne i financijske regulacije, te energetskog sektora. Smatram da je potrebno uvesti porez na vrijednost zemlje. Naime, vrijednost neke gra\u0111evine ima dvije komponente, jedna je ona koju definira kvaliteta gradnje, unutarnja opremljenost i sli\u010dno. To je ne\u0161to \u0161to vlasnik stvara. Drugi dio vrijednosti nema veze s vlasnikovim radom, on ovisi o lokaciji, \u010dinjenici da je blizu javnoj infrastrukturi, ima, primjerice, dobru prometnu povezanost, ili je blizu kazali\u0161ta i parkova i stvari koji \u010dine neko mjesto ugodnim za \u017eivot. Ljudi su spremni vi\u0161e platiti da bi tamo \u017eivjeli, ali taj dio vrijednosti nije stvorio vlasnik zemlje, ve\u0107 je to stvorila zajednica. Ta dimenzija vrijednosti treba biti oporezovana jer se ta vrijednost treba vratiti zajednici. Tako\u0111er, na ovaj se na\u010din obeshrabruju spekulacije. Ako se vrijednost zemlje oporezuje, to bi stabiliziralo bankovni sustav jer se ne bi toliko koristili krediti da se napumpa vrijednost zemlji\u0161ta. Tako\u0111er, ljudi ne bi zadr\u017eavali neiskori\u0161teno zemlji\u0161te u nadi da \u0107e mu porasti vrijednost u budu\u0107nosti, jer bi bili oporezovani bez obzira rade li ne\u0161to s tom zemljom ili ne. Porez na vrijednost zemlji\u0161ta je dobra ideja za stabiliziranje tr\u017ei\u0161ta nekretnina, ali i financijski sustav.<\/p>\n

Problem je tako\u0111er, \u0161to imamo nov\u010dani sustav baziran na dugu. Takav je sustav vrlo nestabilan. Me\u0111utim, neke zajednice same preuzimaju inicijativu i uspostavljaju svoje vlastite alternativne sustave i valute. U \u0160vicarskoj, na primjer, postoji alternativni na\u010din pla\u0107anja pod nazivom WIR. Kada je ekonomija u recesiji, ljudi \u010de\u0161\u0107e koriste WIR, kada je u porastu, manje. To stabilizira \u0161vicarsku ekonomiju.<\/p>\n

Tre\u0107e podru\u010dje gdje su nu\u017ene promjene je energetski sustav. Iz okoli\u0161nih razloga neophodno je smanjiti unos energije bazirane na ugljiku. Mi promoviramo cap and share politiku, gdje zabranite prodaju fosilnih goriva bez dozvole, ograni\u010dite broj dozvola i rapidno smanjujete broj dozvola svake godine kako bi se smanjio input karbonskih goriva u ekonomiju. Novac koji se pla\u0107a za dozvole distribuirate u javnost po glavi. Rezultat je puno pravedniji. Naime, smanjenje unosa takvih goriva neizbje\u017eno \u0107e im pove\u0107avati cijenu pa \u0107e ovom razdiobom novca od dozvola siroma\u0161niji nadoknaditi porast tro\u0161kova.<\/p>\n

Sada\u0161nji sustav koji je trebao smanjiti koli\u010dinu one\u010di\u0161\u0107enja koje dospijeva u atmosferu iz Europe baziran na cap and trade sustavu, prema ocjeni Georgea Monbiota i vi\u0161e drugih autora koji se bave klimom, kona\u010dno je propao pro\u0161loga mjeseca. Naime, Europski parlament odbio je izglasati povla\u010denje dijela uglji\u010dnih dozvola koje su preplavile tr\u017ei\u0161te.<\/em><\/p>\n

Kada je prije desetak godina uveden europski sustav trgovanja emisijama, s kolegama iz Faeste pisao sam kritike o\u010dekuju\u0107i kako \u0107e se nakon probne faze razviti javna debata o tome \u0161to ne valja sa sustavom i kako ga popraviti. Me\u0111utim, nitko nije bio spreman suo\u010diti se s problemima koji su se pojavili od samog po\u010detka, \u0161to nije neobi\u010dno jer su ljudi koji su sustav osmislili u bliskoj vezi s naftnom industrijom. Oni su gurali ideju da se tro\u0161ak stavi na velike korisnike, a ne na industriju.<\/p>\n

Kroz europski sustav trgovanja emisijama dijele se zapravo dozvole za kori\u0161tenje atmosfere. Klju\u010dno je pitanje tko posjeduje pravo na kori\u0161tenje atmosfere. Postoje tri mogu\u0107a kuta gledanja na to, ili dr\u017eava ili kompanije ili javnost. Ljudi koji su dizajnirali sustav jednostavno su pretpostavili da to pravo pripada ili vladama, ili kompanijama. Ve\u0107inu dozvola podijelili su besplatno one\u010di\u0161\u0107iva\u010dima. Jedan od temeljnih principa okoli\u0161ne ekonomije bi trebao biti da one\u010di\u0161\u0107iva\u010d pla\u0107a. Me\u0111utim, europski sustav trgovanja emisijama dopu\u0161ta apsurdnu situaciju da one\u010di\u0161\u0107iva\u010d zara\u0111uje. Na kraju jo\u0161 gra\u0111ani subvencioniraju prljave industrije. Nije neko \u010dudo da je nakon nekoliko godina ovaj sustav potpuno korumpiran i propao.<\/p>\n

U intervjuu za slovenski Dnevnik izjavili ste kako postoji “opasnost od paralelnih svemira”. “\u0160to vi\u0161e lokalne zajednice brinu za svoje \u010dlanove te ih za\u0161tite od krize, vi\u0161e mo\u017ee financijski i politi\u010dki svijet tiho uzeti narodu”. Kako izbje\u0107i nastanak paralelnih svemira?<\/em><\/p>\n

Da, to je ozbiljna opasnost i potencijalna slabost ovoga o \u010demu govorim. Sada\u0161nja britanska vlada sastavljena je od milijuna\u0161a. Oni navodno \u017eele promovirati “big society”, du\u0161tvo gdje ljudi poma\u017eu jedni drugima i sli\u010dno. Ali takvo dru\u0161tvo ne mogu promovirati milijuna\u0161i koji istodobno re\u017eu socijalna i zdravstvena prava. \u0160to vi\u0161e zajednica daje, vi\u0161e bogata\u0161i mogu uzeti. Mogu primjerice re\u0107i “za\u0161to pla\u0107ati radnike u knji\u017enicama, kada ima volontera koji su spremni odraditi taj posao?”. Politika mora osigurati da bogata\u0161i plate svoj dio ovih problema koji se razvijaju kada je rast ograni\u010den. Sada je sav teret stavljen na siroma\u0161ne.<\/p>\n

\u0160to o\u010dekujete da \u0107e se dogoditi ako se nastavi utrka za ekonomskim rastom?<\/em><\/p>\n

Sigurno \u0107e do\u0107i do daljnjeg ubrzanja procesa degradacije. Resursi \u0107e biti potro\u0161eni u iluzornim rje\u0161enjima koja samo pogor\u0161avaju situaciju. Jedno od iluzornih rje\u0161enja su, na primjer, biogoriva. U Engleskoj se koristi termin “ekstremne energije”. Ideja je naglasiti kako su konvencionalni izvori energije potro\u0161eni te se koriste sve opasnije metode kojima se dolazi do primjerice nafte ili plina. Ekstrakcijski postupci kao \u0161to je va\u0111enje nafte iz bitumenskih pijesaka u kanadskoj pokrajini Alberti izuzetno su \u0161tetni za okolo\u0161. Katastrofa u Meksi\u010dkom zaljevu primjer je kakve opasnosti donosi potraga za naftom u dubokom moru. Takve se stvari doga\u0111aju kada politi\u010dke i ekonomske elite odbijaju prihvatiti da je nu\u017ena fundamentalna promjena. Oni \u017eele nastaviti istim smjerom, preuzimati sve ve\u0107e rizike i pogor\u0161avati situaciju. U me\u0111uvremenu se vrijedno vrijeme i resursi tro\u0161e uzalud, umjesto da se koriste kako bi se pomoglo ljudima u prilagodbi \u017eivotnog stila. Pona\u0161amo se sli\u010dno psihijatrijskom pacijentu koji odbija priznati realnost. Prije mnogo godina imao sam prijatelja koji je ostao bez posla, a tako\u0111er se rastao od supruge koja je odvela dijete. On si svejedno nije mogao pomo\u0107i da u trgovini natrpa puna kolica stvari. Dok je to \u010dinio osje\u0107ao se dobro, jer se prisje\u0107ao svoje uloge osobe koja se skrbi za obitelj. Na kasi se osramotio jer nije imao novca, a niti obitelji kojoj su trebale sve te stvari. Sli\u010dno je s dana\u0161njom ekonomskom situacijom.<\/p>\n

Radili ste na podru\u010dju mentalnog zdravlja. Vidite li vezu izme\u0111u menatlnog zdravlja i sada\u0161njeg ekonomskog sustava?<\/em><\/p>\n

U ekonomskim ud\u017ebenicima ekonomska se dobrobit izra\u017eava kroz posjedovanje konzumeristi\u010dkih dobara, ali kad odete terapeutu on vas ne\u0107e pitati je li vam automobil dovoljno velik ve\u0107 \u0107e vas ispitivati o va\u0161im emocionalnim odnosima, jeste li zadovoljni poslom, jeste li kreativni i sli\u010dno. Te dimenzije \u017eivota nisu dio razmi\u0161ljanja ekonomista. Mnogo je razli\u010ditih na\u010dina razmi\u0161ljanja o ljudskoj dobrobiti, ali se upravo ove dominantne u prevladavaju\u0107oj ekonomskoj teoriji najvi\u0161e propagiraju kroz p.r. strategije velikih industrija.<\/p>\n

“Katastrofa u Meksi\u010dkom zaljevu primjer je kakve opasnosti donosi potraga za naftom u dubokom moru.”<\/p>\n

Jasno mi je za\u0161to neki ljudi smatraju ove dvije stvari sli\u010dnima, ali bitno je naglasiti kako degrowth govori o nala\u017eenju alternativnih na\u010dina \u017eivota, o pronala\u017eenju alternativnih zadovoljstava, kvaliteti \u017eivota koja se ne temelji na posjedovanju stvari i konzumerizmu. Rije\u010d je o potrazi za ve\u0107om kvalitetom \u017eivota kroz manje posjedovanja. Tako\u0111er, jednakija dru\u0161tva imaju ve\u0107u kvalitetu \u017eivota.<\/p>\n

Kako ocjenjujete procese koji se doga\u0111aju u dijelu Ju\u017ene Amerike gdje su neke od ideja alternativnog gledanja na resurse u\u0161le u slu\u017ebenu politiku kroz primjerice davanja ustavnih prava planetu Zemlji i sli\u010dno?<\/em><\/p>\n

U Boliviji i Ekvadoru uveli su neke ideje iz \u017eivotne filozofije izvornih naroda Amazone u politiku tih zemalja. Buen vivir je sofisticirana \u017eivotna filozofija od koje mo\u017eemo puno nau\u010diti. Me\u0111utim, kao i svugdje, ima problema. Vlade se poigravaju idejom da dozvole ekstrakciju resursa kojom \u0107e zaraditi novac kojim \u0107e platiti razne razvojne projekte. Tu se javlja pitanje koliko je mogu\u0107e kombinirati uro\u0111eni\u010dke filozofije sa zapadnja\u010dkom idejom ekonomskog razvoja.<\/p>\n

Je li mogu\u0107a degrowth ekonomija unutar kapitalisti\u010dkog sustava?<\/em><\/p>\n

Profit kao prioritet mora se zamijeniti harmoniziranjem odnosa me\u0111u ljudima i odnosa s okoli\u0161em. Mo\u017eemo samo zami\u0161ljati na\u010dine na koji socijalni pokreti mogu akumulirati politi\u010dku mo\u0107 kroz procese koje sam opisao i nadati se da mogu zahvatiti politi\u010dki proces. Je li mogu\u0107a tranzicija iz kapitalizma katastrofe kako ga naziva Naomi Klein? Ne zagovaram revoluciju u marksisti\u010dkom smislu, to bi bilo pogubno, ali ako se ne okrenemo tranziciji, izgubljeni smo.<\/p>\n

H-alter<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Brian Davey, okoli\u0161ni ekonomist: U ekonomskim ud\u017ebenicima kvaliteta \u017eivota se izra\u017eava kroz posjedovanje konzumeristi\u010dkih dobara, ali kad odete terapeutu on vas ne\u0107e pitati je li vam automobil dovoljno velik, ve\u0107 \u0107e vas ispitivati o va\u0161im emocionalnim odnosima, jeste li zadovoljni poslom, jeste li kreativni.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":113243,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-113242","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/113242","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=113242"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/113242\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/113243"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=113242"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=113242"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=113242"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}