{"id":112447,"date":"2013-04-30T08:30:06","date_gmt":"2013-04-30T06:30:06","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=112447"},"modified":"2013-04-30T08:30:06","modified_gmt":"2013-04-30T06:30:06","slug":"ljutajuci-pesak-centralno-istocne-evrope","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2013\/04\/30\/ljutajuci-pesak-centralno-istocne-evrope\/","title":{"rendered":"Ljutaju\u0107i pe\u0161ak centralno-isto\u010dne Evrope"},"content":{"rendered":"<p><strong><a href=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2013\/04\/pjesak.jpg\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignleft size-medium wp-image-112448\" title=\"pjesak\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2013\/04\/pjesak-300x231.jpg\" alt=\"\" width=\"300\" height=\"231\" \/><\/a>Autor: Oskar Roginer<\/strong><\/p>\n<p>Na po\u010detku leta, na jednom pozori\u0161nom festivalu centralno-isto\u010dne Evrope, postavljena je bista od doma\u0107eg sapuna nekada\u0161njeg mar\u0161ala SFRJ, Josipa Broza. Interaktivna instalacija se bazira na pretpostavci, da \u0107e kip pored fontane biti izlo\u017een vremenskim prilikama i neprilikama, te \u0107e vremenom popucati, istopiti se &#8211; nestati. Skulptura je, ali pre svega namenjena slu\u010dajnom ili namernom Pe\u0161aku, i njegovog akta ritualnog pranja ruku, pomo\u0107u koga, putem realne, metafori\u010dne, direktne i indirektne intervencije uti\u010de na oblik, zna\u010denje, asocijativnu ravan i u su\u0161tini samu bit Tita, kao dela ideolo\u0161kog poretka i kulturnog se\u0107anja ovih prostora. Bista je otkrivena u podne, tokom no\u0107i biva odvaljena od postolja, da bi do slede\u0107eg jutra u komadima veli\u010dine \u0161ake bila rasuta po glavnom trgu sa penu\u0161aju\u0107om fontanom sa strane. Tog istog leta, iz gnezda u parku istog grada ispilila su se tri mala labuda. Si\u0107u\u0161ni, sivi, jo\u0161 ni pernati otisnuli su se na vodu jezera. Taj isti lutaju\u0107i Pe\u0161ak je jedne no\u0107i, samo dve sedmice nakon kratkotrajnog Brozovog kipa kaldrminim kamenicama i granama drve\u0107a ubio jednog od ta tri labuda. Na samom kraju istog leta, u jednom drugom gradu okupljali su se mladi, sedeli na klupama, pri\u010dali, dogovarali se &#8211; \u010dekali. Bila je to jedna sasvim obi\u010dna, ve\u0107 prohladna septembarska no\u0107 izme\u0111u petka i subote, dok taj isti Pe\u0161ak, ni\u010dim izazvan nije uzviknuo \u201ePederi!&#8221; i \u010deki\u0107em za meso, na trotoaru do granica svesti nije istukao prolaznika za kim je uzviknuo.<\/p>\n<p>Divlja\u0161tvo, vandalizam, maloumnost, fa\u0161izacija, homofobija moglo bi se re\u0107i sa jedne strane, dok sa druge se zapitati za\u0161to sam ova tri primera stavio u isti ko\u0161. Pustim zalepljivanjem imena, ne samo da ne\u0107emo ni zagrebati povr\u0161inu, nego \u0107emo i zaklopiti problem u celosti. Nominalnom ekspozicijom i pravljenjem spektakla u medijskom prostoru onemogu\u0107avamo da se Pe\u0161ak identifikuje, izoluje i elimini\u0161e. Petnaestominutnom bukom i svetlo\u0161\u0107u ga umno\u017eavamo i legitimi\u0161emo \u2013 dok je nasuprot, nama potrebna polutama iznutra zatvorene sale za seciranje, spremljene za vivisekciju.<\/p>\n<p>Pe\u0161ak je \u017eiva alegorija poznog XX. i ranog XXI. veka koja bezciljno luta predelima posthabsbur\u0161kog, postjugoslovenskog, postvar\u0161avskog bloka. On je usamljena, atomizirana jedinka minimalnog radijusa mo\u0107i, koji nije u stanju da prouzrokuje, da pita, pa \u010dak ni da provocira. On je dete, srednjo\u0161kolac, punoletnik i penzioner. On nije on, niti je ona \u2013 Pe\u0161ak bi bio androgino stvorenje da bi ga se uop\u0161te ticao pol svog oli\u010denja, ali on je i u tom pogledu ravnodu\u0161an. Na njega se ne obra\u0107a pa\u017enja, dok ne izazove nasilje. Pe\u0161ak je bezambiciozan, ali ljut \u2013 besan na sve i sva\u0161ta. Njemu je lo\u0161e, njemu je zlo i dok mu pozli uperava prstom na roditelje, na istoriju, na druge nacije, na tehnologiju, na porezni sistem, na kineze, na medije, na auto kojeg je on sam kupio na lizing&#8230; Ali Pe\u0161ak ne mrzi, nema jasno definisan objekt mr\u017enje \u2013 on je eruptivna ta\u010dka van koordinatnog sistema. Eksplozija u is\u010dekivanju. Jedino \u010dega se on boji je mo\u0107 koju samo on nema, koja ga pritiska i koja ga dr\u017ei na kratkom lancu i dovodi do delirijuma agresivnosti prema svemu oko njega \u2013 jer i onako nema \u0161ta da izgubi. Vlast mu u istu ruku pra\u0161ta sve \u0161to se ne odnosi na vertikalnu osovinu agresije. On je odgovoran za zanemarljivo mali broj stvari, jer su mu to malim delom oduzeli, ali ve\u0107im delom se odgovornosti on sam odrekao. On je bezmo\u0107an, pateti\u010dan, politi\u010dki nepismen i li\u0161en svake ideolo\u0161ke hierarhije vrednosti \u2013 hibrid i naravno glasa\u010d, pre svega. On je sam sebi tu\u0111. On je svako, pa smo Pe\u0161aci mo\u017eda i ti i ja. Mo\u017eda je samo pitanje vremena.<\/p>\n<p>Tri gore navedena primera ne proizilaze iz ideolo\u0161kih kotlarnica centralno-isto\u010dne Evrope, ve\u0107 obrnuto. Ovi \u010dinovi jesu ideolo\u0161ki interpretirani, jesu predmet jezika koji se gradi oko njih, ali time gubimo iz vida ta\u010dno ono, \u0161to je najva\u017enije. Pe\u0161ak bi se mogao uklopiti u jednu od ideolo\u0161kih paradigma tek kada bi mogao obrazovati svoj politi\u010dki identitet odabirom elemenata i kombinacijom istih u niz, koji bi mu omogu\u0107io dve, paralelno stoje\u0107e stvarnosti onoga \u0161to \u010dini i onih vrednosti u koje veruje, ali sa suficitom ideolo\u0161kih mogu\u0107nosti i hendikepa politi\u010dke nepismenosti, Pe\u0161ak je na to nesposoban. On ne \u017eivi u la\u017ei, kao havelovski piljar, nego u polifoniji mnogostrukih istina \u2013 u buci koja ga na kraju ogluvljuje. Njegove \u010dini tako nemaju nikakve veze sa njegovom mutnom vrednosnom hierarhijom, koja je amorfna, nekonzekventna i uvek u ponovnoj devalvaciji. Koja se posle 1933, pa ponovo od 1989 toliko puta izmenjala, da se ne kosi, ne grani\u010di i ne ravna sa ni\u010dim. On \u017eivi u hiperrealnom svetu heterogenih, kontradiktornih i ponajvi\u0161e anakronisti\u010dnih elemenata mogu\u0107ih ideologoja u kojem ni politi\u010dka elita nije u stanju da profili\u0161e samu sebe, a kamoli javno mnenje. Dok svaka ideologija nosi u sebi nekakvu sliku budu\u0107nosti, Pe\u0161ak luta bez te vizije u bezvrememnom prostoru, u kome ne poznaje ni pro\u0161lost i u kome je socializovan da ne treba da snosi nikakvu odgovornost ni za sutra. On je ravnodu\u0161an, nema cilj, nema o\u010dekivanja.<\/p>\n<p>Tri gore navedena primera nisu u istoj paradigmi, jer proizilaze iz istih ideolo\u0161kih na\u010dela, ve\u0107 zato \u0161to su prouzrokovane, i zato \u0161to su rezultat one nemo\u0107i, o kojoj je ovde re\u010d. Ako sve svedemo na ideologiju, onda smo proma\u0161ili cilj, jer ideologija u vakumu Pe\u0161akove glave ne postoji; ali ako olju\u0161timo sve o \u010demu se govori, da je ideologija, onda tek vidimo, \u0161ta je u sredi\u0161tu tri \u010dina, koja jesu nasilna, imaju i mogu imati boju neke ideolo\u0161ke opcije, i jesu skoro uvek neka\u017enjene. Ali to nije igra ideologija, nego kaoti\u010dnost nemo\u0107i. Tri gore navedena primera nisu samo vandalizam, nisu samo homofobija, nego mnogo vi\u0161e. U ovoj veoma dobro smi\u0161ljenoj shizofrenoj centralno-isto\u010dnoj Evropi, u kome je nestao ideolo\u0161ki spektar levice i desnice, gde levica ne postoji, ali se imenuje, a (ekstremna) desnica ponekad obe\u0107ava re\u0161enja sa sasvim levi\u010darskim korenima, gde liberali mogu biti rasisti a progresivci konzervativni, gde se levica simulira a desnici glava o stranu okre\u0107e \u2013 u ovom kutku sveta luta na\u0161 Pe\u0161ak, slu\u0111en, zbunjen, gluv, ali besan kao ris. Ideolo\u0161ki element bi bila va\u017ena crta njegovog lica, on ga tra\u017ei, potreban mu je, ali ga ne nalazi. Ne zato \u0161to ne postoji, nego zato \u0161to ga ima i previ\u0161e, zato \u0161to se olako upotrebljava, zato \u0161to je pusto bacanje re\u010di proteza svakida\u0161njice, zato \u0161to u medijskom prostoru polupismeni novinari upotrebljavaju fraze koje ne razumeju, zato \u0161to se kod imenovanja stranaka, kojekakvih dru\u0161tava, pa \u010dak i ponekih nevladinih organizacija tra\u017ei naziv ili kombinacija re\u010di koje jo\u0161 drugi nije upotrebio, zato \u0161to ne\u0161kolovane politi\u010dare mrzi \u010dak i to, da unajme nekog da im pi\u0161e govore, pa ih oni sami sklapaju ad hoc pred mikrofonima \u2013 zato \u0161to ime, delo i govor nemaju nikakve veze jedno sa drugim&#8230; Za\u0161to bi Pe\u0161ak \u010dinio ne\u0161to po ideolo\u0161kim smernicama, kada su oni \u0161to ga kroz multimedijalni prostor odgajaju \u2013 jer je to jedini efektivni vid pe\u0161a\u010dkog u\u010denja \u2013 isto Pe\u0161aci, samo su privremeno iznad njega? Za\u0161to bi Pe\u0161ak \u010dinio ne\u0161to iz koristi, kada on iz ovih radnji ne profitira.<\/p>\n<p>Klju\u010dna ta\u010dka je, da je Pe\u0161ak istrebio \u010dak i vladanje nad sobom, on nema mo\u0107 \u010dak ni nad svojim vlastitim \u017eivotom, on ne kontroli\u0161e ni\u0161ta i nikog. Sve \u0161to bi trebalo biti oko-, ono je iznad njega. Luta, i u tom besnom lutanju cepa sve oko sebe. On bezvredan, bezmo\u0107an i ni\u0161tav traga za stvarima koje su i od njega si\u0107u\u0161nije, koje mo\u017ee da kontroli\u0161e, da vlada i po\u0161to ne treba da snosi nikakvu odgovornost, \u010dak i da uni\u0161ti. Nemojmo se zavaravati, on bira \u017ertve svoje nasilni\u010dke nemo\u0107i. Nije on gerilski krenuo na nadmo\u0107nijeg neprijatelja, nije pustim \u0161akama ili ma\u010detom napao mitraljesko gnezdo, niti je minirao most u mraku. Nije napao stroj oklopnih policajaca i nije izvr\u0161io samoubila\u010dki bomba\u0161ki napad na Wall Street-u. On je razbio komad sapuna, zato \u0161to je bio mek; prebio je jednog, zato \u0161to je bio brojniji. On je jadan, i po\u0161to mu se jedino fizi\u010dke vrline daju meriti, tra\u017ei nekog nad kome bi mogao izvr\u0161avati tu maju\u0161nu mo\u0107, koju mu je priroda podarila. On \u0107e udariti, razbiti, \u0161utnuti sve \u0161to je slabije od njega, to mu je jedini kriterijum. Uvek \u0107e ga tako birati, uvek \u0107e se tako organizovati i uvek \u0107e tako is\u010dekivati svoje prilike. Pe\u0161ak ne vr\u0161i radnju zbog ideologije, niti zbog novca, niti zbog karieristi\u010dkog entuzijazma. On nije ratnik jedne misli, nego najjeftinije topovsko meso \u2013 a po\u0161to ga ima sve vi\u0161e i vi\u0161e, ono postaje sve jeftinije i jeftinije. Fakat, da je on nekog prebio, da je ne\u0161to razbio ili ubio, nije ni\u0161ta drugo, no eskalacija njegove nemo\u0107i. Prilike kao ove se retko prikazivaju, u srazmeri njegovog radijusa kontrole se on u svakodnevnici i\u017eivljava na mnogo bezna\u010dajnijim stavrima. Pe\u0161ak je onaj koji demonstrativno prelazi preko crvenog i onaj koji nemarno stane kolima u traci, dok pritom blokira ina\u010de slobodna mesta za parking. On je onaj, koji \u0107e zapaliti cigaretu u javnom prevozu a posle deci i penzionerima zapre\u010diti put i narediti im, da iza\u0111u na druga vrata. On je ve\u0107ina onih, koji rade iza \u0161altera, uniformi i fascikli. On je onaj, koji pravi buku kad zna da kom\u0161ije spavaju. On je onaj, koji izlazi na bira\u010dko mesto sa ube\u0111enjem, da se njegovo mi\u0161ljenje ceni i da je ono prelomna ta\u010dka zajedni\u010dke budu\u0107nosti. On je onaj \u010dije je radno mesto uvek fizi\u010dka prepreka za druge. On je policajac i navija\u010d. On \u0107e prebiti taksistu ukrasti mu auto provozati se i slupati ga. On je onaj, koji \u0107e uvek baciti sme\u0107e iza sebe, ako za to ima publike, jer je za ove radnje va\u017eno da ih neko vidi, da je on na vrhuncu svoje piramide mo\u0107i, te mo\u017ee da \u010dini \u0161ta mu je volja.<\/p>\n<p>U svetu u kome smo slobodni izgovoriti sve, vrednost izgovorenog dostiglo je najni\u017eu mogu\u0107u cenu. U svetu sadomazohizma u kojem smo slobodni \u010diniti sve, ne sankcioni\u0161e se ni\u0161ta, ako to nije upereno nagore. Ako smo slobodni izgovoriti ili u\u010diniti bilo \u0161ta, za\u0161to upotrebljavamo ideologije kao izgovor, kada su one ba\u0161 te koje bi uspostavile svoj monopol na iste. Va\u017enije bi bilo zapitati se kuda vodi pusti pe\u0161a\u010dki hod nasilni\u010dke nemo\u0107i; kuda vodi svakodnevnica ideolo\u0161ko amputiranog dru\u0161tva; kuda vodi jezik, kada se pretvori u pustu ritualnu komunikaciju, kuda vodi glasanje, ako je sve to samo farsa i iluzija slobodnog izbora; kuda vodi \u017eivot, kada vi\u0161e ni samoubistvo ne mo\u017ee predstavljati \u010din protesta.<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.mirovna-akademija.org\/rma\/bhs\/eseji\/53-politikamoc\/307-ljutajui-peak-centralno-istone-evrope\" target=\"_blank\"> Mirovna akademija<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>On je onaj, koji izlazi na bira\u010dko mesto sa ube\u0111enjem, da se njegovo mi\u0161ljenje ceni i da je ono prelomna ta\u010dka zajedni\u010dke budu\u0107nosti. On je onaj \u010dije je radno mesto uvek fizi\u010dka prepreka za druge. On je policajac i navija\u010d.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-112447","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/112447","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=112447"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/112447\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=112447"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=112447"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=112447"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}