Prije 20-tak godina umro mi je otac\u00a0 te sam ja sam postao naslednik i doma\u0107in ku\u0107e. Otac mi je godinama stvarao kako bi omogu\u0107io meni i bratu \u0161to bolje uslove za \u017eivot. Poslije ru\u0161enje stare ku\u0107e u centru Podgorice od strane dr\u017eave da bi tuda pro\u0161la magistrala, otac mi je kupio drugu, ru\u0161evnu ku\u0107u, u neposrednoj blizini stare. Stalno je dogra\u0111ivao, adaptirao, ulagao u nju… Ku\u0107a je podijeljena na dva jednaka dijela izme\u0111u mene i brata, a meni je pripalo 120 kvadrata tj. dva stana. Ta dva stana su prije 20 godina bila vi\u0161e nego solidna, ali je, kao svaku ku\u0107u\/stan, trebalo odr\u017eavati, adaptirati, ulagati u nju.<\/p>\n
Me\u0111utim, sa svojih 30 godina, neznaven, sklon provodu i avanturizmu, nijesam radio ni\u0161ta po tom pitanju. Naprotiv, \u017eivio sam \u017eivot na visokoj nozi. Ku\u0107a je sve vi\u0161e propadala, a ja sam za to vrijeme umjesto ulaganja u nju: igrao tenis, redovno i\u0161ao na skijanje, mjesec dana svake godine provodio na moru, nerijetko obitovao u restoranima, pio svakog dana po 5-6 espresa. Nave\u010de sam znao osvanuti po kafi\u0107ima ili no\u0107nim klubovima. Tako sam tro\u0161io novac, ne ula\u017eu\u0107i ni\u0161ta u zaostav\u0161tinu koja je propadala. \u00a0Uz to, stalno sam se sva\u0111ao sa kom\u0161ijama. Iz obijesti sam znao kamenom im razbiti crijep ili staklo na ku\u0107i. Oni mi tada nijesu uzvr\u0107ali jer su vidjeli da sam jak, ali sada!?<\/p>\n
Poslednjih godina krov je po\u010deo da proki\u0161njava, zidovi vla\u017ee, stan koji sam izdavao je oronuo, pa ga vi\u0161e nijesam mogao izdavati kao nekad, a ja sam i dalje \u017eivio na visokoj nozi. Podstanare za stan koji sam izdavao birao sam po principu – ko vi\u0161e plati, a ne po principu doma\u0107inskog odnosa prema iznajmljenom prostoru. Takvi podstanari bi bili kod mene uvijek kratko, obi\u010dno bi pobjegli ostavljaju\u0107i\u00a0 za sobom rusvaj: nepla\u0107ene ra\u010dune za elektri\u010dnu energiju, uni\u0161ten parket, slomljene plo\u010dice ili sanitarije u kupatilu, oronule zidove, pokvarene brave…\u00a0 Me\u0111u podstanarima je bilo narkomana, kriminalaca, alkoholi\u010dara, sitnih i krupnih lopova – najmanje normalnih i porodi\u010dnih ljudi.<\/p>\n
Kako su mi rashodi postajali ve\u0107i od prihoda, po\u010deo sam uzimati kredite. Prvo jedan, pa drugi, pa tre\u0107i. Banke su se utrkivale da mi ih daju, a ja sam ih uzimao nemilice, ne misle\u0107i na kamate i njihovo vra\u0107anje. Uzalud su me od toga odvra\u0107ali neki pravi prijatelji i dobromisle\u0107i ro\u0111aci. Naviknut na lagodan \u017eivot radio sam po svome. Oni drugi ro\u0111aci i la\u017eni prijatelji su na svakom mjestu pokazivali kako me kao vole i po\u0161tuju. Ve\u0107inom su to bili oni sa kojim sam tro\u0161io svoj novac, ili im davao dio u vremenu dok sam ga na taj na\u010din tro\u0161io i imao vi\u0161e nego dovoljno.<\/p>\n
Tako sam \u201eodjednom\u201c\u00a0 do\u0161ao u situaciju da nemam vi\u0161e , ne za provod, nego za golo pre\u017eivljavanje sebe i\u00a0 svoje porodice. Banke vi\u0161e nijesu htjele da mi onako olako daju kredite ve\u0107 \u00a0su me ucjenjivale enormnim kamatama, posebnim uslovima \u00a0i vanrednim grancijama. Sada di\u017eem kredite samo da bih mogao vra\u0107ati rate ve\u0107 prispjelih. Zalo\u017eio sam dio ku\u0107e za neki mali kredit \u010dija je vrijednost 10-ti dio zalo\u017eenog, svjestan da \u0107u uskoro morati zalo\u017eiti cijelu ku\u0107u da bi vra\u0107ao rate ovog poslednjeg. Uz sve to, podstanar kojem sam pomenuti stan izdao kao namje\u0161ten, mafija\u0161 koji je u to vrijeme kada sam mu izdao stan bio \u201epun kao brod\u201c, ve\u0107 godinama ne pla\u0107a struju. Nakupio \u00a0mi je duga vi\u0161e nego \u0161to je iznos poslednjeg odobrenog kredita, \u00a0i same, unaprijed pla\u0107ene stanarine. Bratu, kome sam trebao dati dio tog novca, sam prikazao manji iznos nego mi je ovaj stvarno platio. \u00a0Uz sve to, ovaj mafija\u0161 mi \u00a0pred nosom iznosi sve vrijedne tehni\u010dke stvari iz stana, ru\u0161i pregradne zidove, pravi haos, a ne mogu mu ni\u0161ta.<\/p>\n
Onda kada sam mu izdao stan bio sam imresioniran njime, njegovim bogastvom i \u017eivotom. Malo smo se proveli i popili, i tako potpisah Ugovor o izdavanju stana na 10 godina, a on me iske\u0161ira unaprijed. Ako mi \u00a0banka kao zalog uzme cijelu ku\u0107u – a sva je prilika da ho\u0107e, jedino \u0107e mi biti drago \u0161to makar njega vi\u0161e ne\u0107u gledati. Mada znam da \u0107e se taj hoh\u0161tapler namiriti, kao \u0161to se ve\u0107 desetostruko namirio<\/p>\n
Ne vidim izlaz iz ove situacije. Znam da ga ne vidite ni vi i da mi ne mo\u017eete pomo\u0107i. \u010cak sam siguran da \u0107ete sjutra, kada potpuno bankrotiram i izgubim se negdje, umjesto onog dosada\u0161njeg \u201edobri i po\u0161teni Zipp\u201c, pisati da sam: budala, nesoj, probisvijet, propalitet koji je uni\u0161tio porodicu i \u00a0o\u010devu zasotav\u0161tinu.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Prije 20-tak godina umro mi je otac\u00a0 te sam ja sam postao naslednik i doma\u0107in ku\u0107e. Otac mi je godinama stvarao kako bi omogu\u0107io meni i bratu \u0161to bolje uslove za \u017eivot. Poslije ru\u0161enje stare ku\u0107e u centru Podgorice od strane dr\u017eave da bi tuda pro\u0161la magistrala, otac mi je kupio drugu, ru\u0161evnu ku\u0107u, u […]<\/p>\n","protected":false},"author":12,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[17],"tags":[],"class_list":["post-112082","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-blogovi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/112082","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/12"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=112082"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/112082\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=112082"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=112082"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=112082"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}