{"id":112291,"date":"2013-04-28T08:14:06","date_gmt":"2013-04-28T06:14:06","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=112291"},"modified":"2013-04-28T08:14:06","modified_gmt":"2013-04-28T06:14:06","slug":"nepodnosljiva-udobnost-klecanja","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2013\/04\/28\/nepodnosljiva-udobnost-klecanja\/","title":{"rendered":"Nepodno\u0161ljiva udobnost kle\u010danja"},"content":{"rendered":"<p><strong>Autor: Marko Simonovi\u0107*<\/strong><\/p>\n<p>Da se odmah razumemo, ja vrlo dobro znam ko je Tomislav Nikoli\u0107. I uprkos tome mislim da je predsednikova izjava da \u201ekle\u010di i tra\u017ei pomilovanje za Srbiju zbog zlo\u010dina koji je izvr\u0161en u Srebrenici\u201c zna\u010dajna i u nekom smislu nacionalno obavezuju\u0107a. Za razliku od ranijih izjava drugih predsednika u regionu, Nikoli\u0107eva izjava prevazilazi domen uobi\u010dajenih truizama: svakome je \u017eao \u0161to\/ako je neko \u010dinio zlo\u010dine u njegovo ime i svako bi voleo da zlo\u010dini nisu bili po\u010dinjeni (ili, ako su ve\u0107 morali, ne ba\u0161 u njegovo ime). Nikoli\u0107 svojom izjavom ide van propisanih formula pomirenja i izgovara ono \u0161to mu niko nije tra\u017eio: da kle\u010di, i jo\u0161 da kle\u010di povodom jednog konkretnog zlo\u010dina. U tom smislu bi Nikoli\u0107ev gest, \u0161ta god mi mislili o njegovoj iskrenosti, vrlo lako mogao u\u0107i u budu\u0107e ud\u017ebenike istorije kao \u010dudni epilog jednog \u010dudnog rata.<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2013\/04\/Brant-kleci-u-Varsavi.jpeg\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignleft size-medium wp-image-112292\" title=\"Brant kleci u Varsavi\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2013\/04\/Brant-kleci-u-Varsavi-300x243.jpeg\" alt=\"\" width=\"300\" height=\"243\" srcset=\"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2013\/04\/Brant-kleci-u-Varsavi-300x243.jpeg 300w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2013\/04\/Brant-kleci-u-Varsavi-235x190.jpeg 235w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2013\/04\/Brant-kleci-u-Varsavi-75x60.jpeg 75w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2013\/04\/Brant-kleci-u-Varsavi-350x284.jpeg 350w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2013\/04\/Brant-kleci-u-Varsavi-220x178.jpeg 220w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2013\/04\/Brant-kleci-u-Varsavi.jpeg 425w\" sizes=\"(max-width: 300px) 100vw, 300px\" \/><\/a>Ti budu\u0107i ud\u017ebenici istorije sre\u0107om ne\u0107e biti papirne knjige, nego ono \u0161to se danas jo\u0161 uvek zove multimedijalnim materijalima. To je u ovom konkretnom slu\u010daju dobro iz bar dva razloga. Prvo, deca budu\u0107nosti \u0107e mo\u0107i da vide najupe\u010datljiviji aspekt izjave: da predsednik sedi u fotelji dok nas obave\u0161tava da kle\u010di. Drugo, pokoljenja \u0107e imati priliku da u\u010de jednu druga\u010diju, nelinearnu istoriju punu isprepletanih tokova, koja \u0107e jasnije pokazivati da nema kona\u010dne istorijske istine i pravde, da je istorija i sad, da se doga\u0111aji iz pro\u0161losti stalno iznova \u010ditaju, interpretiraju, kontekstualizuju ili pak prepu\u0161taju zaboravu. Deca budu\u0107nosti \u0107e onda bolje znati da nam je pro\u0161lost poverena na pa\u017eljivu upotrebu, da je ima mnogo i da je eti\u010dko pitanje za \u0161ta iz nje biramo da se \u201ezaka\u010dimo\u201c. Uz Nikoli\u0107evu izjavu bi u nekoj takvoj istoriji mogli da stoje (1) link na Warschauer Kniefall Willyja Brandta (jer Nikoli\u0107 zna za Brandta, mo\u017eda \u010dak i misli da je novi Brandt i jer Brandtov gest posle ovoga nikada vi\u0161e ne\u0107e biti isti), (2) Mladi\u0107eva izjava o poklanjanju Srebrenice i (3) sa podnaslovom \u201eDruge jezi\u010dko-moralne akrobacije Tomislava Nikoli\u0107a\u201c, link na zlokobnu izjavu o problemima s nogom. Jer, tu nema dileme, ovde se radi o vrlo netipi\u010dnoj upotrebi i jezika i krivice. Upravo zbog te netipi\u010dnosti \u0107u ovde poku\u0161ati da se \u201ezaka\u010dim\u201c za Nikoli\u0107ev gest i da razmotrim na\u010din na koji je Nikoli\u0107 rekonfigurirao pro\u0161lost, kao i da sagledam konsekvence nove vrste kle\u010danja koju je etablirao Nikoli\u0107: kle\u010danja 2.0.<\/p>\n<p>Ovo \u010dinim i kao lingvista, i kao gra\u0111anin Srbije koji i sam u izvesnom smislu kle\u010di od 1992. (i u tom smislu, dobrodo\u0161li u klub, gospodine predsedni\u010de, bojim se da ne mo\u017eemo priu\u0161titi da vas ne primimo), ali i kao neko ko je i sam poku\u0161ao, \u010dini se ne naro\u010dito uspe\u0161no, da svoju nedoumicu kud bi sa stidom povodom Srebrenice razre\u0161i jednom metaforom.<\/p>\n<p>Jasno je da se Nikoli\u0107ev \u010din ne mo\u017ee interpretirati nezavisno od originala \u2013 Brandtovog pada na kolena pred spomenikom u Var\u0161avi. Ipak, sli\u010dnost se iscrpljuje u tome \u0161to se radi o najvi\u0161im funkcionerima dr\u017eava koji se kle\u010danjem izvinjavaju za genocid, sve ostalo su razlike. Brandt je pao na kolena u Poljskoj, u zemlji gde su po\u010dinjeni zlo\u010dini i \u2013 mo\u017eda najbitnije \u2013 nije rekao ni\u0161ta. Nije ni morao da ka\u017ee bilo \u0161ta, jer je svako mogao videti da Brandt kle\u010di. Nikoli\u0107 je davao predsedni\u010dki intervju, sedeo je u fotelji, sa zastavom u pozadini i izjavio je da kle\u010di.<\/p>\n<p>Nikoli\u0107 je ovde jezi\u010dki akrobata jer \u201eJa kle\u010dim zbog toga\u201c nije re\u010denica koja se na na\u0161em jeziku (jeziku intervjua na TV BHT, jeziku Srebrenice, ali i jeziku Vukovara, Jugoslavije, JNA, NDH, Jasenovca, zvani\u010dnom jeziku Kosova, a od jula i EU) tek tako mo\u017ee upotrebiti iz fotelje da bi se izrazilo kajanje ili ponudilo izvinjenje. Nikoli\u0107 je ovde kreativan i upravo stoga je va\u017eno razumeti \u0161ta ta\u010dno zna\u010di njegova izjava.<\/p>\n<p>Lingvisti\u010dki gledano, Nikoli\u0107eva jezi\u010dka inovacija se sastoji u tome \u0161to glagol kle\u010dati ovde, sva je prilika, koristi u ne\u010demu \u0161to se u lingvisti\u010dkoj disciplini pragmatici zove performativni govorni \u010din. Performativni govorni \u010dinovi su oni \u010dinovi koji su izvr\u0161eni samim izgovaranjem. Tako ako ka\u017eem \u201eObe\u0107avam da \u0107u govoriti istinu\u201c, \u010din obe\u0107avanja je izvr\u0161en samim izgovaranjem te re\u010denice i niko ne mo\u017ee da me demantuje izgovaraju\u0107i \u201eNe, ne obe\u0107ava\u0161\u201c. Za razliku od toga, ako ka\u017eem \u201ePosedujem milion evra\u201c, posedovanje nikako nije zagarantovano samom izjavom, govorni \u010din nije performativan i demanti je mogu\u0107 \u2013 \u201eNe, ne poseduje\u0161\u201c. Odre\u0111eni jezi\u010dki izrazi su uvek performativni u prvom licu prezenta npr. obe\u0107avati, izvinjavati se ili tra\u017eiti pomilovanje. Dakle, ako je gospodin Nikoli\u0107 rekao da tra\u017ei pomilovanje (a rekao je, cela re\u010denica je, podsetimo se, \u201eEvo kle\u010dim\u2026 i tra\u017eim pomilovanje za Srbiju zbog zlo\u010dina koji je izvr\u0161en u Srebrenici\u201c), niko mu ne mo\u017ee odgovoriti \u201eNe, ne tra\u017eite pomilovanje\u201c. Naravno, neko mo\u017ee odlu\u010diti da mu ne da pomilovanje (pod pretpostavkom da znamo od koga ga je ta\u010dno Nikoli\u0107 tra\u017eio), ali ne mo\u017eemo ukinuti \u010dinjenicu da je pomilovanje zatra\u017eeno. Sa Nikoli\u0107evim kle\u010danjem je stvar komplikovanija, upravo zato \u0161to nismo sigurni \u0161ta zna\u010di da predsednik \u201ekle\u010di zbog Srebrenice\u201c. Naravno, u najbukvalnijem smislu bi se predsedniku moglo odgovoriti \u201eNe, ne kle\u010dite, nego sedite\u201c, ali to bi bilo zlonamerno jer je jasno da predsednik ne misli na fizi\u010dko kle\u010danje. Meni se \u010dini da se ovde radi o jednoj Nikoli\u0107evoj (osmi\u0161ljenoj ili slu\u010dajnoj) kreaciji, jednom novom kle\u010danju, nacionalnom, performativnom i nefizi\u010dkom: kle\u010danju 2.0, u koje smo svi uklju\u010deni samom predsednikovom izjavom, mnogo vi\u0161e nego \u0161to smo bili ranijim predsedni\u010dkim truizmima. \u0160ta jo\u0161 mo\u017eemo zaklju\u010diti o kle\u010danju 2.0?<\/p>\n<p>Prvo, ako je kle\u010danje 2.0. performativno, onda ga odlikuje jo\u0161 jedna karakteristika performativnih govornih \u010dinova: da u principu va\u017ee dok ih govornik ne opozove. Ako sam ne\u0161to obe\u0107ao ili se nekome izvinio, onda to obe\u0107anje ili izvinjenje stoji dok god ga ne opozovem (za razliku od gore pomenutog posedovanja milion evra, koje mo\u017ee stajati u trenutku izgovaranja, ali nedelju dana kasnije ne vi\u0161e). U tom smislu, dodatna razlika izme\u0111u Brandta i Nikoli\u0107a jeste u tome \u0161to je Brandtovo fizi\u010dko kle\u010danje bilo ograni\u010deno u vremenu, dok Nikoli\u0107evo kle\u010danje zbog Srebrenice u principu mo\u017ee trajati zauvek. Brandt je klekao, Nikoli\u0107, i sa njim Srbija, kle\u010de do daljnjeg.<\/p>\n<p>Drugo, kle\u010danje 2.0. nije toliko preplavljuju\u0107e i sveobuhvatno kao kle\u010danja kakva poznajemo. Ono je, sva je prilika, povezano sa odre\u0111enom temom: predsednik \u201ekle\u010di zbog Srebrenice\u201c. Dakle, za razliku od fizi\u010dkog kle\u010danja, kle\u010danje 2.0. ne isklju\u010duje druga stanja\/zbivanja po drugim pitanjima. Predsednik nam, \u010dini se, zapravo ka\u017ee da je mogu\u0107e kle\u010dati zbog Srebrenice i istovremeno stajati uspravno zbog Viva Vox\/Na\u0111e\/kajmaka, tr\u010dati ka EU, i pozdravljati Rusiju\/Azerbejd\u017ean\/Emirate.<\/p>\n<p>Predsednik Nikoli\u0107 je, dakle, \u010dudnom potrebom jezika, otkrio kle\u010danje 2.0. I tu je negde, izgleda, ozvani\u010dio jednu novu realnost i jedan kompleksniji nacionalni identitet, koji vi\u0161e ne proverava opsesivno da li je ponosan ili poni\u017een, da li stoji ili kle\u010di. Predsednik je na\u0161ao na\u010din (a da ga mo\u017eda nije tra\u017eio) da u na\u0161u zvani\u010dnu predstavu o nama samima ugradi jedan fundamentalni stid_zbog_Srebrenice, koji ne mora nu\u017eno da se kosi sa na\u0161im drugim ponosima\/stidovima. Rekav\u0161i ne\u0161to \u0161to nijedan strani diplomata ne bi tra\u017eio od njega (u ovo mo\u017eemo biti sigurni jer nijedan strani diplomata ne bi mogao da smisli tako ne\u0161to), u skladu sa svojom reprezantativnom fukcijom, predsednik je mo\u017eda sve\u010dano presekao vrpcu jednog novog zvani\u010dnog poimanja nacionalne istorije. Ta nova istorija bi, za razliku od one koju smo u\u010dili u \u0161koli i na televiziji devedesetih, od telenovele u kojoj smo mi ponosna i pravedna sirotica nesposobna za zlo, bila mesto na kome razumevamo koja nam je pro\u0161lost poverena i kako ona odre\u0111uje prostor za sada\u0161nje eti\u010dno delovanje. Ta nova istorija bi ozbiljno shvatala i obavezu kle\u010danja i neminovnost kretanja napred.<\/p>\n<p>To da li \u0107e se takva nacionalna istorija \u201eprimiti\u201c zavisi i od svih nas, ili konkretnije, mo\u017eda upravo od na\u0161e sposobnosti da \u201estrate\u0161ki previdimo\u201c ko je gospodin koji je presekao vrpcu.<\/p>\n<p>*Autor je na doktorskim studijama na univerzitetu u Utrehtu.<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/pescanik.net\/2013\/04\/nepodnosljiva-udobnost-klecanja\/\" target=\"_blank\">Pe\u0161\u010danik.net<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Jasno je da se Nikoli\u0107ev \u010din ne mo\u017ee interpretirati nezavisno od originala \u2013 Brandtovog pada na kolena pred spomenikom u Var\u0161avi.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":112292,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-112291","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/112291","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=112291"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/112291\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/112292"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=112291"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=112291"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=112291"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}