{"id":112842,"date":"2013-05-05T10:41:54","date_gmt":"2013-05-05T08:41:54","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=112842"},"modified":"2013-05-05T10:41:54","modified_gmt":"2013-05-05T08:41:54","slug":"radnici-su-se-u-ratu-nasli-u-sluzbi-onih-koji-se-bogate-na-njihov-racun","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2013\/05\/05\/radnici-su-se-u-ratu-nasli-u-sluzbi-onih-koji-se-bogate-na-njihov-racun\/","title":{"rendered":"Radnici su se u ratu na\u0161li u slu\u017ebi onih koji se bogate na njihov ra\u010dun"},"content":{"rendered":"<p><strong><a href=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2013\/05\/Maksuma-Topalovic.jpg\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignleft size-full wp-image-112843\" title=\"OLYMPUS DIGITAL CAMERA\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2013\/05\/Maksuma-Topalovic.jpg\" alt=\"\" width=\"300\" height=\"221\" \/><\/a>Autor: Vuk Ba\u010danovi\u0107<\/strong><\/p>\n<p>Maksuma Topalovi\u0107, sindikalistica i aktivistica za ljudska prava za \u2018Dane\u2019 govori o borbi protiv biv\u0161eg i sada\u0161njeg re\u017eima, radni\u010dkim pravima nekad i sad, o ulozi nacionalizma u podjelama me\u0111u radnicima, te o novim perspektivama radni\u010dke borbe u BiH<\/p>\n<p>DANI: Bili ste jedna od vo\u0111a, danas zaboravljenih radni\u010dkih protesta 1988. Mo\u017eete li se podsjetiti na te dane, \u0161ta se zapravo doga\u0111alo, zbog \u010dega su se \u0161trajkovi doga\u0111ali?<\/p>\n<p>TOPALOVI\u0106: Zapravo sam se godinu ranije, 1987. na\u0161la na \u010delu do tada najve\u0107eg \u0161trajka na prostorima biv\u0161e Jugoslavije nakon Drugog svjetskog rata. Radi se o \u0161trajku 5.000 rudara. Bio je to jedan u nizu \u0161trajkova u tom periodu. Bila sam aktivna u \u0161trajkovima sve do 1990. kada je rukovodstvo rudnika stalo iza \u0161trajka radnika sa namjerom da na le\u0111a radnika prebace teret borbe za otpisivanje duga kojeg su napravili ili okrivljavanje drugih za svoju nesposobnost. Javno sam se ogradila od tog poku\u0161aja organiziranja \u0161trajka.<\/p>\n<p>Vratimo se na 1987. Bilo je to vrijeme prave eksplozije \u0161trajkova na cijelom prostoru ex-Jugoslavije. Npr. u Hrvatskoj su 1987. bila 22 \u0161trajka, a 1987. \u010dak 405. Zna\u010dajno je porastao i broj u\u010desnika u \u0161trajku sa 234, koliko ih je bilo 1987, na \u010dak 86.000 u 1987. Nekih preciznijih podataka o \u0161trajkovima u BiH nije ni bilo tako da ne mo\u017eemo napraviti usporedbu. Sje\u0107am se samo da su \u0161trajkali u Aluminiju u Mostaru, tekstilci \u010dini mi se u Banjoj Luci, rudari u Kaknju, Brezi i Tuzli i mnogi drugi.<\/p>\n<p>\u0160ta se zapravo doga\u0111alo. \u0160trajkovi su pokretali radnici koji su uglavnom s pravom smatrali da su nedovoljno pla\u0107eni za svoj rad. Mo\u017eda bi i prihvatili \u010dinjenicu da je dr\u017eava po\u010dela ekonomski slabiti, ali nisu odnosno nismo mogli prihvatiti nepravednu raspodjelu prihoda koju su neka poduze\u0107a tada jo\u0161 uvijek ostvarivala. Tako\u0111er, radnici nisu mogli prihvatiti preglomaznu administraciju u odnosu na broj radnika u proizvodnji. Bili smo ogor\u010deni i na luksuz i rasipni\u0161tvo rukovodstva. Npr. kako se mo\u017ee opravdati nabavka luksuznih vozila svim rukovodiocima, \u010dak i onima koji nisu pokazivali menad\u017eerske sposobnosti, mjere\u0107i po proizvodnji kojom su upravljali. Ili da bude jo\u0161 gore de\u0161avalo se da je rukovodstvo namjerno onesposobilo vozni park \u2013 nove kamione za prijevoz uglja da bi potpisali ugovore sa drugim firmama. Naravno da su za ovakve mahinacije dobro potkupljivani.<\/p>\n<p>E sad, ono sto je mene natjeralo da se pridru\u017eim \u0161trajku je zapravo drskost i bahatost dijela nesposobnog rukovodstva u komunikaciji s radnicima. Istovremeno me rastu\u017eivala \u010dinjenica da se ne \u010duje glas radnika. U jednoj takvoj prilici, decembra 1987. predlo\u017eila sam radnicima da se odupru rukovodstvu odnosno da ustraju u \u0161trajku. Znala sam te ve\u010deri, kada se \u0161trajk de\u0161avao u jednom OUR-u (tako su se tada zvale manje radne jedinice) da se ni\u0161ta ne\u0107e promijeniti ukoliko nas ne bude vi\u0161e. Rukovodstvo je ve\u0107 prijetilo otkazima i to mi je dalo jo\u0161 vi\u0161e snage da ustrajem.<\/p>\n<p>Predlo\u017eila sam da idemo do svih OUR-a, tada sam razumjela da nam tako udru\u017eenima i sna\u017enima ne mogu ni\u0161ta. Tako da smo to cijelo ve\u0107e pje\u0161ke i\u0161li od jednog do drugog OUR i po desetak kilometera udaljeni jedni od drugih. Vijest se brzo \u0161irila, radnici su nas spremno do\u010dekivali pred rudarskim oknima. Uz nas je stao i dio stru\u010dnog kadra. Obezbijedili smo da funkcioni\u0161u vitalne funkcije u jamama i do jutra se u sportskoj dvorani okupilo pribli\u017eno 5.000 rudara. Ve\u0107 ujutro nam se pridru\u017eio i zna\u010dajan broj administracije. I tako je krenulo. Kada pregovori nisu uspjeli u lokalnoj zajednici krenuli smo opet pje\u0161ice u Sarajevo. Na ulice su izlazili mje\u0161tani naselja kroz koja smo prolazili, iznosili su hranu i osvje\u017eenje i davali nam podr\u0161ku.<\/p>\n<p>Ve\u0107 u Kaknju je pola republi\u010dkog rukovodstva bilo na nogama. Mi radnici smo bili zajedno, imali smo jasne zahtjeve i mo\u0107 u svojim rukama. Treba napomenuti da je i javnost bila na na\u0161oj strani i pregovori su na taj na\u010din postali uspje\u0161niji.<\/p>\n<p>DANI: A danas, nakon 26 godina?<\/p>\n<p>TOPALOVI\u0106: Ve\u0107 15 godina sam na \u010delu lokalne NVO Alternative Kakanj. Alternative su posve\u0107ene promociji i za\u0161titi ljudskih prava. Mislim da zajedno sa svojim kolegama uspje\u0161no doprinosimo demokratizaciji BiH dru\u0161tva na nivou lokalnih zajednica. Ujedno sam i trener sa iskustvom u brojnim projektima lokalnih i me\u0111unarodnih projekata.<\/p>\n<p>DANI: \u0160ta su nacionalne politike i rat donijele radni\u010dkoj klasi?<\/p>\n<p>TOPALOVI\u0106: Radnici su se i u ratu ponovo na\u0161li u slu\u017ebi onih koji se bogate na njihov ra\u010dun samo \u0161to su ulozi postali puno osjetljiviji. Radi se o ljudskim \u017eivotima. S druge strane oni koji su ih i koji ih i danas iskori\u0161tavaju, ovaj put su jo\u0161 manje efikasni u okviru poslova koje obavljaju ali i bogatiji i sve manje odgovorni i pred radnicima i pred javnosti. Sje\u0107am se kako sam aprila 1992. putem medija pozvala radnike da nam se pridru\u017ee na mirnim protestima protiv rata u Sarajevu.<\/p>\n<p>Bili smo prva grupa radnika koja je do\u0161la podr\u017eati ideju o nezavisnoj BiH. Naivno smo vjerovali da se sve mo\u017ee zavr\u0161iti na miran na\u010din. Sje\u0107am se i da masa okupljenih gra\u0111ana me\u0111u kojima su najbrojniji bili radnici nije \u017eeljela slu\u0161ati nacionalne lidere.<\/p>\n<p>A danas, nikada radnici nisu vi\u0161e bili obespravljeni. Tu\u017eno je to \u0161to je ve\u0107ina podlegla nacionalnim politikama i nacionalno stavila ispred egzistencijalnog. Ili se mo\u017eda ne radi o ve\u0107ini ve\u0107 manjini koja je glasnija.<\/p>\n<p>DANI: Ako biste usporedili prava radnika u socijalizmu i sada, \u0161ta biste rekli?<\/p>\n<p>TOPALOVI\u0106: Ne znam da li je dovoljno re\u0107i da sad \u017ealim za periodom socijalizma. Istog onog sistema koji me na neki na\u010din proganjao i ka\u017enjavao zbog moje borbe za radni\u010dka prava. Ma kako ovo bilo shva\u0107eno jedno je sigurno, radnici su imali vi\u0161e prava. Mo\u017eda su mehanizmi za ostvarivanje radni\u010dkih prava ili op\u0107enito ljudskih prava unaprije\u0111eni. Mo\u017eemo se pozvati na brojne konvencije, mo\u017eemo \u201czaprijetiti\u201d sudom za ljudska prava i sl. i to je sve. Sve drugo je stra\u0161no.<\/p>\n<p>Radnici gotovo da nemaju nikakvu mo\u0107. Ne ukazuje im se ni minimum po\u0161tovanja koje zaslu\u017euju. Danas ih nema tko slu\u0161ati. U socijalizmu smo imali sugovornike s druge strane, a danas kada se desi susret radnika i predstavnika vlasti sve li\u010di na igru gluhih telefona i ni\u0161ta se ne de\u0161ava.<\/p>\n<p>DANI: Kada je, zapravo, po\u010delo dolaziti do promjena?<\/p>\n<p>TOPALOVI\u0106: Sve sam vi\u0161e uvjerena da su nacionalni sukobi me\u0111u obi\u010dnim ljudima spretno nametnuti i pa\u017eljivo planirani da bi se prikrile ekonomske narastaju\u0107e tenzije odnosno da bi se oplja\u010dkalo sve \u0161to vrijedi i \u0161to je zajedno stvarano dugi niz godina.<\/p>\n<p>DANI: Kakva su radni\u010dka prava danas po Va\u0161em mi\u0161ljenju?<\/p>\n<p>TOPALOVI\u0106: Formalna. Na\u017ealost, jako je puno straha kod ljudi u poku\u0161aju da prakticiraju neka prava. Npr. pravo na redovnu pla\u0107u, pa \u010dak ako firma u kojoj radite i posluje dobro naj\u010de\u0161\u0107e ne mo\u017eete ostvariti. Nezamislivo je da nemate platu nekoliko mjeseci. U socijalizmu su za ka\u0161njenje plata samo za nekoliko dana pokretani zborovi i \u0161trajkovi, da o drugim pravima i ne govorim. Danas radnike nitko niza\u0161ta ne pita, ni o \u010demu ne odlu\u010duju. Mo\u017eda je u socijalizmu diskusija na zborovima radnika bila usmjeravana, ali su se zborovi de\u0161avali i otvarali mogu\u0107nosti da radnici nametnu svoje stavove i izbore se za svoje interese.<\/p>\n<p>DANI: Kako se boriti u dana\u0161njoj BiH?<\/p>\n<p>TOPALOVI\u0106: Vrlo je te\u0161ko odgovoriti na ovo pitanje. Ja sam po prirodi buntovna i ne mogu razumjeti \u0161utnju i mirno trpljenje. Pa mo\u017eda \u0107e i moj odgovor biti malo \u010dudan, ali jedini na\u010din je bu\u0111enje radnika. Kako to napraviti. U svakom slu\u010daju radnici trebaju biti vi\u0161e informirani, trebaju bolje razumjeti situaciju koja im je nametnuta i razumjeti da imaju iste interese bez obzira na nacionalne ili vjerske i druge razlike. Vi sa va\u0161im analizama i pisanjem tome doprinosite.<\/p>\n<p>DANI: Kakvo je Va\u0161e mi\u0161ljenje o postoje\u0107im sindikatima?<\/p>\n<p>TOPALOVI\u0106: Bojim se da ne\u0107u biti objektivna. Zapravo po meni je nevidljiva uloga sindikata. U vrijeme \u0161trajkova 1987, ja sam istupila iz sindikata. Ne pamtim da je jo\u0161 netko to uradio u biv\u0161oj Jugoslaviji. Smatrala da su oni produ\u017eena ruka vladaju\u0107e klase. Zar se danas ne\u0161to promijenilo?<\/p>\n<p>\u0160ta se mo\u017ee mijenjati? Sad bih mogla pobrojati nekoliko uobi\u010dajenih strate\u0161kih koraka koji bi svaka organizacija trebala poduzeti da bi bila uspje\u0161nija u obavljanju svoje misije. Po mom mi\u0161ljenju najprije treba raditi na ja\u010danju imid\u017ea politi\u010dke nepristrasnosti. Naime, danas kad \u0161trajka sindikat ili grupa radnika nekako se sti\u010de dojam, naj\u010de\u0161\u0107e, na\u017ealost, opravdan, da ste u slu\u017ebi odre\u0111ene politi\u010dke stranke. I opet su na gubitku radnici. Ponavljam, radnici moraju razumjeti \u0161ta su im prioriteti i prepoznati iste interese pa tek onda razmi\u0161ljati o onima koji \u0107e ih zastupati.<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.bhdani.com\/default.asp?kat=txt&amp;broj_id=829&amp;tekst_rb=8\" target=\"_blank\">\u00a0DANI<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Maksuma Topalovi\u0107, sindikalistica i aktivistica za ljudska prava za \u2018Dane\u2019 govori o borbi protiv biv\u0161eg i sada\u0161njeg re\u017eima, radni\u010dkim pravima nekad i sad, o ulozi nacionalizma u podjelama me\u0111u radnicima, te o novim perspektivama radni\u010dke borbe u BiH.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-112842","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/112842","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=112842"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/112842\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=112842"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=112842"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=112842"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}