{"id":111880,"date":"2013-04-23T07:58:52","date_gmt":"2013-04-23T05:58:52","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=111880"},"modified":"2013-04-23T07:58:52","modified_gmt":"2013-04-23T05:58:52","slug":"govorimo-istim-jezikom","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2013\/04\/23\/govorimo-istim-jezikom\/","title":{"rendered":"Govorimo istim jezikom"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Autor:Nenad Jovanovi\u0107<\/strong><\/p>\n

U raspravama oko uvo\u0111enja srpskog kao slu\u017ebenog jezika i \u0107irilice kao slu\u017ebenog pisma u Vukovar i ostale sredine u kojima Srba ima preko jedne tre\u0107ine u ukupnom stanovni\u0161tvu, poznata lingvistkinja Snje\u017eana Kordi\u0107 mnoge je neugodno iznenadila izraziv\u0161i protivljenje toj ideji. No tako je ostala dosljedna svom dugogodi\u0161njem nau\u010dnom radu i tezama izlo\u017eenima i u knjizi \u201cJezik i nacionalizam\u201d, prema kojima je rije\u010d o jednom jeziku, a komunikaciju me\u0111u ljudima treba \u0161to vi\u0161e pojednostaviti, smanjuju\u0107i jezi\u010dne i pismovne razlike. To \u0161to je do sada objavila vi\u0161e knjiga i 150 radova iz oblasti gramatike, sintakse, lingvistike teksta, pragmatike, korpusne lingvistike, leksika, sociolingvistike, jezi\u010dne politike i standardologije, a od 1993. daje svoj nau\u010dni doprinos i predaje na univerzitetima u Bohumu, Minsteru, Berlinu i Frankfurtu na Majni, dokazuje njenu vrsnost u nau\u010dnom pristupu jezi\u010dnim pitanjima.<\/p>\n

Uvo\u0111enje \u0107irilice kao slu\u017ebenog pisma u Vukovar obja\u0161njava se i opravdava raznim argumentima, a pritom se poziva i na zakonske akte i dokumente. Koliko je to, po va\u0161em mi\u0161ljenju, ispravno?<\/em><\/p>\n

I kad bi natpisi u Vukovaru ostali samo na latinici, to bi bilo potpuno u skladu s Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina, u kojem desetak puta pi\u0161e da se manjini moraju osigurati razna prava, citiram, \u201cna pismu kojim se slu\u017ei\u201d. A svi Srbi, i u Hrvatskoj i u Srbiji, znaju latinicu, velika ve\u0107ina njih \u010dak vi\u0161e svakodnevno koristi latinicu nego \u0107irilicu. Budu\u0107i da je i latinica pismo Srba, zna\u010di da je dosada\u0161nja situacija u skladu s Ustavom. U skladu je i s Evropskom poveljom o regionalnim ili manjinskim jezicima, koja ni ne spominje razli\u010dito pismo, nego govori jedino o jeziku. Ka\u017ee da manjinski jezik mo\u017ee biti samo onaj koji je doista razli\u010dit od ve\u0107inskog, da dijalekt to ne mo\u017ee biti, jer nije dovoljno razli\u010dit. A jezik Srba \u010dak nije ni drugi dijalekt, nego je iz istog dijalekta, iz \u0161tokavice. Dakle, prema Evropskoj povelji, ne mo\u017ee se u na\u0161em slu\u010daju govoriti o dvojezi\u010dnosti.<\/p>\n

Forsiranje razlika<\/strong><\/p>\n

U prija\u0161njim ste razgovorima napomenuli da nitko nikom ne mo\u017ee ukrasti jezik, ali se iz reakcija s lanjskog skupa u HAZU-u o \u0107irilici, odr\u017eanog prije ulaska Hrvatske u EU, moglo shvatiti da netko nekom poku\u0161ava preoteti historijske artefakte i li\u010dnosti?<\/em><\/p>\n

Mislim da se taj skup slu\u010dajno vremenski poklopio sa skora\u0161njim ulaskom u Uniju. Jednostavno, po\u0161to su ultranacionalisti izgubili izbore, kroatist Mateo \u017dagar je inicirao skup o \u0107irilici, procijeniv\u0161i da na dnevni red mo\u017ee staviti ono \u0161to je potisnuto a s \u010dime se stalno suo\u010davao u svojim istra\u017eivanjima \u2013 da se u davnim stolje\u0107ima \u0107irilica upotrebljavala na teritoriju dana\u0161nje Hrvatske. Prepiranja oko toga \u010dijoj naciji ne\u0161to ili netko pripada besmislena su za stolje\u0107a prije 19-og, jer tek tada kre\u0107e proces pravljenja hrvatske i srpske nacije. A za kasniji period treba po\u0161tovati nacionalno izja\u0161njavanje osobe o kojoj je rije\u010d.<\/p>\n

Koliko su rasprave oko toga \u010dija je \u0107irilica opravdane, kad se ima na umu da su oba pisma, kao i glagoljica, u ovaj dio Evrope na neki na\u010din uvezena?<\/em><\/p>\n

Jasna je stvar da nijedno pismo nije ekskluzivno ni hrvatsko ni srpsko. Nacionalisti i ina\u010de imaju poreme\u0107enu percepciju stvarnosti.<\/p>\n

Bi li percepciji \u0107irilice kao jednog od pisama u Hrvata pomoglo kad bi se, kao \u0161to je predlo\u017eio profesor \u017dagar, uvelo njezino u\u010denje u \u0161kole, makar na nekoliko nastavnih sati, tek toliko da je u\u010denici mogu sricati?<\/em><\/p>\n

Suzdr\u017eana sam oko toga da se u\u010denicima pove\u0107ava satnica, trebalo bi je drasti\u010dno smanjiti, izbaciti mno\u0161tvo stvari indoktrinacijskog karaktera kojima su izlo\u017eeni na nastavi povijesti, vjeronauka, knji\u017eevnosti i jezika. Ali vjerujem da bi bilo dobro da se jedan \u0161kolski sat u svim hrvatskim \u0161kolama posveti \u0107irilici, u obliku igre \u2013 da svatko svoje ime vidi na tom pismu, tek toliko da se makne demonizacija s njega. I da vide kakvo pismo za isti jezik danas koristi odre\u0111en broj ljudi u nekim dijelovima svijeta. Ulagati vi\u0161e vremena u uvje\u017ebavanje \u0107irilice svatko mo\u017ee sam, ako \u017eeli. Dodu\u0161e, u dana\u0161nje vrijeme dovoljno je pritisnuti jednu tipku na kompjuteru i prebaciti tekst s \u0107irilice na latinicu. I obrnuto. \u0106irilicu su u davnim stolje\u0107ima na teritoriju sada\u0161nje dr\u017eave koristili oni rijetki pismeni preci dana\u0161njih Hrvata i Srba. Ali to, samo po sebi, nije dovoljan razlog da se danas \u0107irilici daje zna\u010dajan prostor u \u0161kolama. Djecu treba pripremati za budu\u0107nost, a ne da tro\u0161e vrijeme na stvari koje \u0107e im slabo koristiti u \u017eivotu. To \u0161to ja jednakom brzinom pi\u0161em i \u0107irilicom i latinicom nije dovoljan razlog da isto tra\u017eim i od mladih generacija. Da ne spominjem kako ba\u0161 nikakve prakti\u010dne svrhe nema forsiranje glagoljice u \u0161koli, koja vi\u0161e nigdje u svijetu nije pismo u svakodnevnoj upotrebi.<\/p>\n

U Srbiji odavno isti\u010du da su i latinica i \u0107irilica, kao i ekavski i ijekavski izgovor, obilje\u017eja srpskog knji\u017eevnog jezika, odnosno jezika koji Srbi nazivaju srpskim, pa se i oba pisma ravnopravno koriste, unato\u010d gun\u0111anju nacionalista da nema dovoljno \u0107irilice?<\/em><\/p>\n

Trebalo bi iskreno re\u0107i da je postojanje dvaju pisama mana, kako unutar iste dr\u017eave tako i uop\u0107e. Nije slu\u010dajno \u0161to gotovo sve dr\u017eave u svijetu imaju jedno pismo. Jo\u0161 bolje bi bilo kad bi sve koristile isto pismo. Svjesni toga, neki su dr\u017eavnici radili u tom smjeru; primjerice, Kemal Ataturk je prije 75 godina u Turskoj zamijenio arapsko pismo latinicom, da bi se pribli\u017eio Evropi. \u0160to se ti\u010de Srbije, u njoj se prirodno pro\u0161irila latinica i prevladala, a \u0107irilica bi prirodnim putem postala jo\u0161 marginalnija kad je ne bi forsirali odre\u0111eni politi\u010dki krugovi. Sve to skupa, i u Srbiji i u Hrvatskoj, forsiranje je razlika. Pritom se pose\u017ee i za nametanjem vlastitoj naciji. Kao \u0161to je postojanje vi\u0161e pisama mana, tako je i postojanje vi\u0161e jezika mana, jer predstavlja barijeru u sporazumijevanju ljudi. Mana je Evrope \u0161to ima niz razli\u010ditih jezika, to ote\u017eava komunikaciju. Zato je nedavno predsjednik Njema\u010dke Joahim Gauk u svom velikom programskom govoru predlo\u017eio da engleski bude jezik svih gra\u0111ana EU-a, za sve generacije i sve \u017eivotne situacije.<\/p>\n

Jezi\u010dni aparthejd u Vukovaru<\/strong><\/p>\n

Koliko je sazrelo vrijeme da se jezik koji su mnogi nastojali rascijepiti ponovno shvati i prihvati kao zajedni\u010dki, jezik koji, kako je rekao Krle\u017ea, Hrvati zovu hrvatskim, a Srbi srpskim? U posljednje se vrijeme \u010duju takvi prijedlozi\u2026<\/em><\/p>\n

Da, to se \u010duje od brojnih hrvatskih intelektualaca, ali, evo, ove godine na prijemu u Novinarskom domu premijer izjavljuje, a za njim i lider hrvatskih Srba, da se radi o dvojezi\u010dnosti: dok su jedan za drugim govorili o dvojezi\u010dnosti, kao da nisu primijetili da to govore na istom jeziku. Za svog sam se odrastanja svakodnevno dru\u017eila s osobama druge nacionalnosti iz Vukovara i okolice i dobro znam koliko je neto\u010dno re\u0107i da oni govore drugim jezikom. Ekavica nije drugi jezik \u2013 pogledajmo samo kolike varijacije postoje unutar njema\u010dkog ili engleskog jezika. Pogotovo je problem kad netko tko je sveu\u010dili\u0161ni profesor lingvistike ka\u017ee da je rije\u010d o dvojezi\u010dnosti; pritom opravdano ne poistovje\u0107uje dvojezi\u010dnost s dvopismeno\u0161\u0107u, jer ih u istoj re\u010denici navodi kao odvojene stvari, \u0161to zna\u010di da pod dvojezi\u010dno\u0161\u0107u ne misli na \u0107irilicu, nego doista tvrdi da se radi o dva jezika. \u0160to bi na to rekao u\u010ditelj Milorada Pupovca, pokojni Dubravko \u0160kiljan, koji je u \u201cArkzinu\u201d govorio o tome pod naslovom \u201cNemogu\u0107e je dokazati da su hrvatski i srpski dva razli\u010dita jezika\u201d? Mislim da imam i nekakvo moralno pravo iznijeti te zamjerke, jer kad sam ranih 1990-ih dobila mjesto na Kroatistici i razmi\u0161ljala \u0161to \u0107u objaviti kao svoj prvi tekst, odlu\u010dila sam u jednom hrvatskom \u010dasopisu objaviti op\u0161iran i pohvalan prikaz Pupov\u010deve disertacije \u201cJezik i djelovanje\u201d. A to su bila vremena kad je k\u0107i akademika Stjepana Babi\u0107a, koja je dijelila isti kabinet sa mnom na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, lijepila po hodnicima Fakulteta novinske \u010dlanke u kojima su blatili \u0160kiljana i Pupovca. Pozitivnim prikazom knjige autora na kojeg je otvorena hajka svjesno sam riskirala da do\u0111em na zub nekim mo\u0107nim krugovima. Kao politi\u010dar, Milorad Pupovac zaslu\u017euje niz pohvala, me\u0111u ostalim i zato \u0161to je naspram prosje\u010dnih politi\u010dara puno razboritiji i \u0161to javne govore izvodi na razini netipi\u010dnoj za ve\u0107inu drugih, ali sve to ne opravdava da mu se gleda kroz prste kad tvrdi da se radi o dvojezi\u010dnosti. Time je suodgovoran za jezi\u010dni aparthejd u Vukovaru, gdje djecu u vrti\u0107ima i \u0161kolama razdvajaju po nacionalnoj osnovi u ime, navodno, razli\u010ditih jezika.<\/p>\n

Ne bi li integraciji u\u010denika trebalo prethoditi stvaranje kurikuluma i nastavnih planova i programa koji \u0107e biti prihvatljivi i hrvatskoj i srpskoj djeci i njihovim roditeljima?<\/em><\/p>\n

Apsolutno, s tim da bi ud\u017ebenike te zajedni\u010dki nastavni plan i program na temelju znanstveno dokazanih spoznaja trebali napraviti objektivni znanstvenici, a njih na ovim prostorima gotovo i nema. Eto, pojedini autori ud\u017ebenika za jezik, na primjer Josip Sili\u0107, opravdavaju svoje odbacivanje \u010dinjenice da je rije\u010d o jednom jeziku time \u0161to ka\u017eu da su oni za pluralizam mi\u0161ljenja. Jasno da svatko mo\u017ee iznijeti svoje mi\u0161ljenje, ali u znanosti vrijedi jedino ono \u0161to se mo\u017ee i dokazati kao istinito. Svatko mo\u017ee iznijeti neku teoriju, no za znanost je prihvatljiva samo ona koja je primjenjiva na sve slu\u010dajeve iste vrste. Dakle, ako po Sili\u0107evoj teoriji Hrvati i Srbi govore razli\u010ditim jezicima, to bi zna\u010dilo da i Amerikanci i Britanci govore razli\u010ditim jezicima, kao i Austrijanci i Nijemci. A to nije to\u010dno. Zna\u010di, ta teorija je neodr\u017eiva. Jo\u0161 da napomenem da se upravo na standardnojezi\u010dnoj razini radi o istom jeziku kod spomenutih primjera. Srbi i Hrvati me\u0111usobno se s lako\u0107om razumiju jedino kad govore na svojoj standardnoj nacionalnoj varijanti. Kad govore dijalektalno, sporazumijevanje se drasti\u010dno smanjuje.<\/p>\n

Jesu li tu\u0111ice doista dobile prednost nad hrvatskim rije\u010dima, na \u0161to je ponovno upozoreno na nedavnoj tribini u povodu Svjetskog dana materinskog jezika?<\/em><\/p>\n

Puristi su stvarno bezo\u010dni u razmjerima krivog prikazivanja stanja, kako bi opravdali jo\u0161 i jo\u0161 novih puristi\u010dkih nametanja. Pritom im je omogu\u0107ena stalna i besplatna propaganda na Hrvatskoj televiziji, koja ih iz dana u dan pu\u0161ta u program, iako je purizam suprotan od lingvistike.<\/p>\n

Pitanje odgovornosti nekih \u201ckroatista\u201d<\/strong><\/p>\n

Ohrabruje li novi jedinstveni hrvatski pravopis iz kojeg se, prema najavama, izbacuju neki rogobatni oblici, primjerice \u201cstrjelica\u201d, \u201cpogrje\u0161ka\u201d, \u201cne \u0107u\u201d\u2026?<\/em><\/p>\n

Bude li se pritom rukovodilo praksom pisanja velike ve\u0107ine ljudi u Hrvatskoj, rije\u0161it \u0107e se taj problem, koji je nepotrebno napravljen. Trebalo bi pokrenuti pitanje odgovornosti osoba koje su stvorile suvi\u0161ni i umjetni raskol u hrvatskom dru\u0161tvu. Kako je bilo mogu\u0107e da formalno lingvisti\u010dki obrazovane osobe, bez racionalnog razloga, progla\u0161avaju sve \u017eivu\u0107e Hrvate nepismenima i name\u0107u njihovoj djeci da pi\u0161u druga\u010dije od svojih roditelja? Neki od tih \u201ckroatista\u201d jo\u0161 nisu u dobi za mirovinu te i dalje predaju na fakultetima.<\/p>\n

Novossti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Snje\u017eana Kordi\u0107: Jasna je stvar da nijedno pismo nije ekskluzivno ni hrvatsko ni srpsko. Nacionalisti i ina\u010de imaju poreme\u0107enu percepciju stvarnosti.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-111880","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/111880","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=111880"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/111880\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=111880"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=111880"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=111880"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}